Pratite nas

Kolumne

Prof. dr. sc Davor Pavuna- Znanost okoliš i moja vjera

Objavljeno

na

Kao predsjednik Hrvatskog svjetskog kongresa Švicarske –naglašavam ! Ima nas oko 100 tisuća prosperitetnih Hrvata u Švicarskoj i najgušća smo hrvatska dijaspora u svijetu pa uvijek javno pitam: Kad već sve drugo Vlada nudi u koncesiju, zašto pak (privremeno) ne ponudimo Hrvatsku u koncesiju Švicarskoj? To bi nam bar ubrzalo nužnu helvetizaciju zemlje (= ozbiljan pravni sustav). A, u Europskoj uniji bitno je da se Vlada ponaša strateški HR-centrično, jer sve silnice EU-birokracije su jako orijentirane na interese krupnih kartela i financijskih centara moći. Primjerice, samo kompanija Siemens ima oko 200 lobista u Bruxellesu, što pokazuje koliko je to jedna igra poslovnih predatora u džungli EU-birokracije.

Zato je bitno davati sustavnu podršku svemu hrvatskome, jer to je ustvari – normalno, a i logično kada ste u okruženju 400 milijuna pučana i još toliko interesa. Dakle, svi potencijalno izvozni subjekti moraju biti podržavani poput sportske reprezentacije jer inače se ne može uspjeti ni u svijetu ni u Europskoj uniji. Uspješni izvoznici se ne rađaju bez sustavne podrške okoliša i to vrijedi i za Japan i Koreju, a i Kinu! U praksi, postoji i ”tehnologija” igranja raznih EU-financiranja pa se nadam da su bar neki dužnosnici to shvatili. Naime, ne dobivate novce jer ste najbolji, nego jer ste i politički i lobby-stički i administrativno pripremili ”EU-našminkani’‘ projekt.

Za naš puk je važno da se svatko osobno probudi i svatko svjesno aktivira svoje unikatne predispozicije i pozitivna znanja jer Europska unija s oko 100 puta više pučana jedrastična promjena za nas Hrvate. Dodajte tome i totalnu planetarnu integraciju ljudi i znanja – a to je neizbježno u ovom stoljeću – i odmah ćete shvatiti da nije uvijek lako preostalim hrvatskim tvrtkama. Poslovodni subjekti su toga itekako svjesni, ali mnogi političari još ne! Imamo dovoljno izuzetnih stručnjaka raznih profila i znanja, ali pitanje jest imamo li kuražne nacionalne lidere izuzetnog kalibra koji znaju naciju povesti i implementirati brz izlaz iz te takozvane krize. Jer ta je takozvana kriza ustvari agonizirajući kolaps gramzljivog imperijalizma financijskih-bankaroida.

Oni su naprosto stvorili investicijsku nad-”ekonomiju” koja je virtualno-informacijska te oko 10 puta veća (500 trilijuna eura ”kreativno proknjiženih” u kompjutorima) nego ekonomija uobičajenih dobara (do 50 trilijuna eura). To sve odlično poznam već oko 20 godina jer moji bivši studenti rade svuda po svijetu u tim eksploatatorskim financ-entitetima pa mi javljaju kako se igra ta financ-”ekonomija”, a ekono-fizičari su sad te financijske profitere potpuno razotkrili. Globalno se ta ”kriza” već rješava ili re-normalizacijom svjetskog financijskog sustava i na tome upravo rade matematičari te mnogi moji bivši studenti i nekoliko vlada ili metodom takozvane meke revolucije i nacionalizacije nacionalnih dobara, poput Islanda. Iako nitko ne piše, ogorčeni građani Islanda su demokratski s vlasti izbacili dosadašnje političare i bankare jer su krivi za kolaps njihove ekonomije. Raspustili su dotadašnji parlament, odbili sve neprihvatljive izvanjske bankaroidne dugove i nacionalizirali banke, nacionalne resurse te napisali novi Ustav i izabrali nove,neokaljane ljude u parlament i vladu. Totalni ”reset” sustava! Imamo li mi demokratsku snagu i lidere koji imaju petlje nacionalizirati banke i sve bitne resurse nacije?! Da, Island jest malen, ali ljudi su im kuražni! A realno i mi smo vrlo maleni, niti promil Planete, no, jesmo li i dovoljno kuražni?! Naša vladajuća oligarhija o Islandu nikad ne priča jer navodno bi se Europska unija bunila da mi sve nacionaliziramo i ponašamo se poput zrelih, demokratskih Islanđana.

