Pratite nas

BiH

Premijerovo uporno prozivanje i zabijanje autogolova

Objavljeno

na

Premijer koalicije koja na polovici svog mandata nije ispunila niti jednu točku od 21. iz svog predizbornog programa, kako je posvjedočio jedan od „lidera“ Koalicije, bavi se stalnim prozivanjem drugih, kao da je vođa oporbe, dok se vođu saborske oporbe ne primjećuje, toliko je skroman, ili si misli da „šutnja je zlato“. Na koncu HDZ niti jača niti slabi, što znači da je poznata „hrvatska šutnja“ dobila svoju potvrdu, a „rating“ vladajućoj partiji SDP stalno pada, i gotovo se približio standardu Hrvatske demokratske zajednice u posljednjih nekoliko godina, od oko 20 posto, a i to je previše i nezasluženo, i za jednu i za drugi partiju.

[dropcap]P[/dropcap]remijerove prozivke su najviše vezane uz korupcijske skandale prethodne vlasti, (dok korupciju u vlastitim redovima, i korupciju Račanove koalicije, kao da ne vidi), i uz povijesne nadnevke, a njima ćemo se ovaj puta baviti, dakle, povijesnim nadnevcima i prozivkama s tim u vezi.

Pouka jednog profesora povijesti iz legendarne Špičkovine, s kojom je poučio premijera, očito nije urodila plodom, ali nada umire posljednja.

Ovaj puta je premijer junački istupio na međunarodnoj obljetnici holokausta koja se, hvala Bogu, obilježava i u Republici Hrvatskoj, i kako je papa Franjo rekao, da je Holocaust najveća sramota u povijesti, te se ovoj konstataciji svetog Oca pridružujemo.

Međutim, čemu prozivanje Katoličke crkve u Hrvata na obljetnicu holokausta? Zar to premijeru treba? Je li to od njega traži njegovo biračko tijelo, ili njegov ego, ili ego njegovog biračkog tijela koje se u posljednje vrijeme s pravom topi kao snješko na suncu, jer nezaposlenost se približila magičnoj psihološkoj granici od 400 tisuća, a uskoro i pola milijuna. Ulazak RH u članstvo EU od 1. srpnja 2013. pogoršao je gospodarsku situaciju u zemlji, s tendencijom daljnjeg pogoršanja.

Čemu premijerovo inzistiranje na preuzetoj tezi savjetnika Slavka Goldsteina, da su ustaše počinili prvi genocid u Europi? Premijer je, kako prenosi zagrebački Večernji list i hrvatsko Dnevno.hr, rekao, da su osnivanjem N.D.H. počele prve masovne egzekucije u Europi. Je li ova teza i tvrdnja uopće točna, i odgovara li povijesnoj istini?

Prvi genocid, doduše, ne u Europi, ali u Maloj Aziji, i dijelom u Europi, jer europski dio Istanbula je u Europi, počinio je režim Osmanskog Carstva za vrijeme Prvog svjetskog rata, (WWI), i to nad armenskom manjinom, (djevojke, žene, starice, i trudnice, masovno silovane, i ženski svijet odveden na Križni put sve do Sirije, na kojemu su mučenice skapavale od gladi, žeđi i iscrpljenosti, a muški svijet od kolijevke do groba ubijen, odnosno zaklan, sve skupa nekoliko milijuna Armenaca), i to prvo ubojstvo naroda dokumentirao je njemački saveznik Osmanskog Carstva u WWI. Zapadni Saveznici nisu genocid nad Armencima nikada kaznili, i to je ohrabrilo Adolfa Hitlera da u zoru napada na Poljsku, prilikom čega je zahtijevao istrebljenje Poljaka, na primjedbu svojih generala, odgovori: „Gospodo moja, tko se uopće još sjeća Armenaca?“

Tko je uopće indirektno omogućio holokaust? SSSR, i to time što je potpisao pakt s Hitlerovom Njemačkom o napadu na Poljsku, i komadanju susjedne Poljske. Tko je podržao pakt „Molotov-Ribbentrop“, i osudio Zapadne Saveznike, posebno Veliku Britaniju, da su „imperijalisti“? Politbiro CK KPJ na čelu s „Titom“.

