Pratite nas

Priča o poglavici S Liniću

Objavljeno

na

Vic o ljevičaru, desničaru i libertarijancu koji su doživjeli brodolom i našli se sami u čamcu na uzburkanom moru

Plove oni tako i naiđu na neko kopno te se na njemu iskracaju. Ubrzo su bili okruženi do zuba naoružanim domorocima prijetećeg izgleda u zemlji u obliku pereca, te su ekspresno odvedeni pred poglavicu Slinića. Poglavica Slinić, odmah se vidi da s njim nema šale, mrko ih promotri te im reče:

“Ovo je zemlja plemena Ministarstva financija. Mi smo sluge boga Proračuna, božanstva koje nam je dalo sve što imamo. Bez Proračuna nema ljetine, nema riba, ne pada kiša i ne izlaze sunce i mjesec. Sve što imamo dugujemo Velikom Proračunu. A on zauzvrat traži žrtve. Ljudske. Stoga ćemo vas razapeti i odrati vam kožu i od nje napraviti bubnjeve koje ćemo fiskalnim politikama predati bogu Proračunu. Ali, mi smo i socijalno osjetljivi ljudi. Stoga ćemo vam prije toga ispuniti posljednju želju. Birajte.”

Uplašeni brodolomci su se nervozno pogledali.

Prvi prikupi hrabrost ljevičar, istupi te reče Sliniću:

“Poznato mi je to božanstvo. Njemu doista dugujemo sve. Besplatno zdravstvo i školstvo, socijalnu politiku, naše mirovine i prava radničke klase. Sve su to civilizacijski dosezi kojih se ni pod koju cijenu ne smijemo odreći. Svjestan sam da je bogu Proračunu u posljednje vrijeme teško, da je gladan i da naša socijalna država proživljava teške trenutke. Ali to je samo znak da se moramo još više žrtvovati i stoga ću, kad već nema nitko drugi, Velikom Proračunu rado ponuditi svoju kožu. Skroman sam čovjek, prezirem konzumerizam, pa vas jedino molim da mi pustite nekoliko revolucionarnih pjesama da se utješim.”

Pleme mu je ispunilo želju, nabavili Sony walkman i pustili nekoliko revolucionarnih pjesama na što kanu suza ne samo ljevičaru već i mnogim pripadnicima plemena kao i samom Sliniću. Nakon toga ga razapnu, oderu mu kožu i od nje naprave bubnjeve i poklone je bogu Proračunu.

Drugi prikupi hrabrost desničar, istupi te reče poglavici Sliniću:

“Poznato mi je to božanstvo. Njemu doista dugujemo sve. Besplatno zdravstvo i školstvo, socijalnu politiku, naše mirovine i naša nacionalna prava. Sve su to civilizacijski dosezi kojih se ni pod koju cijenu ne smijemo odreći. Svjestan sam da je bogu Proračunu u posljednje vrijeme teško, da je gladan i da naša nacionalna država proživljava teške trenutke. Ali to je samo znak da se moramo još više žrtvovati i stoga ću, kad već nema nitko drugi, Velikom Proračunu rado ponuditi svoju kožu. Skroman sam čovjek, prezirem konzumerizam, pa vas jedino molim da mi pustite nekoliko nacionalnih budnica da se utješim.”

Pleme mu je ispunilo želju, ponovo su uključili walkman i pustili nekoliko nacionalnih budnica stanovitog MPT-a na što kanu suza ne samo desničaru već i mnogim pripadnicima plemena. Nakon toga ga razapnu, oderu mu kožu i od nje naprave bubnjeve i poklone je bogu Proračunu.

Treći, libertarijanac, opće nije izgledao kao da želi imati posla sa Velikim Proračunom, pa su ga plemenski ratnici zgrabili i grubo bacili na tlo. Libertarijanac zaškrguće zubima: “Nosite se i vi i vaš otok i vaš prokleti Proračun. Samo sijete zlo po svijetu, derete kožu ljudima, uzimate im slobodu izbora, kradete privatno vlasništvo i loše ćete završiti.”

Na to će mu poglavica Slinić: “Pjeni se ti koliko god hoćeš ali na našoj strani su i pravo i sila. Žrtvujemo te jer je većina tako odlučila i baš nas zaboli što ti, manjino, misliš o tome. Duhovi Društvenog Ugovora i Općeg Dobra lutaju ovov zemljom Perecijom i mi ih zazivamo. A ako to nije dovoljno, nema veze. Naoružani smo, jači smo i više nas je, pa nas opet zaboli neka stvar što ti, bijedna nevjernička individuo, o tome misliš. U našem zakonu piše da imaš pravo na posljednju želju prije žrtvovanja i mi kao legalisti ćemo to i ispuniti. Nemaš izbora. Biraj!”

