Pregled hrvatskog govora mržnje: Puna je Lijepa naša farizeja i političkih dvospolaca!

8
Istočni grijeh don Damira Stojića uznemirio je i osjetljivu te senzibilnu dušu Branimira Pofuka. Nakon što mu je glazbeni idol, dirigent Beogradske filharmonije, postao ministar neočetničke vlade, Brane se poput baptističkog monaha povukao u mrak svoje neokaljane jugo duše.
pofukA oni su ga baš tamo čekali: Karamarko, Thompson, don Damir, anonimni internetski širitelji mržnje i paranoje, natpisi na prosvjedničkom šatoru u Savskoj, desno orjentirani sveučilišni profesori, biskupske propovijedi…Don Damir Stojić predugo je živio u Kanadi. Mračna kapitalistička zemlja. Svi rade pa nitko nema vremena baviti se govorom mržnje, a kamo li govorom ljubavi. Čuo don Damir da se sprema angažman srpskih liječnika u Vinkovcima. Ako je i čuo, zar je morao to reći pred “opasnim križarima” u “šatorskoj Katedrali” u Savskoj. I tako počinio izvorni destilirani govor mržnje! Da je bar malo ublažio tu mržnju te izostavio Srbe. Recimo, da je čuo kako dolaze liječnici iz Nove Gvineje ili iz Mongolije. Ne bi digao tlak na 300 Jurici Koerbleru, Renati Rašović i uređivačkom kolegiju Jutarnjeg, Novog lista i Slobodne Dalmacije. Siroti don Damir pokušao je odstraniti mrlju sa crkve rekavši da je dobio takovu informaciju iz Vinkovaca. Pa ako je informacija lažna, onda laže i on. Ali lavina je već krenula. Vrijeme koje je zahvatilo Hrvatsku sa subote na nedjelju tek je blagi lahor prema orkanskoj oluji koju je neoprezni don Damir izazvao spominjajući komšije Srbe. Jurica iz Jutarnjeg misli kako se radi o kapelanovom istočnom grijehu.Srbi su po njemu: “Dežurni krivci…uskrsli, više od dvadeset godina poslije Domovinskog rata.” Renata Rašović iz Večernjaka je jednom empirijskom analizom dokazala uzročnu vezu između mračnog kapelana i liberalnog, naprednog i pastoralnog psihića Nenada Horvata iz Varaždina. Ona mudro zaključuje: “Ta poruka (kapelana d.d.) daje vjetar u leđa i svima onima koji, bez elementarnog razumijevanja složene braniteljske problematike, a upravo zahvaljujući svećenicima poput don Stojića, sebi dopuštaju hrvatskim herojima imputirati “vožnju na četiri kotača s pogonom na klerofašizam.” Bravo Renata! Vidoviti dr. Horvat, znajući da će don Stojić na Badnjak izaći pred branitelje i zadojiti ih govorom mržnje, te je branitelje proglasio svojim govorom ljubavi klerofašistima. I tako je dr. Horvat, prije propovjedi selezijanca Damira, opleo branitelje invalide govorom ljubavi znajući da će ga “intelektualni proleteri” amnestirati čim don Damir stupi pred “klerofašiste na četiri kotača”.

Istočni grijeh don Damira Stojića uznemirio je i osjetljivu te senzibilnu dušu Branimira Pofuka. Nakon što mu je glazbeni idol, dirigent Beogradske filharmonije, postao ministar neočetničke vlade, Brane se poput baptističkog monaha povukao u mrak svoje neokaljane jugo duše. A oni su ga baš tamo čekali: Karamarko, Thompson, don Damir, anonimni internetski širitelji mržnje i paranoje, natpisi na prosvjedničkom šatoru u Savskoj, desno orjentirani sveučilišni profesori, biskupske propovjedi… i dosjetio se Brane: “jugofobija je uzela maha i učestalim ponavljanjem postala legitiman javni diskurs”. Sa sjetom se prisjeća Brane dragih vremena kad je jugofilija bila brza autocesta za Goli otok, Staru Gradišku, Lepoglavu ili čuvenu sedmicu na Zrinjevcu. Brane, koji je psihologiju učio od dr. Horvata, mudro zaključuje: “Jedni su nesposobni (kukurikovci), a drugi su isto nesposobni, ali silno vole Hrvatsku i Hrvate, i to ljubavlju koja je od početka obična laž ili čista patologija uz koju uvjek idu i utvare.” Brane je našao formulu svoje čiste i nepatvorene ljubavi. On ne voli ni laž, ni patologiju, ni utvare. On voli Beogradsku filharmoniju. Možda i Micu Trofrtaljku.

