Pratite nas

Kultura

Premijerno odigrana predstava “Kako se gradio Križ na Križevcu?”

Objavljeno

na

Kako se gradio Križ na Križevcu?-upit je na koji su u subotu,13.rujna na uočnicu Mise na Križevcu  na premijernoj predstavi odgovor dali glumci Hrvatskoga narodnog kazališta Mostar Robert Pehar, Velimir Pšeničnik-Njirić i Dragan Šuvak, pod redateljskom palicom Dragana Komadine, a na predložak  fra Marinka Šakote, župnika Župe sv. Jakova u Međugorju.

Prije 80 godina mještani Međugorja i Bijakovića pod  vodstvom fra Bernardina Smoljana, tadašnjega župnika izgradili su Križ na brdu Šipovac, današnjem Križevcu i tako ispisali povijest ovoga kraja. Bio je to prvi Križ izgrađen u Bosni i Hercegovini.

“Svi smo jedno-Gospa nas ovdje okuplja”-kazao je fra Marinko i zahvalio publici na odazivu, ali i svima koji su pomogli  da predstava “Kako se gradio Križ na Križevcu’” ugleda svjetlo dana.

Robert Pehar utjelovio je fra Bernardina Smoljana, Dragan Šuvak Matu, a Velimir Pšeničnik-Njirić Juru, tadanje poglavare Međugorja i Bijakovića.

Predstava pod vedrim nebom, kod prve postaje Križnoga puta koji vodi na Križevac -u masliniku, ostavila je publiku bez daha. Vjerodostojno je prikazan mentalitet ljudi ovoga kraja, sva previranja, nesuglasice, prkos, ponos, ali i zajedništvo, solidarnost, vjera i snaga običnog malog čovjeka s hercegovačkoga krša.

Priča je to na duhovit način ispričana, ali i istinito zahvaljujući zapisima fra Bernardina koji se i danas čuvaju u župnim knjigama.

Glumci su publici vjerno dočarali duh toga vremena. Ljudi koji su teško živjeli od svojega rada, povijest svoga kraja pisali su krvlju, znojem i žuljevima vođeni vjerom u Boga pa za njih nikakav problem nije predstavljala ni izgradnja Križa na brdu mada su znali da ih čeka mukotrpan posao. Tako su na 1900. obljetnicu Isusova uskrsnuća na brdu Križevac podigli Križ koji i danas 80 godina kasnije pohode hodočasnici iz cijeloga svijeta noseći uz brdo svoje zavjete, želje i molitve istim putem kojim su Međugorčani i Bijakovčani nosili materijal za izgradnju Križa. Tako će  i sutra kao i svake godine prve nedjelje poslije blagdana Male Gospe biti služena svečana sveta misa kod Križa na Križevcu.

Večerašnja predstava je na najbolji način obilježila 80. obljetnicu izgradnje Križa na brdu Križevac, ali i vratila u 1934.godinu i još jednom nas podsjetila što sve može snaga volje, dogovor i vjera u Boga.

Prije 80 godina fra Bernardin je kazao:”Izgradit ćemo Križ na brdu Šipovac i brdo će se zvati Križevac, ispisat ćemo povijest, a još nas mnoge Božje blagodati očekuju”- danas znamo da je imao pravo, Međugorje je svetište Kraljice Mira, samo 47 godina nakon izgradnje Križa pohodila ga je Gospa i od tada je poznato u cijelom svijetu, a vjernici koji hodočaste u Međugorje, penju se na Križevac u skrušenoj molitvi, e da su tada kada su ga gradili to znali Mate i Jure vjerojatno bi u svom stilu kazali: “Slažem se fra Brne”.

Naime, priča započinje pozivom fra Bernardina Mati i Juri da dođu u Župni dvor na razgovor i mada obojica slute zašto su pozvani ipak s nestrpljenjem očekuju što će im župnik reći. Uz čašicu crnog vina fra Bernardin ih upoznaje s odlukom da se na brdu Šipovac izgradi Križ, a njih dvojica uz malo negodovanje ipak se slože sa župnikom. Iako sve nije prošlo glatko kod dogovora, jer i iz Mate i iz Jure progovara ponos, ali i prkos, vječito nadmudrivanje i nadmetanje fra Bernardin kao iskusni pregovarač ipak ih uspijeva pridobiti, a publika se od srca nasmijala duhovitom prepucavanju dvojice seoskih poglavara.