Međutim, kad je riječ o prvim masovnim egzekucijama baš u Europi, one su se događale već u Prvom svjetskom ratu, npr., kada je srpska vojska u povlačenju preko Albanije do Krfa, izvršila masovna ubojstva nad albanskim civilima. Zabilježeno je tako, primjerice, da si je jedan srpski oficir lubanju jedne albanske žrtve ponio kao trofej, i stavio je uz svoje noge, dajući do znanja stupanj prezira prema „Šiptarima“ (Albancima), koji se u velikosrpskoj ideologiji smatraju nižim ljudskim bićima. O tome je posvjedočio „lider“ socijaldemokrata u Srbiji, koji se toga sramio, a posljedica toga je bila da je praktički izopćen iz javnog i političkog života svoje domovine. Nakon toga su masovne egzekucije nastavljene u Europi, i to nad Hrvatima u Kraljevini SHS (kasnijoj Kraljevini Jugoslaviji), kada je velikosrpski režim otvorio vatru na hrvatske prosvjednike na Trgu bana Josipa Jelačića u Zagrebu. Bilo je to 5. prosinca 1918. godine kada su Hrvati prosvjedovali protiv osnivanja prve jugoslavenske države Josipa Jurja Strossmayera, a u stvarnosti velikosrpske tvorevine nakon okupacije hrvatskih zemalja od strane vojske Kraljevine Srbije, uz pomoć pete kolone. Britanski tisak je nakon proglašenja diktature kralja Aleksandra Karađorđevića pisao, da se jugoslavenski režim prema Hrvatima odnosi gore nego svojedobno osmanski režim prema raji. Hrvatske seljake su velikosrpski stražari masovno batinali u žandarmerijskim kasarnama, i to pred njihovim suprugama i djecom, zatim se ubijalo politički nepodobne hrvatske oporbene političare i znanstvenike, usred jugoslavenske Skupštine u Beogradu je likvidiran hrvatski vođa oporbe Stjepan Radić i drugi hrvatski parlamentarci, a fašistički režim u Beogradu, koji je koketirao s talijanskim crnokošuljašima, proganjao ustaše i njihove obitelji, i zatvarao ih u logore. Tako je logorašu Mili Budaku bilo zabranjeno da dođe na sahranu svoje supruge, a on sam je 1945. od strane jugoslavenskih komunista i titoističkoga režima ubijen nakon mučke „istrage“, i nakon što su mu ondašnji udbaši, odnosno oznaši, pokazali fotografije njegove kćerke koju su partizani sadistički silovali, i njeno tijelo rasjekli sjekirom u komadiće, odrezavši joj nožem grudi, i to dok je još bila živa. Doglavniku NDH, Mili Budaku, inače hrvatskom književniku, se i dan-danas predbacuje da je donio rasne zakone, što nije istina, jer ih je donio ministar pravosuđa, a on kao ministar obrazovanja bio dužan iste primijeniti, te da je izmislio krilaticu o tome da se „jednu trećinu Srba ima likvidirati, drugu trećinu iseliti, a treću trećinu asimilirati“. To je krilatica jednog ruskog plemića koji je to predlagao caru Romanovu u vezi ruskih Židova, i tu krilaticu su s ushićenjem preuzeli velikosrpski radikalni krugovi i ekstremisti.

Prve masovne egzekucije u Europi u Drugom svjetskom ratu počinila je zloglasna tajna policija Sovjetskog Saveza, staljinistički N.K.V.D. kada je 1940. u šumi Katyn kraj ruskoga grada Smolenska, i na drugim lokacijama, strijeljao do smrti 30 tisuća antifašističkih i antikomunističkih poljskih ratnih zarobljenika, časnika i generala. (Poslije će SSSR nastaviti s masovnim egzekucijama nad ratnim zarobljenicima različitih narodnosti, kao što je staljinistički režim nastavio u Drugom svjetskom ratu s masovnim egzekucijama diljem svoje sustavne mreže koncentracijskih logora Gulag, u Sibiru, u kojima su masovno ubijeni sovjetski građani.) Kao što se zna, Nezavisna Država Hrvatska osnovana je 10. travnja 1941. godine, godinu dana prije prvih masovnih egzekucija u Europi.

