Pratite nas

Predokus neba

Objavljeno

na

 

Bilo je to 11. Veljače 1858. u Masabjeljskoj špilji, kad je tamnokosa pastirica sv. Bernardica Soubirous, iz gradića s francuske strane Pirineja, došla na rječicu Gavu skupljati drva za ogrjev. Dogodio se mistični susret neba i zemlje, dogodilo se nešto što je promijenilo život i percepciju mnogih ljudi. Djevica Marija joj se ukazala 18 puta, a na mjestu gdje joj je Djevica rekla da prstima prokopa zemlju, izbio je izvor vode, koji i dandanas teče iz špilje i kojeg milijuni ljudi drže ljekovitim. Za vjernika-to je izvanredni milosni Božji zahvat u ljudsku povijest, u ljudsku stvarnost.

Ivan Merz je zapisao nakon svog hodočašća u Lourdes da se u špilji osjeća „predokus neba „

 To su neopisive stvari.

 Teško je nekome tko ne osjeća ili ne vjeruje prenijeti taj iznimni duhovni doživljaj, otisak nadnaravnog u ljudskom srcu. Mnogi su i onda a i danas pokušali izrugati Lourdes, a među prvima je prednjačio francuski književnik Emil Zola, pri tome mu nije bilo strano ni lagati, ni prešućivati medicinski dokazane činjenice o čudesnim ozdravljenjima.

No u Lourdesu nisu u prvom planu čuda i čudesna ozdravljenja. Tko tamo dolazi tražiti senzacije, tko traga za čudima, pogriješio je adresu. Bit vjere nije u čudotvornim događajima.

Bit vjere je u ljubavi i služenju čovjeku i Bogu.

Prvi moj dojam u Lourdesu upravo je bio najčišći osjećaj katoličkog univerzalizma: svi smo tu jednaki, svi smo djeca Božja, i oni nekršćani koji tamo dolaze, ljudi svih rasa i nacija-svi su oni poput djece koja dolaze Majci, koji traže utjehu i ljubav. Mnogi dolaze tražiti i moliti za duševno i tjelesno zdravlje, ali je fascinantno da jednako toliko i onih koji dolaze služiti i pomagati nesebično teško bolesnima i nepokretnim. Lourdes razvija osjećaj solidarnosti čovjeka i čovječanstva, a sve pod milosnim okriljem Majke koja je majka sviju ljudi. Mnogi dolaze tamo otvorena srca, sa svojim bolima, patnjama i željama. Samo Bog zna što se događa u srcima tih milijuna hodočasnika , tražitelja, iskatelja, pred jednom malom i čudesnom špiljom.

Čudesne su i biblijske reminiscencije Lourdskih ukazanja, Bog je izabrao nejaku djevojčicu pod čijim je rukama, gotovo iz stijene izbila živa voda, koja za kršćane simbolizira krista, kao kad je Mojsijev udarac štapom o stijenu u pustinji, provrila voda. Gospa u Lourdesu poziva narode da se dođu napiti na tom izvoru žive vode, zove ih kristu, zove ih Bogu, a ujedno ih uči čistoći srca. Poziva nas na obraćenje, da se u toj vodi okupamo i ponovno rodimo. Bog za svoje glasnike često bira one koji su u našim očima slabi ili čak neugledni. Jedan naš književnik, u svojim je zapisima, ustvrdio da nikako ne može shvatiti zašto se Bog ukazuje nekom pastiru ili pastirici, zašto neukima, nepismenima, a ne onim učenima koji bi poruku razumjeli. On to nikako ne može shvatiti, čini se čak da je davno u mladosti izgubio vjeru, da se muči zbog toga, i zamjera Bogu na neki način zašto komunicira s takvima, a njega ostavlja da se izjeda pitanjima. Kao da u tom čudnovatom Božjem izboru vidi neku prijevaru, neku obmanu za neuke ili veliku nepravdu.

A odgovor u takvim slučajevima često puta vrlo je jednostavan.

Kad želite prenijeti neku važnu i jednostavnu poruku preko nekog glasnika, hoćete li za glasnika izabrati odanu i srčanu osobu, jednostavnu i poslušnu, ili ćete za glasnika izabrati nekog vrlo učenog čovjeka ? Ako želite da vaša poruka bude prenesena bez dodavanja i oduzimanja, u svojoj izvornosti, hoćete li tržiti glasnika koji će vašu poruku dodatno tumačiti ili onoga koji će ju samo prenijeti ? Pri tom glasnik može razumjeti poruku ali i ne mora, važno je da ona bude prenesena. Ako pošaljete nekog učenog čovjeka, ne će li on vašoj poruci dodati svoja razmišljanja, svoja umovanja, ne će li je možda i iskrivit, pa i krivo shvatiti ? Možda će jednostavni glasnik bolje razumjeti bit svoga poslanja jer mu ne nedostaje poniznosti, dok učenom čovjeku poruka može zazvučati suhoparno, nejasno enigmatski, ili pak posve banalno, da je na kraju odbaci i kaže: ma tko to od mene pravi budali ! Bernardica je svijetu prenijela prve Gospine riječi : Ja sam Bezgrješno začeće. Gospa je te riječi izrekla svijetu preko jedne osobe čista srca, koja poruku teološki a ni u kom drugom smislu nije ni mogla razumjeti. Ona je samo prenijela što joj je Gospa rekla. Na razmišljanje svima kojima je poruka upućena