Pritom svi namjerno zaboravljaju da ako mudro odigramo nacionalizacije, još će neke zemlje učiniti isto jer je stigao trenutak da osviješteni eksploatirani ljudi posvuda izbace te bankarodine financijske imperijaliste i njihove političke slugane. A bankaroidni centri (MMF, ECB … te rejting klike) će urlikati iucjenjivali nas, ali ne zadugo jer mi smo im ipak premali,  tek 50 milijardi ”duga” u igri od 500 trilijuna eura iznosi manje od 0.1 promil: to je zanemarivo!  Većina ionako nikad neće ni vratiti većinu tih imperijalističkih ”dugova”. Budući da je Internet sve aktivno povezao, za teorijske discipline i istraživanja Hrvatska jest dovoljno dobra, mada bi trebalo mladim ljudima sustavno omogućiti studijske boravke u inozemstvu. Djelomično će Europska unija to riješiti kao i sve bolje integracije sa svjetskim centrima jer mi znalci sustavno djelujemo. Za izuzetno zahtjevna eksperimentalna istraživanja, a pogotovo za ozbiljnije inženjersko-proizvodne projekte, naše sustavno, plansko financiranje je nedostatno, a zasad i cijeli taj organizacijski okoliš nije dovoljno dobar, tako da će tu biti potrebno podosta učiniti na infrastrukturi nacije da bismo stigli na nivo koji nam je po predispozicijama ljudi potreban. Srećom, bolja civilizacija 21-og stoljeća jest totalno planetarna, štoviše uskoro i galaktićka, pa Lijepa Naša (p)ostaje tek divna lokacija iz koje će rezidencijalno umreženi kreatori-vizionari odgajati vizionare zelene civilizacije i plave ekonomije te ostvariti  novi ”rajski vrt”. Ta akcija jest već u tijeku i Hrvatska bi trebala do 2031. godine bitno bolje izgledati! Zato je bitno da svi podržimo sve pozitivne oblike odgoja i obrazovanja i naše znalce i vizionare – ovdje i sad.

Ponovimo da su odgoj i obrazovanje apsolutni prioritet nacije. Nedvojbeno je da će se sustavan odgoj i obrazovanje od vrtića do fakulteta vratiti dugoročno najmanje desetostruko. Čak ako treba posuditi desetak milijardi eura, obrazovanje je daleko najbolja istinska investicija nacije – ulaganje u dinamička znanja svojih ljudi.

Pritom svakako moramo zadržati tehničku inteligenciju i svakako im treba omogućiti prioritetnu, olakšanu kupnju nekretnina te sustavno podržavati njihove kreacije jer u konačnici oni dominantno stvaraju izvozni dohodak nacije. Društveni intelektualci su također bitni, no zasad ih imamo ipak previše, a poglavito su prebrojni na fakultetima tipa Pravni i Ekonomski te će tu biti potrebne drastične promjene nabolje. Naglašavam, budući da nam natalitet nacije pada, sustavno bih pozivao inozemne prirodoznanstvene i tehnološke stručnjake nama civilizacijski kompatibilnih zemalja te naše ”inozemce” i njihovu djecu: oko 100 tisuća znalaca! To provjereno rade brojne uspješne regije tzv. društva znanja!

Današnja ”civilizacija” je prije svega konzumatorska, a tek onda ponekad”demokratska” (u bitno manjem broju zemalja). Ipak, nisam nigdje uočio baš toliko puno ogromnih shopping centara kao u Hrvatskoj, potpuno nesrazmjerno maloj zemlji kakva smo mi. Mislim da je to posljedica i određena ”dekompresija” nakon dekade ratnih zbivanja, a i vrlo specifične hipnoze nastale u glavama naših pučana. Naime, uvijek su nas uvjeravali da smo ”zapad”, pa sad kad tobože jesmo ”zapad”manifestiramo to kao eksploziju konzumerizma.

