Predsjednička nesvrstana politika

1

Iz ponašanja sadašnjega političkog vodstva, a posebice iz poruka predsjednika države Ive Josipovića sve je izglednije, kako unatoč hrvatskom članstvu u Nato savezu, probija neka posebna putinovska strategija

Velika vojna vježba hrvatskih i američkih vojnih snaga na slunjskom poligonu, koja se trebala održati 22. rujna naglo je odgođena zbog navodno loše vremenske prognoze. Na vježbi je trebalo sudjelovati oko 700 pripadnika hrvatskih Oružanih snaga i Oružanih snaga SAD-a te američko zrakoplovstvo koje je trebalo poletjeti iz Aviana u Italiji i na taj način demonstrirati sposobnost postrojba za brzu i učinkovitu pripremu i provedbu borbenih djelovanja, kroz usklađeno međurodovsko i intergransko djelovanje.

Pomalo je čudnovato da se odgađaju vojničke vježbe zbog nešto više od uobičajene količine vlage u zraku, a tajnost o odgodi vježbe i prigodna dodjela odličja zapovjedniku američkih Združenih snaga generalu Martinu E. Dempseyu, kao i na brzinu organizirana prigodna primopredaja američe donacije vojnih vozila Hrvatskoj, otkrivaju očito nesporazume u hrvatskom političkom vrhu.

Naime, to svjedoči i brza reakcija predsjednika države Ive Josipovića na izjavu ministra obrane Ante Kotromanovića kako Hrvatska još ne zna kakve će imati obveze u međunarodnoj koaliciji protiv Islamske države, ali da ne će i ne može kao odgovorna članica NATO-a odustati od svoje uloge i zadaće. Josipović je ispred UN-a u New Yorka brzopotezno poručio kako Hrvatska ne će slati vojsku u borbu protiv Islamske države te da je ona dio međunarodne koalicije samo u političkom smislu.

Navedeni postupci jasno svjedoče kako cjelokupna sadašnja hrvatska vlast, unatoč već tjednima najavljivanoj operaciji NATO-a uopće nije sudjelovala u razmatranju svoje uloge unutar Saveza, za raliku od primjerice susjedne Slovenije, koja je NATO-u pravodbno ponudila svoje ratne medicinske usluge.

Očito je mentalitet sadašnjih hrvatskih političara zastao na razini nekadašnje Brozove nesvrstane politike, kojom je taj jugoslavenski komunistički diktator t. zv. nesvrstavanjem otvarao samo prostor za nastupanje sovjetske političke strategije u zemljama Trećega svijeta.

U aktualnim krizama od Ukrajine do Bliskoga istoka i sjevera Afrike sadašnja “nesvrstana” Josipovićeva politika otvara upravo, kao i nekad Brozova, prostor za nastupanje putinovske Moskve, što je u sadašnjoj ruskoj strategiji, čiji je Srbija glavni balkanski oslonac, tek inačica srbijanske politike Tomislava Nikolića i Aleksandra Vučića.

Koliko je Josipoviću odbojan NATO savez jasno pokazuje i njegova politička retorika, kojom ističe kako je tek riječ o “međunarodnoj koaliciji” u borbi protiv terorizma. Nu kad je u pitanju suvremena prijetnja jugoistočnim granicama Europske unije i NATO saveza, zapovjednik Združenih  snaga američke vojske general Martin E. Dempsey upravo je u Zagrebu poručio kako “zbivanja u Ukrajini imaju utjecaj na ovo područje, a posebno na Hrvatsku, koja nastoji biti stabilizirajući čimbenik”.

Naglasivši kako je Hrvatska u svom okruženju ključni američki saveznik, Dempsy je upozorio na moguće značenje Hrvatske u ruskoj agresivnosti prema sjeveru i istoku, ali i na moguće prelijevanje krize s Bliskoga istoka i sjeverne Afrike na jadransku obalu. Podsjetio je kako se, kad je riječ o Rusiji, ne smije na nju gledati samo kao na konvencionalnu prijetnju, nego ponajprije kao na dvije vrste prijetnji koje naziva pritiskom u susjedstvu i subverzijskim pritisak.

Dempsey smatra kako “pritisak u susjedtvstu” prije svega treba gledati kao pritisak na granice za koji se koriste vojne snage. U hrvatskom slučaju ova prijetnja bi se mogla realizirati već najavljenim srbijansko-ruskim vojnim vježbama u prosincu.

Subverzivni pritisak je znatno tankoćutniji i ima svoje dugoročne posljedice, a zapovjednik Združenoga stožera američkih snaga smatra kako on “podrazumijeva poticanuje etničkih skupina na tenzije te ih zatim dodatno pobuđuju”.

U strategiji toga nastupanja, kako navodi, važan utjecaj imaju mediji, promidžba i unutarnji suradnici. Zato je po Dempseyevu mišljenju ključno da NATO uspije razviti sposobnost suprotstavljanja takvom obliku strategije.

Ne trba se puno domišljati kako bi se ti neprijateljski učinci “subverzivnoga pritiska” mogli vidjeti u srbijanskom nastupanju po Hrvatskoj. Sad je bjelodano kako se na razini poticanja etničkih tenzija u Hrvatskom Podunavlju, ponaprije preko ćirilizacije Vukovara, realizira proruska strategija “subverzivnoga pritiska”.

Nedavnim pak ustoličenjem bivšega niškog specijalca Jovana Ćulibrka na episkopsku stolicu Srpske pravoslavne crkve u Pakracu stvoren je zamišljeni prostor za sustavno poticanje tenzija srpske etničke skupine u Slavoniji, čime se destabilizira pojas hrvatske Panonije.

Kad bi znatnom dijelu hrvatskoga političkog vodstva bilo jasno kako se ruska prijetnja odnosi na cijeli pojas država što se protežu od Baltika do Jadrana te da pristaše Islamske države u znatnom broju organizirano djeluju i u Bosni i Hercegovini, onda bi ono vodilo računa o vlastitim nacionalnim i sigurnosnim probitcima te probitcima svojih saveznika, a ne o interesima Srbije, kao ruskoga panslavističkog posrednika.

Upravo u sklop te sigurnosne strategije i obranu nacionalnih i savezničkih probitaka uklapalo bi se povezivanje autocestom i Pelješkim mostom krajnjega hrvatskog juga s ostatkom države, a izgradnjom brze pruge Rijeka – Sisak – madžarska granica te na istoku zemlje izgradnjom kanala Dunav-Sava, cestovno bi se, željeznicom i vodenim putem povezao prostor od Baltika do Jadrana u svojevrsnu sigurnosnu cjelinu. Izgradnjom pak LNG terminala na Krku prestala bi i ovisnost baltičko-jadranskih država o ruskom plinu.

Nu, iz ponašanja sadašnjega političkog vodstva, a posebice iz poruka predsjednika države Ive Josipovića sve je izglednije, kako unatoč hrvatskom članstvu u Nato savezu, probija neka posebna putinovska strategija.

Mate Kovačević / Hrvatsko slovo

facebook komentari

  • peppermintt

    “Niški specijalac Jovan Ćulibrk ustoličen za episkopa SPC u Pakracu “