Prijedlog zakona o lustraciji uskoro u hrvatskom Saboru?

0

Na prijevodu poljskog zakona o lustraciji ovog trenutka rade tri Poljaka, dragovoljci Domovinskog rata. Ostalo im je još jedno poglavlje, nakon čega se kreće u usklađivanje s hrvatskim zakonodavstvom. Ako Stožerova inicijativa uspije, ova trojica Poljaka mogli bi biti zlatnim slovima upisani u hrvatsku povijest kao ljudi koji su, po drugi put, pomogli da se hrvatska obrani od agresije. Prvi put vanjske, ovaj put – unutarnje.

Stožer za obranu hrvatskog Vukovara sredinom ili krajem siječnja završit će s prevođenjem poljskog zakona o lustraciji i njegovim prilagođavanjem hrvatskom zakonodavstvu. Nakon toga kreće teži dio posla – natjerati vladajuće elite da prijedlog zakona stave na dnevni red Sabora.

Podsjetimo, Stožer je odabrao upravo poljski zakon jer se smatra da je, uz češki, najbolji. Iako njegova provedba nije bila potpuno uspješna, ova zemlja je, uz Češku, Slovačku, Mađarsku, Bugarsku, Makedoniju, Srbiju i Albaniju, barem krenula u lustraciju. U nekim od ovih zemalja provedba nije ni započela. Ali je barem donesen zakon.

Lustracija – čišćenje od grijeha

Vrlo je zanimljiva povijest pojma lustracija. On se koristio u starorimskoj religiji i označavao je obredno čišćenje od grijeha i ispitivanje vlastite savjesti. Provođena je nakon krvavih rimskih pirova i sličnih situacija koje su zahtijevale ‘čišćenje’. Upravo je to bit lustracije kakva bi bila provedena u Hrvatskoj – na margine društva staviti one koji su u bivšoj državi bili alatom represivnog sustava koji je, ne samo tlačio, već i ubijao. Važno je naglasiti da protiv lustriranih ne bi bili pokretani sudski postupci već bi im samo bilo zabranjeno obavljanje javnih dužnosti.

Jasno je stoga što bi provedba ovakvog zakona značila u našoj zemlji. Na taj način onemogućilo bi se bivšim udbašima, kosovcima, oznašima i drugim komunističkim obavještajcima i istaknutim dužnosnicima, da sudjeluju u obavljanju odgovornih javnih poslova. Oni više ne bi mogli biti ministri, saborski zastupnici, suci, policajci… S hrvatske javne scene morao bi sići velik broj “uglednika”.

S ovim zakonom valja povezati i registre, za čiju se objavu zalaže Stožer. Kada bi postojali registri sudaca koji su sudili u politički montiranim procesima, svih djelatnika zloglasnih jugoslavenskih tajnih službi i slični, i lustracija bi bila mnogo lakše provediva.

Provedba će biti vrlo teška

A što s provedbom? Stvar je zapravo vrlo jednostavna – lustraciju trenutno nema tko provesti! Vlast, oporba, sudstvo… Oni koji bi bili zahvaćeni lustracijom nalaze se na najvišim pozicijama u svim porama društva i prema ovakvom će prijedlogu pružiti snažan otpor. Nevjerojatna je činjenica da od 40 sudaca Vrhovnog suda RH samo troje sudaca u Građanskom odjelu nisu bili suci u bivšem režimu, a od 16 sudaca Kaznenog odjela tek jedna sutkinja nije radila kao sudac u SFR Jugoslaviji. Pri čemu ne insinuiramo da bi svi oni bili lustrirani; no broj je svakako znakovit. Vladajući su jasno izrazili svoj stav prema lustraciji; ministrica vanjskih poslova Vesna Pusić rekla je da lustracija Hrvatskoj nije potrebna i da se samo “treba držati propisa EU”. Iako Pusić i Milanović nisu uvijek na istoj liniji, ovdje se sigurno neće razilaziti.

Nije teško zamisliti na što će se svesti otpor prijedlogu za lustraciju – potpuno ignoriranje Stožerove inicijative. Mogućim lustrantima ovo neće biti teško postići jer u rukama drže gotovo cjelokupni medijski prostor. Teško je očekivati da će doći do javne rasprave većeg opsega, kao što je bio slučaj sa ćirilicom i referendumom o braku (iako je i tu bila riječ uglavnom o jednostranom napadanju na ‘konzervativce’). Zašto? Lustracija bi bila izravan udar na džep lustriranog. Izgubio bi poziciju, s pozicijom moć i utjecaj, s time i ono najvažnije – novac. Stoga je o tome najbolje – šutjeti. I ne dati drugima da govore.

Perković – najjače oružje zagovornika lustracije

Najbolji primjer tezi da lustraciju nema tko provesti je Josip Perković. Kada Njemačka traži bivšeg SDS-ovca zbog ubojstva, a Hrvatska ga štiti svim mogućim sredstvima, na tom putu se zamjerivši Europskoj uniji, onda je jasno koliku moć u Hrvatskoj imaju oni koji su je imali i u bivšoj državi. Iako Perković ne obavlja nijednu javnu dužnost, njegov je utjecaj na vrh vlasti očito ogroman. Neki vjeruju da bi se upravo Perković mogao pokazati najjačim oružjem zagovornika lustracije. Ukoliko ga vladajući ne uspiju spasiti od izručenja Njemačkoj, ovaj obavještajac u javnost bi mogao “pustiti” najprljavije tajne hrvatskih političkih elita. Ako se to kojim čudom dogodi, možda se nešto i pokrene.

Na prijevodu poljskog zakona o lustraciji ovog trenutka rade tri Poljaka, dragovoljci Domovinskog rata. Ostalo im je još jedno poglavlje, nakon čega se kreće u usklađivanje s hrvatskim zakonodavstvom. Ako Stožerova inicijativa uspije, ova trojica Poljaka mogli bi biti zlatnim slovima upisani u hrvatsku povijest kao ljudi koji su, po drugi put, pomogli da se hrvatska obrani od agresije. Prvi put vanjske, ovaj put – unutarnje.

facebook komentari