No, mislim da sam ipak pretjerao s tim nabujalim govorom mržnje. Imamo krasnih primjera “govora ljubavi”. Malo me čudi, a možda i ne čudi da te divne izljeve ljubavi i tolerancije nisu ni pokušali pohvaliti i preporučiti “mom hrvatskom narodu”, kako to lijepo kaže dr. Kujundžić, pa tako izaziva i diže tlak Davoru Butkoviću. Recimo, skoro školski primjer predivnog govora ljubavi je Drago Carlos Zvonimir Pilsel, osobni prijatelj sadšnjeg Predsjednika. Nedavno je, u stvaralačkom zanosu, nazvao Stožer za obranu Hrvatskog Vukovara “neoustaškom gamadi.” Netolerantni stožeraši tužiše Carlosa sudu i sud nepravomoćno oslobodi i Drageca, i Carlosa, i Zvonimira. Sve zajedno! Pilsel je svojevremeno izjavio da stalno hrvatsko spominjanje Vukovara u stvari govori i o hrvatskom fašizmu. Ove krasne i skoro poetske umotvorine talentiranog Carlosa nisu naišle na salve odobravanja. Potpuno nezasluženo. Notornog dr. Horvata ne treba pretjerano hvaliti. On je čovjek godine za Branimira Pofuka. Klerofašisti u kolicima. Da je četrdesetpeta dulje trajala, ne bi ni bilo devedesetprve. Bože, koji talenat za povijest. Kao da ju je polagao kod Tvrtka Jakovine i Hrvoja Klasića.

butkovicDavor Butković nedavno, s grčem u srcu, spominje govor mržnje Zdravka Mamića upućen ministru Željku Jovanoviću. Još uvijek “nemože da veruje” da je sud sirovog Mamića pravomoćno oslobodio. Ali pomalo začuđuje da nije spomenuo govor ljubavi tadašnjeg popularnog Ministra kad je čelnike HNS pozvao da ujutro, kad se pogledaju u ogledalo, pljunu sebi u lice. Ognjištari i desničari su u prvi mah pomislili da HNS znači Hrvatska narodna stranka pa je Ministar na kratko postao vrlo popularan u Lici, Imotskom, Hercegovini itd. Tomislav Klauški je prosvjednike iz već legendarne Savske prozvao “zakukuljenim križarima” koji u invalidskim kolicima jurišaju na Banske dvore. Sve u ime ljubavi! Kolumnistička zvijezda Jutarnjeg Miljenko Jergović, nakon što se u Beogradu nadivio trodimenzionalnom Draži Mihajloviću, vrativši se u ustašidni Zagreb, pun ljubavi, nazva pokojnog predsjednika Tuđmana: “lešinom s Mirogoja.” Kolumnistica Večernjaka dr. Mirjana Kasapović, ogorčena postojanjem Stožera za obranu Hrvatskog Vukovara, u svom programskom obraćanju čitateljima traži da aktualna Vlada pojača policijske snage i poveća broj specijalaca kako bi “neoustašku gamad” Drageca Pilsela strpala u “zakonske okvire” ma što god to značilo.

Da i među književnicima postoji vrlo raširen govor ljubavi dokazuje Jurica Pavičić koji je jednog od najvećih živućih hrvatskih pisaca Slobodana Novaka javno nazvao kretenom. Zato jer se časni Novak usudio napisati nešto pozitivno o “lešini s Mirogoja”. I zbog stava o Tuđmanu nazvati devedeset godišnjeg Novaka kretenom može samo netko o kome je i Dostojevski još davno pisao. Recimo taj srdačni govor ljubavi nikada nije komentirala ni Ivanka Toma, Renata Rašović, Branimir Pofuk, Davor Butković i slični. Oni su čekali i dočekali don Damira Stojića i s njim čitavu Katoličku crkvu te sve klerofašiste u Hrvatskoj, bili oni u kolicima ili ne.

Puna je Lijepa naša farizeja i političkih dvospolaca. Jedan kriterij za naše, a drugi režeći za njihove! Tako notorni Davor Butković u Jutarnjem analizira predsjedničke kandidate. Voli dr. Kujundžića pa kaže: “Kujundžić se javnosti obraća s “Moj hrvatski narode!” Tko ga je ovlastio da tako patronizira Hrvate.” Vidi se da je Davor demokrata starog boljševičkog tipa. Nema neodgovornog obraćanja javnosti ako te nitko ne ovlasti. Slušam na nedjeljnoj misi neopreznog svećenika kako se obraća vjernicima “draga braćo i sestre”. Ma k’o ga je samo ovlastio da patronizira vjernike. Koliko je u Crkvi bilo propovjednikove braće i sestara, ne znam. I Sinčić mu je sumnjiv: “Pokazat će se je li Sinćić jurodivi kandidat ili je tu riječ o akciji “paraobavještajnog podzemlja”. Kad izađe ovaj tekst Bule će već znati da imamo izuzetno sposobno paraobaviještajno podzemlje. Skoro 16 posto. Sinčić je mladi čovjek s prilično mana. Ali je iskren.

