Pratite nas

Analiza

prof.dr.Matko Marušić: Visokotlačna kromatografija izbornih pobjednika

Objavljeno

na

MOST će se raspasti – ovako ili onako!

[ad id=”93788″]

Kromatografija je laboratorijski postupak pri kojemu se smjesa različitih spojeva stavlja na rub poroznog papira i strujom goni na drugu stranu; različito teški spojevi putuju različitom brzinom pa se razdvoje. Tako ih identificiramo (i pojedinačno izoliramo ako želimo) i odredimo (upoznamo, shvatimo) sastav početne smjese. Kad su spojevi jako slični, teško se odvajaju i u guranje se uključuje visoki tlak; tada se razdvoje i oni najmanji i najnevidljiviji. Fantastična, moćna metoda!

Pozicija pata u koju su rezultati hrvatskih izbora od 8. studenoga 2015. doveli stranke koje su uspjele ući u Sabor stvara na njih pritisak javnost i medija, jer gospodarska je situacija katastrofalna i prijeti i formalnim slomom, a politička je još gora, s migantskom krizom, slovenskom i srpskom agresijom i tragedijom u Parizu. Stranke su dospjele u poziciju smjese u visokotlačnoj kromatogafiji i počinju s očitovati i ona njihova najskrivenija svojstva.

HDZ – Domoljubna koalicija

HDZ nije dobio dobivenu situaciju zato što je vidio da će dobiti pa je opet počeo varati: sakrio je spasonosni njemački plan oporavka i u izbore nije gurnuo nove, bolje i najbolje ljude, nego stari kadar, pohaban, kompromitiran, licemjeran i nepopularan. Htio je ružno iskoristiti jasno zasluženu pobjedu i kažnjen je, taman koliko je zaslužio: limb. Nije izgubio, jer od Milanovića nije zaslužio izgubiti, a nije dobio jer je htio prevariti vlastite birače.

Prjevara je tu možda preteška riječ, ali ja je rabim zbog dvaju razloga: mi, hadezeovi glasači željeli smo njemački plan i nove, neokaljane ljude, a to svjedočim ne samo ja, nego i činjenica prijelaza dijela hadezeovih birača Mostu.

Nije istina da je HDZ izazivao paniku, da je crnokošuljaški, da nema plan i da je Karamarko teški promašaj. Ne, to je dobra stranka, divnih glasača, a osrednjega vodstva; vodstvo nije shvatilo da upravo njegovi birači, a oni su apsolutna većina u hrvatskom izbornom korpusu, žele novi, moderniji i pošteniji HDZ i dogodio se Most. Most je, dakle, jako dobar događaj za HDZ.

Postizborno se HDZ ponaša korektno: ne ruši Most, ne ide s HDSSB, ne ide s frakcijom srpske manjine koja je otvoreno antihrvatska, spreman je sasvim na vladu stranačkih ili nestranačkih stručnjaka i ne ustraje da Karamarko ne bude premijer (to još treba vidjeti).

SDP- Koalicija Hrvatska raste

SDP je igrao prljavo, što ponajprije znači staljinistički, to znači udbaški, a to prljavo. Prljavo je igrao prije kampanje (nametanje nenarodnih zakona, lex Perković, obračun s vlastitim ljudima radi učvršćenja centralne vlasti), još prljavije u kampanji (vrijeđanje osoba, grupacija i država), a nakon izbora najprljavije što se može zamisliti!

Zasjeda za političko ubojstvo Drage Prgometa događaj je koji su mediji sakrili prebacivši raspravu na Prgometa, ali u toj je priči za građane bitnije ponašanje SDP-a. Prgometa dobro poznajem i o njegovu moralnom liku nisam nikad imao iluzija, ali jesam mislio da je pametan ili barem lukav. No, on je svojim drugovima iz Mosta rekao da se ide doma tuširati, a otišao je na razgovor Milanoviću, u privatni Kotromanovićev stan. Budući da uključuje bijednu laž mostašima i privatni stan u koji dolazi i premijer (stid ga bilo!) taj razgovor nije mogao biti ni o čemu nego o cijeni njegova prjelaska SDP-u. I – dobio je metak u glavu. Udbaški, od Milanovića, koji će možda postati premijer!

