Pratite nas

BiH

Prođe ljeto, eto nam kampanje

Objavljeno

na

Ljeto je na izmaku, a s njim završavaju ljetne sheme i lagane teme. Uz ceste u BiH se pojavljuju prvi stranački jumbo plakati kao podsjetnik da će sva domaća priča u sljedećem razdoblju biti u znaku jesenskih izbora.

izbori-2014Neslužbena izborna kampanja je već davno počela. Tri političke zajednice, kako ih lijepo u zadnjem izvještaju naziva Međunarodna krizna skupina, dočekuju ove izbore s različitom političkom ponudom i dinamikom.

Hrvatima je pravo na izbor, u smislu pravog političkog pluralizma, oduzeto, tako da na ovim izborima puno izbora niti nemaju. Izvjesno je da će blok Hrvatskog narodnog sabora okupljen oko HDZ-a dobiti golemu, najmanje dvotrećinsku većinu glasova Hrvata od Orašja preko srednje Bosne do Neuma i da će njegov kandidat Dragan Čović ponovo postati hrvatski predstavnik u Predsjedništvu BiH, nakon što je u dva mandata bošnjačkim glasovima tu poziciju uzurpirao Željko Komšić.

Šteta koja je učinjena pokušajem političkog eliminiranja ili barem minimiziranja hrvatske zajednice je golema i unutar postojećeg institucionalnog sklopa dugoročno teško popravljiva. Nakon avanture s Komšićem i platformom, Federacija BiH je institucionalno razvaljena, povjerenje između dvije političke zajednice, mukotrpno građeno nakon rata, razoreno, a hrvatska politička scena blokirana i unazađena, pa se od zametaka istinskog pluralizma, dakle situacije u kojoj će se više hrvatskih opcija nadmetati tko će na bolji način, s kvalitetnijim kadrovima i programima, artikulirati interese te zajednice i zemlje u cjelini, bošnjačkim preglasavanjem Hrvate vratilo u jednopartijsku situaciju. Strah od ponovnog preglasavanja dovodi do homogeniziranja oko najjače opcije, a to je HDZ. Platformaši i njihovi hrvatski privjesci su HDZ-u osigurali pobjedu na ovim izborima, pa mu neka posebna kampanja nije ni potrebna. Bošnjaci u trenutnoj političkoj konstelaciji u kojoj se raspala tzv. građanska politička scena, nemaju sto tisuća glasova na lageru koje bi mogli preusmjeriti prema poslušnim i podobnim Hrvatima, pa im se takvi džaba nude i umiljavaju. Miljenici političkog Sarajeva i međunarodne zajednice ovaj put su osuđeni na propast. Većini Hrvata u BiH stoga će nakon izbora vjerojatno ostati osjećaj Pirove političke pobjede. Uspjet će izabrati svoje predstavnike u vlasti, ali tako što nisu imali izbora, već su se odazivali kao na popis stanovništva, zaokružujući ono što im je servirao HDZ.

Šteta koja je učinjena pokušajem političkog eliminiranja ili barem minimiziranja hrvatske zajednice je golema i unutar postojećeg institucionalnog sklopa dugoročno teško popravljiva

SDA i SDP su opet, zanimljivo, našli neke Hrvate za visoke pozicije na listama za federalni parlament, računajući da je za svaki slučaj dobro imati “hrvatske” džokere s kojima mogu kontrolirati trećinu hrvatskih zastupnika u Domu naroda. Problem koji je međunarodna zajednica svjesno otvorila nametanjem Berijevih amandmana koriste i dalje, iako je slučaj platformaške vlasti pokazao da ni to nije nužno. Ako je nakon prošlih izbora visoki predstavnik Valentin Inzko odlučio da je pet trećina od sedamnaest, ovaj put, ako zatreba, može reći da je to i dva ili čak i jedan zastupnik. Ili nijedan, jer matematički gledano, nema razlike – u svijetu gdje je pet trećina od sedamnaest to može biti i nula. S obzirom na međunarodne okolnosti, malo je vjerojatno da će bošnjačke stranke opet ići u sličnu avanturu, pa će pobjednici unutar bošnjačke političke zajednice vjerojatno formirati vlast s HDZ-om. Time je riješen problem HDZ-a, ali ne i Hrvata u cjelini, jer bez promjene Izbornog zakona, isti mač mogućeg preglasavanja im opet visi nad glavom, pa je lako zamisliti kako će opet i za četiri godine biti uvjereni da silom prilika moraju zaokružiti – zna se.