Dakako, ovu prispodobu ne treba shvaćati jednostrano i doslovno, pogotovo ne kao svođenje glasnika na puko sredstvo bez vlastite osobnosti. No što mi znamo i o pastirici Bernardici, što mi znamo o onome što je bilo u njezinu srcu, a što je Bog prepoznao? Iako neugledan pastirica, u njezinu je izgledu i držanju bilo nešto plemenito. Ona je po nečemu bila posebna. Umrla je kao časna sestra u 35.godini života u samostanu u Neversu, i tko želi svjedočiti vidljivom Božjem čudu, neka ide tamo i vidi njezino usnulo neraspadnuto tijelo nakon 130 godina ! Onda neka se zapita je li to ona pastirica s Pirineja, za koju bi se mnogi zakleli da je beznačajni ljudski stvor, a danas joj se klanjaju kao svetici.

Oni koji ni na tolika čuda ne povjeruju, neće povjerovati ni da im se osobno ukaže Gospa.

Zoran Vukman,2010.

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori
Komentiraj

Kolumne

Maras se ponaša kao da nije imao veze s Agrokorom! On bi trebao biti objektivan u Povjerenstvu?

Objavljeno

na

Objavio

(“Da je Todorić godinama iz sjene upravljao Hrvatskom, svima je jasno. Postavljao je svoje ljude u ministarstva i vlade, u novčarske institucije, uprave raznih fondova, držao je u šaci medijske vlasnike. I upravo stoga sada cijelu priču želi prebaciti na politički teren, nadajući se da će se nekim vremenskim odmakom po modelu ‘svi su znali – svi su krivi’ na njega zaboraviti te da će se javnost zabavljati brčkajući se u muljavim lokvicama domaćeg političkog jada”. Silvana Oruč Ivoš)

Iz sigurnosti nekakve rezidencije negdje u Londonu,  nakon što je godinama upropaštavao hrvatsko gospodarstvo, a zbog čega je započela istraga zbog sumnje u ozbiljno kazneno djelo, Todorić nastavlja s pisanjem blogova.

Tako konačni početak otapanja vrha sante leda (kad je u pitanju neviđeni gospodarski kriminal) nekadašnji Gazda, a danas bloger, bezbrižno naziva ‘političkom predstavom za javnost u režiji najviših državnih dužnosnika’.

Istodobno moralizira kako ljudi koji su zadržani na ispitivanju u istražnom postupku nisu ništa krivi, jer je riječ o vrhunskim gospodarstvenicima, a ako postoji i najmanja odgovornost, a on je siguran da je nema, onda je ona isključivo njegova.

No, naravno, unatoč tom uvjerenju, Todoriću ne pada na pamet pojaviti se u Hrvatskoj, na čijoj je grbači posljednjih dvadeset godina lijepo živio, da odgovori na ono što zanima Državno odvjetništvo, vjerovnike koje je pljačkao, ali i ukupnu javnost. I nemojmo se zavaravati, ako ne bude prisiljen, ni Todorić niti njegovi sinovi, koji se također terete u procesu, neće to učiniti. Jer što će reći suočeni s dokazima? Kako će opravdati golemo bogatstvo kojim su raspolagali, od otoka Smokvice do Kulmerovih dvora, a čime su se, već je dokazano, koristili nezakonito.

Todoriću je, stoga, preostalo jedino izigravati žrtvu političkog progona, optuživati državu i Vladu kako su mu oteli obiteljsku tvrtku, iako je istina da je tvrtka u vlasništvu vjerovnika… Brojnih malih i srednjih poduzeća koje je Gazda godinama beskrupulozno vukao u propast. Todorić se iz svoje londonske rezidencije, a teško da je tamo otišao siromašan kao crkveni miš, sada drsko pravi kako ne postoje pronevjere u financijskom poslovanju, da nisu otkrivene milijunske „grješke“ u vođenju trgovačkih poslovnih knjiga, da nije otkriveno krivotvorenje isprava… Šteta je tolika da ni ukupna vrijednost tog Todorićeva koncerna nije dovoljna da se vrate svi Gazdini dugovi.

Da je Todorić godinama iz sjene upravljao Hrvatskom, svima je jasno. Postavljao je svoje ljude u ministarstva i vlade, u novčarske institucije, uprave raznih fondova, držao je u šaci medijske vlasnike. I upravo stoga sada cijelu priču želi prebaciti na politički teren, nadajući se da će se nekim vremenskim odmakom po modelu ‘svi su znali – svi su krivi’ na njega zaboraviti te da će se javnost zabavljati brčkajući se u muljavim lokvicama domaćeg političkog jada. Dakako da moraju odgovarati svi koji su mu na bilo koji način pogodovali, a mnogi jesu, bez obzira na političku boju. Ali Gazda je prvi na toj podugoj listi.