Na hrvatskom ratištu N.D.H. su prve masovne egzekucije u Europi počinili velikosrpski četnici kada je kvislinški režim u Beogradu uveo koncentracijske logore ‘Banjicu’ i ‘Sajmište’ kod Beograda, u kojima su masovno likvidirani srbijanski Židovi, (o srpskoj dokumentaciji logora, pisana na srpskoj ćirilici, svjedočila je povjesničarka Ljubica Štefan koja ju je pronašla u beogradskim pismohranama), i kada su četnici digli oružani ustanak u N.D.H., 27. „jula“ 1941., i masovno likvidirali hrvatske civile, pretežito seljake, i hrvatske ratne zarobljenike (domobrane, ustaše, i redarstvenike), i to već u travnju 1941., i zatim u svibnju, lipnju, srpnju i kolovozu 1941. godine, te su četnici Draže Mihajlovića počinili u Drugom svjetskom ratu genocid nad hrvatskim političkim narodom, koji je dokumentiran od strane ustaških vlasti u Zagrebu, i objavljen od strane ministarstva vanjskih poslova NDH, a „ustaška“ dokumentacija korištena od Titovih komunista za vrijeme suđenja vođi četničkog pokreta Draži Mihajloviću koji je prihvatio velikosrpski plan o priključenju hrvatskih teritorija Srbiji, odnosno stvaranju „Velike Srbije“, i masovne egzekucije od 1 milijun Hrvata. (Na kraju su četnici u Drugom svjetskom ratu uspjeli likvidirati oko 68 tisuća Hrvata, od toga pola katolika, i pola bosanskih muslimana, da bi nakon rata četnici u redovima partizana likvidirali na desetke i desetke tisuće hrvatskih ratnih zarobljenika i civila, uz masovno silovanje Hrvatica.)

Polako se gubi iz vida da su četnici na području N.D.H. tisuće Hrvata masakrirali noževima i sjekirama; prilikom jednog takvog masakra, jednom zarobljenom muslimanskom domobranskom časniku su stavili tamburicu u ruke, pa je izgledalo „kao da svira“. Hrvatskim djevojkama su četnici obično nakon silovanja rezali noževima dojke, čak i trudnicama, a dojenčad naboli na bajunete pušaka nakon što su ih noževima izrezali iz majčine utrobe. (O tome postoji povijesna foto-dokumentacija.) Postoje i primjeri kako su Titovi partizani, prilikom masovnih egzekucija hrvatskih civila, npr. u okupiranom Prijedoru 1942. godine, u Potkozarju, svoje žrtve odvodili na Kozaru, i tamo masovno ubijali kundacima pušaka, odnosno razbijanjem lubanja glava, i klanjem noževima, a svoje masovne grobnice su žrtve same morale iskopati, o čemu postoji također foto-dokumentacija; jednoj djevojci su partizani u Prijedoru nožem urezali na dlanove njezine ruke i na čelo znak „V“ (simbol pobjede), nakon što su je silovali, i zatim golu zaklali.

Četnici, a ponekad i partizani, su imali potrebu, isto kao i njemački nacisti, da svoje žrtve prije masovne egzekucije skidaju do gola. U masovnim egzekucijama na Kočevskom rogu je Jugoslavenska armija maršala Tita 30 tisuća hrvatskih ratnih zarobljenika, među njima 2000 djece ustaške mladeži, zaklalo, prilikom čega su žrtve komunizma prije toga skidane do gola (djevojke i žene su ritualno i serijski silovane, među njima brojne supruge hrvatskih časnika koje su bile sa svojim obiteljima u pratnji hrvatske vojske prilikom povlačenja prema Bleiburgu). Jednog zarobljenog hrvatskog katoličkog svećenika, kojeg su specijalci izabrani iz XI. dalmatinske brigade 26. divizije Jugoslavenske armije skinuli do gola, razapeli su na drveće, i živome mu nožem ostrugali kožu koju su također razapeli na drveće da se suši, i tako je žrtva dočekala „inspekciju“ maršala Tita i njegovu pratnju iz general-štaba „Vrhovnog štaba“, (politbiroa CK KPJ), koji se došao osvjedočiti u efikasnost svojih koljačkih jedinica. Bilo je to u lipnju 1945. godine, kada su se na području Slovenije i sjeverozapadne Hrvatske događale masovne egzekucije u Europi, koje su izvršavali titoisti.

Logore u Europi, 1941. godine, uspostavili su talijanski fašisti na okupiranom i anektiranom hrvatskom teritoriju, i izvršili masovne egzekucije nad slovenskim i hrvatskim ribarima i seljacima. Nikada za to talijanski fašisti nisu suđeni, niti je Tito ikada zatražio izručenje zapovjednika talijanske okupacijske II. armije, generala Roatte, koji je nakon Drugog svjetskog rata uživao britansku zaštitu na Malti, jer je bio njihov tajni agent za vrijeme rata.