Za razliku od jednopartijske situacije kod Hrvata, institucionalno zaštićeni Srbi imaju izbor između dva politička bloka, SNSD-ovog i SDS-ovog. Koliko god se unutar RS politički predizborno dramatiziralo, radi se o borbi za vlast dvije autentične srpske opcije, koja, kakav god bio njen ishod, neće bitno utjecati na unutarnje odnose u BiH. Potencijalno zanimljiva situacija mogla bi se dogoditi ako bi bošnjačka koalicija “Domovina” postala jezičak na vagi koji će odlučivati o tome tko će u RS formirati vlast. Tada će se pokazati koliko je “srpska stvar” iznad blokovskih podjela. Možda griješim, ali sumnjam da bi ijedna strana, tj. blok pristao na to. U toj situaciji vjerojatnija je velika srpska koalicija ili prelazak manjih partnera iz jednog bloka u drugi kako bi se izbjegla bošnjačka politička ucjena. Neovisno o tome tko će postati srpski član Predsjedništva, teško je očekivati da će se i za milimetar promijeniti politika zaštite interesa RS. Srbi na razini BiH biraju tko će zacrtanu nacionalnu politiku, iz njihove perspektive voditi bolje, dok na unutarnjem planu u RS imaju pravi politički pluralizam.

Najzanimljivija je predizborna situacija na bošnjačko/bosanskoj političkoj sceni, što pokazuje i široka paleta kandidata za člana Predsjedništva BiH iz reda Bošnjaka.

Jasno se ocrtavaju dva bloka slične strukture. Jednu zeleno-crvenu bošnjačku koaliciju čine SDA i SDP, drugu SBB i DF, dakle otpadnici iz stranaka prvog bloka. Fahrudin Radončić poslovno i politički je potekao iz miljea bliskog stožernoj bošnjačkoj stranci, a Željko Komšić friški je SDP-ov disident. Zanimljivo je kako svi govore o nezadovoljstvu trenutnim stanjem, kao da su svi bili u oporbi, a u stvari su svi trenutno glavni akteri s bošnjačko/bosanske političke scene, na različitim razinama, bili, ili su još, na vlasti.

Na glasove Bošnjaka računaju SDA, najozbiljnije strukturirana stranka, vanjskopolitički oslonjena na Tursku, te Fahrudin Radončić, bliži Amerikancima, bez tako jake stranačke infrastrukture, ali s jačom medijskom mašinerijom. Radončić pokazuje izvjesni politički racionalizam i sklonost kompromisu i dogovoru, prije svega s Hrvatima u Federaciji BiH. Za glasove političkih “Bosanaca” bore se SDP i Komšićeva Demokratska fronta. Fenomen “Komšić” najbolji je pokazatelj tragičnih duhovnih, moralnih i političkih posljedica koje je titoizam ostavio na dio bošnjačke zajednice. Spoj primitivizma, političke demagogije i tupe neodgovornosti oličen u Komšiću i SDP-u koji ga je kandidirao, naveo je tristo tisuća ljudi na amoralan čin da narodu kojem ne pripadaju biraju predstavnika i time izravno podrivaju krhke temelje višenacionalne zemlje. Upravo je tzv. građanska, a ne bošnjačka nacionalistička mitologija ekstremizirala dio Bošnjaka do te mjere da su im svi Hrvati koji nisu pristali na ulogu potčinjenih zimija na liniji “daidža” i HNV-a postali “fašisti”. U svijesti takvih su svi Hrvati ustaše osim haespeovaca i svi su lopovi osim Lijanovića. Napraviti od nekoga tko ti je bio prirodan partner i jedini stabilan politički i geostrateški priključak na EU i zapadni svijet, dugoročnog protivnika – e za to je stvarno trebalo političkog talenta.

