Predsjednički izbori: Što nam se to nudi na predsjedničkim izborima?

0

Izbori su uvijek “izbori”, dakle odluka između nekoliko mogućnosti koje nam se nude.

Što nam se to nudi na predsjedničkim izborima? Ja u obzir uzimam samo one kandidate koji su odlučujući za moju osobnu odluku.

Meni je kod predsjedničkih izbora najvažniji aspekt o kojem stalno pišem, a neki se tomu protive, , vrijednosni sustav. Taj aspekt je posebno važan kod predsjedničkih izbora važniji od priče o radnim mjestima jer je predsjednik ideološka funkcija, lobistička mogućnost i motivacijski alat. Naravno da će neki to pobijati jer su uvjereni da je dosta ideologije itd. Kao da smo mi ljudi samo kruhožderajuća bića.

Moja osnovna postavka je dakle jasna, predsjednik je idološko motivacijska i uvjetno pravna funkcija. On je dakle onaj koji može narod motivirati ili demotivirati, državu voditi prema Europi ili prema Balkanu.

Kad pogledam taj aspekt onda je odmah jasno da ni u kojem slučaju ne bih preporučio, niti birao, druga Josipovića, najrenomiranijeg jugofila koji se divi simbolu pokolja hrvatskog naroda, petokraci. Činjenica d aje agnostik me čak niti ne smeta, to je stvarno njegova osobna stvar, ali da nam predsjednik države polaže na dan državnosti vijence na gorbove partizanskih heroja, onih koji su stvarali državu iz koje smo ratom izlazili, to je za mene politički šamar i nepodnošljivo. Dakle, sve je bolje od još jednog mandata osobe koja se u 21. stoljeću divi zločincima i okupatorima.

Možemo tomu dodati i njegovu izrazita lijenost u obavlajnju funkcije, nekritičnost prema ovoj nesposobnoj vladi, a na kraju i neke osobne nedorečenosti oko korupcije itd.

Ivo-Josipović-Kolinda-Grabar-KitarovićUmjesto pravde Josipović je postao kotačić nepravde. Dok se umirovljenici brinu za ovrhe i režije, on njihov novac troši na isprazna putovanja. Time pokazuje da nema srca ni osjećaja niti za one najugroženije. O ljubavnim poljupcima s četnicima ne želim niti govoriti, a ulogu u omalavažavanju Domovinskog rata, a o pokušajima poravnavanja odgovornosti između jugoarmije i HV bi se moglo pisati romane.

Dakle, ako vam je stalo do hrvatske državnosti, istine o našoj prošlosti i ako ste protivnik veličanja zločinačkih ideja i sustava onda Josipović ni u kojem slučaju.

Za običnog čojveka Hrvata preostaju dvije moguće opcije: Milan Kujundžić ili Kolinda Grabar Kitarović. Đapića i druge ne smatram ozbiljnim kandidatima.

Milan Kujundžić se predstvlja kao rješenje, a njegovi poklonici ga takvim i smatraju, čak štoviše misle da je on spasitelj. pravi putInteresantno je da on za sebe kaže da je ljevica, odnosno d ane priznaje ni ljevicu ni desnicu jer ih navodno nema, a njegova glavna klijentela su izraziti “desničari” nacionalno orijentirani Hrvati i Hrvatice, dakle ljudi koji dobor znaju važnost ideja i ideologije u političkom sustavu. Za razliku od mnogih mojih prijatelja meni je on potpuno nejasan. Bio je kandidat za predsjednika HDZ-a, a sada je njegovim promotorima upravo HDZ najveći neprijatelj, veći od Josipovića, a oni su nacionalisti. Ne desničari, nego nacionalisti. No za Kujundžića ideološke teme nisu važne, tako on stalno tvrdi. Očito da on nema ideju ili misli da će pobijediti ako bude ideološki nesvrstan. Zato stalno ponavlja priču “moj narod”, a istovremeno se čuva ideologije.

Dodatno Kujundžić u svojim izjvama nema sadržaja, sve većinom ispraznice, retorički na prvu zvuči pametno, no kod malo dublje analize nema se što pronaći. Slušao sam ga jučer na radiju. Slatko, da bi ga na ranu privio. Ako pogledamo činjenice onda ćemo vidjeti da on ima statistiku bez iskustva u politici, da je do sada sve izbore izgubio i da osim samohvale nema nekih političkih djela koja bi ga postavila u pozicijiu očekivanog i za nacionalni tabor željenog pobjednika.