Toliko, dakle, o premijerovoj tvrdnji na obilježavanju obljetnice holokausta u Zagrebu, 2014. godine, na Trgu žrtava fašizma, bivšem Trgu hrvatskih velikana, (dok i danas ne postoji u Zagrebu Trg žrtava komunizma), na kojoj je prozvana Katolička crkva, da nije poslala dovoljno visokog predstavnika na komemoraciju. To prozivkom je de facto oblaćena komemoracija žrtvama fašizma, pri čemu je premijer cinično poručio Crkvi da joj valjda „još treba vremena“. Vremena za što? Da osudi holokaust? Crkva je bila prva na svijetu koja je osudila holokaust. Učinio je to još papa Pio XII, i zagrebački biskupa Alojzije Stepinac koji je bio antifašisti, i kojeg su lažni antifašisti, a pravi komunisti na čelu sa svojim crvenim firerom Titom, ubili, kao što su titoisti izvršili masovne egzekucije nad drugim hrvatskim antifašistima, na primjer iz Hrvatske seljačke stranke čije su dužnosnike masovno strijeljali u svojim koncentracijskim logorima, kao npr. u logoru ‘Viktorovac’ kraj Siska. Tito nikada nije osudio holokaust.

Postavlja se pitanje, gdje je premijer bio na međunarodnu obljetnicu osude komunističkih i fašističkih zločina od 23. kolovoza 2013. godine, i prethodnih godina? Koliko se zna, obljetnica je u Hrvatskoj protekla praktički uz medijsku cenzuru režimskih medija, i glavna vijest režimskih medija toga dana je bila, da je Jovanka (Titova udovica) završila u jednoj bolnici u Beogradu, a nije bilo premijera niti prozivke, npr., udruge antifašista, koji, ne samo da nisu poslali predstavnika, nego nisu ni bili na komemoraciji žrtvama komunizma, jer znaju da ih nisu pobili antifašisti nego komunisti, odnosno da se bivši komunisti predstavljaju kao „antifašisti“. U kojem rangu je vlada RH bila nazočna na komemoraciji žrtvama komunizma i fašizma od 23. kolovoza 2013.? Sveta Katolička crkva ima bezbroj mučenika holokausta, a najpoznatija je redovnica Edith Stein koja je umorena u njemačkom nacističkom koncentracijskom logoru smrti, i to u plinskoj komori, zato što je bila židovskog podrijetla koja je sa židovske prešla na katoličku vjeru, i postala sluga Isusa Krista za kojeg je i umrla.

Ratni zrakoplovi Zapadnih Saveznika su nad nebom iznad Njemačke u Drugom svjetskom ratu izbacili na milijune letaka s preslikom teksta pape Pia XII o osudi fašizma. Prema tome, premijer RH nema nikakvo pravo Katoličku crkvu prozivati, i suflirati kako joj navodno treba još vremena da osudi holokaust, jer to je drsko i bezobrazno.

Na koncu, neka se premijer i svi drugi titoisti zapitaju, zašto partizani nikada nisu oslobodili niti jednu jedinu žrtvu holokausta, zašto niti jedna partizanska jedinica nikada nije napala logor u Jasenovcu, i pokušala osloboditi logoraše, i spasiti zarobljene Židove, a maršal Tito nikada nije službeno posjetio spomen-područje u Jasenovcu.

Na kraju jedna pouka premijeru, koja stoji zapisana u knjizi židovsko-američke povjesničarke Esther Gitman koja je rodom iz Sarajeva.

Ona je dokazala, da je N.D.H. bila jedina država u okupiranoj Europi čiji su hrvatski građani masovno sakupljali peticije, i slali ih poglavniku NDH s molbom da oslobodi zarobljene hrvatske i bosanske Židove, pri čemu su se potpisnici peticija izlagali smrtnoj opasnosti. To je bila prava hrabrost Hrvata u Drugom svjetskom ratu, jedinstvena u europskoj povijesti. To je, npr., mogao spomenuti predsjednik vlade RH na komemoraciji povodom obljetnice holokausta, tj. obljetnice oslobođenja logoraša u logoru smrti ‘Auschwitz’, iz siječnja 1945. godine.

Vlada RH je tom prilikom mogla u posjet u Zagreb pozvati i gospođu Esther Gitman koja bi se vjerojatno rado odazvala takvom pozivu. Esther Gitman je pohvalila angažman zagrebačkog nadbiskupa Alojzija Stepinca u spašavanju Židova, Srba i Roma, i rekla da blaženi predstavlja pravo svijetlo. O toj činjenici premijer nije spomenuo niti riječ, ali je zato prozivao Katoličku crkvu u Hrvata.