Milanović ga zove da se nađu odvojeno od mostaša, zna za laž, idu u topli dom ministra branitelja, u kojemu valjda žive i ministrova supruga i djeca, ministar (vjerujem da je on) podiže zavjese na vrh prozora, pali najjače svjetlo u prostoru i dočekuje goste. Milanović naručuje (a tko drugi, molim konkretan odgovor, nije valjda „crnokošuljaški“ HDZ?) sve to, plus snajperista s kamerom. Pijum! – metak u Prgometovu glavu. Razlika od udbaških ubojstava (novi dokumenti direktno dokazuju da su dolazila iz istoga kuhinjskoga prostora) jest da je pištolj zamijenjen kamerom, a truplo nije ostavljeno na mjestu ubojstva, nego izneseno na trg.

Gospodo, dakle – izvolite glasovati za Zorana Milanovića, Antu Kotromanovića i – zacijelo i – Dragu Prgometa.

Ima još jedan prepoznatljiv rukopis, medijski: hrvatski komunistički mediji ponijeli su se jednako kao u prilikama udbaških ubojstava hrvatskih političkih emigranata, kad su ubojstva pripisivali „unutarnjem obračunu među ustašama“. Sada su postupili jednako, jer su zastrašujuće objašnjenje događaja pripisali – obračunima unutar Mosta.

Most

Most je divna, pozitivna pojava, napose za hadezeovce. Na žalost, on je – samo to. Most ne pokazuje ni snagu niti mudrost da napravi sve što je rekao da će napraviti i što bi trebao napraviti, ne samo zbog obećanja, nego prije svega zbog potrebe hrvatske države. Pod mješavinom straha i oduševljenja (v. gore, visokotlačnu kromatogafiju), Most postaje nepristojan, što mu nikako ne priliči. Svaka njima čast, ali oni ne mogu smjenjivati predsjednike SDP-a i HDZ-a, napose ne tako javno i neobjašnjeno.

Neki zahtjevi su im fantastični, ali neki su jako loši. Fantastičan je zahtjev za reformom pravosuđa (glavne smetnje gospodarskom oporavku Hrvatske) i javne uprave, a jako loš (Lovrinović) za promjenom monetarne politike – koja bi dovela do inflacije.

O njihovom planu plasirana je i odurna medijska laž: da prije svega ustraju na regionalizaciji Hrvatske. To nije istina, barem ne prema očitovanju njihova stručnjaka (g. Podoljnjak) u emisiji Otvoreno: prvo je racionalizacija i decentralizacija, a pitanje regija u budućnosti bi, u slučaju stvarno dokazanih ne-političkih potreba – bilo prepušteno referendumu.

HDSSB

Mogu shvatiti da su u davna vremena hadezeovci uvrijedili Glavaša i HDSSB i mogu shvatiti da su oni na HDZ ljuti. Ali, to (ništa!) ne može biti razlog da ti osvjedočeni domoljubi ruše Hrvatsku prjelaskom SDP-u i SDS-u.

Crne im uniforme nisu trebale, ni zbog njihove ideologije niti zbog uspjeha na izborima – jer nisu fašisti a na izborima nisu uspjeli. No, ogorčen ponašanjem komunista, volio bih da HDSSB s njima uđe u koaliciju jer bi to bio još jedan čavao u lijes „hrvatske lijeve misli“: kakva je, ona ga je i zaslužila.

IDS

IDS je naprosto dječje smiješan. Jako mi je smiješno da su najžešći u borbi protiv fašizma – a fašizma nema. Njih HDSSB-ove crne košulje jako brinu jer podsjećaju na njihove patnje od fašizma, to razumijem. Ne razumijem, međutim, to da ih istodobno na fašizam ne podsjeća širenje talijanskog jezika u cijeloj istri, premda su njihovi mučitelji crnokošuljaši bili Talijani i govorili su talijanski.

