Pričamo sami sebi i sjećamo se onih koje su dovezli u sanducima

    10

    I tako, dani i godine idu nas je sve manje, a njih je sve više. Red je sada da i nama koji smo imali sreću i koji smo se ovako ili onako vratili iz rata netko održi “minutu tišine”, odnosno šutnje. I da nam kaže-“slava vam”! A ono da će imena hrvatskih branitelja biti upisana “zlatnim slovima” to je očito bila neka šala. Kako će biti upisana “zlatnim slovima” kad ni 23 godine od početka srpske agresije nitko nema popis poginulih i nestalih. Što će im to, pa oni imaju Hrvatsku!

    [dropcap]N[/dropcap]akon što smo se vratili iz rata, ostarjeli smo, sredina nas često ne može prepoznati, pa čak ni naši najbliži. Što smo sve prošli to uistinu više nikoga ne zanima. Pričamo ponekad sami sebi kako je bilo, sjećamo se još onih koji su ostali negdje i koje su dovezli u sanduku, pa ih sahranili. Međutim, one koji su imali sreće i ostali živi, a sa kojima smo bili rame uz rame, jedva više i prepoznajemo. Izmijenili su se. Nisu to više idealisti, puni poleta, koji su u svakom trenutku kad je trebalo bili spremni i poginuti. Za što? Pa, za Hrvatsku! Eto, danas su mnogi od njih bez posla, sjede na trgovima, poput klošara, a neki nemaju ni za pivu. Oni koji su se snašli u debelim su mirovinama. Nemaju što raditi, a mogli bi. Krate dane sjedenjem u kavani, ili pak u ribolovu. Uspjeli su kupiti i neki bolji automobil, a ljudi kažu-gle ga, bio je u ratu pa se obogatio! One koji su ostali u kolicima, ili bez jedne ruke ili noge, na njih se malo tko i osvrće. Karakteristika je svima koji su bili prvi kad je trebalo da su neprestano nezadovoljni, da im ne odgovaraju ni jedni koji su na vlasti. Često tako rastrgani, ljuti i bijesni znaju doći kući, ženi i djeci, pa “iz čistog mira” naprave dar – mar, tako da nije rijetkost da i policija s nekima od njih relativno često ima posla. Svi im uglavnom govore da prestanu pričati o ratu, poglavito sada kad smo ušli u Europsku uniju. A oni kao da provociraju, kao da ne mogu bez te teme. Grizu se i nemirni su poglavito kad vide bivše sekretare partija, doušnike, udbaše, komunističke i ine kriminalce, koji su i rat iskoristili da se još više obogate. Ti im često poručuju-pa, tko vas je tjerao u rat! A oni su išli sa srcem daleko od svoga grada ili mjesta, u one krajeve gdje nikada i nisu bili obraniti hrvatsku državu. Od koga? E, o tome se danas gotovo i ne govori.

    Ako spomeneš Srbe, četnike, Crnogorce odmah si “nacionalista”, “šovinista”, odmah si netko tko nije dobro došao u državu koju su upravo ti, a ne trenutačni i ini političari, stvorili. Sjetimo se nevolja koje smo imali kad smo godinama otvoreno branili generale Gotovinu i Markača, a koje su proganjali, i ne samo njih, već i šire članove njihovih obitelji baš ti koji im danas ljube ruke, koji im ljigavo plješću i koji ih sada uzdižu do nebesa. Koliko je samo hrvatskih branitelja izvršilo suicid. Pa, što – nikome ništa. Tko pita žene, djecu i starce kako su oni proživjeli ratne godine? Tko pita i tko radi analize koliko je sudionika rata, ali i ne samo njih oboljelo, poglavito  nakon što su ostavili puške i “živi i zdravi” vratili  se svojim kućama? Samo na Vukovar je tijekom 1991. u tri mjeseca palo na stotine tisuća granata Je li se netko zapitao- imaju li one i danas negativne učinke, poglavito na zdravlje tamošnjih stanovnika? Najteže nam je gledati tajkune. One koji su se obogatili na krvi sirotinje. Da, sirotinje, jer je ona u daleko najvećem postotku išla u rat. Gospoda su ostajala kod kuće, morali su studirati, ili pak otići u inozemstvo dok prođe ovaj “metež”. A, gle ih danas: vozikaju se u najnovijim mercedesima i audijima, odmaraju se na jahtama, kupuju vile, šeću  po Europi, imaju tvrtke, imaju sve, ali nemaju – ni dana u Registru hrvatskih branitelja. Mislite da ih je sram? Ti nemaju srama, to je većinom “rulja” kojoj bi trebalo oduzeti sve što su nepošteno stekli. Kad ste vidjeli nekog tajkuna da polaže vijenac i pali svijeće za sve poginule, nestale i umrle hrvatske branitelje? Jeza nas hvata kad svake godine u Kumrovcu uzdižu Broza, crvenu zvijezdu petokraku, kakvu su nosili i srpski četnici  (Šljivančanin u Vukovaru) u vrijeme Domovinskoga rata, a oni, jadni, opet ne smiju ni spomenuti slovo U, a kamoli da ga nose na majici.

