Pratite nas

Predstavljena rezolucija sudionika Prvoga hrvatskog iseljeničkog kongresa

Objavljeno

na

Po završetku Prvoga hrvatskog iseljeničkog kongresa u petak, 27. lipnja u prostoru Hrvatske matice iseljenika u Zagrebu na konferenciji za novinare predstavljena je rezolucija sudionika Kongresa.

ise_kongresRezoluciju je uime sudionika pročitao predsjednik Organizacijskog odbora Marin Sopta. U rezoluciji se upozorava kako su hrvatske iseljeničke zajednice, kao i druge iseljeničke zajednice u svijetu, izložene u suvremenosti istodobnu djelovanju dviju, po svrsi i učincima oprečnih, težnja i promjena. Na jednoj su strani globalističke težnje i programi. Na drugoj su strani težnje samih zajednica ka oblikovanju i učvršćivanju navlastitih identiteta: socio-kulturnih i nacionalnih. Takvi identiteti nisu samo rezultat otpora globalističkim težnjama. Oni su, ponajprije, izvrsna uporišta valjana legitimiranja iseljeničkih zajednica u odnosima s drugima. Oni su, također, nužna pomagala u odnosima zajednica spram navlastite budućnosti.Polazeći od spomenutih, općih, uporišta, Prvi hrvatski iseljenički kongres afirmirao je dvije osnovne razine rada. Na prvoj razini, sudionici Kongresa analizirali su i predočili brojne, izuzetno vrijedne, uvide u unutrašnja zbivanja i promjene pojedinih hrvatskih iseljeničkih zajednica: iz Australije, Kanade, Sjedinjenih Američkih Država, pojedinih europskih zemalja. Uvidi su predstavljeni sudionicima Kongresa – članovima drugih hrvatskih iseljeničkih zajednica te općoj hrvatskoj javnosti. Na drugoj razini, Kongres je afirmirao potrebu za dugoročnom i postojanom suradnjom i koordinacijom brojnih hrvatskih iseljeničkih zajednica rasutih po svijetu, između sebe, „vodoravno”, te s matičnom, Republikom Hrvatskom. Potrebu za čvršćom međusobnom suradnjom i koordinacijom osnažuje i članstvo Republike Hrvatske u Europskoj uniji, kao jedinstvenom geopolitičkom prostoru razvojne koordinacije 28 europskih država. Pri tomu se Kongres naslanja na nezanemarivu baštinu onih hrvatskih iseljeničkih udruga koje su u svoje vrijeme bile sposobne za krovne uloge i uspješnu koordinaciju rada množine hrvatskih iseljeničkih zajednica.

U rezoluciji se ističi kako je Prvi hrvatski iseljenički kongres organiziran svesrdnom pomoći Ureda za hrvatsku inozemnu pastvu u hrvatskoj dijaspori. Svi mjerodavni uvidi i odgovornih istraživača i pouzdanih svjedoka pokazuju kako je socio-kulturno održavanje hrvatskih iseljeničkih zajednica u brojnim slučajevima ovisilo, a i sad ovisi, o valjanu radu hrvatskih katoličkih župa. Nije taj rad ograničen samo na pastoralni dio. Posrijedi su, najčešće, opsežni programi pomoći članovima hrvatskih iseljeničkih zajednica, u rasponu od valjana odgojnog djelovanja do bolničke i socijalne skrbi, od prijenosa hrvatskog kulturnog naslijeđa s predaka na potomke do sustavna rada na istraživanju tragova Hrvata u zemljama doselidbe, stoji u rezoluciji, te se podsjeća na nezanemarivu pomoć koju su hrvatske katoličke župe i misije pružale u razdoblju totalitarnih progona, brojnim prognanicima i ugroženima, kao i brojnim izbjeglima u ratnim godinama. Sve te činjenice podsjećaju da je Katolička Crkva u Hrvatskoj nezaobilazna ustanova u životnoj svakodnevici hrvatskih iseljeničkih zajednica. Posrijedi je dublja odlučnost tih zajednica na čuvanju i njegovanju navlastita socio-kulturnog naslijeđa i ključnih obilježja identiteta. Ta je odlučnost na djelu i u nekim drugim iseljeničkim skupinama. Sažeta je u programski stav: vjera naših djedova vjera je naše djece. Premda je ta odlučnost, poznato je, u hrvatskom slučaju bila izložena nemalim kušnjama i osporavanjima, danas je izvan prijepora uvid kako je baš ona bila odlučujućim čimbenikom u unutrašnjoj razgradnji totalitarnih poredaka devedesetih godina 20. stoljeća, i otvaranju vrata demokratskoj preobrazbi hrvatskoga društva.