Dodatno njegove šanse karakterizira činjenica da u izbore ulazi bez neophodne infrastrukture, ali se iz njegovih dosadašnjih akcija može iščitatiaželju za kakvom takvom osveticom prema onima koji ga nisu prepoznali.

Dakle moj zaključak je dvostruk: na nečinjeničnoj razini kod Kujundžića ne vidim iskrene domoljubne vatre, čujem lijepe uglanjcane riječi bez stvarnog duha. Na racionalnoj razini ne vidim šanse da pobijedi i time ostvarimo prvi cilj, pobjedu Josipovića.

Onda nam ostaje Kolinda.

Moram odmah reći da sam član HDZ-a i da sam vjerojatno previše subjektivan. Zato dobro prokritizirajte moj zaključak o njoj.

Osobno mi smeta njezina ideološka nejasnoća, mlakost i lupanje šakom po stolu kad se radi o ideološkim pitnajima. Ja od nacionalne predsjednice očekujem da konačno lupi šakom o stol i počne zagovarati osudu partizanskih zločina, komunizma i Jugoslavije. Neka se samo ugleda na Njemačku. Umjesto lupanja po stolu na područjima koja nisu predsjednička kompetencija ja bih rađe vidio lupanje po stolu na onim područjima na kojima ima kompetenciju. No to je valjda pitanje prioriteta.

Očito i ona misli da je ovom narodu glavni problem kruh i radna mjesta, ja ne mislim tako i znam da će me mnogi proglasiti nepismenim. Upravo zato imam slobodu reći da Kolinda nije idealni kandida za nacionaliste i ljede koji dobivaju ospice kad čuju riječ region. Dodatno treba naglasiti da je žena u patrijarhalnom društvu i da ju kandidira nacionalno orjentirana srtranka koja ima svoju povijest brandiranu kroz medije, a to ujedno znači mnogo problema u interpretaciji nove politike.
No to je tako kako je, nema optimalnoga, samo moguće.

Ako Kolindu analiziram po drugim kriterijima onda mogu zaključit da ima političko iskustvo u vanjskoj politici, što je kompetencija predsjednika, vojno je imala prigodu raditi, što nije na odmet, a kao dama je suzdržana i ima stil koji bi bio dobar za predsjednicu.

Zagreb, 09.09.2013 - Osnivacka skupstina zagrebacke Hrvatske zoreAko uzmemo u obzir neophodnu infrastrukturu i volontere onda je jasno da HDZ ipak ima jaču infrastrukturu, bolje su pripremljeni i naravno imaju više iskustva. Ako to spojimo, uz ove navedene nedorečenosti, onda je po meni daleko veća šansa da Kolinda pobijedi Josipovića nego da to učini Milan, koji sam kaže da nema ni infrastrukturu ni novce za stvarnu kampanju.

Je li to pošteno? Možda nije. Al tko nam garantira da će Milan Kujundžić biti ono što priča? Zar nisu mnogi nacionalni spasitelji obećavali sve i svašta, a na kraju se pokazalo ili da su nespoosbni ili da su obični profiteri. Tko nam grantira da će Kolinda pobijediti? Nitko.

Jedino što bih se usudio garantirati je da će se jugofilizam i revival partizansštine nastaviti ako pobijedi drug Josipović.

Zbog toga je na ovim izborima jako važno odlučiti se za glavni cilj i zaboraviti sporedne ciljeve i idealna rješenja.

Na nacionalnim biračima je da odluče hoće li opet imat jugofila kao predsjednika ili će prebroditi svoje idealizirano poimanje željene države pa birati sukladno racionalnim postavkama. Ljevičari i jugofili su se već dogovorili da je njihova jedina opcija drug Ivo. Kod njih se čak i darkerica posložila s navodnim velikim kontrahentom Zokijem, a bome i srpska brojčana manjina koja drma ovom državom u vladi je odlučna. Oni očito razlikuju realnost i želje, glavni cilj i željeno stanje. Zato će se oni kao crveno krdo okrenuti drugu Josipoviću.

Od tri mogućnosti jedna je za mene neprihvatljiva – Josipović, druga – Kujundžić – nerealna i statistički lošija, a treća – Kolinda- opcija s nedostacima za svakog nacionalista, ali u ovoj situaciji očito jedina koja je put prema konačnom rušenju jugofilnih predsjednika nakon Tuđmana.

P.S. Na izborima ne će proći mtoda “mi trebamo, kad bi, ako bi”. Izbori su ipak stvar brojki i realnih okvira. Zato ne prihvaćam “argumente” ovoga tipa.

Vinko Vukadin

facebook komentari