Primitivna i politikantska priopćenja HND-a

0

Priopćenja bez (pravog) sadržaja

U posljednje su vrijeme zaredala primitivna i politikantska priopćenja tzv. HND-a, što bi trebala biti nekakva krovna organizacija hrvatskih novinara. Prigodna se priopćenja izdaju, međutim, kako je više nego razvidno kroz optiku boje zalaza sunca, za onih krasnih ljetnih dana svojstvenih Hrvatskoj i njezinom blagom, mekom podneblju. Klima kakvu svojim priopćenjima stvara HND, međutim, svakako je jedna jednoumna, netolerantna, izazito službujuća i ciljano djelotvorna, jer dotične uradke odmah promptno propagiraju i šire rastrubljujući ih sva ‘objektivna’, tobože neovisna, sredstva javnog informiranja a posebno javne informativne kuće, ali i sve ostale koje su pri državnim jaslama, a ne na respiratoru kao one istinski neovisne medijske firme.

Vrlo selektivan pristup, karakterisičan za represivne režime, sve više je obilježje svih i svega što ovisi o novcu koji curi i dotječe kroz javne kanale. Može se slobodno reći, u vidu odsustva bilo kakvih konkretnih rezultata, a što najbolje podkrepljuju ocjene hrvatskoga gospodarstva i ”razvoja” koje dolaze iz Europske unije i ostalih međunarodnih institucija koje s Hrvatskom rade ili imaju veze, kako je ova vlast već čitave tri godine u svojevrsnoj izbornoj kampanji, te kako im je to glavna ako ne i jedina (poštena) preokupacija, takva kod koje su zaista ”zasukali” rukave. Sve drugo od samoga je početka poprimilo diletantske tonove i disonantna te kakofona nesnalaženja dominiraju medijskim prostorima puneći ih nemilice do mjere gdje se pučanstvo snebiva i križa.

Posebno je neuvjerljiv, ili najuvjerljiviji od svega što ove vlasti rade – ovisi o kutu pristupa problemu – izgovor koji se rabi za operativnu bespomoćnost odnosno kolosalan nepotizam, što su dva naličja lica bez fizionomije, kakvo iskazuje ”politika” ove vlade. Naime, od samoga preuzimanja vlasti pa sve do danas, nakon 36 mjeseci, pri svakom obraćanju naciji ne može se čuti nijedan uvjerljivi argument za odsutnost realnih rezultata, osim naravno spomena na prošlu vlast i njihov podbačaj.

Jednostavno je nevjerojatno kako mediji – očigledno pod pritiskom i prijetnjom koja odiše podsjećanjem na neka, kako smo mislili davno prošla ali razvidno je ponovno prisutna u jednom novom obliku, vremena – uporno slijede ”liniju”. Dotična se ne može nazvati drukčije nego dobrom starom partijskom linijom, unatoč tome što je naša stara Partija oivičena dvjema marginalnim strančicama, demokratskim uresom ali ne od stare slave nego od neke nove, banalne i katastrofalne, nepoštene i prijevarne sprege.

Vlast koja ne zna

Svatko dobronamjeran i ”nitko normalan”, naime, ne može se oteti dojmu kako permanentna isprika koja živi na razini najobičnije i najprizemnije floskule, ne može ispraviti dojam o nesposobnosti ove vlade i čitavog njezinog ustroja. To, uostalom, nije dojam nego činjenica, a floskula o uzročno-posljedičnoj svezi s prošlom vlašću jednostavno ne drži vodu, još tamo od početka prije tri godine. Očigledno je kako takva medijska ”strategija” daje rezultate samo i jedino kod onih koji ovakvu vlast podržavaju, njezinih izravnih birača, a zna se dobro tko su ti i gdje se nalaze. Svima drugima, ”argument” o odgovornosti protekle vlasti za ovakve performanse trenutne režimske vrhuške bio bi ridikulozan kad ne bi bio više nego neodgovoran, i poput mlinskoga kamena obješen o svakodnevne živote hrvatskih poreznih obveznika, svih onih koje ova vlast ne zapošljava i ne može pokupovati njihove glasove na predstojećim izborima, za godinu dana.