“Dobro, onda želim ekser!” – povika libertarijanac.

“Siguran si da nećeš neke libertarijanske pjesme? Azru možda…?” – iznenađeno će poglavica Slinić.

“Siguran.” – odreže libertarijanac.

I dadoše mu ekser. A libertarijanac uzme ekser i krene si njime bjesomučno bosti kožu pobjedonosno kličuči: “Evo vam prokletnici, nećete vi od moje kože raditi bubnjeve za prokleti Proračun”.

neovisni

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori
Komentiraj

Povijesnice

17. listopada 1990. Prva utakmica Hrvatske nogometne reprezentacije protiv SAD-a

Objavljeno

na

Objavio

Na današnji dan, 17. listopada 1990. godine, hrvatska nogometna reprezentacija odigrala je svoju prvu povijesnu utakmicu.

Na Maksimiru je gost bila ekipa SAD-a, a Hrvatska je golovima Aljoše Asanovića i Ivana Cvjetkovića slavila 2:1.

U toj legendarnoj utakmici za Hrvatsku su nastupili Dražen Ladić, Zoran Vulić, Drago Čelić, Darko Dražić, Vlado Kasalo, Saša Peršon, Kujtim Shala, Zlatko Kranjčar, Ivan Cvjetković, Aljoša Asanović, Marko Mlinarić, a još su zaigrali i Tonči Gabrić, Gregor Židan te Mladen Mladenović. Izbornik je bio bivši hrvatski nogometaš, reprezentativac, trener, danas nažalost pokojni Dražan Jerković.

Utakmica je odigrana u sklopu proslave vraćanja spomenika banu Josipu Jelačiću na zagrebački Trg bana Jelačića: pod visokim pokroviteljstvom predsjednika Republike Hrvatske dr. Franje Tuđmana odigrana je pred 30-ak tisuća gledatelja na stadionu Maksimir dan poslije postavljanja spomenika – 17. listopada 1990. u 19 sati.

Ideja provedena u tajnosti

Kada je Nogometni savez SAD-a objavio da želi u Europi odigrati dvije prijateljske utakmice za koje traže suparnike, tadašnji glavni urednik Sportskih novosti Darko Tironi prvi je inicijator ideje dovođenja američke reprezentacije u Hrvatsku.

Tadašnji predsjednik Hrvatskog nogometnog saveza Mladen Vedriš i dopredsjednik Rudolf Sabljak zbog političke situacije u tom trenutku proveli su tu ideju u velikoj tajnosti, najviše uz pomoć hrvatskog iseljenika Ivana Opačka i Vinka Hotka, te Jure Klarića, direktora tvrtke Voće koja je platila 90.000$ za troškove dolaska gostujuće reprezentacije.

Nakon što su dobili ukupno četiri ponude, Amerikanci su se odlučili za utakmice s Hrvatskom i Poljskom, koju su pobijedili u Varšavi (2:3) par dana prije utakmice s Hrvatskom.

Ante Pavlović je tada kao glavni tajnik Jugoslavenskog nogometnog saveza potpisao dozvolu za odigravanje utakmice bez znanja ikoga drugoga u Beogradu i prijavio je Fifi, s obzirom da je Hrvatski nogometni savez u to vrijeme bio član Jugoslavenskog nogometnog saveza.

Unatoč pokušajima Jugoslavenskog nogometnog saveza da spriječi odigravanje utakmice, to im nije uspjelo jer je FIFA izdala dozvolu za odigravanjem. Slična stvar se dogodila i sa slijedećom utakmicom hrvatske reprezentacije protiv Rumunjske u Rijeci.

Kako je Jugoslavenski nogometni savez u pokušaju sprječavanja utakmice zaprijetio da će kazniti sve nogometaše uz Jugoslavenske lige koji nastupe na ovoj utakmici, Izbornik Jerković je, da bi izbjegao eventualne kazne, momčad sastavio uglavnom od igrača koji su tada već igrali izvan Hrvatske. Igor Štimac, Davor Šuker, Željko Petrović i Borislav Cvetković nisu bili u sastavu zbog ozljeda, a Zlatka Vujovića (PSG), Tomislava Ivkovića (Sporting), Srećka Bogdana (Karlsruher SC), Harisa Škoru (Torino FC) i Davora Jozića (AC Cesena) unatoč njihovim osobnim željama za sudjelovanjem njihovi klubovi nisu pustili na utakmicu jer nisu imali tu obvezu, s obzirom se utakmica nije igrala u terminu predviđenom za nastupe A reprezentacija.

