Pratite nas

Kultura

Prije 259 godina rođen je Mozart

Objavljeno

na

„Glazba nikad, čak ni kad smo u najstrašnijim nevoljama, ne smije zadavati bol ušima, nego nam treba laskati, zavoditi nas, ona treba dakle uvijek ostati glazba.““Vjerujem da mu je to podario dragi Bog“, rekao je učitelj violine i skladatelj iz Salzburga Leopold Mozart za svoga izrazito nadarenog sina Johannesa Chrysostomusa Wolfgangusa Theophilusa, kojega je sam podučavao u sviranju klavira i violine te ga je naučio skladati. Tek što je dječak navršio sedam godina, njegov otac počeo je „Wolferla“ i njegovu pet godina stariju sestru „Nannerl“ predstavljati kao čuda od djeteta.

Mozart nikada nije pohađao školu, njegovo djetinjstvo uglavnom se sastojalo od dugih, napornih i vrlo uspješnih koncertnih putovanja kroz pola Europe na kojima je upijao mnoge glazbene utjecaje.

Kao podanik kneževskog nadbiskupa Salzburga, Mozart gradi veličanstvenu karijeru – već s 13 godina postaje dirigent orkestra (najprije bez naknade), zatim dvorski orguljaš, nadahnuto sklada, koncertira i dirigira. No, ipak sve teže podnosi Salzburg i stege dvorske službe. Osobito se na svojim dugim putovanjima intenzivno zalaže za dobivanje novih narudžbi i pronalaženje novog zaposlenja. Tijekom jednog napornog putovanja u Pariz na koje kreće sa svojom majkom ona umire.

1781. godine u dobi od 25 godina napušta Salzburg, kao samostalni skladatelj nastanjuje se u Beču te se ženi protiv očeve volje. Mozart je svojedobno bio jedini skladatelj koji je pisao djela u svim poznatim vrstama. Iako površinski često lagana i razumljiva, njegova glazba je za ono vrijeme bila vrlo kompleksna, višeslojna i neizmjerno inspirativna. Ponekad je to bilo previše za ondašnju publiku, pokoja Mozartova opera je već nakon nekoliko izvedbi bila povučena s repertoara. Međutim njegov prijatelj Joseph Haydn napisao je, Mozart je „najveći skladatelj kojeg poznajem osobno i po imenu.“

Mozart je kao skladatelj i učitelj svojim nastupima iznimno dobro zarađivao, no svojim rastrošnim načinom života stalno je upadao u financijske probleme. Nakon kratke bolesti je preminuo, još prije nego je navršio 36 godina. Nikad se nije moglo sa sigurnošću razjasniti uzrok njegove smrti. Vjeruje se da je bio otrovan.

[ad id=”40551″]

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori
Komentiraj

Kultura

HERCEGOVCI

Objavljeno

na

Objavio

Hercegovina zemlja svjetlosti

Kada pružiš pogled u daljinu
Ili gore prema nebu u visinu
Stavi svoju ruku na srce
I pozdravi drage Hercegovce

To su oni koji čekaju te
Kada pređeš granicu iz tuđine
Oni koji vole te,bez obzira
Od čije si loze

Oj moji dragi Hercegovci
Jeste li još uvijek veliki radnici
Ima li još duhana i smilja
Nije li zar stara loza presušila

Ima li još lijepih djevojaka
I poštenih,mladih momaka
Ili se to sve u grad skrilo
Da slučajno na selu ne bi bilo

Je li živa stara majka
Dal’ još svoga sina traži
Je li otac mi posjedio
I sa svojim bratom pomirio

Sviću li još najljepše zore tu
U mom dragom rodnom kraju
Grije li još zlatno sunce
Miluje li moje drage Hercegovce

Ponekad se svega ovog sjetim
Naviru suze i uspomene
Nema sreće u ovoj tuđini
U Hercegovini je pola mene
Duša mi za domom vene

Stihovi: Marija Glavinić

(Hercegovina zemlja svjetlosti)

facebook komentari

Nastavi čitati

Kultura

PISMO VUKOVARU

Objavljeno

na

Objavio

Ti si grade moj heroj. Tvoji sinovi i kćerke moji su heroji. Često ti dolazim, još češće te se sjetim. Iako sam tužan jer svaki puta kada ti dođem, sve manje ljudi vidim, sretan sam kada vidim svu tvoju ljepotu.

Na samom ulasku u grad, srce počinje čudno kucati. Svaka rupa od gelera, granata i metaka koje se i dalje vide bude u meni bijes i očaj. I svaki puta si postavim pitanje, tko je to mogao napraviti tako lijepom i mirnom gradu?

Ali nakon bijesa u meni, pojavi se ponos i ljubav. Još i dan danas mi zvuči nestvarno da su te branili heroji koji su stali pred višestruko veću i puno jaču vojsku. Bilo je dana kada je znalo pasti i 11 000 granata na tebe grade, ali tvoji heroji, te ljudine se nisu povlačile do zadnje sekunde borbe.

Moja generacija svoje idole većinom traži u poznatim sportašima, pjevačima glumcima. Moji idoli su mali ljudi koji su možda i znali da se neće izvući živi, ali o povlačenju nikad nisu razmišljali. Moji idoli su ljudi kojih nažalost više nema, koje ne mogu upoznati ili im napisati poruku da se s njima jako ponosim. Ali ako čuju moje molitve, siguran sam da to već znaju.
Ja se nikada neću složiti da si ti pao, da si pokoren.

Kada te napada oko 12 000 ljudi sa puno većom i jačom opremom, a samo 2000 ljudi im pruža otpor puna 3 mjeseca….to nije pad. To je lekcija i to je velika pobjeda.

Za mene ćeš uvijek biti pobjednik.
Za mene ćeš uvijek biti moj heroj.

Volim te Vukovare.

Mislav Kontić / Kamenjar.com

facebook komentari

Nastavi čitati