Predsjednika Josipovića u zao čas izdaje strpljenje

0

Predsjednika Josipovića u zao čas izdaje strpljenje

ili

Umijeće predizbornog predsjedničkog ratovanja

Da bi vidjeli neprijateljevu propast, neki su spremni i na vlastitu.

Ezop

Predsjednik Republike dr. Ivo Josipović na samom početku mandata, možda i nehotice, javnosti je dao na znanje kako mu je strpljenje posebnoga, pomalo morbidnoga i nekrofilskoga predznaka, glavni životni kredo.

Rekao je kako mu je srcu posebno prirasla mudra kineska izreka koja je u njegovoj interpretaciji glasila ovako:„Sjedi na obalu rijeke i čekaj, čekaj, čekaj i čekaj. I ako si dovoljno strpljiv i ako budeš dovoljno dugo čekao, prije ili kasnije, doplutat će leš tvog neprijatelja”.

Radi se, zapravo, o Josipovićevoj slobodnoj interpretaciji jedne od brojnih izreka genijalnoga kineskog mislitelja, filozofa (bio je Konfucijev suvremenik), pisca, diplomata i generala Sun-Tzua (živio je od 544. do 496. godine prije Krista), autora na brojne svjetske, pa i na hrvatski jezik, prevedenog traktata „Umijeće ratovanja” ili „Umijeće rata”.

strpljenje1a

U spomenutom je traktatu misao koja je prirasla i gali predsjednikovo srce i dušu znatno kraća i glasi: „Ako dovoljno dugo čekaš uz rijeku, tijela tvojih neprijatelja će proplutati njome” (engleski: “If you wait by the river long enough, the bodies of your enemies will float by.”).

Bez obzira radi li se o izvornoj Sun-Tzuovoj misli ili njenoj Josipovićevoj slobodnoj interpretaciji, lako je zaključiti da naš predsjednik štuje vrlinu strpljenja, ali i da ga vesele metaforički, nadam se ne i stvarni, leševi političkih protivnika.

Upravo zbog toga, pisca ovog osvrta pomalo je iznenadilo nenadano, ali sve očitije Josipovićevo gubljenje strpljenja: nakon što je Hrvatska demokratska zajednica i službeno imenovala Kolindu Grabar Kitarović kao njegovu glavnu „neprijateljicu” na predsjedničkim izborima potkraj ove ili na samom početku slijedeće godine.

Do tada naizgled staloženi, pribrani, umjereni i beskrajno strpljivi čekač neprijateljskih leševa s obale imaginarne hrvatske rijeke – koji je u četiri godine predsjedničkog mandata čekao i dočekao „leševe” brojnih neprijatelja – preko noći je postao nespokojan, nestrpljiv, razdražljiv, svadljiv i zajedljiv, ali, nažalost, i neotesan i primitivan. Svoju doista smirenu, umjerenu, odmjerenu, dobro odgojenu i dobro-izgledajuću političku „neprijateljicu”, sasvim negospodski i muško-šovinistički, proglasio je maltene glupom plavušom, tvrdeći kako je ona zapravo, puka fotografija bez tona.

Predsjednikova stilska figura o protukandidatkinji kao fotografiji bez tona (na novinarsko pitanje što misli o Kolindi Grabar Kitarović, uz cinični je osmjeh izustio: „još uvijek čekam da se uz fotografije pojavi i ton”) u suštini se dade svesti na drski, bahati, primitivni, ali i kukavički dalmatinski – seksizam.

Dan kasnije javnosti je pokušao objasniti kako njegova izjava nije „seksistička, podcjenjivačka i politički nekorektna”, kako je u posebnom priopćenju za javnost tvrdila feministička građanska udruga „Budi aktivna. Budi emancipiran.” (B.a.B.e.). Kazao je:

“Bez obzira je li riječ o muškoj ili ženskoj osobi, a ovdje je Kolinda Grabar Kitarović dama, koja je izabrala jednu izbornu strategiju koja se sastoji u tome da ne šalje političke poruke, jer mi ne znamo što ona misli o istospolnim brakovima, naftnoj politici u Hrvatskoj, što misli o ljudskim pravima, ćirilici u Vukovaru, dakle ni jedne poruke te vrste nema već komunicira s javnošću putem fotografija”.

Dakle, ne samo što je Josipović želio napokon čuti Kitarevićkin „ton”, već joj je javno propisao o čemu bi se trebala ili morala oglasiti: o istospolnim brakovima, naftnoj politici, ljudskim pravima i ćirilici u Vukovaru.