A pozitivan ”zapad” jest konzumerizam, ali i izvrsna organizacija posla i rekreacije te odnosa cijena, npr. nekretnina u odnosu na jeftine osnovne potrepštine. Uvjeren sam da će brojni sociolozi to detaljno proučavati jer kod nas je taj shoppingizam stvarno ekstreman: u praksi mi djeluje poput neke nove ”new age” religije. Važno je sačuvati samosvojnost, pa neka se ugledaju u mene i moje prijatelje. Nemam televizijski prijemnik i ne čitam masovne tiskovine, a još manje bilo kakve reklame. Naviknuo sam se na to i sad svjesno izabirem u životu nezagađujuće komunikacije i tipove mudrih uvida koje želim. Također, ako stvarno nešto moram kupiti (npr. novi bicikl) lako na internetu nađem sve bitne informacije pa se lakše pripremim i balansiram razne životne troškove u strategiji bolje kvalitete i harmonije života.

Kad se naviknemo  na to, nekonzumatorski život je jako kreativan i svašta naučimo: u mojoj obitelji sve nabavljamo lokalno kod seljaka i sve je domaće. Mi čak i svoj jogurt spravljamo – vjerujte da smo i svi sve zdraviji! Kako rekoh, ljubav i zajedništvo su izuzetno bitni pa životne prioritete i financije treba harmonično posložiti, jer vrijeme nije novac – vrijeme je ljubav u akciji. Ne mogu ovdje sve objasniti, ali nakon 38 godina uistinu poznajem i svijet i Europsku uniju.

Europska unija je stravičan šok za sve nespremne pučane jer zahtijeva vrlo ozbiljnu strategiju nacije, a iskreno nemamo je, ali i velike prilagodbe (koje idu sporo) u pravno-financijsko-poslovodnom segmentu. Slikovito, to je poput Dinama u Ligi prvaka – uz sve milijune investicija, dugo im je trebalo da osvoje prvi bod! Sadašnja Europska unija je vrlo heterogena, birokratska tvorevina kojoj je proklamirani inicijalni cilj bio suradnja i mir u Europi suverenih nacija, a sada se svela dominantno na preživljavanje u globalnoj igri krupnog kapitala kojemu odgovara što više ‘‘ovaca”konzumatora.

Osobno volim kulturno šarenilo Europe, no u ovoj situaciji mnogi nespremni hrvatski pučani će postati EU-proleteri, poput Portugalaca, a neki ”sposobni” će nas prodati”strateškim partnerima” (čitaj krupni eksploatatori), dok će si dio naše vladajuće buržoazije ispregovarati dobro plaćene sinekure i školovati djecu po elitnim, aristokratskim rasadnicima Europske unije. U znanstvenoj suradnji EU jest uhodana, a i ponekim regijama EU odgovara jer za neke integracijske izazove postoji financijska podrška.

No, probuđen, eko-socijalno svjestan dio nacije se već udružio sa svim najplemenitijim znalcima svijeta koji ne prihvaćaju ovaj financijski imperijalizam bankaroida (= ”kriza”), već žele bolju civilizaciju zajedništva ljudi te zelenu energetiku, plavu ekonomiju i ekološko-civilizacijski sačuvanu Lijepu Našu – u kojoj imperijalisti bankaroidi i ”strateški”eksploatatori nemaju mjesta. Kada to razumijete, onda je jasno da uz nacionalizaciju banaka i strateških resursa (poput Islanda) prvi prioritet nacije mora biti, ponavljam;  odgoj i obrazovanje jer to uvijek donosi dugoročni boljitak zemlje i to je ključno ako želimo prosperirati.

To je primjerice primarni cilj i strategija Švicarske: najbolji besplatni svjetski obrazovni sustav! To će im privući izuzetne osobe iz cijeloga svijeta i dugoročno, čak uz nepovoljan natalitet, Švicarska će ostati kako je upravo objavljeno: najbolja zemlja za roditi se u njoj u 2015. godini!

