Pratite nas

Istaknuto

Prof. dr. sc. Matko Marušić: Domoljublje nije ekstremizam

Objavljeno

na

Moramo se na sve legalne načine oprijeti blaćenju Hrvatske i Hrvata

Ekstremizam ne postoji ni u Hrvatskoj, niti u Hrvatskoj demokratskoj zajednici (HDZ). O tome zapravo ne bi trebalo ni razgovarati, a na optužbe toga tipa trebalo bi reagirati, argumentima, prjezirom i tužbama državnim i nevladinim čimbenicima. Stvarni ekstremizam treba osuđivati i suzbijati, ali ne smije se dopustiti da ljudi zlih namjera izmišljaju incidente, izobličuju stvarne događaje, tuže i sude, ne zato da bi suzbili ekstremizam, nego da bi naškodili Hrvatskoj.

Domoljublje nije ekstremizam. Povijest se ne može promijeniti, ali o njoj se mora doznati istina. Ni želja za istinom nije ekstremizam. Nekad se Hrvate ubijalo, tuklo i zatvaralo zbog izražavanja domoljublja i postavljanja pitanja o istini, a danas ih se vara i vrijeđa izvrtanjem načela ljudskih prava i demokracije, zloporabom suvremenih sredstava priopćivanja i denunciranjem u inozemstvu (https://off-guardian.org/2016/07/16/the-ustasha-and-the-rising-tide-of-neo-nazi-politics-in-croatia/).

Smutljivci su obrazovani, umreženi i dobro financirani; agresija se vješto prilagođava promjenama u politici i javnom životu: ne popušta nikad i ne propušta ni jednu priliku. Dobar dio „ekstremizma“ je podmetnut, a podmetanja koja se naslute ili otkriju ostaju nerazjašnjena i zataškaju se. Glavni mediji nisu zainteresirani za istraživanje istine nego za senzacije, a represivni sustav nije pokazao ni najmanji napor da zaštiti čast države i građana kojima služi. Od dokazano podmetnute operacije „Labrador“ do logički jasno podmetnute operacije „Svastika“, nikad i ništa nije učinjeno da se spere ljaga s Hrvatske, a krivci kazne ili barem jasno prokažu. Stvari su dobile međunarodne razmjere, tako da nas i napadaju (https://www.theguardian.com/commentisfree/2016/sep/12/croatias-election-warning-nationalism-balkans-eu-government-second-world-war-fascism) i brane (http://www.telegram.hr/politika-kriminal/novinar-guardiana-i-novinar-economista-na-twitteru-se-dosta-zivo-svadaju-oko-teksta-o-hrvatskim-izborima/ ) – stranci! Gospodo Hrvati, moramo ustrajati na pravu na obranu, a moramo se i sami braniti.

1. Kako je nacionalizam postao ružna riječ

Radi se o komunističkoj tradiciji progona domoljublja i nacionalne pripadnosti, koja potječe od Marxa i Engelsa. Susljedno je rafinirana u Sovjetskom Savezu kao opravdanje za ubijanje protivnika diktature proletarijata (Lenjin). Potom se preko Treće Internacionale (Staljin) proširila po svijetu i kao filozofija („jedinstvo radnika i seljaka u ujedinjenju proletera svih zemalja“) i kao mehanizam osude na smrt, odnosno objašnjenja ubijanja bez suđenja. Riječ „nacionalist“ postala teška optužba i uvreda a time i biljeg osude na smrt, zatvor, degradaciju ili izopćenje. U demokraciji se zakrinkala u „antifašizam“.

2. Podrijetlo optužbi Hrvatske i HDZ-a za ekstremizam

Hrvatski „nacionalistički ekstremizam“, „ustaštvo“, „klerofašizam“ i noviji izumi „filoustaštvo“ i „katolibanstvo“, skovali su lokalni komunisti nastali u Moskvi ili iz prerušenih četnika. Cilj je sprječavanja uspostave, ili uništenje, samostalne hrvatske države, makar i po cijenu istrebljenja svih Hrvata koji kroz jugoslavenstvo ne bi postali jugoslaveni, tj. Srbi. O tome je pisao Krleža, otkrivši da su još u I. svjetskom ratu Srbi ubijali Hrvate koji su pristupali u njihovu vojsku (ideja jugoslavenstva) – ako ne bi odmah potpisali da su – Srbi.

