Premijera malograđanskog mentaliteta

17
nives celzijus osijek
Davor Javorović/Pixsell

Razliku između nacionalnog teatra i amaterskog kazališta ili privatne glumačke družine čini (ne)profesionalizam i činjenica da se za određena umijeća školuješ. U zemlji poprilično poljuljanih profesionalnih standarda nikoga ne začuđuje skakanje sa šanka na kazališne daske.

Premijera predstave „Vitez slavonske ravni“ Hrvatskog narodnog kazališta Osijek pretvorila se u prvorazrednu medijsku senzaciju. Ne zbog sjajne kostimografije, glumačkog umijeća ansambla ili krotkog konja koji disciplinirano topće pozornicom, nego zbog glavne zvijezde predstave  Nives Celzijus koja utjelovljuje lik pjevačice u dvorcu grofa Pejačevića i koja vrlo spretno barata medijima i javnošću do te mjere da nacionalni dnevnik u nedjeljnom izdanju na naslovnici objavljuje njenu ogromnu fotografiju. Cinici bi rekli: „Bolje i to nego snimke iz Sabora…“

Mora da je intendant osječkog HNK Božidar Šnajder u osvit nedjeljnog jutra odmah potrčao na kioske ne bi li vidio medijske hvalospjeve plodovima svog rada, menadžerskog i kazališnog umijeća, repertoarnog zaokreta…. I vjerojatno, s nešto manje ushita utvrdio da se na naslovnici nacionalnog dnevnika uopće ne spominje HNK Osijek, sa svim svojim uspješnicama nego jedna zdrava, ljudska i sezonska tvrdnja glavne zvijezde predstave – da su Slavonci srdačni i pažljivi jer su joj odmah donijeli kulen i kobasicu.

Nives Zeljković je mlada žena koja vrijedno skrbi o dvoje dječice, radi danju i noću, zarađuje, bori se s dugovima bivšeg muža kojemu je i od posla i od obitelji bila draža kocka. Sasvim je prosječna, pa kad stigne dohvati se lopate i očisti snijeg. Završila je prirodoslovno matematičku, 13. gimnaziju u Zagrebu. Nije bila odlikašica, ali bila je bistra pa je bez previše rada skupljala četvorke.

Nives Celzijus koja u programu predstave nije predstavljena svojim pravim nego umjetničkim imenom brenda „69 Celzijus“, je sve ovo prethodno ali atraktivna manekenka, nagrađivana spisateljica, pjevačica, vrlo spretna i pametna osoba koja nema posebnog uspjeha ni u čemu ali u svemu uspijeva. I na posljetku senzacija je osječkog Hrvatskog narodnog kazališta, u predstavi „Vitez slavonske ravni“, prema romanu Marije Jurić Zagorke koji je davno napisala za osječki Hrvatski list. Kada su je ismijavali zbog nekog pjesmuljka „Kolinda“ i činjenice da je pozvana na inauguraciju predsjednice RH Kolinde Grabar Kitarović, spretno im je odgovorila da je predsjednica drži do riječi i da je time pokazala podršku njoj, kao članici manjine jer je Srpkinja i nikada to nije tajila. Svi bubnjevi, a posebno medijske trube su zašutjele.

Danima uoči i nakon premijere bombastično je u javnosti najavljivana Nives koja se izvalila u gledalištu s nogama na redu baršunastih stolica ispred sebe i upravo time je privučena šarolika publika među kojom je bio i simpatični Đuro Hranić, nadbiskup i metropolit đakovačko-osječki. Sudeći po izrazima lica, predstava je očito sjajna.

Dio osječke, premijerne publike za jednokratnu upotrebu, jednostavno nije mogao obuzdati svoj malograđanski mentalitet, posebice na domjenku nakon predstave. Na svim dosadašnjim premijerama glavna aktivnost je uglavnom trpati se oko trpeze, u onom čarobnom trenutku kad teatar u svakoj svojoj historicističkoj i baroknoj pori miriši na mini sarmice i roštilj. Ovoga puta bilo je nešto drugačije. Većina onih kojima je u vlastitom gradu potreban GPS da bi pronašli HNK ali se znaju snaći ako im se objasni da je u prizemlju McDonalds, ovog puta su umjesto desantiranja na sarmice Nives napali s mobitelima ne bi li im ostala trajna uspomena na društvenim mrežama i u medijima na jedan tako nezaboravan i važan trenutak u životu. Ipak, pokoljenjima treba ostaviti uspomene. To su oni koji pokušavaju prikazati se ‘višim društvom’, a na kulturne manifestacije, operu, dramsku prestavu ili izložbu dolaze iako se tamo smrtno dosađuju i nemaju blage veze o čemu se radi. Nemaju pojma o kulturi, umjetnosti, književnosti i jednostavno ne bi pohodili ovaj događaj da nije bilo gospođe Nives.