Vlado Kasalo je došao na utakmicu iz Nürnberga bez dozvole svoga kluba i za to je po povratku platio klupsku kaznu od 25 tisuća njemačkih maraka, a Aljoša Asanović, strijelac povijesnog prvog pogotka, je također imao problem s klubom, francuskim FC Metzom, koji je imao važnu utakmicu četiri dana poslije, ali je uspio nagovoriti vlasnika kluba da mu ustupi mali privatni zrakoplov kako bi došao na utakmicu i zanimljivo je da je morao izaći u 58′ minuti utakmice samo zato da bi stigao na zrakoplov, koji je morao sletjeti nazad u Francusku do ponoći.

Izbornik Jerković složio je svoj stručni stožer tako da je uključio glavne trenere iz tadašnja četiri hrvatska prvoligaša, to su bili Zdenko Kobeščak iz Dinama, Joško Skoblar iz Hajduka, Vladimir Lukarić iz Rijeke i Ivica Grnja iz Osijeka.

Prije utakmice bogat kulturno-zabavni program

Prije same utakmice priređen je bogati program. Bilo je tu velikih balona aeronautičkog društva Coning iz Varaždina, u velikom mimohodu prodefilirali su 110 sinjskih momaka i vitezova viteškog alkarskog društva, šibenska limena glazba, folklorni ansambli KUD-ova ‘Petar Zrinski’ iz Vrbovca i ‘Ivo Lozica’ iz Lumbarde na Korčuli u narodnim nošnjama, te viteško društvo ‘Kumpanija’ iz Blata na Korčuli. U glazbenom programu su nastupili Dubrovački trubaduri, Krunoslav Cigoj i Tomislav Ivčić, a u poluvremenu je nastupilo još i Prljavo kazalište.[

Prvi pogodak na utakmici – a samim tim i prvi pogodak za hrvatsku reprezentaciju u novijoj povijesti hrvatskog nogometa – postigao je Aljoša Asanović u 29-oj minuti. Četiri minute poslije Ivan Cvjetković je povećao vodstvo na 2:0, a oba su pogotka postignuta uz asistenciju Marka Mlinarića. Tim je rezultatom završilo prvo poluvrijeme.

U drugom je poluvremenu reprezentacija SAD-a pogotkom Troya Dayaka u 80-oj minuti utakmice ostvarila konačni rezultat 2:1. Kapetan hrvatske reprezentacije bio je Zlatko Kranjčar, a najboljim igračem utakmice bio je proglašen Marko Mlinarić kojemu je nagradu uručio doajen hrvatskoga sportskog novinarstva Mladen Delić.

Ova utakmica ima poseban značaj i po tome što na njoj promoviran dres hrvatske nogometne reprezentacije, koji će poslije postati i ostati jedan od najvećih hrvatskih brandova uopće. Taj prvi dres, prema kojemu su nastali sve ostale inačice dresa do danas, dizajnirao je akademski slikar Miroslav Šutej, kao i plakat za utakmicu.

facebook komentari

Nastavi čitati

BiH

Policija privela sedam osoba zbog skrnavljenje spomenika braniteljima u Novom Travniku

Objavljeno

na

Objavio

Policija u Novom Travniku privela je u utorak sedam osoba koje su tijekom vikenda sudjelovale u skrnavljenju spomen obilježja braniteljima Domovinskog rata Hrvatskoga vijeća obrane (HVO), a mediji navode da su vandali bošnjački mladići.

Kako se navodi u priopćenju MUP-a Srednjobosanske županije, novotravnički policajci završili su kriminalističko istraživanje nad sedam osoba u dobi od 19 do 23 godine, koji se terete da su uništili križ sa spomen obilježja poginulim hrvatskim braniteljima u Novom Travniku.

Mladići su priznali da su u noći s petka na subotu srušili spomen križ težak 70 kilograma te su ga odnijeli sa sobom.

Policija je navela inicijale vandala koji su počinili ovaj prekršaj, M.B. rođen 1997., S.L. rođen 1998., H.G. rođen 1998., S.A. rođen 1999., B.R. rođen 1997., M.P. rođen 1994. i M.S. rođen 2000. svi iz Novog Travnika.

Policija će protiv njih Županijskom državnom odvjetništvu u Travniku dostaviti izvještaj o počinjenom kaznenom djelu.

Mediji navode kako su počinitelji bošnjački mladići, te da se radi o kaznenome djelu počinjenom iz mržnje.

Unatoč odlukama, Federacija BiH ne želi vratiti imovinu Katoličkoj crkvi u Travniku

facebook komentari

Nastavi čitati