S druge strane, ima i jakih igrača kojima ne paše Todorićev pad. Jer je jasno da bi taj za sobom mogao povući mnoge. U tom kontekstu zanimljivo je gledati kako i Todorić i glavna oporbena stranka žele isto. Žele saborsko istražno povjerenstvo, iako znaju da za njega nema zakonskog utemeljenja nakon što je krenula kaznena istraga. Uostalom, znaju i jedni i drugi da ni jedno istražno povjerenstvo nikad ništa nije riješilo pa zašto bi ovoga puta bilo drugačije. Najbolje je cijeli slučaj pretvoriti u sapunicu, a onda jednostavno jednog dana oprati ruke i krenuti ispočetka.
Možda se tome nada i Gordan Maras koji je prije četiri-pet godina kao ministar i član Nadzornog odbora HBOR-a šakom i kapom dijelio kredite, iako se već i tada znalo da puno toga s Agrokorovim poslovanjem nije u redu, a što je ovih dana neovisna revizija i potvrdila. Danas se, pak, Maras ponaša kao da su Agrokorovi problemi počeli tijekom posljednje godine dana, a ne puno, puno prije. I kao da on s tim nema nikakve veze!? Možda Maras hoće da javnost zaboravi kako je za vrijeme svog ministrovanja žestoko gurao i radio političke pritiske – o čemu su svojedobno svjedočili pojedini članovi skupštine HGK – da tadašnji potpredsjednik Agrokora Damir Kuštrak postane predsjednik Hrvatske gospodarske komore. I sad je taj Maras član saborskog istražnog povjerenstva u slučaju Agrokor, a mi bismo trebali vjerovati u to da će s takvim repovima iza sebe Maras biti objektivan?! I pošten?!
Naprotiv, svima je jasno da je Maras u tom tijelu veliki uteg SDP-u pa u tom kontekstu i ne čudi Bernardićevo forsiranje priče o navodnoj nagodbi s Todorićem. Kad se sve zbroji i oduzme, nagodbu u tom smislu mogli su imati samo oni koji su s Todorićem tikve sadili. A tu SDP nije imun. Upravo suprotno.

Silvana Oruč Ivoš/Hrvatsko Slovo

facebook komentari

Nastavi čitati

Reagiranja

HINA cenzurirala Ivu Pilara

Objavljeno

na

Objavio

Nakon što su u hrvatskome Srijemu održana tri izuzetno dobro posjećena predstavljanja i tribine na temu Pilarove knjige “Južnoslavensko pitanje” i nakon što su organizatori opetovano Hini slali materijale i molili za objavu, što je urednica kulture Duška Gerić Koren i obećala, ne samo da nijedna vijest na Hini nije objavljena, nego je D. G. Koren prekinula i komunikaciju, te se ne javlja više ni na pozive.

Podsjetimo, samo na jednoj tribini u Vinkovcima nazočilo je više od 160 mladih do 19 godina, što u svijetu predstavljanja knjiga i kulturno-povijesnih manifestacija u Hrvatskoj predstavlja itekako hvale vrijednu rijetkost.

Međutim, urednici nacionalne novinske agencije, spomenutoj Duški Gerić Koren ni to nije vrijedno objave, te je svojom u najmanju ruku dvojbenom uređivačkom procjenom, uskratila hrvatsku medijsku i opću javnost za ovu itekako vrijednu i bitnu informaciju.

Okupljanje više od 300 ljudi oko hrvatske povijesne knjige, koja ove godine slavi 100. obljetnicu nastanka, a koje se odvijalo u ionako sustavno zapuštenoj istočnoj Slavoniji i hrvatskome Srijemu, dotična urednica Hine, D. G. Koren uskratila je kao informaciju hrvatskoj javnosti.

Istodobno, svoje mjesto u agencijskim vijestima Hine, u rubrici kultura, a pod vodstvom te iste urednice, dobila je, primjerice nagrada katalonskim arhitektima u Španjolskoj, te izložba nakita jedne osobe u Zagrebu….

Ivo Pilar i njegovo Južnoslavensko pitanje bili su cenzurirani u Karađorđevićevoj Jugoslaviji, te u doba totalitarnog komunizma. U Hini su cenzurirani i danas, u slobodnoj i suverenoj Hrvoatskoj 2017. godine.

Tražimo smjenu urednice kulture u nacionalnoj novinskoj agenciji HINA, Duške Gerić Koren.

Pretisak knjige „Južnoslavensko pitanje“, Ive Pilara, predstavljen  u Vinkovcima i Nuštru.

GI Ivo Pilar

facebook komentari

Nastavi čitati