Većina skorojevića iz svih društvenih sfera, od politike do kulture, nazovi poduzetništva (jer u Osijeku gospodarstva nema), akademske zajednice i tko zna čega, još uvijek ne poznaje bonton odijevanja primjeren teatru i ne razlikuje što odjenuti za tu prigodu, a što za odlazak na cajke. Jedni su na sebe natovarili sve moguće vrste oderanih živina, drugi/e su pokušali parirati Nivesinom renesansnom poprsju, a treći su oko sebe širili naftalinski vonj. Jednostavno bili su posve opijeni društvenim događajem sezone.

Istinski zaljubljenici u teatar mogli su jedino sve tužno promatrati kao što godinama i promatraju kako je Osijek sa 110.000 stanovnika samo u nekoliko godina spao na 70.000, i gledaju kako se urušava sve pa i razina kulture koju i grad i županija obilato financiraju ne analizirajući učinke ulupanog novca. Koja bi bila razlika da su novcem poreznih obveznika financirali nastup Nives Celzijus u nekom narodnjačkomu  klubu, od financiranja njenog nastupa u teatru? Ovo drugo se može proračunski opravdati.

Ostaje vidjeti da li će se nakon premijerne i dvije reprizne predstave, kada Nives C. prepušta ulogu drugoj osobi,imitiranje Mani Gotovac koja je u Glembajevima angažirala Severinu da utjelovi lik ultimativne barunice Castelli, pretvoriti u puko kopiranje. Inovativnost ili kreativnost svakako nisu prikazali.

Što je ovom predstavom afirmirao HNK Osijek i kakvu je poruku poslao?

Prvo da se nije nužno školovati za glumačka i pjevačka umijeća nego je dovoljno sa stola i šanka narodnjačkog kluba uskočit na pozornicu nacionalnog teatra. A upravo školovani i amateri čine razliku između nacionalnog i amaterskog kazališta te privatne glumačke družine.

Sudeći po ozarenim licima publike, među kojima su bili i predstavnici financijera, Grada Osijeka i Osječko-baranjske županije, nije zavladala zabrinutost hoće li osječki teatar biti mjesto koje će pažljivo oblikovanim sadržajem odgajati novu publiku ili biti mjesto za „rkekoke evente“.

Autor: Davorin Krieger

 

facebook komentari

  • Tyrex Rex

    Bolje Nives Celzijus , nego Seve-nazionale( srpska sponzoruša )

    • Sivooki

      Ma da, ali ne govori o tome, nego o polaganoj predaji onih koji su zaduženi da očuvaju razinu kulture ,dignitet glumačke profesije i znanja…i o blesavoj publici odgojenoj na senzacionalizmu i ljubopitljivosti o obrijanim i neobrijanim…

      • Tyrex Rex

        Govori i o Nivesinom renesansnom poprsju te Slavonskom kulenu i kobasicama.
        Ako ne vjeruješ meni evo pitaj Maksa.

        • Saga

          ;)))))

        • Sivooki

          To ….ooooo….oooo

          • Tyrex Rex

            Da li je prije 1000 godina itko prvo gledao na sisu ili je duša bila u prvom planu.Samo bez egotripova, please …

          • Sivooki

            Nema vremena u kojemu dekolte ne bi bio muškarcu privlačniji ( u prvi mah…), ma to ne traje toliko koliko ono drugo, tj ljepota duše…Rexi…

          • Tyrex Rex

            Znaš onaj vic kad su Muju pitali što bi radije bio, glup ili lijep?
            Što misliš što je odabrao i zašto?

          • Sivooki

            Ne znam toga.
            Ljepota je prolazna…?

          • Tyrex Rex

            Htio je biti lijep, jer glup već jest.

          • Sivooki

            Haha, a ja mišljah da je odabrao glupost, ona je trajnija…

          • Tyrex Rex

            Logičnije da je htio da bude glup,zato jer je ljepota prolazna

          • Sivooki

            “Bote pas.” ali, to je drugi vic…

          • Tyrex Rex

            Malo smo off topic.

          • Sivooki

            We are.

          • Tyrex Rex

            Znam i vic u kojem su ga pitali da li bi rađe bio glup ili ćelav, a on je rekao glup zato jer se ne vidi na prvi pogled!

  • Amigo

    Odličan tekst