Bandić

Meni se sviđa i njegov postupak i rezultat. I pozicija s koje bez licemjerja može i desno i lijevo. Bumo vidli.

Manjine

Manjine se priklanjaju vlasti, kažu oni sami, što mi se ne čini previše časnim, promišljenim i – domoljubnim. Ovo je pak prvi put da su se priklonile Milanoviću, gubitniku. Srbi otvoreno, za ostale ćemo vidjeti, ali i oni se boje Srba. Utjeha građanima Hrvatske ostaje da u Hrvatskoj živi mnogo divnih ljudi Srba koji vole svoju domovinu i svoje sugrađane. I oni se zasad boje svojih predstavnika.

Živi zid

Živi zid je napravio pogrješku što nije adoptirao ekonomista Lovrinovića, a Lovrinović je pogriješio što nije otišao Živom zidu. Jer njihova su zrelost, ideje i ponašanje jako slične. No, to je cijena demokracije.

Čačić

Jedini tko će sigurno biti u koaliciji koja će, prije ili poslije, sastaviti vladu je g. Radimir Čačić.

Što će biti?

Most će razbiti SDP prije odlaska Predsjednici, ili će se razbiti sam kad se prikloni HDZ-u. To znači da će novu vladu sastaviti SDP.

SDP ne može s Mostom, niti Most može s SDP-om, jer SDP ni u čemu ne će popustiti, toliko da će to čak i naivni Most primijetiti. SDP se jest poslužio udbaškim ubojstvom kamerom, ali njegov je staljinizam jači od pokvarenosti: nije odolio da ne kaže da Milanović mora biti premijer. Tko nije pjevao „Druže Tito, mi ti se kunemo, da sa tvoga puta ne skrenemo“, ne zna kolikim ja uvjerenjem ovo kažem. Nastranu to što je SDP dobio svoj visok rezultat zahvaljujući ustrajanju na politici da ne će raditi reforme (pače, povisit će plaće i mirovine, itd.), protiv njegove nakane da provede reforme govori i to što ih je u ovoj postizbornoj situaciji najavio preko potpredsjednika vlade g. Grčića. A za sve ono što Grčić kaže, valjda ste to naučili sami, treba misliti upravo suprotno. Istina je uvijek na suprotnoj strani od Branka Grčića.

HDZ se – opet zastarjelo i licemjerno – nada da će mu prići cijeli Most. To bi bilo ispravno i pravedno za sve, napose za državu Hrvatsku. No, dok se HDZ pritom čini trezvenim, Most se čini, ne pijanim, nego kao da je na nekom obliku kanabisa (upravo legaliziran od SDP-a ). Zato je vjerojatnost dogovora mala. A ako se i postigne, unutarnji Mostovi mrzitelji HDZ-a (ima ih!) će koaliciju s HDZ-om odbiti i otići u Sabor.

Za HDZ nema nade. Božja kazna. G. Nadbiskup je sigurno Karamarku rekao da Boga ima. Ne znam kako ga je Karamarko shvatio.

Što će, dakle, biti? Most će se raspasti, a Milanović će s protuhrvatskim Srbima, crnokošuljašima i prgometima sastaviti većinu. Njegova vlada će trajati od sedam sati do sedam tjedana. Zatim idu novi izbori, na kojima će pobijediti HDZ. Zašto? Pa zato što će se morati reformirati zbog upravo opisanoga poraza. A valjda će i neki ljudi konačno ipak shvatiti što je i kakav je ovaj SDP. A što je alternativa? Nema je, gospodo, prijatelji i sugrađani. Visokotlačna kromatogafija kaže da je nema.

prof.dr.Matko Marušić/dnevno.hr

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori
Komentiraj

Analiza

Dr. sc. D. Ljubić: Rješenje je jedna izborna jedinica

Objavljeno

na

Objavio

Dr. sc. D. Ljubić: Nacionalne manjine, politička prava i izborno zakonodavstvo (II.)

Biračko pravo je temeljno političko pravo i kao takvo je neizostavan čimbenik kreiranja poštene političke utakmice. Općenito gledano, biračko pravo kao ustavna kategorija novija je tekovina društvene evolucije.