Vlast koja ne zna, traži izgovore. Vlast koja ne može, traži krivce. Vlast koja ne će sići s vlasti, ne nudi ostavku, nego se oslanja na odgovornost svojih prethodnika. Ali odgovoran za vlastito neznanje, nesposobnost, neodgovornost i nerad ne može biti nitko osim dotičnoga subjekta, u ovom primjeru takvoga koji raspolaže svime time što demonstrira aktualno rukovodstvo Republike Hrvatske. U sprezi s medijima koje drži pod apsolutnom kontrolom, najrafiniranijim metodama iz (pre)poznatog boljševičkog arsenala, ali i onog isto tako poznatog, kapitalističkog, novoliberalnog, malograđanskog i sitnoburžoaskog okruženja na kakvo se sveo ”kapitalizam” kakav danas – bez realnoga kapitala, ali s jednoumnim tlakom i raznovrsnim pritiscima na sve vrste neistomišljenika koje se bespoštedno tlači – ova će hrvatska vlast do kraja svoga ”mandata” vršiti isti, jednoznačan teror nad javnim mišljenjem, zdravom pameću, inteligencijom i poštenjem svojih podanika, koje shvaća baš tako i u punom smislu te riječi. Bez ikakve namjere ili sposobnosti shvatiti kako je ova vlada tu radi birača a ne obratno.

Ova vlast uskraćuje, dozira, formatira informacije koje plasira u hrvatski medijski prostor manirom, poprilično zastrašujućom i nedostojnom trenutka, svakodnevice i povijesti. Medijske kuće, naime, svježi primjer navodimo, neprekidno nas obasipaju događajima i vijestima iz Srbije, kao da smo i dalje u Jugoslaviji. Istodobno, međutim, ”izrezale” su i ponavljale samo jednu prijetvornu i relativno benignu izjavu aktualnog srpskog predsjednika vlade Vučića, krajem protekloga mjeseca, propustivši analizirati njegove ostale poruke koje su teškog, agresivnog, iritantnoga karaktera, i koje su zorno pokazale kako problem nije, naravno jer nikad nije ni bio samo on, Šešelj. Daleko su veći problem izjave gospodina Vučića i ”raspoloženje” kakvo je iskazao prema suvremenoj Hrvatskoj, govoreći između redaka i insinuirajući, ali i izravno vrijeđajući i optužujući.

Grubi i otvoreni napadi na drukčije razmišljanje

Uskrata informacije ili njezino preoblikovanje samim selektivnim pristupom, karakteristična je ne samo za državne medije, već i za HND kao i za mnoge manje ili više slične organizacije koje žive od države, odnosno od naklonosti moćnika u ovoj, pseudodemokratskoj banana oazi bez banana, članici EUropske unije koja je ušla u EU, ali ne i obratno, osim u područjima i na način koji odgovaraju samo Uniji i njezinom ustroju, prije svega krupnom kapitalu koji i Unija štiti i koji ju je i stvorio, a Hrvatskoj i ovakvoj ”ovoj vladi” prepuštaju njezine vlastite probleme. Te koje vlast takva kakvu imamo delegira već tri godine na prethodno razdoblje i neke druge ljude, nemajući ni hrabrosti ni snage ni sposobnosti preuzeti odgovornost i priznati nemoć, za suočavanje ni s vlastitom prošlošću, ni sa sadašnjošću, a najmanje s budućnošću, koju su uzurpirali još na godinu dana, bešćutni na stvarne teškoće stvarnih ljudi u ovoj zemlji, koju su izmučili i napatili više od bilo koje prethodne i, nadamo se, bilo kakve vlasti koja će ih naslijediti nakon četverogodišnjeg pustošenja.

Jasno je kako HND i slične organizacije nemaju izbora, žele li opstati i zaraditi svoj novac, nego izdavati priopćenja kakva izdaju, obasipati nas bezvrijednim stavovima i besmislenim prijavama ove ili one pojave ili počinitelja nekog, njima i ovoj vlasti nepoćudnog, prekršitelja ovog ili onog principa koji oni vide kroz zajedničku, jednobojnu optiku, potpuno svjesni dometa i uvjerljivosti svoje, apsolutno nepostojeće ”argumentacije”. U pravoj demokraciji ni jednima ni drugima nema mjesta, pogotovo zato što je period ”tuđmanizacije” njima i svima takvima zapravo omogućio baš takvo ponašanje. Demokracija, međutim, pretpostavlja svoje vlastito usavršavanje, a ne zatiranje, razvija toleranciju, a ne jednoumlje i stvaranje podneblja u kakvom uživaju samo i jedino ljudi koji žive od novca poreznih obveznika, financirani od države zato jer pišu i govore ono što se sviđa ljudima na vlasti.

Kao što ova vlast ne razumije da je njezin zadatak, kao i općenito razlog postojanja, dobrobit svih stanovnika RH, a ne samo ljudi koji za nju rade ili glasuju, tako i HND očito u svojim priopćenjima zastupa jedan posve određeni svjetonazor i stavove koji, čudne li koincidencije, korespondiraju upravo s onima vladajuće političke opcije ili njezinih opsluživača odnosno satelita. Grubi i otvoreni napadi na drukčije razmišljanje ili vrijednosti koje su trajnije i stabilnije od dotičnih, nažalost su tada neizostavni.

dr. Slaven Šuba/HKV

[ad id=”40551″]

facebook komentari