 

Prof. dr. sc Davor Pavuna/glasbrotnja.net

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori
Komentiraj

Kolumne

Barbara Jonjić: U mojoj Državi ništa sigur’o nije – Negiraju dan, noć

Objavljeno

na

Objavio

U mojoj Državi ništa sigur’o nije
Baš ništa
Rećemo
Imaš dite poginulog branitelja koje je protiv branitelja
Imaš cilu kliku koja negira kako je začeće početak čovikova života
Negiraju dan, noć

Začetak, biće po njima znači sridinu
U srid sridice
Ili rećemo kraj
Ae
Sama rič ti kaže kako
Začeće
Začetak
Nije početak

Trkeljaju o nekin zakonskin nediljama
Kad jesi
A kad nisi dite
Kad te se more ubit
A kad više ne more
Po zakonu
Ubit

To je rađa
Sve lipo po načelu prava na izbor
Majke hrabrosti
I ćaće lole
Koji su sebi isprid diteta
I koji se Boga ne boju

Dite nisi rećemo su devet nedilja
Tako zakon kaže
Ništa si
Nu
Ne smi’ tuten spora bit’
Znade se kako su pravo i pravda sinonimi
Oduvik

Začin unda plače žena koja na pregled dođe pa joj kažu kako više nema otkucaja srca
Za čin ona plače trudna devet nedilja na putu za Split dok se vozi na kiretažu?
Čemu se to ona veselila?
Nadala?
Manita.. je li?
Eto, krivo mislila
Kako je u njoj bilo dite začeto
Čovik malešni

Digneš glas kako si za pravo na život
A cila klika se digne na tebe
Pa te vriđaju
Cilu olimpijadu vriđanja otvore
Ti progresivni, demokrati

Tvita Jaca i ona Mostovka su dva prezimena
Zagrlile se prid svima pa tvitaju
Rugaju se uskupa pravu na život
Njima su dičinja kolica
Morbidna

Tvita Mostovka a ni naš jezik ne govori
Kako toka
U petn’est
Srpski riči
Trevi jon se i jedna
Hrvacka

Dignen se u zoru šesn’estog listopada
A Država mi se, vidin od zore, na noge digla poradi Todorića
Nije se digla poradi
Blage Zadre
I Ante Bruna Bušića
Onako kako bi tokalo barenko
Na njijov dan
Kradu in i ono zeru što in je ostalo

A ‘ko jin krade?

Kažu naši mediji kako babe po Zmijavcima falu Todorića
Ne daju na njega
Ae
Vrlo je on zadužijo nas
Imocke ljude

Kao prvo
To naši mediji nisu
A kao drugo
Naše babe manite nisu
Niti su ikad bile

Na toga čovika ja k’o Imoćanka neman riči
Neman
Pisat’ o njemu ne mislin
Jerbo
Riči neman
Ni za njega
Ni za sve one koji su stekli
Sluškinje i dvore
Još za Juge
Ili u vrime dok je moja mater mome ćaći
Godinama prala odoru HV-a i po tri puta po potribi
Da mu spere oni
Smrad terena s nje

Mene taj čovik ne zanima
Sudac a ni Bog nisan
I nisan talog da bi plesala po čoviku na tleu

Ne dan takima da mi kradu dan mojin dikama
Meni je šesnesti listopada dan
Blage Zadre
I Ante Bruna Bušića
Pa taman privelo u zoru pola Države

Meni je to dan domoljuba
Koji su imali
Srca
Hrvacka
Velika k’o najveći dvori

Takima bi ja
Rada i sluškinja bila

Ne dan nikome listopad nego
Njima
I momu svetomu Luki

Luki
Evanđelistu
Zaštitniku župe moje
Onomu koji piše ukraj oltara na mome Mostu
Unde
Di mi spava moja prošlost

Piše o ditinjstvu
Našega Kralja
Uširoko

Uvisinu
Poviše oni čempresa
Ukraj naši greba

Letu mu riči

Gorikar
Di su svi naši

I oni su šarevitin
I oni su bilin cvićon

A ja zgrabin moga starijega sina za ruku
Vodin ga kroza mrak
Iza svete mise na trodnevnicu
Vodin ga
Priko greba do auta
Držin ga utvrdo da mi ne padne
Pa mu kazivan
Otklen je sve dolazijo narod
Našemu zaštitniku

Kazivan mu o babama iz Bosne
I blagoslovu iza svete mise

A on se smije
Svitlo crljene sviće s greba
Šara mu lipi obraz i čelo
Na putu do auta

Straja on nema
Smije se
Pa me zazove

– Majko!

Stanen

A on će cili sritan

– Naučijo san! Jesan! Slušaj! Sveti Luka, met’ u nidra ruka. Ne vadi ji vanka do svetoga Marka!