    Međutim, kako su nas četnici zvali u ratu? Da, dobro se sjećate, zvali su nas “ustašama”! Za njih smo to i danas. Hrvatska država je počela plaćati čak i odštete Srbima koji su stradali u ratu, a povrat tih sredstava potražuje od pojedinih hrvatskih branitelja (slučaj Norac, Lora, itd.). Majka Kata Šoljić je umrla, a da još do danas nitko ne zna gdje su krvnici koji su ubili njezina četiri sina u Domovinskome ratu? Svi znaju za tragediju obitelji Zec, a nitko ne zna za tragediju obitelji Aleksander iz Vukovara: Emil, hrvatski branitelj (r.1959.) te njegova supruga Vlasta (r. 1966.) i sin Matej (r. 1989.) ubijeni su u tom gradu u jednome danu- 15. studenoga 1991.! U Slavonskome Brodu također je u vrijeme rata ubijeno čak 28 dječaka i djevojčica. Pala je srpska granata dok su se djeca igrala. Pa, što? Nikome ništa. Na sličan način još je ubijeno ili zaklano oko 400 njihovih vršnjaka, od kojih su mnogi tek  krenuli u školu. Gospodine Bajiću, gdje su ubojice tih mališana koji su krivi samo za to što su bili Hrvati? Udbaši poput Perkovića, Manolića, Boljkovca, Mesića…Mustača….zaštićeni su poput “medvjeda”. Samo pokušaj svaljivati krivicu na te Brozove kompanjone, imat ćeš posla s nekakvim Nobilom,  a i ti nobili su se razmnožili kao žabe u močvari. Kako nije sram tog čovjeka, a bio je posljednji komunistički javni tužitelj?! Zamislite da je u Brozovu sistemu bio “posljednji tužitelj države NDH”, što bi taj zločinac učinio od njega: stavio bi mu tablu oko vrata, prošetao ga gradom, i nikada više ne bi mogao biti ni sudac a kamoli “veliki estradni odvjetnik”! Sve zna, a navodno u ničem važnom nije sudjelovao u obrani Hrvatske, samo bi nam trebalo još da nam počne i pjevati! Kad na malim ekranima svakodnevno gledamo ogorčene  radnike, jer im se “ugasila” tvrtka, jer nisu mjesecima dobili plaće, kad gledamo kako pirotehničari danima spavaju u šatorima i protestiraju jer “nema novaca za čišćenje Hrvatske od mina”, a poglavito kad vidimo pojedine nogometaše koji navodno vrijede desetine milijuna eura, a na terenu se ponašaju kao da su se prvi put susreli s loptom, ne možemo a da se ne pitamo: jesmo li se za to borili? Gdje su nam zapovjednici ratnih brigada?