U utrci za bošnjačkog člana Predsjedništva glavna bitka vodit će se između Bakira Izetbegovića i Fahrudina Radončića. Snaga Bakira Izetbegovića, osim u prezimenu, leži u stranci, koja je u usponu i ima jaku infrastrukturu. Osim toga, ima iza sebe korektno odrađen mandat, čvrst odnos s bazom i dobre veze s Turskom. Bit će zanimljivo vidjeti hoće li Izetbegović dobiti izbornu potporu od Erdoana. Probleme mu može stvarati činjenica da unutar stranke postoje i frakcije koje mu nisu sklone i pitanje je hoće li ga opstruirati. Zatim, u utrci su i dva kandidata koji mu mogu odlomiti dio biračkog tijela pa time djelovati kao dva Radončićeva “zeca”, koji mogu biti presudni ako utrka bude tijesna i ovisila o nekoliko tisuća glasova. Jedan je Mustafa Cerić, koji će sakupiti dio “džamijaških” glasova, a drugi je Mirsad Kebo, koji je mamac za razočarane ezdeaovce, koji još vjeruju u kartu “poštenja” na koju Kebo snažno igra. Pitanje je i koliko Radončić može kapitalizirati medije koje posjeduje te očitu američku potporu.

Koalicija SDA i SDP-a iščitava se i iz odluke o SDP-ovu kandidatu za bošnjačkog člana Predsjedništva. Lagumdžija je izabrao osobu koja ni najmanje ne kolidira s Bakirom Izetbegovićem. Kandidat SDP-a Bakir Hadžiomerović cilja na sasvim drugačije biračko tijelo i nemoguće je i teoretski zamisliti njegova birača koji bi, da se nije kandidirao Hadžiomerović, glasovao za Izetbegovića. Inače ta kandidatura na karikaturalan način razotkriva njegovu raniju novinarsku i uredničku “neovisnost”. Ili je Hadžiomerović sve vrijeme bio SDP-ov medijski specijalac ili, ako nije tako, ostaje zaključak da je SDP toliko neozbiljna stranka da preko noći kandidira čovjeka koji sa strankom do jučer nije imao nikakve veze. Ne zna se koja je od te dvije varijante za kandidata poraznija.

Još je bizarniji drugi kandidat s crvene bošnjačke scene. Komšićev DF je za bošnjačkog člana Predsjedništva kandidirao Emira Suljagića. Kao što mu se novi dragi vođa Komšić lažno predstavljao i uzurpirao mjesto koje mu ne pripada, tako čini i Suljagić, koji se do jučer nacionalno izjašnjavao kao Bosanac i imao prijavljeno prebivalište u Srebrenici u RS, da bi sad odjednom postao kandidat za bošnjačkog člana Predsjedništva, koji se bira iz Federacije. Minimum političke pristojnosti nalagao bi da se trajnije odluči je li Bošnjak ili Bosanac i gdje prebiva. Takvo sprdanje s institucijama i izigravanje zakona nisu baš najbolje preporuke za visoku državnu funkciju za koju se kandidira. Vrhunac cijele te tragikomične priče je ulizička knjižica o velikom liku i djelu Zlatka Lagumdžije, na tragu onih “Bilo je časno živjeti s Titom”, koju je Suljagić napisao prije četiri godine i koja se još može skinuti na stranicama SDP-a. A danas po njemu sipa drvlje i kamenje. U utrci je, kao i uvijek, i general Sefer Halilović, koji sve više podsjeća na Eddiea Edwardsa, britanskog skijaškog skakača koji je postao legenda jer se uporno natjecao, iako je uvijek završavao zadnji.

Ukratko, Izetbegović je favorit, kao ozbiljna, profilirana bošnjačka opcija, a Radončić nepoznanica kojoj neke olakotne okolnosti mogu otvoriti šansu. Hadžiomerović i Suljagić kao kandidati sekularnog bošnjačkog nacionalizma su braća po političkoj pameti potekla iz istog, Lagumdžijinog inkubatora, iz kojeg se ispilio i Željko Komšić, koji je od svih dosadašnjih članova Predsjedništva dosad imao najširi bošnjački legitimitet, pa ni tu ne treba isključiti mogućnost iznenađenja.

U svakom slučaju, na predstojećim izborima čini se kako u hrvatskoj političkoj zajednici izbora ni nepredvidljivosti nema, u srpskoj će biti zanimljivo, a u bošnjačkoj i zanimljivo i “veselo”.

