“Primorsko goranski HDZ od 1993. do 2013. godine izgubio je 36.006 glasova”

0

Da na Jadranskom Trgu ne vlada optimizam na riječkom Korzu javna je tajna.  Bolji poznavatelji aktualne političke situacije složiti će se da je obezglavljeno vođenje lokalne organizacije prema inerciji i promašena kadrovska politika stigma koja prati primorsko goranski HDZ dugi niz godina. Lokalni lideri zadovoljili su se s katastrofalnim rezultatima koje nakon što lokalni izbori prođu prezentiraju uspjehom zamjenom teza, piše Sanjin Baković.

Oni malo mlađi vjerujem da niti ne znaju za ovaj frapantan podatak koji ću istaknuti, jer tko god se učlani u primorsko goranski HDZ klima je takva da se odmah nameće teza kako u crvenoj županiji nema prostora za uspjeh, neskloni su nam mediji, a u odnosu na ostatak Hrvatske mi se borimo sa zvijeri kao u osmišljenim mitskim pričama o crvenoj nemani koju nitko ne može savladati, jer komunisti u Primorsko goranskoj županiji vladaju od pamtivijeka.

Godine 1993. na lokalnim izborima primorsko goranski HDZ imao je više glasova od lokalnog SDP-a

Na lokalnim izborima 1993. godine primorsko goranski HDZ osvojio je 60.166 glasova što je bio ekvivalent od 34.85%. Listu je tada predvodio Hrvoje Šarinić četvrti predsjednik Vlade RH, a HDZ je tada osvojio 8 vijećničkih mandata u Županijskoj skupštini PGŽ. Primorsko goranski SDP morao se zadovoljiti sa osvojenih 59.755 glasova što je ekvivalent od 34.61% ili u prenesenom značenju lokalni SDP osvojio je manje 411 glasova od HDZ-a. Valja napomenuti kako je HSP osvojio tada 11.543 glasa odnosno 6.69% što je bilo dovoljno za 1 vijećnički mandat, dok IDS osvaja 33.239 glasova odnosno 19.25% što je bilo dovoljno za 4 vijećnička mandata. Odnos između desnog i lijevog spektra bio je 9:11.

Fascinantan je podatak da na parlamentarnim izborima 1993. godine HDZ predvođen dr. Franjom Tuđmanom osvaja 59.735 glasova dok SDP na čelu sa Slavkom Linićem osvaja 20.700 glasova, a HSLS predvođen s Draženom Budišom osvaja 49.209 glasova. Iz VIII. izborne jedinice u Hrvatski sabor ulaze 2 zastupnika sa HDZ-ove liste, a 1 sa HSLS-ove dok SDP Slavka Linića ostaje kratkih rukava.

Postavlja se retoričko pitanje gdje je tu mit o “crvenoj županiji”?

Godine 1997. pružila se povijesna šansa za formiranje vlasti

Na lokalnim izborima 1997. godine koalicija HDZ-HKDU-HSP predvođena Dariom Vukićem osvojila je 54.508 glasova što je bilo dovoljno za 11 vijećničkih mandata, dok koalicija SDP-PGS-HNS osvaja 62.888 glasova što je bio ekvivalent od 13 vijećničkih mandata. Značajnu težinu tada je imao HSLS predvođen s Čedomirom Dundovićem koji je osvojio 27.595 glasova što je bilo dovoljno za 6 vijećničkih mandata. Vlast pokušavaju uspostaviti koalicija predvođena HDZ-om s HSLS-om, a Čedomir Dundović kandidat je za župana.

Tada započinju pritisci na HSLS-ove vijećnike, a prilikom glasanja u vijećnici podmetnut je požar gdje su mnogi spašavali živu glavu. Na intervenciju Hrvoja Šarinića kod pokojnog predsjednika dr.Franje Tuđmana izbori su poništeni, a u ponovljenim izborima lijeva koalicija je zadržala vlast u Primorsko goranskoj županiji. Umjesto primorsko goranskog župana Čedomir Dundović morao se zadovoljiti s dužnosti državnog tajnika nakon prelaska u HDZ.

Godine 2001. godine započinje era Zlatka Komadine

Nakon smrti prvog hrvatskog predsjednika dr.Franje Tuđmana lokalni HDZ gubi gotovo 2/3 glasača pa 2001. godine pada na 20.882 glasa i osvaja 10 vijećničkih mandata, a nositelj liste SDP-HSS-HSLS-HSU Zlatko Komadina osvaja 16 vijećničkih mandata sa 35.416 glasova.

Četiri godine kasnije na lokalnim izborima 2005. godine primorsko goranski HDZ stagnira pod vodstvom Vlade Vrankovića i  osvaja 20.002 glasa što je ekvivalent od 9 vijećničkih mandata, dok župan Zlatko Komadina nastavlja tendenciju rasta i osvaja 49.053 glasa ispred lijeve koalicije, te 22 vijećnička mandata.

