Prioriteti hrvatske politike

0

Ključne geostrateške točke hrvatske politike danas su izgradnja LNG terminala, izgradnja nizinske pruge od Rijeke do Zagreba, izgradnja kanala Dunav-Sava te dovršetak izgradnje Pelješkoga mosta

Josipovićeva izjava kako politika koju vodi nadilazi Europsku uniju i NATO očito je usklađivana s najavom srbijanskoga predsjednika Tomislava Nikolića kako će srpsku politiku voditi Titovim putem. Upravo su iz tih najava u razdoblju poslije  političke balkanijade u Dubrovniku neki pokušali iščitati kako će u aktualnom sukobu Zapada i Rusije države bivše Jugoslavije voditi “nesvrstanu” politiku.

 Kako ta formalno nesvrstana politika Srbiji otvara manevarski prostor za istodobnu povezanost s Rusijom i Europskom unijom, u Josipovićevoj pak najavi mogla se samo odčitati protimba hrvatskom članstvu u NATO savezu i EU, a posebice jačanju partnerskih odnošaja sa Sjedinjenim Državama.

Na dubrovačkim razgovorima o zajedničkoj balkanskoj gospodarskoj suradnji i najave jugoslavenskoga energetskoga ujedinjavanja trebalo bi okruniti formiranjem zajedničkih jugoslavenskih veleopslanstva i tako hrvatsku vanjsku politiku, preko Srbije, podrediti ruskim balkanskim probitcima, koji upravo energertskim tokovima nastoje snažno prodrijeti u središnju i mediteransku Europu.

Kako su interesi međunarodne politike ipak znatno složeniji od političkih projekcija bivših sljedbenika jugoslavenskoga komunističkog diktatora, Josipovićeva balkanska inicijativa našla se na čudnovatoj političkoj kušnji. Naime, na području južne i jugoistočne Europe sudaraju se protivne međunarodne silnice, koje među pojedinim narodima nalaze ne samo svoje pristaše, nego i skupne nacionalne političke interese.

Tako su primjerice u jeku sve intenzivnijega sukoba Zapada i Rusije oko Ukrajine već za jesen najavljene zajedničke vojne vježbe srpske i ruske vojske u Srbiji. Predsjednik pak Republike Srpske u BiH Milorad Dodik nedavno je pokušao pokrenuti postupak da se otpravnika poslova američkoga veleopslanstva u BiH Nicholasa Hilla proglasi personom non grata u toj državi, što uz rusku vojnu nazočnost u Srbiji potiče i dodatno potiskivanje SAD-a iz jugoistočne Europe.

Turska diplomacija, koja na BiH gleda isključivo kao na državu bošnjačkomuslimanskoga naroda, nedavno je izjavom premijera Recepa Tayyipa Erdogana, koji je izraelsko bombardiranje Pojasa Gaze nazvao “pokušajem sistematskog genocida” nad Palestincima, razjarila protuameričke te protuzapadnjačke strasti i među bosanskim muslimanima.

Ne treba zanemariti kako znatan broj bivših bošnjačkih mudžahedina i danas sudjeluje u različitim islamističkim pokretima, koji su u različitim oblicima prijetnja američkoj i cjelokupnoj zapadnoj politici.

Zbog svoga geostrateškog položaja, članstva u NATO-u i EU te navedenih ekstremnih tenzija u balkanskom okruženju, Hrvatska je kao partner posebno zanimljiva američkoj politici. Budući da zbog svoje panslavističke političke orijentacije sadašnji predsjednik države nema razumijevanja za realizaciju partnerstva sa Sjedinjenim Državama, na potezu bi trebala biti hrvatska oporba, koja povoljne međunarodne okolnosti može okrenuti u korist vlastitih nacionalnih i gospodarskih probitaka, a koji se sami po sebi nameću iz partnerstva sa SAD-om.

Ključne geostrateške točke hrvatske politike danas su izgradnja LNG terminala, izgradnja nizinske pruge od Rijeke do Zagreba, izgradnja kanala Dunav-Sava te dovršetak izgradnje Pelješkoga mosta.

Izgradnjom LNG terminala na Krku omogućio bi se transport američkoga plina u srednju Europu. S već ovako izgrađenom plinovodnom infrastrukturom trebalo bi, tek radi veće propusnosti, možda pojačati plinovode.

Uz taj projekt od iznimne važnosti bila bi i izgradnja nizinske pruge Rijeka-Sisak-Zagreb s priključkom za Muenchen, čime bi se pojačala željeznička povezanost hrvatskoga Jadrana sa srednjom Europom.

Projektom pak izgradnje kanala Dunav – Sava omogućilo bi se riječnim, odnosno brodskim putem najkaraće povezivanje Jadrana s Baltikom, što je primarni gospodarski interes svih srednjoeuropskih država, a posebice Poljske. 

Svaka je kriza pa i ona u međunarodnim odnošajima izazov za hrabre i odlučne političare, a sadašnje okolnosti u svjetskoj i posebice u europskoj politici otvaraju široki manevraski prostor za djelovanje hrvatskoj državnoj politici, koja u sklopu NATO-a i Europske unije, osim ostvarivanja vlastitih probitaka ima i svoje savezničke obveze.

Sve to zajedno ne daje za pravo sadašnjem predsjedniku Josipoviću da se svojom jugoslavenskom politikom igra sudbinom cijeloga naroda pa i njegove hrvatske države.

 

Mate Kovačević / Hrvatsko slovo

facebook komentari