Nino Raspudić (nezavisne novine)

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori
Komentiraj

BiH

Dragan Čović: Iz ovih krajeva otići će još 100 000 ljudi

Objavljeno

na

Objavio

Nezaposlenost mladih od kojih stvaramo izgubljene generacije najveći je od bezbroj problema s kojima se bori Bosna i Hercegovina, a za koje političke elite niti imaju rješenje niti žele raditi na poboljšanju.

Podaci CIA-e za 2017. godinu vrlo su jasno i govore o današnjoj katastrofi BiH – BiH je vodeća po ovom statističkom podatku sa 62,8 posto nezaposlenih mladih.

Isto tako, podaci govore kako je populacija mladih mnogo bliža granici siromaštva nego populacija odraslih te da oni koji nisu nastavili školovanje čine najveći udio u siromašnoj populaciji – njih 57 posto! Naravno, nikoga u takvim okolnostima ne treba čuditi situacija u kojoj iz BiH posljednjih godina mladi i školovani ljudi bježe “glavom bez obzira”.

O tom problemu govorio je i predsjedavajući Predsjedništva BiH i lider HDZ-a BiH Dragan Čović prigodom sastanka s predstavnica vlasti u USŽ-u rekavši kako je taj problem prisutan u svakom dijelu BiH, a u Krajini možda izraženije jer je granica EU pred vratima.

Mladi bježe u inozemstvo

– Kako bi se to promijenilo moramo stvoriti ambijent tim ljudima da vjeruju u svoju državu. Ovo je naša domovina i ovdje treba živjeti, ali ni to neće biti dovoljno. Premoćna je zapadna ponuda koja se nudi, prije svega u Austriji i Njemačkoj. Njima naši ljudi trebaju, oni su dio snažne industrijske i obrazovne kulture, a mi smo dio europske tradicije, kazao je Čović. Isto tako, jasno navodi kako će se negativni trendovi nastaviti ukoliko država nešto ne uradi.

– Što je najgore poticat će ga upravo te zemlje jer njima naprosto treba takva kadrovska struktura. Ukoliko ste pratili plan njemačke kancelarke za iduću godinu, i to uz uvjetovanje novih partnera u vlasti, jeste novih 200 tisuća ljudi izvana. Računamo kako će tu biti bar 100 tisuća iz ovih krajeva. Ako ne napravimo strategiju onda ćemo biti u velikim problemima. To što mladi ljudi odlaze više nije političko pitanje, nije pitanje jednog naroda, jedne politike. Jednostavno, odlaze svi. Čak i investitori koji dolaze iz tih krajeva kod nas ne daju takve uvjete radnicima kakvi su u Švicarskoj ili Austriji, istakao je Čović.

Zapošljavanje mladih

Problem zapošljavanja mladih bio je i tema dvodnevne  međunarodne konferencije “Program garancija za mlade kao prevencija nezaposlenosti mladih” na kojoj se razgovaralo o mogućim rješenjima problema koji muči čitavu regiju.

– Zapošljavanje mladih, kao jedne od ugroženih grupa na tržištu rada, predstavlja izazov za sva regionalna i nacionalna tržišta rada, rekao je Muamer Bandić, direktor Agencije za rad i zapošljavanje BiH. Dodaje da zbog toga sve javne službe za zapošljavanje veliki dio svojih aktivnosti usmjeravaju na povećanje zapošljavanja ove populacije jer je to preduvjet za kvalitetan život i napredak mladih u svim zemljama.

Cilj konferencije je razmjena najboljih praksi u zapošljavanju mladih među zemljama članicama Svjetske asocijacije javnih službi zapošljavanja (VAPES), sa posebnim naglaskom na prenošenje iskustava i praksi u zapošljavanju mladih u EU putem programa “Garancija za mlade”. Konferencija, koju su organizirali Agencija za rad i zapošljavanje i VEPES, prilika je da se usporede raznovrsne mjere, utjecaj koji na definirane mjere imaju politike, odobreni proračuni, sustav obrazovanja, sustav rada službi za zapošljavanje.

Isto tako, tijekom konferencije bit će predstavljeni dosadašnji rezultati i iskustva o provođenju mjera za zapošljavanje mladih, a poseban naglasak bit će na programu “Garancija za mlade” koji se sprovodi u EU.

Na konferenciji sudjeluju predstavnici službi za zapošljavanje Austrije, Azerbajdžana, Belgije, Bugarske, Crne Gore, Estonije, Francuske, Hrvatske, Kine, Mađarske, Slovenije, Švedske, Turske, kao i zavoda za zapošljavanje RS-a, FBiH i Brčko distrikta, te županijskih službi.