Ono je u svom današnjem sadržaju nastalo po ukinuću elitističkog elektorata, koje je mogućnost glasovanja uvjetovalo imovinskim, socijalnim, spolnim ili obrazovnim cenzusom. Biračko pravo u demokratskim zemljama uređuje se kao opće, neposredno, slobodno, jednako i tajno.

Ujedno, razvidna je intencija napuštanja klasičnog koncepta teritorijalnoga državljanstva koji se zasnivao na ius soli, odnosno postavci kako samo pripadnici neke državne zajednice koji su rođeni na njezinu tlu i imaju stalno prebivalište u njoj imaju sva državljanska prava.

Koncept etničkog državljanstva i izborno pravo

Korektor ovakvog stajališta je koncept etničkog državljanstva ili ius sanguinis, prema kojem pripadnici svih etničkih ili nacionalnih zajednica u određenoj državi, neovisno o tome gdje su rođeni i gdje im je stalno prebivalište, imaju na temelju činjenice postojanja poveznice državljanstva jednaka prava uključujući i biračko. Pored osnovnog određenja sva ostala pitanja vezana uz biračko pravo su u pravilu delegirana na uređenje zakonodavcu. Pri svojoj normativnoj djelatnosti zakonodavac nema mogućnosti pretjerane kreativnosti. Ovo iz razloga što niti jedan ustavni institut nije podložan manipulacijama kao što je to izborni sustav. Zakoni se ne smiju mijenjati na način koji osigurava poziciji prednost pred konkurentima u slijedećem izbornom procesu.

Državni poredak mora počivati na jednakosti izbornog prava

U suprotnom, načelo jednakosti biračkog prava i jednakosti izbornih šansi gubi svoju uvjerljivost, a izabrana vlast svoj legitimitet, što posljedično utječe na legalnost parlamentarne pravne države uopće. Izbori omogućavaju vlasti priskrbiti si demokratsku legitimaciju, ali samo u slučaju njihove slobodne provedbe. Sloboda izbora ne zahtijeva samo da čin predaje glasa bude slobodan, već cijeli proces mora biti oslobođen od prisile i nedopuštenog pritiska pri čemu birači moraju moći svoj izbor formirati i artikulirati u otvorenom postupku uspostave mišljenja. Tijelima državne vlasti zabranjeno je poduzimati mjere koje bi mogle utjecati na formiranje javnog mnijenja, kao i bilo kakvo reklamiranje ili identificiranje sa sudionicima u izbornom procesu te davanje financijske potpore dionicima izborne utakmice. Svaki izborni proces mora biti utemeljen na načelima jednakosti biračkog prava i jednakosti izgleda sudionika na izborima.

Jednakog političkog prava nema bez jednakoga utjecaja na saziv Sabora

Načelo izborne jednakosti osigurava svakom biraču jednakost izborne moći, odnosno mogućnost raspolaganja jednakim brojem glasova i jednakim utjecajem na saziv predstavničkog tijela. Za odstupanje od pravila izborne jednakosti zakonodavac mora imati poseban, objektivno legitiman i kogentan razlog, koji mora biti nužan i primjeren za ostvarivanje svoje svrhe. Nadalje, u teoriji i praksi demokratskih zemalja ustavnopravno je neprihvatljiv i učinak negativne glasovne težine, odnosno unaprijed propisane razlike po broju mandata koji se može osvojiti po pojedinoj izbornoj jedinici u odnosu na brojnost biračkog tijela. S jedne strane ovdje je aktivno biračko pravo udaljeno od principa jednakosti moći, dok s druge strane nije dopustivo da na istim izborima broj osvojenih mandata ne bude u korelaciji s podrškom birača izraženom kroz dobiveni broj glasova.