Seksizam, potpuno podcjenjivanje protukandidatkinje i pokušaj da joj se nametne tematika o kojoj smije i ne smije govoriti, prožeti paničnim strahom od gubitka izbora, svoj su trenutni (!) krešendo dobili u intervjuu „Kolinda Grabar Kitarović nije ništa učinila za Hrvatsku!” koji je predsjednik Republike prošlog tjedna dao novinaru portala politikaplus Ivanu Klariću.

U tom intervjuu Josipović tvrdi da Kolinda Grabar Kitarović (treba podsjetiti da je bila ministrica vanjskih poslova Republike Hrvatske i veleposlanica naše zemlje u Sjedinjenim američkim državama, a još uvijek je pomoćnica glavnog tajnika NATO-a) nije učinila BAŠ NIŠTA DOBROGA za Hrvatsku! Samo ZLO i NAOPAKO.

Ili, predsjednikovim riječima kazano: „Već su me pitali što je ovih godina gospođa Grabar Kitarović napravila za Hrvatsku? Rekoh kratko, ništa. Bila je u Sanaderovoj vladi i predsjedništvu HDZ-a u fazi kada se pripremala koruptivna prodaja INA-e i kada se stranka financirala kroz FIMI MEDIA projekt. Danas su pothvati te vlade i tadašnjeg HDZ-a opjevani u nekoliko optužnica.”

U tom je intervjuu ponovio i radikalizirao tezu o bivšoj ministrici, saborskoj zastupnici i veleposlanici Kitarević kao fotografiji bez tona. Njen intervju u Večernjem listu ovako je ocijenio: „puno fotografija, ali i malo sadržaja”.

Ako se, nakon čitanja ovog osvrta, želite sami pozabaviti predsjednikovim polemičkim sklonostima i navadama, cijeli je intervju dostupan ovdje: Intervju

Očigledno je, nažalost, da predsjednik Josipović nije ni prelistao, još i manje pročitao, nekmoli shvatio smisao i ključne poruke knjige „Umijeća ratovanja”.

Svojoj protivnici, naime, ne želi priznati ni zrnce znanja, ni kapljicu, ni iskru domoljublja, ni mrvicu državništva, ni iverak poštenja, ni zericu diplomatske korisnosti: za hrvatsku državu i narod. Javno ju je proglasio jednom velikom LJUDSKOM I POLITIČKOM NIŠTICOM kad su u pitanju hrvatski narodni, nacionalni, društveni i državni interesi.

strpljenje2a

Očigledno je izgubio strpljenje, staloženost i pribranost, a skinuo je i masku Predsjednika Pravednika kojem su svi mediji iz Imperija srama (bankrotiranog EPH) tepali i tepaju kako je bio i jest „glas razuma” u zemlju pljački, nepravdi, siromaštva i očaja.

I kolikogod njegov trbuhozborac Davor Butković bulaznio i trubio kako je Kolinda Grabar Kitarović loš, a Josipović izvrstan kandidat, vrijeme radi protiv Predsjednika Lažnog Pravednika.

A evo kako Butković „odrađuje” svoje sramotno propagandno poslanje: „Osobno, čvrsto sam uvjeren da Kolinda Grabar Kitarović nije dobra kandidatkinja za predsjednicu Republike Hrvatske. Ne samo zbog Hrvatske demokratske zajednice, koja se danas, svjetonazorski gledajući, nalazi duboko ispod razine dr. Franje Tuđmana iz njegovih boljih godina, nego zato što je aktualni predsjednik Republike, dr. Ivo Josipović, političar širih pogleda, snažnije odlučnosti i čvršće vrijednosne konstitucije.”

Tekst u cijelosti možete pročitati ovdje.

Zaključit ću.

Kad bi mene Kolinda Grabar Kitarović kojim slučajem zapitala kako se postaviti prema pritajenoj agresivnosti, primitivnom seksizmu, očiglednom nestrpljenju i paničnom strahu koji opsjedaju „Josipovićevo jato” (tu metaforu koristim jer je sam PR izmislio izraz „Vasino jato” kao oznaku za sve svoje „neprijatelje”), ja bih je uputio na uvodno spomenutu misao: „Ako dovoljno dugo čekaš uz rijeku, tijela tvojih neprijatelja će proteći njome”

Vrijeme, sam Josipović i njegovo „jato” zapravo govore i rade u prilog vlastite štete i poraza.