Piše profesor Goran Jurišić,

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori
Komentiraj

BiH

Božo Ljubić: Belgijski model, kojeg za BiH predlaže Asdown i sam sam bezbroj puta zagovarao

Objavljeno

na

Objavio

Božo Ljubić: Belgijski model, kojeg za BiH predlaže Asdown i sam sam bezbroj puta zagovarao

Ovakva Bosna i Hercegovina je najveći problem svojim građanima bez obzira kojoj naciji pripadaju

Predsjednik Glavnog vijeća Hrvatskog Narodnog Sabora BiH i zastupnik u Hrvatskom saboru dr. Božo Ljubić smatra izuzetno važnim što je u tako važnoj zemlji, kao što je Ujedinjeno kraljevstvo i u tako važnoj instituciji, kao što je Dom lordova raspravljano o BiH, pri čemu je bivši visoki predstavnik u BiH lord Paddy Ashdown kazao upravo ono na što već godinama upozoravaju hrvatski političari u BiH, da je Bosna i Hercegovina disfukcionalna država i da će se raspasti bez ustavnog preuređenja. Uz to, lord Ashdown kao riješenje za BiH predložio je belgijski model, kojeg godinama predlažu upravo Hrvati.

-Ovakva Bosna i Hercegovina je najveći problem svojim građanima bez obzira kojoj naciji pripadaju ali kao što vidimo iz zbivanja u BiH i oko BiH zadnjih godina pa i zadnjih dana, da spomenem samo aferu nezakonitog prisluškivanja vlastitih i susjednih dužnosnika, ona sve više postaje problem za susjedstvo a time i za Europu, kaže dr. Ljubić za Hrvatski Medijski Servis.

Ono što se moglo čuti u više navrata u ovoj debati lordova je to što su oni Bosnu i Hercegovinu okarakterizirali kao distopijsko društvo i državu. Ljubić kaže kako mi koji živimo tu realnost u BiH na svojoj koži osjećamo što to znači.

-Lord Asdown se ne zadržava na konstataciji stanja već kao netko tko je u stanju problem Bosne i Hercegovina malo „dublje zagrebati“, predlaže i put rješenja i s time se potpuno slažem. Naravno ne i sa svime što je uradio i ostavio kao nasljeđe svog mandat u BiH, kaže dr Ljubić.

Predsjednik GV HNS BiH dr Božo Ljubić: Slažem se s Peddy Ashdownom kako je potrebno da se taj proces odvija uz pomoć SAD-a i EU uz sudjelovanje susjednih država Hrvatske i Srbije

I sam je, veli, nebrojeno puta, o tome govorio, spominjući Belgiju kao najbliži model za državno uređenje Bosne i Hercegovine.

-Ja, koji nisam politolog, to bih definirao kao dvodimenzionalnu Federaciju tj. federaciju teritorijalnih jedinica-entiteta, republika…- u kojima bi, svaki, jedan od tri naroda bio većina te drugu dimenziju federalizma tj. federaciju tri zajednice, od kojih svaka ima vlastiti kulturni, religijski i jezični identitet, što bi omogućilo svakom od tri naroda da u potpunosti realiziraju svoj identitete bez obzira, da li će živjeti u entitetu(republici) vlastite ili heteroetničke većine, kaže Ljubić.

Ono gdje se još slaže s Peddy Ashdownom je potreba da se taj proces odvija uz pomoć SAD-a i EU uz sudjelovanje susjednih država Hrvatske i Srbije, kao potpisnica Daytonskog mirovnog sporazuma.

On smatra kako je ova debata britanskih lordova bila važna.

-Iako, nitko od sudionika nije eksplicitno to ustvrdio, iz sadržaja debate nalazim potvrdu za svoju tezu, koju treba uporno ponavljati našim partnerima iz EU i SAD kao i susjedima; pokušaj zadržavanja statusa quo je za Bosnu i Hercegovinu i sve nas mnogo veći rizik nego poduzimanje korjenite ustavne reforme.

Lordovi uzburkali duhove zbog izjava da BiH prijeti raspad

facebook komentari

Nastavi čitati

BiH

Prisluškivanje gospodarstvenika bio je očito paravan da bi se motrilo poteze političara

Objavljeno

na

Objavio

U skladu sa Zakonom o zaštiti tajnih podataka BiH i Zakona o Obavještajno-sigurnosnoj agenciji BiH, Sud bi povrijedio navedene zakone ukoliko bi odgovarao na pitanja koja su postavljena”.