U Republici Hrvatskoj, sukladno odredbama sadržanim u članku 45. Ustava, hrvatski državljani s navršenih 18 godina imaju opće i jednako biračko pravo te mogu sudjelovati u postupku odlučivanja na državnom referendumu. Aktivno biračko pravo se ostvaruje na neposrednim izborima tajnim glasovanjem na biračkim mjestima u zemlji ili na biračkim mjestima u sjedištima diplomatsko-konzularnih predstavništava Republike Hrvatske u stranoj državi u kojoj birač prebiva. Na prvi pogled, ustavno uređenje biračkog prava ovdje se čini definiranim na klasičan način pri čemu svaki birač tijekom izbora može izraziti svoje mišljenje te iskazati privrženost društvenoj zajednici kroz želju za sudjelovanjem u njezinom demokratskom ustrojavanju. Biračko pravo se naizgled određuje kao temelj demokracije koji se zasniva na djelatnom uživanju prava i ispunjavanju dužnosti, odnosno kroz proces u kojem treba sudjelovati i zauzimati se za postizanje općih boljitaka, dok su kreatori i izvršitelji politike osobe s političkim legitimitetom dobivenim na slobodnim izborima.

Ustavna nedosljednost i potiranje političke jednakosti

Međutim, načelna jednakost biračkog prava se potire već u odredbama sadržanim u članku 45. stavku 2. Ustava Ustav rhkojim se određuje fiksna kvota zastupnika koje biraju državljani sa prebivalištem u inozemstvu, pri čemu ova kvota trenutno iznosi tri zastupnika neovisno o broju potencijalnih birača. Naime, propisana stalna kvota ne uvažava razmjernost između broja birača sa biračkim pravom u posebnoj izbornoj jedinici i stvarnog broj glasova koje kandidati u toj jedinici moraju dobiti kako bi stekli status zastupnika. Nejednakost biračkog prava prema trenutnom normativnom rješenju proizlazi i iz činjenice nerazmjera u brojnosti biračkog tijela u zakonom utvrđenim izbornim jedinicama uslijed čega birači nemaju istu izbornu moć utjecati na formiranje tijela državne vlasti.

Međutim najveće odstupanje od načela općeg i jednakog prava glasa čini članak 15. stavak 3. Ustava kojim je propisano kako se zakonom pored općega biračkog prava, pripadnicima nacionalnih manjina može utvrditi dodatno pravo birati svoje zastupnike u Sabor prema posebno propisanim pravilima.

Privilegirane nacionalne manjine

Ovdje se radi o privilegiji pripadnika nacionalnih manjina, odnosno o pravu nepripadnom većinskom narodu, koje se očituje u pravu izbora participacije u izbornom procesu prema općim pravilima ili prema posebnom režimu u kojem pripadnici nacionalne manjine, ukoliko to žele, mogu birati osobe isključivo istovjetne etničke pripadnosti ili osobe određene etničke pripadnosti. Navedena ustavna odredba bila je ustavna osnova za kodifikaciju prava nacionalnih manjina kojom je izvršena daljnja diferencijacija biračkog prava i između pripadnika pojedinih nacionalnih manjina. Zakonskom regulativom omogućeno je srpskoj nacionalnoj manjini imati fiksno tri zastupnika u parlamentu, zatim talijanskoj, mađarskoj i češkoj po jednoga dok ostale manjine predstavljaju po jedan zastupnik ovisno o tome jesu li njihove matične države bile ili ne u sastavu bivše SFRJ. Dakle, zakonodavac se od 1991. opredijelio pripadnicima nacionalnih manjina unaprijed zakonom jamčiti i osiguravati određen broj mjesta u Saboru na izborima provedenim na temelju posebnih zakonskih pravila, u posebnoj izbornoj jedinici. Neovisno o tome s koliko je glasova birača kandidat nacionalne manjine bio izabran za zastupnika na mjesto u Saboru, on je u svom zastupničkom mandatu, u svojim zastupničkim ovlastima, pravima, dužnostima i odgovornostima bio u cijelosti izjednačen sa zastupnicima koji su u Sabor bili izabrani u okviru općeg izbornog sustava. Dakle, jedan glas pripadnika nacionalne manjine je na izborima zastupnika u Sabor u sebi istodobno nosio i potencijal općeg glasa i potencijal posebnog glasa.

