Pratite nas

Komentar

Prof. dr. sc. Matko Marušić: Mladi partizani – koja je razlika između Franje Tuđmana i Davora Bernardića?

Objavljeno

na

Odmah moram pojasniti da ovdje navodim Davora Bernardića zato što je trenutni predsjednik SDP-a, a ne zato što bi se po bilo čemu mogao usporediti s Franjom Tuđmanom; neka mi to oproste poštovatelji Franje Tuđmana (na čelu sa mnom).
Usporedbu radim zato što su mi ovih dana dvojica SDP-ovaca, dobrih prijatelja, trijumfalno poslala sliku Franje Tuđmana kao mladog partizana s petokrakom na kapi.

Oni su sliku dobili od svojega stranačkoga šefa g. Arsena Bauka, a to, zajedno s nekim izjavama g. Davora Bernardića i njegovih stranačkih članova u Saboru i u medijima, otkriva da se radi o jednoj dogovorenoj komunističkoj akciji.

Nova komunistička „platforma“

Ta nova komunistička „platforma“ (samo oni koji su živjeli u komunizmu znaju koliko je taj izraz primjeren na ovom mjestu!) za cilj ima opravdati komunističko ustrajanje na simbolima komunizma i partizanštine u vrijeme kad strašni komunistički zločini izlaze na vidjelo, vrijeme kada trijezna Hrvatska traži državno i društveno djelovanje u skladu s europskom Rezolucijom o osudi totalitarnih sustava i kad zatrta hrvatska povijesna znanost proklijava istinom dovodeći u pitanje apsolutno sve što su komunisti govorili o povijesti Hrvatske u dvadesetom stoljeću, pa i ranije. Otkopane su žrtve pokolja poslije rata, komunisti više ne govore da je u Jasenovcu ubijeno 700.000 Srba, nego 84.000 ljudi ukupno, a i taj je broj uzdrman tisućama ponavljajućih imena, ljudi koji su umrli drugdje, nevjerojatno malim brojem iskopanih kostura, ustaškim odorama i opremom koja je s nekima nađena, postojećim dokumentima u hrvatskim arhivima i srpskom krađom i odbijanjem povratka arhive jasenovačkoga logora.

Hrvatski su komunisti, nemarno u demokraciji zakrinkani u SDP i različite nakaradne pojavne oblike liberalizma, došli u defenzivnu taktičku situaciju. Zabrane više nisu moguće, kričanje oko „fašizacije“ pročitano je i u inozemstvu (osim Srbije) i – mijenjaju taktiku.

Čini mi se da mijenjaju taktiku po Bernardićevoj zamisli i nalogu, dakle na dječji način. Širenje Tuđmanove slike u partizanskoj odori jednako je smiješan dječji trik kao što je nuđenje Mostu da s njima radi na „reformi lokalne uprave“, a potom i na „povišenju minimalnih plaća“. U tim dvjema ponudama Mostu krije se zamisao da se SDP-ovci javnosti pokažu kao borci za živote „malih“ ljudi, iako to nisu radili u prethodnim godinama kad su imali apsolutnu većinu u Saboru. Osim toga, Most dovode u nezgodnu situaciju da mora ili odbiti „pomoć slabijima“ ili ući u sukob s HDZ-om.

No, vratimo se Tuđmanovoj slici. Njome se hoće reći: „Evo vam vašega velikoga tvorca hrvatske države, to je partizan! Kako možete kritizirati partizane kad je to bio i Tuđman?!“ I ne samo to, nego se time šalje i poruka „Tuđman je zapravo naš“, i „komunisti su stvorili današnju slobodnu Hrvatsku“. Zatim komunizam prekrste u antifašizam, Udbu u Manolića, Jugoslaviju u regiju i – sve njihovo. Treba samo pažljivo slušati Bernardićeve namješteno odlučne, „prohrvatske“ izjave, točno onakve kakve je začeo Milanović (ali kao slon u staklani).

