Predsjednikove vjeđe

0

Od mog nedavnog povratka iz Amerike 16. siječnja 2014. do trenutka kad pišem ovaj osvrt, tri su teme ili takozvana slučaja zauzimala i još uvijek zauzimaju najviše prostora u hrvatskim medijima, političkim svađama i u privatnim raspravama „uz kavu”: „Slučaj Perković”, „Slučaj Šegon” i, nazovimo ga tako, „Slučaj predsjednikovih kapaka”.

U posljednjem „slučaju” po redu, radi se, dakako, o plastičnoj operaciji obaju kapaka predsjednika Republike dr. Ive Josipovića koju je u hrvatskoj javnoj bolnici Rebro izveo strani liječnik i njegov navodni prijatelj, rođeni Sarajlija, ugledni rekonstrukcijski, plastični i estetski kirurg Milomir Ninković, predstojnik jedne od brojnih njemačkih klinika za rekonstrukcijsku i plastičnu kirurgiju: KM Bogenhausen u Minhenu.

vjedje2a

Dr. Milomir Ninković snimljen tijekom jedne operacije u Foči u Bosni i Hercegovini

Novinarka Jutarnjeg lista  Goranka Jureško obavijestila je čitatelje da je operacija trajala oko tri sata i da je bila znatno složenija nego se izvorno pretpostavljalo: . „Umjesto operacije samo desnog oka čiji je gornji kapak bio zamjetno spušten liječnici su se ipak odlučili na obostranu blefaroplastiku (ESTETSKA operativna korekcija očnih kapaka, opaska S.L.) jer je samo tako moguće postići ujednačenost oba oka pa je operacija trajala od 15 i 30 do gotovo 19 sati.

vjedje3a

vjedje4

Jedna od brojnih javnih osoba koja se podvrgla estetskoj korekciji očnih kapaka Hilarry Clinton: prije i poslije kirurške intervencije

A da je operacija, hvala Bogu, bila doista uspješna, mogli smo se prvi put uvjeriti gledajući predsjednika Josipovića tijekom intervjua s Mislavom Bagom na Novoj TV 20. siječnja 2014. godine.

Kamerman Nove TV zadovoljio je znatiželju brojnih gledatelja time što je često predsjednika snimao u gro planu, pa je bilo bjelodano da nakon uspješne operacije na Rebru naš predsjednik ima znatno jasniji i ljepši pogled na samoga sebe, ali – sadržaj je razgovora to pokazao – i na mogućnost da hrvatski građani dobiju vrhunsku zdravstvenu zaštitu.

Evo kako predsjednik Josipović gleda na vlastitu operaciju i niz kontroverzi i javnih rasprava koje je pokrenula:

Mislav Bago: Operacija vašeg oka u fokusu je javnosti. Povjerenstvo za sukob interesa će raspravljati, ne ovaj tjedan, nego možda slijedeći. Nakon dva tjedna, bi li opet napravili isto što se tiče vaše operacije?

Predsjednik Josipović: Pa bi jer smatram da je bilo sve po zakonu i da nije napravljeno ništa što nije uobičajeno ili što nije dostupno drugim građanima.

Mislav Bago: U politici sve mora biti po zakonu, ali postoji i jedna druga dimenzija, o kojoj vi često govorite, ova strana moralnosti, neka druga poruka?

Predsjednik Josipović: Tako je. Ona proizlazi iz toga je li netko dobio nešto što ga ne pripada i mogu li i drugi doći do iste usluge. Vidjet ćete iz podataka, ali ovdje ne bi želio da utječemo na Povjerenstvo (za sprječavanje sukoba interesa), kako vi kažete, da ne radimo pritisak, prema tome Povjerenstvo ima sve podatke i donijet će odluku.

Mislav Bago: Jeste li ipak možda krivu poruku poslali građanima. Ja sam predsjednik, prijatelja doktora sam angažirao da dođe me operirati u Hrvatsku?

Predsjednik Josipović: Doktor Ninković operirao je i druge građane i građanke Republike Hrvatske dakle ja nisam ni prvi ni zadnji, bar se nadam da neću biti zadnji, nakon ove pomalo i hajke koja se organizira.

Mislav Bago: Ali ste predsjednik?

Predsjednik Josipović: Upravo zato sam jednak svima, što mogu drugi mogu i ja.

Mislav Bago Ali u politici morate biti malo drugačiji?

Predsjednik Josipović: Ali jednak kao i drugi. Što je dopušteno drugima dopušteno je i meni.

Mislav Bago: Ne bi se baš složio?

Predsjednik Josipović: Posebno kada je riječ o zdravstvu, imam pravo na pristup zdravstvu kao i drugi građani.

Mislav Bago: Vi ste troškove dolaska doktora podmirili osobno?