Naučijo moj mali čovik
Naučijo
Kako zaladi za svetoga
Luke
A zagrije o svetomu Marku krajen travnja
Naučijo je

Jerbo ja nisan koristila zakonsko pravo na izbor
Dala san mu vrime
Za učit
Vrime njemu od Boga određeno

I su devet nedilja
Unda kad ništa nije zna’
On je i u taj vakat meni bijo
moj malešni čovik
Su pravon na život

Ništa manje čovik
Nego što je sadan
Doklen me za ruku drži

Jednako k’o što će bit’ čovik
I kad jednon odreste
K’o čempres svetoga Luke
I kad mi ruku u ‘odu
Jednon
Ispusti

Barbara Jonjić/Narod.hr

facebook komentari

Nastavi čitati

Kolumne

Josip Jović: Nekad je bio Goli otok

Objavljeno

na

Objavio

Jedna ljudska sudbina bolje objašnjava prilike i klimu nekog vremena od suhoparnih, brojkama nabijenim povijesnih analiza.

Jedna od takvih sudbina zapisana je u upravo na Pravnom fakultetu u Splitu, pred prepunom velikom dvoranom, promoviranoj knjizi Jakoslava Davida Rojnice “Ja sam 6387”, u kojoj on u trećem licu piše o svom suđenju i zatvaranju na zloglasnom Golom otoku.

Ne, nije, ako ste pomislili, Rojnica informbiroovac. On je rođen 1956., iste godine kad je progon “staljinista” Staljinovim metodama bio završen, a Tito otoplio odnose sa SSSR-om. No, osuđenici su tamo i dalje pristizali sve do 1988. godine. Neki zbog kriminala, a neki zbog delikta mišljenja, piše Josip Jović / Slobodna Dalmacija

Rojnica je optužen i osuđen (zajedno s Mirkom Rajčićem, Markom Juranovićem i Fabijanom Dumančićem) na tri godine zatvora zbog navodnog podrivanja sistema, rušenja Jugoslavije i odvajanja Hrvatske, a jedini dokazi za tu urotničku djelatnost bilo je posjedovanje lista “Nova Hrvatska” i još neke nezgodne literature.

Imao je samo dvadeset dvije godine, u istrazi je proveo šest mjeseci, podvrgavali su ga elektrošokovima, doveli ga na rub smrti kad mu je postalo svejedno hoće li živjeti ili umrijeti. Trajno mu je uništen dio života, one možda najbolje godine. Prekinuo je studij prava, koji nikada neće nastaviti.

U zatvoru se našao u društvu okorjelih kriminalaca, koji ga nisu maltretirali kao što oni znaju raditi, i to samo zato što je bio pismen pa im je pisao molbe i žalbe.

Kaže kako su mu molitva, vjera u Boga, majčini i sestrini posjeti bili jedina pomoć, utjeha i nada. Danas je pun opraštanja i razumijevanja, miran i bez imalo osvetničkoga u sebi. Pod inicijalima je čak sakrio i imena onih koji su ga teretili da bi spasili sebe.

“Ja sam 6387”, kao i brojne druge knjige, zapisi, sjećanja itd., snažan je odgovor učestaloj tezi kako smo živjeli u socijalizmu s ljudskim likom i u pravednoj državi, kako je čak nekada bilo bolje, kako su priče o progonima samo propagandne nacionalističke bajke.

Nekad je, međutim, bio Goli otok. Na promociji je povjesničar Josip Jurčević temeljem vlastitih istraživanja iznio podatak kako je od 1945. do 1950. bilo trideset tisuća političkih procesa te kako je sto tisuća ljudi osuđeno iz političkih razloga. Sve je bilo po zakonu, samo što su zakoni bili u službi režima, u službi ideologije i jedine partije.

Posljednji politički zatvorenik na Golom otoku, spomenuo je Rojnica, došao je tamo 1983. i ostao sve do 1988. godine, a njegov krimen bila je parola “Živjela Hrvatska”, koju je napisao na nekom zidu. Takva kazna, ako je vjerovati nekim najavama novog kaznenog zakona, čeka onoga tko napiše ili uzvikne “Za dom spremni”!

Moderni tzv. antifašisti priznat će eufemistički kako je Goli otok bio “greška”, ali im Bleiburg nije bio niti greška. Jer, valjda, na otoku su stradali njihovi.

Foto Vojko Bašić / HANZA MEDIA, Reuters

facebook komentari

Nastavi čitati