I Tuđman je – odjednom njihov! Napadali su ga neprestano, od Račanove „stranke opasnih namjera“, preko sramote Ankice Lepej, laži o politici u BiH, do negdje 2015. i očekivanja pada Milanovićeva režima – koji je koincidirao s pojavljivanjem istine o Bleiburgu i Jasenovcu. Otad je „divan, mladi partizan“ i „utemeljitelj suvremene Hrvatske na antifašizmu“, „jednako velik kao Tito“.
Bitna razlika Tuđmana i Bernardića
No, između Franje Tuđmana i današnjih hrvatskih komunista ovdje sažetih u liku g. Bernardića postoji jedna golema razlika: Tuđman je došao pameti, a oni nisu (i mala je nada da hoće). Tuđman je ranih šezdesetih shvatio prjevaru i laži, važnost Hrvatske i njezino pravo, genocid 1945. i sramotu nametnutu hrvatskom narodu, pa je promijenio i mišljenje i stranu, postao je disident, hrvatski domoljub, borac za povijesnu istinu, protivnik komunizma i čovjek koji će kroz nemoguće iglene uši Hrvatsku povesti u slobodu i samostalnu državu.

Nama (običnim građanima,“domoljubima“, „desničarima“ ne smeta to što je Tuđman bio komunist i partizan, jer gledamo interes Hrvatske i sretni smo što su njegova erudicija, inteligencija i svijest o važnosti nacionalnoga učinili da je promijenio mišljenje, govor i djelovanje. To su učinili i mnogi drugi komunisti, ali dio njih nije – to su današnji SDP-ovci. Oni su cijelo vrijeme bili protiv Tuđmana i njegovih ideja i djelovanja, od Račana do Bernardića.

Pet sugestija za dopunu platforme

Hrvatski će narod, uvjeren sam, uvijek biti spreman prihvatiti sve bivše i sadašnje komuniste, i sve druge, bez obzira na političko uvjerenje i naciju, oprostiti im zablude, pa i grijehe i pružiti im ruku pomirnicu i bratski zagrljaj. No, da bi do toga došlo, Bernardićevci moraju napraviti „Tuđmanovu promjenu“ i postati istinski domoljubi i demokrati. Tu se otvara pitanje o tome što je „istinski domoljub i demokrat“, pa ću za tu potrebu odgovor „postati kao Franjo Tuđman“ proširiti s pet sugestija:

1. Odnos prema povijesnoj istini – potpuno prihvatiti da se povijest Hrvatske istraži i napiše objektivno i istinito, bez svjetonazorskih i izvanhrvatskih utjecaja.

2. Prihvatiti objektivne zaključke koji proistječu iz objektivnih činjenica i odreći se svega lažnoga i svega štetnoga. Hrvatskoj ne treba lustracija ako komunisti prihvate istinu.

3. Odnos prema hrvatskom jeziku – da ne ulazimo u stručna pitanja reći ću kratko: odreći se nasilja Željka Jovanovića i prihvatiti pravopis koji je usuglasilo Katičićevo Vijeće za normu hrvatskoga standardnog jezika.

4. Odnos prema hrvatskim tradicijama – prigrliti ili barem poštovati tradiciju hrvatske tisućugodišnje borbe za samostalnu državu, hrvatsku kulturu i umjetnost, znanost, domoljublje, plemenitost i junaštvo bez obzira na svjetonazore i povijesne okolnosti, kao u primjeru Zrinskoga i Frankopana.

5. Odnos prema hrvatskom katoličanstvu – poštovati tradiciju, vrijednost i važnost katoličke vjere hrvatskoga naroda (kratko rečeno) u skladu s Vatikanskim ugovorima.
(Molim da me se ovdje ne gnjavi s pravima drugih, jer se ona podrazumijevaju. Ovdje se govori specifično o tome što nedostaje hrvatskim komunistima da postanu prihvaćeni i poštovani u svojemu narodu, kao Franjo Tuđman.)

Pouka na kraju

Istina, oprost, pomirenje… Ne treba nam lustracija, niti išta drugo, samo domoljublje. U času, sretnom času, kad su se okrenuli Franji Tuđmanu, Bernardićevcima se može reći vrlo kratko i vrlo jasno: potrebno je samo da Hrvatsku volite kao što ju je volio Franjo Tuđman. Tada će se stvoriti povjerenje i pomirenje.