    Neki su u bolnicama, drugi na psihijatrijama, treći su se ubili, četvrti razočarani jer ih ne zovu na nikakve svečanosti (kao primjerice sada kad se faraonski slavio ulazak u EU)… Dobili smo Registar hrvatskih branitelja, ali nakon njega-sve je isto kao i lani! Hrvatski političari su redovni gosti  na obilježavanjima svake puške koja je pukla u nekoj šumi 1941., a hrvatski branitelji su sami ili uz svećenike ili biskupe na obilježavanju obljetnica pokolja koje su izvršili antifašisti nakon II. svjetskog rata. Znam, mnogi će sada reći- za većinu stvari su krivi i sami branitelji! Ti koji to kažu imaju pravo. Krivi smo. Prvo što smo oslobodili državu, a potom što smo je stvorili. Zatim smo krivi što smo je “bez ispaljenog metka” predali političarima u ruke. Krivi smo jer smo dozvolili da nas danas bacaju u blato, ponižavaju i ne daju nam dostojno živjeti. Borimo se protiv nepravda perom i dostojanstveno, a oni kojima se obraćamo ti nam se smiju, jer znaju da od toga nema nikakve koristi. Ako treba oni na vlasti, uvijek su imali i imaju pripravne pendreke i policiju, a policija zna što treba uraditi s “neprijateljima naroda”. (Ako ne zna pitat će perkoviće!).
    I tako, dani i godine idu nas je sve manje, a njih je sve više. Red je sada da i nama koji smo imali sreću i koji smo se ovako ili onako vratili iz rata netko održi “minutu tišine”, odnosno šutnje. I da nam kaže-“slava vam”! A ono da će imena hrvatskih branitelja biti upisana “zlatnim slovima” to je očito bila neka šala. Kako će biti upisana “zlatnim slovima” kad ni 23 godine od početka srpske agresije nitko nema popis poginulih i nestalih. Što će im to, pa oni imaju Hrvatsku!

    dnevno.hr

    facebook komentari

    • kvot

      Kakvo laprdanje i pravljenje ratnika od običnih bitangi.
      Kao da ste ratovali 20 godina.
      Smiješni ste k’o crtani film.

      • Sinovi_Oluje

        ATLETIČARU KAKO JE BILO NA STARTU …BRRUM BRUUUUM

        Što su čudni ovi pojedinci IMT NACIJE

      • Sinovi_Oluje

        Kvotiću , evo ti ,,armije najajče na svetu ,,

        • kvot

          A kada vas vaše CVIJEĆE razjuri,
          onda se desi ovo:
          HE HE HE HE HE HE HE HE HE HE HE HE HE HE HE HE…………….. :)))
          Baš mi je zanimljivo kako su vas uspjeli muslići u patikama rastjerati,
          brži su bili, šta li?!? Lijepo ste ih mazili i naoružavali. Po Dalmaciji, u hotelima im smještaj pronašli. HA HA HA HA HA HA HA HA HA HA HA…. 😀

    • kvot

      Kakvo laprdanje i pravljenje ratnika od običnih bitangi.
      Kao da ste ratovali 20 godina.
      Smiješni ste k’o crtani film.

      • $28092260

        ATLETIČARU KAKO JE BILO NA STARTU …BRRUM BRUUUUM

        Što su čudni ovi pojedinci IMT NACIJE ….

        Smiješno je bilo gledati srpske ,,junačine,, kako se cijeli korpus predaje , a IMT prethodnica je u to vrijeme već bila u zagrljaju ,,majčice ,, u Beogradu …

      • $28092260

        Kvotiću , evo ti ,,armije najajče na svetu ,,

        • kvot

          A kada vas vaše CVIJEĆE razjuri,
          onda se desi ovo:
          HE HE HE HE HE HE HE HE HE HE HE HE HE HE HE HE…………….. :)))
          Baš mi je zanimljivo kako su vas uspjeli muslići u patikama rastjerati,
          brži su bili, šta li?!? Lijepo ste ih mazili i naoružavali. Po Dalmaciji, u hotelima im smještaj pronašli. HA HA HA HA HA HA HA HA HA HA HA…. 😀

    • srka

      Dobar tekst!

      by Srka®

    • srka

      Dobar tekst!

      by Srka®