Robert Louis Stevenson je rekao: “Pokažite mi mladog čovjeka koji ima dovoljno pameti da od sebe napravi budalu.”

mislav-bago1-U pauzi pisanja ove kolumne slušam Bagu koji nam daje rezultate tzv. izlaznih anketa o predsjedničkim izborima. Uglavnom, dosadašnje ankete pokazale su da kod nas nema navlačenja, ideoloških manipulacija i namještanja rezultata. Do sada nas je čak i Mislav Bago uvjeravao da je Josipović između 10 do 15 posto ispred Kolinde. “Politička analitičarka” Aleksandra Kolarić, kao da radi za Crnu kroniku Jutarnjeg, obznanila je da se Kolinda u jednom danu dva puta upucala u nogu. Dok istraga o toj pucnjavi traje, Kolinda dobila 38,10 posto izlaznih glasova.

Dobro, to je još uvjek daleko od Kolarićinog favorita Josipovića koji je dobio ogromnih 38,90 posto glasova. Sad je i moja prognoza djelomično točna. Dr. Ivo i Kolinda u drugom krugu. Što se tiče sigurne pobjede dosadašnjeg Predsjednika, skrušeno moram priznati da sam zadnji put pogodio kad se za predsjednika kandidirao nezaboravni drug Tito. To su bila zlatna vremena! Pogodio bih budućeg predsjednika godinu dana prije nego bi izbori bili raspisani. I naravno kad je dr. Tuđman dva puta pobjedio u prvom krugu. Ali to se ne računa. Tuđman je za razliku od Tita bio diktator! Ne pitajući za mišljenje prave predstavnike naroda Manolića, Šeksa, Butkovića, Pupovca, Račana, Jelene Lovrić, Slavenke Drakulić, Mirjane Rakić, Deana Jovića, Budu Lončara i stotine drugih, on je diktatorski pobjedio u ratu i stvorio državu. Koja se sad koprca u regionu.

Prilično je zanimljivo da su u ovoj predizbornoj šutnji najšutljiviji hrvatski intelektualci. Kako kaže duhoviti Mario Profaca: oni šute kad oni hoće i šute o čemu oni žele. U Hrvatskoj intelektualna entropija traje stoljećima. Nema više Tina, Antona Matoša, Antuna Branka Šimića, Miroslava Krleže I drugih velikana. Tko će pokrenuti neku novu Deklaraciju o nazivu i položaju hrvatskog književnog jezika? Tomić, Jergović, Pavičić, Matvejević, Frljić, Rade Šerbedžija, Mira Furlan, HRT, Akademija? Koliko je gore nabrojanih iskreno željelo Hrvatsku kao državu? Ne znam. Možda će ove sve izvjesnije promjene i na Pantovčaku i u Banskim dvorima ugrijati hrvatsku intelektualnu elitu. Možda će biti glasniji i izaći napokon iz svoje depresivne šutnje. Daj Bože!

Sjetih se jedne zgodne anegdote iz knjiženih krugova. Sjajni pjesnik Antun Branko Šimić imao je brata dr. Jerka Šimića, poznatog prijeratnog advokata. U Klubu književnika na Jelačić placu, u ovećem društvu, hvalilo se uspješnost Antuna B. Šimića, njegova pjesnička plodnost, broj izdanih knjiga kao i brojni honorari. Na to dr. Jerko Šimić reče. “Ma ne pretjerujte! Ja sam s jednim stihom zaradio tri puta više nego moj pok. brat sa svim svojim izdanjima. Ma koji je to stih zapitaše ga iznenađeni književnici:  “Advokat-prvi kat !” reče dr. Jerko. I pogodi…

Zvonimir Hodak

facebook komentari

  • EMINƎM

    mrziteljima Hrvatrske šahovnice smetaju u izbornom stožeru KGK? ,
    to je znači taj put druga ive, ;( Hrvatska bez Hrvatske ;( i Hrvata
    ,

  • EMINƎM

    neka viori Hrvatska zastava druže Ivo

    • Lilith

      Bravo Eminem

    • perokvrzica

      jeste pravog “uzora” uvatili za argumentaciju i onda se čudite svemu ko pura dreku;)

      • EMINƎM

        ljubav prema Hrvatskoj domovini u Hrvata je čudo, naravno čudo samo za vass*****E

        • perokvrzica

          😀
          gdje je ta škrabica za crni fond pa da i ja pridonesem domoljublju?

          • EMINƎM

            prošla baka s škrabicom, Horvatinčić je pronio neki dan jednu 😉 nije bila baka 😉

  • Irena Sara Mraz

    Pofuk je prije samo nekoliko godina bio desničar, što ga je toliko otpuhalo lijevo?