Križ je izgrađen i svjedoči o proteklih 80 godina o životu ljudi i ovoga kraja.

Uz glumce HNK Mostar Roberta Pehara, Dragana Šuvaka i Velimira Pšeničnika-Njirića u predstavi su sudjelovali i Kulturno-umjetničko društvo”Sv.Marko” Vijonica i gangaši iz Brotnja Raća, Sića, Boća i Gojko.

Predstavu uistinu vrijedi pogledati, a prigodu će imati svi Brotnjaci, jer kako smo doznali predstava će biti odigrana u svim župama u Brotnju.

DSC_0152 DSC_0155

Danijela Šakota

glasbrotnja.net

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori
Komentiraj

Kultura

HERCEGOVCI

Objavljeno

na

Objavio

Hercegovina zemlja svjetlosti

Kada pružiš pogled u daljinu
Ili gore prema nebu u visinu
Stavi svoju ruku na srce
I pozdravi drage Hercegovce

To su oni koji čekaju te
Kada pređeš granicu iz tuđine
Oni koji vole te,bez obzira
Od čije si loze

Oj moji dragi Hercegovci
Jeste li još uvijek veliki radnici
Ima li još duhana i smilja
Nije li zar stara loza presušila

Ima li još lijepih djevojaka
I poštenih,mladih momaka
Ili se to sve u grad skrilo
Da slučajno na selu ne bi bilo

Je li živa stara majka
Dal’ još svoga sina traži
Je li otac mi posjedio
I sa svojim bratom pomirio

Sviću li još najljepše zore tu
U mom dragom rodnom kraju
Grije li još zlatno sunce
Miluje li moje drage Hercegovce

Ponekad se svega ovog sjetim
Naviru suze i uspomene
Nema sreće u ovoj tuđini
U Hercegovini je pola mene
Duša mi za domom vene

Stihovi: Marija Glavinić

(Hercegovina zemlja svjetlosti)

facebook komentari

Nastavi čitati

Kultura

PISMO VUKOVARU

Objavljeno

na

Objavio

Ti si grade moj heroj. Tvoji sinovi i kćerke moji su heroji. Često ti dolazim, još češće te se sjetim. Iako sam tužan jer svaki puta kada ti dođem, sve manje ljudi vidim, sretan sam kada vidim svu tvoju ljepotu.

Na samom ulasku u grad, srce počinje čudno kucati. Svaka rupa od gelera, granata i metaka koje se i dalje vide bude u meni bijes i očaj. I svaki puta si postavim pitanje, tko je to mogao napraviti tako lijepom i mirnom gradu?

Ali nakon bijesa u meni, pojavi se ponos i ljubav. Još i dan danas mi zvuči nestvarno da su te branili heroji koji su stali pred višestruko veću i puno jaču vojsku. Bilo je dana kada je znalo pasti i 11 000 granata na tebe grade, ali tvoji heroji, te ljudine se nisu povlačile do zadnje sekunde borbe.

Moja generacija svoje idole većinom traži u poznatim sportašima, pjevačima glumcima. Moji idoli su mali ljudi koji su možda i znali da se neće izvući živi, ali o povlačenju nikad nisu razmišljali. Moji idoli su ljudi kojih nažalost više nema, koje ne mogu upoznati ili im napisati poruku da se s njima jako ponosim. Ali ako čuju moje molitve, siguran sam da to već znaju.
Ja se nikada neću složiti da si ti pao, da si pokoren.

Kada te napada oko 12 000 ljudi sa puno većom i jačom opremom, a samo 2000 ljudi im pruža otpor puna 3 mjeseca….to nije pad. To je lekcija i to je velika pobjeda.

Za mene ćeš uvijek biti pobjednik.
Za mene ćeš uvijek biti moj heroj.

Volim te Vukovare.

Mislav Kontić / Kamenjar.com

facebook komentari

Nastavi čitati