Prof. dr. sc. Matko Marušić/narod.hr

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori
Komentiraj

Komentar

Marko Jurič: Izgleda da je Agrokorov neboder bio azil za one koji su trebali završiti u Remetincu

Objavljeno

na

Objavio

RTL je emitirao dokumentarni film ‘Gazda’ o načinu stvaranja Todorićevog imperija Agrokor.

Zanimljivo je kako je taj dokumentarac zgotovljen prije godinu dana, ali tada RTL-u nije bio zanimljiv. No dobro to ne čudi, treba preživjeti pa onda i znati birati tajming emitiranja.

Ipak, dokumentarac je odlično napravljen jer tako jasno raskrinkava velikog tajkuna Todorića kao sitnog žmuklera koji u svakoj prilici raznim muljažama izigrava zakone, a onda sve one koji su mu u tome pomogli zapošljava u Agrokor.

Azil za one koji su trebali završiti u Remetincu

Jezive su savjesti tih ljudi koji su prodali svoje kolege s posla, sindikata, udruženja malih dioničara, ili oštetili državu muljanjem u državnim agencijama za upravljanje imovinom, robnim rezervama pa sve do korumpiranih Saborskih povjerenstava. Metodologija zgrtanja bogatstva neodoljivo podsjeća na seriju ‘Prosjaci i sinovi’.

Izgleda da je Agrokorov neboder bio azil za one koji su trebali završiti u Remetincu.

Marko Jurič: Hrvati – državni narod ili politički tamburaši

facebook komentari

Nastavi čitati

Komentar

Pater Ike Mandurić: Slobodu srca, kao ni slobodu Domovine, nitko ti ne daruje. Za nju se izboriš

Objavljeno

na

Objavio

JESI LI SLOBODAN? (PRIJAVI SE!)

Kad je rat započeo; kad je postalo opasno; kad se tražio netko tko je spreman preuzeti odgovornost, isplivala je prikrivena vrijendost duše.

Najednom je postalo vidljivo kako nisu svi isti, i kako su, među privodno jednakima, velike razlike. Iskrsnuli su oni koji su imali vlastiti stav, istinsku spremnost, crtu samopouzdanja; oni koji su se vlastitom idejom i mišlju davno otrgnuli od majčinih skuta; oni koji su duhom bili slobodni i svoji – i već odavna nisu morali polagati račune nekim tutorima.

Isplivali su slobodni duhom, i koji su se već odavno bili lišili toga da za stvari srca moraju pitati tatu i mamu. Takvu su već dugo, i prije rata, slobodarskom spremnošću za žrvu živo disali punim plućima.
Isplivao je Blago Zadro.

Bilo je onih koji su od ovih slobodnih, izgledali bolji i plemenitiji. Onih koji su poznavali više domoljubnih pjesama, povjesnih tragedija; bilo je puno onih koji su više lili suze za domovinom Hrvatskom; koji su imali više načelnog suosjećana; više blagosti i nježnosti… Ali, samo zato jer nisu bili svoji, i jer nisu bili slobodni, ostali su na dnu, i zarobljeni, i neslobodni, mogli su samo gledati kako im povijesni trenutak krade šansu za herojstvo, i kako život pored njih prolazi. A on uvijek prolazi.

Rijetki to, kao Bruno Bušić, znaju prepoznati, i koji su slobodni krenuti za srcem.

Slobodu srca, kao ni slobodu Domovine, nitko ti ne daruje. Za nju se izboriš, za nju se sam odgojiš. Životna šansa i poziv stalno su u Tvojoj svagdašnjici. I prigoda da slobodu pronađeš.

Na današnji dan za Domovinu i za ljudskost, život su dali dva heroja. Blago Zadro i Bruno Bušić! Naizgled, posve različiti. A u jednom posve isti: posve slobodni da, žive ili umiru, za ono za što sami žele.

Puno je dobrih i “svetih”, ali neslobodnih toliko da se ni za Kristom ne usude krenuti bez dopuštenja drugih. Šteta, šteta za takve! Oni ni sveti nikad postati neće, ako prije toga ne postanu slobodni.

Danas te pozivam u školu slobode. Dečki, Vas posebno!
Prijavi se, čekam te!

PRIJAVI SE!

>> Prijava ovdje

facebook komentari

Nastavi čitati