U rezoluciji se također iznose prijedlozi o potrebi obnove Ministarstva iseljeništva; revidiranja skupine zakona protivne ustavnim obvezama Republike Hrvatske u odnosu spram iseljeništva, i protivne razvojnim interesima Hrvata u cijelosti; formiranja posebne financijske potpore iseljeničkim poduzetnicima. Također se ističe potreba, da u hrvatskim diplomatskim službama rade stručni ljudi, sposobni i pripravni surađivati s hrvatskim iseljenicima. Nadalje se ističe potreba razvijanja mreže centara u hrvatskim iseljeničkim zajednicama za učenje hrvatskog jezika i kulture. U rezoluciji se upozorava i na potrebu uključenja hrvatskog iseljeništva u hrvatski medijski okvir kao redovitu temu i sadržaj, izvan azilantskih, „specijalističkih” programa. Ističe se i žurnost potrebe utemeljenja Muzeja hrvatskog iseljeništva kao ključne ustanove za sabiranje i čuvanje nacionalnog sjećanja na iseljene Hrvate. Kao posljednji zahtjev navodi se potreba omogućiti kulturnim, znanstvenim i sveučilišnim ustanovama u Hrvatskoj, kakve su Hrvatski studiji, Hrvatska matica iseljenika, koje su već na programskoj razini obvezatne razvijati suradnju s hrvatskim iseljeništvom, raditi na svojoj misiji bez kampanjskih i sustavnih ugroza.

U rezoluciji se također ukazuje kako hrvatske katoličke misije u hrvatskom iseljeništvu ne djeluju u optimalnim uvjetima. Ograničenja su različite naravi: financijska, organizacijska, tehnička, a uočava se i nedostatak sposobna osoblja. Budući da je uloga HKM u oblikovanju valjanih uvjeta života hrvatskog iseljeništva nezaobilazna, potrebno je izraditi poseban program pomoći tim misijama.

Na konferenciji za novinare izrečena je zahvala svim donatorima i podupirateljima. Posebno je izrečena zahvala zagrebačkom nadbiskupu kardinalu Josipu Bozaniću koji je na misi za Dan državnosti govorio i o iseljeništvu, te naporima povezivanja domovinske i iseljene Hrvatske.

S Kongresa je upućeno i pismo papi Franji u kojem se izražava potpora sudionika kongresa njegovim nastojanjima oko izbjeglih osoba.

Rezoluciju u cijelosti pročitajte ovdje.
Laudato. Hr

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori
Komentiraj

Povijesnice

21. rujna 1991. – “Obadva! Oba su pala!” – riječi koje su obilježile Domovinski rat

Objavljeno

na

Objavio

‘Obadva, obadva, oba su pala!’

Kada se Filip Gaćina 21. rujna 1991. godine glasno zaderao ‘Obadva! Oba su pala’, nije ni slutio koliki će odjek njegov glas ostaviti u glavama brojnih Hrvata, kojima se nakon toga vratila nada da se mogu oduprijeti srpskoj agresiji.

Mnogi ni ne znaju da je Zečevo, malo mjesto između Rogoznice i Vodica, poprište jedne od najpoznatijih scena iz Domovinskog rata.

Naime, upravo je tamo 21. rujna 1991. godine, u trenucima kad se činilo da se Hrvatska neće moći oduprijeti srpskoj agresiji, Filip Gaćina povikao “Obadva, obadva! Oba su pala!”