I srpska i komunistička politika smrtni su neprijatelji samostalne hrvatske države; srpska s ciljem da stvori Veliku Srbiju a komunistička da stvori komunističku Jugoslaviju. U II. svjetskom ratu protiv samostalne hrvatske države odmah su se, prije svih zločina, pobunili i Srbi i komunisti, a s vremenom su se udružili i postali jedno, pod krinkom Saveza komunista Jugoslavije (Hrvatske), Stranke demokratskih promjena i Socijaldemokratske partije. Oni i danas imaju isti cilj i istu metodologiju – razoriti hrvatsku državu. Zato i najbezazlenije hrvatsko domoljublje proglašavaju ekstremizmom ili drugim pogrdnim imenima.

3. Danas optužbe za ekstremizam služe da se spriječi istraživanje i objava istine

Danas se utvrđivanje broja žrtava u II. svjetskom ratu, i to na obje strane, odmah proglašava „revizionizmom“ do „ustaštvom“, jer komunisti i Srbi znaju, a Hrvati polako postaju svjesni, da je istina sasvim drukčija nego li su učili u jugoslavenskim školama. Utvrđivanje povijesne istine, pa čak i sam napor oko nje, srušilo bi laži koje tvore omču oko vrata slobodne i demokratske Hrvatske, otvorilo bi put pomirenju i smirenju i komunističku i velikosrpsku politiku paraliziralo bi na povijesnom stupu srama, kamo i pripadaju.

Ne smije se dopustiti da hrvatski neprijatelji spriječe ili uspore utvrđivanje i obznanu povijesne istine, prozirnim trikovima poput „ne vraćajmo se u prošlost“, „ne revizionizmu“ i „okrenimo se budućnosti“. Vrijeme je da od naših političara, intelektualaca, akademije, policije i sudstva jasno i odlučno zatražimo zaštitu hrvatskoga dostojanstva od krivotvorenja i podmetanja. Nitko od navedenih nije za tu svrhu još ništa napravio, politički, pravno, znanstveno ili filozofski, čak ni na riječnima. Obveza borbe za povijesnu i svakodnevnu javnu istinu u Hrvatskoj mora postati predmet političkoga i društvenoga zalaganja poput zalaganja za jačanje gospodarstva ili socijalne skrbi, zalog građanske lojalnosti i, nadasve, izborni argument: tko nam ne obeća konkretno ustrajanje na povijesnoj istini, ne smije na izborima dobiti našu građansku potporu!

4. Upravo u Hrvatskoj nema ekstremizma

Hrvati se trebaju ponositi svojom pomirljivošću, tolerancijom i izostankom nacionalnoga ekstremizma. Dokaze o tome ovdje ne mogu navoditi jer ih ima previše. Objede o ekstremizmu treba argumentirano analizirati i javno prokazivati, te sudski goniti. Dok god se svakoj ne suprotstavimo, one će se množiti i postajati sve brojnije, podmuklije i štetnije. Naravno, pritom se treba držati objektivnih dokaza i kloniti se pristranosti i ljutnje. No, zakoni i ljudska prava vrijede za sve ljude i moraju se primijeniti na sve ljude i u svim prilikama.

Oprimo se neprijateljima koji umjesto volujskih žila, kame i topova danas rabe laž, podmetanja i krivotvorine! Oprimo se ponajprije tako da budemo još bolji, ali i svim mehanizmima suvremene europske uljudbe i pravde i prava koji vrijede i za nas. Vjera u Boga i hrvatska sloga daju nam moralnu snagu, a ljudska prava i demokratske vrijednosti omogućuju nam djelovanje i obranu.

Prof. dr. sc. Matko Marušić: narod.hr/hkv.hr/kamenjar.com

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori
Komentiraj

Događaji

Ukrcajte se na ‘Vlak slobode’: ‘Sjećamo se dana kada je 100.000 ljudi na Rivi pokazalo što je hrvatsko jedinstvo’

Objavljeno

na

Objavio

Njime se želi očuvati memorija na događaj prije 22 godine kada je “Vlakom slobode” iz Zagreba u Split doputovao tadašnji hrvatski državni vrh na čelu s predsjednikom Republike Hrvatske dr. Franjom Tuđmanom

“Vlak slobode” Split-Knin-Split, u spomen na istoimeni vlak koji je vozio na današnji dan 1995. od Zagreba do Splita i kojim je označen završetak oslobodilačke vojno-redarstvene operacije “Oluje,” krenuo je u subotu sa splitskog Željezničkog kolodvora, organiziran na poticaj splitskog gradonačelnika Andre Krstulovića Opare.

Njime se želi očuvati memorija na događaj prije 22 godine kada je “Vlakom slobode” iz Zagreba u Split doputovao tadašnji hrvatski državni vrh na čelu s predsjednikom Republike Hrvatske dr. Franjom Tuđmanom. Tada se na splitskoj Rivi okupilo više od 100 tisuća građana, podsjetio je gradonačelnik Krstulović Opara.