Ustavna neprihvatljivost privilegija nacionalnih manjina

Kako Ustav prihvaća građanski koncept države u kojoj svi njezini državljani čine naciju, odnosno zajednicu slobodnih i ravnopravnih državljana koja ostvaruje vlast izborom svojih predstavnika u predstavničko tijelo na temelju općeg i jednakog biračkog prava, onda je ustavno nedopustivo unaprijed zakonom jamčiti i određivati broj zastupničkih mjesta za bilo koju manjinu u okviru izbornog sustava. Svako izdvajanje bilo koje društvene skupine iz ukupnog korpusa državljana po bilo kojem kriteriju, pa tako i kriteriju nacionalne pripadnosti, te kreiranje rješenja po kojem takva skupina biva posebno predstavljena u političkom životu jest ustavnopravno neprihvatljivo. Možebitno priznavanje posebnog glasa pripadnicima nacionalnih manjina, mora imati svoju racionalnu osnovu i razumno opravdanje utemeljeno na činjeničnom supstratu. Ono mora biti legitimno s aspekta razmjernosti što znači da bi osiguravanje posebnog biračkog prava pripadnika manjina moglo biti opravdano samo ako ne bi postojala blaža sredstva za ostvarenje cilja koji se želi postići, to jest takva sredstva koja ne bi zadirala u jednakost općeg biračkog prava. Međutim, ovakva rješenja mogu imati svoj ratio u tranzicijskom razdoblju, no ni u kojem slučaju ne mogu biti trajno rješenje. Sukladno Ustavu u Republici Hrvatskoj narod ostvaruje vlast izborom svojih predstavnika i neposrednim odlučivanjem. Izabrani predstavnici naroda nemaju obvezujući mandat, već predstavnički mandat kao temeljni oblik ostvarivanja narodnog suvereniteta.

Narodni suverenitet mora biti – nedjeljiv

Sustav narodne vladavine ustavnopravno se izražava kroz predstavnički sustav koji proizlazi iz teorije o nedjeljivom narodnom suverenitetu. Predstavnički mandat znači takav odnos između birača i njihovih zastupnika prema kojem su zastupnici u svom djelovanju neovisni o stavovima birača koji su ih izabrali, pa ih stoga birači ne mogu ni opozvati. Izabrani zastupnik nositelj je kolektivnog mandata kojeg je stekao izborom. On zastupa cijeli narod, a ne samo birače koji su ga izabrali ili izbornu jedinicu u kojoj je izabran. Ustav u cjelini sadrži sveobuhvatna načela u vezi s kojima se moraju tumačiti sve njegove pojedinačne odredbe. Stoga se nijedna ustavna odredba ne može izvući iz konteksta i samostalno interpretirati. Svaka pojedina ustavna odredba uvijek se mora tumačiti u skladu s najvišim vrednotama ustavnog poretka iz članka 3. Ustava koje su temelj za njegovo tumačenje, među kojima su i jednakost i nacionalna ravnopravnost.

Pravosuđe i izborno zakonodavstvo generiraju destrukcije u Hrvatskoj

Empirija pokazuje kako su u ovom trenutku osnovne smetnje našeg društvenog napretka neučinkovito pravosuđe (DORH) te neustavno izborno zakonodavstvo. Prvi problem je personalne naravi i zato je lakši za otklanjanje. Međutim, izborno zakonodavstvo jest sustavan problem koji zahtjeva cjelovito i stručno rješavanje. U Republici Hrvatskoj svi dosadašnji izbori održani su na temelju neustavnog izbornog sustava, neovisno o tome proizlazi li neustavnost iz neprimjerenog kreiranja izbornih jedinica, mogućnosti postavljanja oktroiranih zastupnika bez izborne legitimacije, propisivanja neprimjerenog izbornog praga, fiksnih kvota za dijasporu ili nacionalne manjine te drugih okolnosti koje su u pravilu bile kodificirane radi ostanka na vlasti pozicije.