Godine 2009. Zlatko Komadina na vrhuncu političke moći

Zlatko Komadina na lokalnim izborima osvaja 76.690 gasova što je ekvivalent od 60.48% i 23 vijećnička mandata, dok HDZ-ovu listu na vrhuncu političke moći Ive Sanadera predvodi Gari Cappelli, a kao protukandidata Zlatku Komadini HDZ ističe loparana Josipa Borića koji osvaja 31.595 glasova odnosno 24.92% što je bilo dovoljno za 9 vijećničkih mandata u Županijskoj skupštini PGŽ.

Na lokalnim izborima 2013. godine pada rejting Zlatka Komadine pa u odnosu na 2009. godinu gubi 17.165 glasova, ali gubi i   primorsko goranski HDZ, te pada s 31.595 glasova na 24.160 glasova koji u nedostatku vizije pod ingerencijom Olega Butkovića i promašenom kadrovskom politikom uvozi kandidata za župana iz redova PGS-a pa se župan Zlatko Komadina očekivano sa pola snage prošetao već u prvom krugu iako je osvojio 59.525 glasova odnosno 53.93%.

S obzirom da permanentnog političkog rada na Jadranskom trgu nema, sjednice se održavaju reda radi, ne poštuju se pravni akti, u borbu za župana se izlazi sa već potrošenom kandidatkinjom iz 2013. godine pa je za očekivati pad HDZ-a na razinu 2001. odnosno 2005. godine kada je HDZ pao na 20.000 glasova ukoliko ovaj put ne bude i gore jer se HDZ-ovo članstvo osjeća prevareno. Također, Olegu Butkoviću ovog puta ne ide na ruku kadrovska politika u sklopu resornog ministarstva gdje se članstvo zapostavilo, a uhljebljuju se SDP-ovi kadrovi ili ih se ne smjenjuje. Nadajmo se kako katastrofalan rezultat neće pravdati uspjehom kao i 2013. godine kada se ukupan broj vijećnika u skupštini povećao s 41 na 45 pa je analogno tome i HDZ skočio na 12 vijećničkih mandata.

Faktički da HDZ može bolje nego li se prezentira dokaz je Kolinda Grabar Kitarović koja je 2014. godine u drugom krugu predsjedničkih izbora osvojila 56.153 glasa što je ekvivalent od 38.33%, a to je ujedno bio najbolji rezultat u Primorsko goranskoj županiji nakon smrti prvog hrvatskog predsjednika dr.Franje Tuđmana. Naravno nisu se lokalni HDZ-ovci propustili pohvaliti kako je to njihova zasluga što je kontradiktorno njihovim lokalnim rezultatima.

Kada HDZ implementira prepoznatljivog, sposobnog i kompetentnog kandidata tada je i Vojko Obersnel premostiva prepreka u Rijeci koji je na lokalnim izborima 2013. godine osvojio 17.450 glasova u prvom krugu izbora, a u drugom krugu lokalnih izbora pobijedio je sa 20.821 glas. Ako povučemo sa paralelom drugog kruga predsjedničkih izbora 2014. godine tada vidimo da je Kolinda Grabar Kitarović osvojila u Rijeci 22.037 glasova što znači da bi od Obijevog O ostao samo Obijev zaljev, a HDZ bi obnašao vlast i u crvenoj komunističkoj Rijeci kako nam je vole u javnosti prezentirati, a upravo ovaj primjer govori drugačije.

Na kraju ću još samo razoružati argumentirano intelektualce s Jadranskog trga koji šire demagogiju kako je opravdano to što HDZ prolazi u lokalnim sredinama lošije na parlamentarnim izborima, jer na lokalnim izborima se biraju osobe iz mjesta, a ne stranka s 1993. godinom. Tada je HDZ na lokalnim izborima osvojio 60.166 glasova, dok na parlamentarnim izborima iste godine 59.755 glasova u PGŽ-u. Još učinkovitiji primjer je 1997. godina kada na lokalnim izborima HDZ osvaja 54.508 glasova, a na parlamentarnim iste godine 56.790 što je očigledno da su lokalni lideri sabotirali izbore koji se njih ne tiču u vlastitim sredinama budući da se ne biraju oni izravno.

Iz ove analize očigledno je da crvena neman nikada nije postojala, već je problem nastao u lošim kadrovima sa Jadranskog trga, a hoće li Oleg Butković pokopati HDZ na ovim prostorima vrijeme će pokazati. Lokalni izbori biti će mjerodavni za daljnju analizu, a 18% prema anketi ne djeluje nimalo ohrabrujuće.

Sanjin Baković

 

facebook komentari