Predsjednik Josipović: Da, operacija ne košta ništa. HZZO je podmirio to.

Mislav Bago: Čuli ste reakcije hrvatskih doktora koji kažu da se to moglo i u Hrvatskoj napraviti?

Predsjednik Josipović: Možda, ali ja imam pravo kao i svaki građanin na izbor doktora pod određenim uvjetima koji propisuju podzakonski i zakonski akti i mislim da smo se svega držali.

Mislav Bago: Vi ste izgradili svoj prvi mandat na jednakosti i pravednosti i mislite da ovo neće kod građana baciti neku mrlju na vas?

Predsjednik Josipović: Mislim da ne! Na kraju, ja susrećem vrlo često ljude i na cesti, ljudi komentiraju i zapravo mislim da imaju osjećaj da se pretjeralo u izmišljanju nekakvih strožih kriterija nego što vrijedi za druge građane.

Mislav Bago: Nažalost, vi znate naše hrvatsko iskustvo i političare se uvijek gleda s dvostrukim povećalom?

Predsjednik Josipović: Da, zato to ostavimo nadležnom tijelu. Ono će odlučiti je li bilo sukoba interesa.

Transkript cijelog intervjua i video dostupan je ovdje.

Iz citiranog razgovora vidljivo je da predsjednik Josipović misli da je ESTETSKA operacija kojoj se podvrgao i koju je izveo njemački liječnik dostupna svim i svakom građaninu Hrvatske, pa, dosljedno tome, i njemu.

Ne misli naš vrli Predsjednik ni da je poslao neku, kako je to formulirao Mislav Bago,”krivu poruku”, što znači da iskreno vjeruje ili javno glumi kako bi doista svaki hrvatski građanin mogao od HZZO-a, Rebra i njemačko-sarajevskog liječnika dr. Milomira Ninkovića zatražiti i dobiti klinički prostor i estetsku kiruršku uslugu koju je ON dobio.

Njegovu izjavu „Upravo zato sam jednak svima. Što mogu drugi mogu i ja.” mogla bi se, stoga, usporediti s izjavom kojom su pristaše Francuske revolucije demonizirali posljednju francusku kraljicu Mariju Antoanetu (izvorno: Marie Antoinette Joséphe Jeanne de Habsbourg-Lorraine: Beč 2. studenog 1755. – Pariz 16. listopada 1793.), giljotiniranu nakon svrgavanja: „Ako nemaju kruha, nek’ jedu kolače”.

Iako suvremeni povjesničari pokušavaju dokazati kako omražena kraljica socijalno bezdušne apsolutističke Francuske, žena podjednako omraženog i također za glavu skraćenoga Luja XIV. to nije uopće kazala, već da su joj pristaše Revolucije-Republike – najutjecajniji protivnici monarhije i pristaše revolucije bili su Thomas Jefferson i Jean-Jacques Rousseau – tu izjavu stavili u usta na temelju usputnog zapisa samoga Rousseaua kako je to kazala „velika princeza”.

Staložena izjava predsjednika Republike dr. Ive Josipovića kako je estetska operacija njegovih kapaka, koju je izveo njemačko-sarajevski kirurg, dostupna svim građanima države kojoj je na čelu, a koji na kirurške operacije često čekaju i preko 500 dana, pokazuje da nema problema samo s kapcima ili vjeđama, već da i pati od – Sindroma Marije Antoanete.

vjedje5avjedje6avjedje7a

Luj XVI., Marije Antoaneta i dr. Ivo Josipović

U cijeloj priči o Predsjednikovoj „novoj pravednosti”, prijateljstvu i vjeđama/kapcima, zanimljivo je i to što je dr. Ivo Josipović tu rutinsku estetsko-rekonstrukcijsku operaciju mogao povjeriti nekom od pedesetak hrvatskih estetskih i rekonstrukcijskih kirurga koji takvu operaciju rutinski i kvalitetno izvode. Odlučio se za stranca! Time nije poslao samo jednu krivu poruku – kako mu je u pitanju sugerirao Mislav Bago – već više krivih poruka.

Ne preostaje mi, dakle, ništa drugo nego da mu kao bliski rođak i podanik zaželim brzi oporavak još jednim citiranjem slavnog Notturna Tina Ujevića:

Notturno

Noćas se moje čelo žari,

noćas se moje vjeđe pote;

i moje misli san ozari,

umrijet ću noćas od ljepote.

Duša je strasna u dubini,

Ona je zublja u dnu noći;

Plačimo, plačimo u tišini,

Umrimo, umrimo u samoći.

vjedje8

Augustin Tin Ujević: blažena samoća ili prokleta usamljenost?

Slaven Letica/velecasnisudac

facebook komentari