BiH na trećem mjestu po nezaposlenosti u svijetu

facebook komentari

Nastavi čitati

BiH

EU poručila: Izmjene Izbornog zakona se moraju provesti do izbora 2018. godine

Objavljeno

na

Objavio

Bosna i Hercegovina nije mogla čuti ključne poruke Europske unije nakon sastanaka ministara vanjskih poslova zemalja članica unije u Luxembourgu o tome da se u zemlji moraju promijeniti odredbe Izbornog zakona kako bi se održali izbori sljedeće godine što je posve suprotno tvrdnjama visokih dužnosnika Stranke demokratske akcije da se izborni mogu održati i provesti i bez preinake po apelaciji Bože Ljubića, piše Večernji list BiH.

“Vijeće očekuje od BiH da unutar potrebnih rokova reagira na presudu Ustavnog suda BiH koja se odnosi na konkretne izborne odredbe federalnog Doma naroda.

Vijeće smatra da se izbornoj reformi treba pristupiti u duhu konsenzusa i dijaloga kao važnom pitanju, te također poziva BiH da provede preporuke Ureda za demokratske institucije i ljudska prava OESS-a (OESS-ODIHR) kako bi se približila europskim standardima, poboljšavanjem demokratskog procesa budućih izbora”, kaže se u zaljučcima Vijeća za vanjske poslove na kojemu je sudjelovala i hrvatska ministrica vanjskih poslova Marija Burić-Pejčinović, piše Večernji List.

Ustavni sud BiH je 28. prosinca prošle godine prihvatio aperlaciju Bože Ljubića, koji je u žalbi dok je bio predsjedatelj Zastupničkog doma naveo da je neustavna odredba da se iz svih županija u FBiH bira najmanje jedan pripadnik konstitutivnih naroda, bez obzira na brojnost pripadnika pojedinih konstitutivnih naroda u toj županiji. Ustavni sud je prihvatio navode Bože Ljubića da ne mogu jednak broj izaslanika za Dom naroda dati Bosansko-podrinjska županija s 23 Hrvata i Posavska županija koja ima oko 33.000 Hrvata. Na taj su način u dva navrata ključne hrvatske stranke za koje glasuje najveći broj Hrvata izbačene iz vlasti. No, u SDA ne smatraju kako je potrebno promijeniti Izborni zakon, a njihov visoki dužnosnik Šefik Džaferović lak je ustvrdio kako to nije uvjet za održavanje, ali niti provedbu odredbi izbora,

“Mi trebamo ozbiljno raditi na izmjenama Izbornog zakona, ali, ako do toga i ne dođe, izbori 2018. godine će se održati. Nema razloga da bude drukčije. I do sada smo pokušavali provesti neke odluke, ali izbori nikada nisu dovođeni u pitanje, osim u slučaju Mostara. Međutim, konkretna situacija vezana za odluku Ustavnog suda po apelaciji gospodina Ljubića nije ni slična onoj vezanoj za Mostar”, rekao je Džaferović. No, zanimljivo je da je odluka Ustavnoga suda o Mostaru apsolutno identična situaciji u Mostaru jer su hrvatske stranke prosvjedovale upravo zbog neproporcionalnosti vrijednosti glasova birača za izbor vijećnika u Gradsko vijeća, što je Ustavni sud potvrdio, a uz ostale identična je i formulacija o presudi oko izbora izaslanika za Dom naroda s obzirom da se odredbom o biranju po jednoga izaslanika iz svake županije narušava upravo načelo proporcionalnosti.

Uz način izbora izaslanika za Dom naroda EU je istaknula i kako treba provesti presudu Europskog suda za ljudska prava, koja bi trebala osigurati da se i predstavnici nacionalnih manjina mogu kandidirati za članove Predsjedništva BiH, što sada nije slučaj, ali i da budu birani u gornji, nacionalno koncipirani Dom naroda. Pri tome sud nije odredio na koji će se način provesti ta odluka. SDA sada ucjenjuje da se ove odredbe ne mogu mijenjati bez provedbe slučaja Sejdić-Finci a za što je potrebna izmjena Ustava BiH.

facebook komentari

Nastavi čitati