Tako su iz Suda BiH odgovorili na naše pitanje o tome je li Obavještajno-sigurnosna agencija (OSA) ove zemlje prisluškivala i pratila političke dužnosnike i gospodarstvenike iz Hrvatske i BiH da bi spriječila “ekonomsko podrivanje zemlje”, što je ustvrdio ministar sigurnosti Dragan Mektić, piše VečernjiList

Tjednik Nacional objavio je da agenti OSA-e, kojom upravlja Osman Mehmadagić Osmica, blizak suradnik vladajuće bošnjačke obitelji Izetbegović, prisluškuju gospodarstvenike, ali i državni vrh Hrvatske vezano za Agrokor i Konzum, Aluminij iz Mostara i njegovu privatizaciju te Elektroprivredu Herceg Bosne. Doznaje se da su upravo na meti bili i direktori Konzuma BiH, Velproa, Aluminija, a onda preko njih Vladin povjerenik Ante Ramljak, ali i potpredsjednica Vlade te ministrica gospodarstva Martina Dalić, a onda po logici stvari i sam premijer Andrej Plenković.

Prisluškivanje gospodarstvenika bio je očito paravan da bi se motrilo poteze političara. Zamjenik ministra sigurnosti BiH Mijo Krešić ustvrdio je da nije znao za tajne operacije OSA-e. – Činjenica jest da je u posljednje vrijeme jako velik pritisak na Hrvate u BiH, posebice na one koji obnašaju dužnosti na različitim razinama. OSA se ne smije miješati u takve aktivnosti jer ćemo svi platiti cijenu tih zloporaba. OSA nije privatna institucija, nego institucija BiH koju financiraju porezni obveznici – rekao je Krešić. Najspornije su tvrdnje koje je iznio Večernjakov sugovornik, bivši obavještajni djelatnik, da unutar struktura još uvijek postoje parastrukture nekadašnje bošnjačke tajne službe AID-a, kao i srpske službe pod nadzorom vladajućih stranaka. Sve donedavno bošnjačka politika u BiH pod svojim nadzorom imala je sve alate represivnog aparata, od toga da bi izabranu metu prisluškivala OSA, “hapsila” stranačka policija, optužnicu podizali podobni tužitelji i presuđivali suci po mjeri.

U sadašnjoj su strukturi OSA i Federalna uprava policije (FUP) stranački aparat SDA. Smjenom glavnog državnog tužitelja Gorana Salihovića i predsjednice Suda Meddžide Kreso doslovno je prekinuta ta nit od kompromitiranja dužnosnika preko namještanja dokaza do osude. U posljednje dvije godine u više navrata pokušavalo se na različite načine kompromitirati hrvatske dužnosnike, a ponajprije je meta bio hrvatski lider u BiH Dragan Čović – od pokušaja da ga se poveže s ubojstvom doministra unutarnjih poslova Joze Leutara, zatim s korupcijskom aferom smijenjenog direktora Uprave za neizravno oporezivanje Kemala Čauševića do tvrdnji da su njegovi suradnici povezani s otmicama ili tvrdnje da su Hrvati u BiH zagovornici ruske strane, a protiv članstva u NATO-u i EU…

Posljednja afera izašla je na vidjelo kada je BiH na vrhuncu kriza u odnosima bošnjačkih i hrvatskih stranaka, kao i dužnosnika SDA Bakira Izetbegovića i HDZ-a BiH Dragana Čovića o izmjenama sudbonosno važnih odredbi Izbornog zakona BiH koje bi trebale dovesti do jednakopravnosti bh. Hrvata, te prepucavanja predsjednice Kolinde Grabar-Kitarović i bošnjačkog vodstva o opasnostima od radikalnih islamista i njihova broja u zemlji.

Bošnjačka strana odbacila je prijedloge o izmjenama Izbornog zakona kako bi nastavili političko nasilje nad malobrojnijim Hrvatima po receptu Srba u bivšoj Jugoslaviji. I to upravo u vrijeme kada administracija SAD-a pokazuje ambicije da mijenja Daytonski sporazum da bi se i riješilo hrvatsko pitanje. Kako bi političko Sarajevo to spriječilo, kroz obavještajno podzemlje bh. Hrvate prikazuje se kao rusku ekspozituru.

 

facebook komentari

Nastavi čitati