Izborni zakon je neustavan

Za primijetiti je da je neustavnost izbornog zakonodavstva utvrdio i Ustavni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci broj: U-I-120/2011 i dr. od 29. srpnja 2011. Isto tako valja istaknuti kako je primjena naznačene odluke suda odgođena ad kalendas graecas, pri čemu ustavotvorac i zakonodavac uporno već šest godina odbijaju integralno riješiti pitanje izbornog zakonodavstva, iako je ono nedvojbeno utvrđeno neustavnim. Stoga u ovom trenutku nije pitanje razvoja demokracije u Hrvatskoj referendumsko pitanje o već apsolviranim temama, već je to kako natjerati zakonodavnu vlast baviti se njezinim stvarnim poslom na što je obvezuju odluke Ustavnog suda koje implicite imaju snagu zakona i koje su dužni poštivati svi. Dakle, bit političkog života lijepe naše je natjerati Sabor na uvažavanje Ustava i zakona ove zemlje, a ne dati mu baviti se nebitnostima kao što je rasprava o kvasi-atentatu na predsjednika neke udruge ili razglabanjem o tekstualnom sadržaju spomen ploča koji je pravno neupitan a svjetonazorski podložan manipulacijama.

Jedna nacionalna izborna jedinica je – rješenje

U ovom trenutku dobro su došle sve građanske inicijative koje će permanentno i opetovano našim vrlim zastupnicima nabijati na nos izvršavanje njihovih ustavnih i zakonskih obveza, jer je iluzorno očekivati od nadležnih institucija sustava, ovakve kakve jesu, bilo kavu reakciju. Ujedno je potrebno unutar javnog mnijenja artikulirati prihvatljive modele izbornog sustava koji bi uvažavali temeljne postulate njegove neposrednosti, općenitosti, jednakosti, slobode i tajnosti. Kao prilog toj raspravi, a uvažavajući povijesne okolnosti egzila hrvatskih ljudi i okupacije hrvatske države u razdoblju od banovanja grofa Károly Khuen Héderváry-a pa do 1991. te asimetriju napućenosti naših regija, predlažem razmotriti izborni sustav utemeljen na premisama postojanja samo jedne izborne jedinice, pri čemu bi aktivno i pasivno pravo imali svi hrvatski državljani uz propisivanje određenog starosnog limita. Aktivno biračko pravo podrazumijevalo bi slobodno raspolaganje s 3-5 disperzivnih preferencijalnih glasova, dok bi Sabor imao 100 zastupnika.

Izborni prag bio bi 1% što se čini dostatnim za sprečavanje izbornog egzibicionizma, dok bi se popunjavanje mjesta do punog broja zastupnika, uslijed postojanja decimalnog viška, izvršavalo na temelju liste kandidata sastavljenoj prema broju osvojenih preferencijalnih glasova, neovisno o stranačkoj pripadnosti. Čini se da je došlo vrijeme u ovoj zemlji birati kvalitetne ljude, a ne stranke i njihove bezlične aparatčike. Iskustveno promatrano političke stranke, neovisno kojem svjetonazoru pripadale, su na političke afinitete svojih birača u pravilu zaboravljale danom objave rezultata izbora, odnosno društvenog procesa kojeg neopravdano u Hrvatskoj nazivamo festivalom demokracije. Neustavni izborni sustav ni na koji način ne može ustrojiti tijela državne vlasti koja bi bila kadra brinuti se za ostvarivanje vladavine naroda kao temelja svakog demokratskog društava.

dr. sc. Dubravko Ljubić/HKV

Dr. sc. D. Ljubić: Nacionalne manjine, politička prava i izborno zakonodavstvo (I.)

facebook komentari

Nastavi čitati

Analiza

Izetbegovićev specijalni rat protiv Hrvatske

Objavljeno

na

Objavio

Špijunski napad iz BiH: OSA prisluškivala političare iz Hrvatske i BiH

Naivno ili neoprezno, ministar sigurnosti BiH Dragan Mektić potvrdio je navode tjednika Nacional, ali i nekoliko svojevrsnih domaćih glasila obavještajnog i paraobavještajnog podzemlja u BiH, da su se na udaru prisluškivanja i praćenja državne Obavještajno sigurnosne agencije (OSA) našli hrvatski dužnosnici iz Hrvatske i BiH te razne kompanije.