Rušenje srpskih ratnih aviona kamerom je zabilježio snimatelj amater Ivica Bilan, a snimka je postala moralna vodilja za brojne hrvatske dragovoljce i vojnike.

Kultna snimka koja je isti dan prikazana na HRT-u, izazvala je opće oduševljenje i euforiju, te predstavlja svojevrsnu prekretnicu Domovinskog rata kao jedna od prvih značajnih pobjeda nad tehnički znatno nadmoćnijim neprijateljem.

Uzvik koji je Filipu Gaćini zauvjek donio legendarni status danas ima posebno mjesto u sjećanju hrvatskog naroda, a snimka je jedan od najvažnijih prizora iz tih vremena, koji zorno svjedoče o hrabrosti hrvatskih branitelja.

Filip je preživio cijeli Domovinski rat, da bi 19. rujna 1998. godine. poginuo u miru prilikom razminiravanja terena od eksplozivnih sredstava kao zaposlenik postrojbe za razminiravanje “Mungos”.

facebook komentari

Nastavi čitati

Reagiranja

Mladen Pavković: Ne dozvolimo da se izruguju na Dan sjećanja na žrtve Vukovara i Škabrnje!

Objavljeno

na

Jednodnevna manifestacija s nazivom Europska noć kazališta ove će se godine, osim u Hrvatskoj, održati i u desetak drugih država.

U tome, na prvi pogled,  nema ništa sporno, osim što je planirano da se u mnogim gradovima i mjestima Hrvatske čitav dan kazališne predstave održavaju 18. studenoga, dakle na Dan sjećanja na žrtve Vukovara i Škabrnje, simbola obrane naše Domovine.

Dakle, dok će se mnogi prisjećati najtežih dana tijekom hrvatskog obrambenog Domovinskog rata, obilaziti grobove, paliti svijeće i odavati počast nevino stradalim Hrvatima, u većini kazališnih i inih dvorana ljudi će se zabavljati uz neke od kazališnih predstava, među kojima će kao i svake godine biti i onih čiji su autori srbijanski pisci. Na taj dan, kako je predviđeno, mnoge dvorane se neće moći ni iznajmiti za eventualne svečane akademije posvećene Vukovaru i Škabrnji, jer su već rezervirane za – tzv. Noć kazališta.

Odaziv za ovu manifestaciju je već sada iznimno dobar, a čitav program trebao bi biti poznat početkom listopada. Tako bi se vrlo lako moglo dogoditi da toga dana na tv-programima i drugim „velikim“ medijima (s obzirom i na to kakve sve tamo urednike imaju) da mnogobrojne predstave dobiju više prostora nego još jedna tužna obljetnica u Hrvata, o kojoj se i inače piše i govori samo 18., 19. i 20. studenoga!

Srbija i Crna Gora, kako smo saznali, neće odustati od Noći kazališta 18.studenog, već su navodno dale naputak svima kojih se to tiče da toga dana igraju samo „vedre i smiješne“ predstave, jer „kad je bal nek je bal“!

Četnička rock grupa „Riblja čorba“ 18. studenoga u Ljubljani (Slovenija) priprema veliki koncert u čast i slavu „oslobođenja Vukovara“, odnosno 40. obljetnice njihova rada.

Stoga, Udruga hrvatskih branitelja Domovinskog rata91. (UHBDR91.), traži od Narodnog sveučilišta Dubrava, organizatora ove manifestacije, a poglavito od Ministarstva kulture (pokrovitelja) i Ministarstva hrvatskih branitelja, te od svih Udruga proisteklih iz Domovinskog rata, kao i vlasnika dvorana, da ne dozvole da se na Dane sjećanja na žrtve Vukovara i Škabrnje  održi ova manifestacija, tim prije što ima i drugih dana kada se to može ostvariti.

Međunarodna zajednica nije ništa uradila da se zaustavi krvoproliće u Vukovaru i Škabrnji,  pa odakle onda nama „pravo“ da baš na dane najveće tuge i ponosa organiziramo „dane veselja“, kako su si to oni zamislili?

Mladen Pavković

facebook komentari

Nastavi čitati