Kako je do izbora ostalo nešto manje od pola godine, Kolinda Grabar Kitarović mogla bi, dok strpljivo čeka uz obale svih hrvatskih rijeka da se pojavi politički leš njenog protivnika, razmišljati o brojnim mudrim mislima. Evo nekih od njih koje sam pronašao na međumrežju:

Sun Tzu: Izreke i misli

strpljenje3a

Ukoliko se nalaziš daleko od neprijatelja natjeraj ga da misli kako si blizu.

Možeš li zamisliti šta bih sve mogao uraditi ukoliko bih uradio sve što mogu?

Ukoliko poznaješ svog neprijatelja i ukoliko poznaješ samoga sebe – ne treba da se plašiš rezultata stotine bitaka.

Kvalitetna odluka je poput dobro tajmiranog naleta sokola koji mu omogućava da udari i uništi njegovu žrtvu.

Svaki čovjek može uočiti pojedinosti taktike sa kojom dobije bitku, ali nijedan ne može vidjeti strategiju iz koje je proizišla pobjeda.

Moraš vjerovati u sebe.

Rat je varka.

Prilika da osiguramo sebe od poraza leži na našim rukama, ali priliku da se pobijedi neprijatelj ti može dati jedino neprijatelj.

Nove prilike se multipliciraju nakon što se iskoriste.

Vrhunska vještina se sastoji u slamanju neprijateljskog otpora bez borbe.

Onaj koji zna kada se treba boriti, a kada se ne treba boriti, će biti pobjednik.

Upoznaj sebe, upoznaj svoga neprijatelja. Hiljadu bitaka, hiljadu pobjeda.

Nepobjedivost leži u odbrani. Mogućnost pobjede leži u napadu.

Onaj ko je oprezan i spreman očekuje svoga neprijatelja, koji to nije, će pobijediti.

Suoči ih sa istrebljenjem – oni će opstati. Baci ih u smrtonosnu situaciju i oni će preživjeti. Kada se ljudi nađu u velikoj opasnosti onda su u stanju da se bore za pobjedu.

Dobiti sto pobjeda u sto bitaka nije vještina. Vještina je pobijediti neprijatelja bez borbe.

Pobjednički ratnici prvo pobjede pa onda idu u rat, dok poraženi ratnici prvo idu u rat pa onda teže da pobjede.

Pretvaraj se da si slabiji i time nahrani protivnikovu aroganciju.

Od najveće važnosti u ratu je da napadneš protivnikovu strategiju.

Gledajući na praktičnu umjetnost vođenja rata, najbolje je osvojiti protivnikovu zemlju u cjelosti i nedirnutu. Pocijepati je i uništiti i nije tako dobro.

General je vješt u napadima kada njegov neprijatelj ne zna šta da brani, a general je vješt u odbrani kada njegov neprijatelj ne zna šta da napadne.

Nijedna nacija neće imati nikakve koristi od dugotrajnog ratovanja.

Od velike važnosti je da pronađeš neprijateljske špijune koji su došli da te špijuniraju i da ih podmitiš kako bi ti služili. Daj im instrukcije i pobrini se za njih.

Odnosi se prema svojim vojnicima kao prema svojoj djeci i pratiće te u najdublje doline; odnosi se prema njima kao prema svojim sinovima i stajaće pored tebe do smrti.

Ukoliko ne poznaješ ni sebe ni svoga neprijatelja – u velikoj si nevolji.

Vješta osoba koja upošljava druge ljude će uposliti mudrog čovjeka, hrabrog čovjeka, gramzivog čovjeka i glupog čovjeka.

General koji napreduje bez gramzivosti za slavom i koji se povlači bez straha od sramote, koji samo razmišlja kako da zaštiti svoju zemlju i da dobro služi svome vladaru je dragulj kraljevstva.

Tajne operacije su ključne za ratovanje. Na njima se bazira svaki pokret armije.

Da bi vojnici shvatili prednosti poražavanja neprijatelja oni isto tako moraju biti nagrađeni.

Zabrani predskazanja i kloni se praznovjernih misli. Tek onda, sve dok ti ne dođe smrt, nijednog belaja se ne trebaš bojati.

Ukoliko si siguran da će borba donijeti pobjedu – moraš se boriti, makar vladar zabranio borbu. Ukoliko si siguran da borba neće donijeti pobjedu – ne smiješ se boriti, makar vladar naredio borbu.

Nadahnut vladar je onaj koji puno promišlja. Dobar general je onaj koji je jako oprezan.

Ukoliko znamo da su naši ljudi spremni za napad, ali ne znamo da li je neprijatelj otvoren za napad – samo smo napola spremni za borbu.

Izvor: http://izreka.com/index.php/osobe/137-sun-tzu-izreke-citati-misli

Slaven Letica

facebook komentari