U BiH je nastala prava konfuzija oko toga što je rečeno pa su pojedini portali čak uklanjali vijesti o tome što je Mektić rekao na upit o navodima zagrebačkog tjednika Nacional o tome da Obavještajno-sigurnosna agencija BiH vodi specijalni rat protiv Hrvatske te da nelegalno prisluškuje i špijunira hrvatske političare i poduzetnike.

Najprije su Mektiću u usta stavili da je izrijekom spomenuo dužnosnike, a nije, jednako kao i da je spomenuo Hrvatsku, a nije. Ali se iz njegova odgovora apsolutno podrazumijevalo da OSA, kojoj je na čelu pouzdanik vladajuće bošnjačke obitelji Izetbegović, Osman Mehmedagić Osmica, stoji iza praćenja gospodarstvenika i hrvatskih dužnosnika, piše Večernji list

– Sve je učinjeno sasvim legalno, legitimno i u tome nema ništa novo. Ali, sve te interese BiH, koje i nastojimo zaštititi od nelojalnih i, rekao bih, profiterskih udara, dužni smo raditi u skladu s Ustavom i zakonima BiH. Sve do čega smo došli, sve što smo saznali u čitavoj ovoj situaciji, o kojoj je pisao i portal Žurnal, o kojoj piše i Nacional, poduzimali smo u skladu sa zakonom i Ustavom ove države, štiteći ekonomski interes i ne dopuštajući podrivanje ekonomskog sustava BiH – rekao je Mektić.

A Nacional i Žurnal izvješćivali su o toma da OSA ima informacije o navodnim nelegalnim poslovima Elektroprivrede Herceg Bosne, Šuma Herceg Bosne, HT Mostara, Aluminija, Agrokora te poslovima vezanim uz korištenje vode iz Buškog jezera, koje bošnjačka politika godinama nastoji diskreditirati, umanjiti utjecaj, povezati s kriminalnim krugovima, vodstva BiH Hrvata u funkciji ostvarenja bošnjačke unitarne države.

Neimenovani bivši obavještajni dužnosnik ističe kako se Mektić, protiv kojega postoji niz prijava u Tužiteljstvu BiH, a koje u ladicama drže bošnjački tužitelji, posve razotkrio jer on ne bi smio imati nikakve operativne podatke ili znati o “tajnim operacijama”.

– Kod nas se ljude prisluškuje da bi se nekome pronašlo nešto. To je ustaljeni način rada, a to je nezakonito i neustavno. Druga stvar je da preko granice nikoga ne smijemo slušati. Postoji načelo teritorijalnosti – rekao je bivši obavještajac koji tvrdi da u posljednjem slučaju “nije narušen samo Ustav i zakoni nego je prekršeno i međunarodno pravo”.

Jedini koji u BiH može naložiti tajno praćenje i prisluškivanje jeste predsjednik Suda BiH, osim u slučaju izravne prijetnje terorističkog napada.

Na upit Sudu BiH je li izdao nalog nismo dobili odgovor. Prema sporazumu dviju država o suradnji u kaznenim stvarima, BiH je trebala izvijestiti institucije pravosuđa RH, no to, prema dostupnim podacima, nije učinjeno, što potvrđuje sumnje u legalnost prisluškivanja. Postavlja se pitanje koji je to ekonomski interes imala BiH.

– Tko je odredio te ekonomske interese? Država ih nema – rekao je sugovornik. Osim ako cilj operacije nije da se paukovom mrežom prisluškivanja gospodarstvenika s političarima, policajcima, novinarima… dođe do glavne mete – hrvatskog političkog vrha.

U Vladi jučer nisu odgovorili na pitanje o prisluškivanju OSA-e. Izvor iz Vlade samo je kratko uputio da se o svemu pita SOA-u, hrvatsku tajnu službu. Iz Agrokora poručuju da, ako je prisluškivanja bilo, to pitanje moraju rješavati druge službe.

 

Ivo Lučić: Očito postoje skupine unutar bošnjačke politike koje su instrumentizirale obavještajnu službu

facebook komentari

Nastavi čitati