“Mi u Splitu smo jako ponosni na taj događaj i tadašnji doček ‘Vlaka slobode’ kojim je označeno hrvatsko nacionalno jedinstvo i kraj ‘Oluje’. U povijesti Splita i Republike Hrvatske ostat će sjećanje na tadašnji upit predsjednika Tuđmana okupljenima na splitskoj  Rivi – ‘što im još može obećati’, a oni su svi jednoglasno glasno odgovorili ‘Vukovar’, ‘Vukovar’ ” , naglasio je u izjavi novinarima splitski gradonačelnik.

Direktor HŽ Putnički prrijevoz Željko Ukić, koji se pridružio današnjem “Vlaku slobode” Split-Knin-Split, izjavio je kako su Hrvatske željeznice podržale prijedlog grada Splita za obilježavanje spomena na “Vlak slobode” koji je prije 22 godine  putem od Zagreba do Splita povezao do data razdijeljenu Hrvatsku zbog velikosrpske oružane agresije.

“‘Vlak slobode’ prije 22 godine važan je i za Hrvatske željeznice jer je njime povezan Zagreb i Split,” rekao je Ukić.

U današnjem “Vlaku slobode” su brojni uzvanici među kojima i župan splitsko-dalmatinski Blaženko Boban. Na putovanju do Knina ovaj vlak staje na mjesnim gradskim i općinskim željezničkim postajama gdje u njega ulaze gradonačelnici i načelnici mjesta.

facebook komentari

Nastavi čitati

Istaknuto

25. kolovoza 1991. – početak bitke za Vukovar

Objavljeno

na

Objavio

Današnji dan 25.08.1991. smatra se početkom bitke za Vukovar. Borbe u gradu i oko grada, sa poginulim i ranjenim, vodile su se od svibnja 1991., ali tog dana grad je napadnut iz svih smjerova svim raspoloživim naoružanjem “JNA”, uključujući avione.

Naime tog dana “Jugoslavenska narodna armija” koja je sve vrijeme uoči napada glumila suzdržanost i neutralnost kao ” tampon zona sukobljenih strana” otvoreno se svrstala na stranu agresora u trenucima kad je bilo vidljivo da regularne hrvatske policijske snage polako preuzimaju nadmoć na terenu nad srpskim teroristima i paravojnim formacijama.

Vidjevši da bi se ratna sreća mogla okrenuti na hrvatsku stranu, “JNA” je sve svoje potencijale, naoružanje i kompletnu ratnu mašineriju stavila na raspolaganje paravojnim srpskim snagama i pridružila se u sveopćem napadu na Vukovar.

To je bila 87-dnevna opsada hrvatskog grada Vukovara od strane “Jugoslavenske narodne armije”, uz pomoć srpskih paravojnih snaga od kolovoza do studenog 1991. godine tijekom Domovinskog rata.

Bitka je završena porazom Zbora narodne garde i jedinica MUP-a, velikim razaranjem Vukovara i brojnim ubojstvima i progonom hrvatskog stanovništva.

Grad je naposljetku potpuno uništen i okupiran 18. studenoga 1991.

Prema specijaliziranom elektroničkom portalu o Domovinskom ratu “Domovinski rat On Line”, ukupan broj stradalih boraca na hrvatskoj strani, gardista i policajaca, procjenjuje se na oko 2.500.
Oko 7.000 osoba, civila i vojnika, završilo je nakon pada grada u logorima u Srbiji. Poginulo je oko 1.000 civila, od čega 86 djece, od kojih je najmlađe imalo 6 mjeseci (Ivan Kljajić), koji je poginuo od krhotina srpske granate dok ga je otac Pavle Kljajić držao u rukama (ranjen u tom napadu, i on je uskoro umro).
Ranjeno je 2.500 osoba od čega su 570 ostali trajni invalidi. Bez jednog ili oba roditelja ostalo je 858 djece.
Još uvijek se traži gotovo 500 nestalih Vukovaraca.

Prema istom specijaliziranom elektroničkom portalu ukupan broj stradalih vojnika “JNA” i četničkih snaga na širem području Vukovara procjenjuje se do 8.000 poginulih, do 15.000 ranjenih te između 400-600 uništenih tenkova, oklopnih i transportnih vozila (JNA priznaje 110) , te oko 20 uništenih zrakoplova i helikoptera (“JNA” priznaje dva).

Za mnoge ratne zločine: ubojstva civila, mučenja i ubijanja, progone, etničko čišćenje, potpuno uništenje grada (tzv. famozno „prekomjerno granatiranje“), rušenje bolnice, kulturocid, logore u Srbiji i drugo još nitko nije odgovarao.

facebook komentari

Nastavi čitati