Pratite nas

Razgovor

Prof. dr. sc. Matko Marušić: Rodna ideologija i njezine posljedice

Objavljeno

na

Imate vrlo zanimljiv put uspona: kao siromašan student postigli ste vrlo visoku znanstvenu karijeru. Gdje leži tajna Vašeg uspjeha?

MM: U roditeljima. Oni su bili bez škole, ali su jako bili  za školu. U našoj siromašnoj i neukoj kući školske su ocjene (petice) bile glavni kriterij dječje dobrote. Otac nije mojemu bratu i meni (moj brat je jako uspješni Joško Marušić) nikad dao raditi. „Tvoje je da učiš, moje je da te hranim“, govorio je. „Ali, ne budeš li učio – eno ti motika pa kopaj.“

Taj mi dio odgovora uopće nije sporan. Ostaje nejasno kako su roditelji bez škole toliko polagali na školu. Mislim da su to činili na osnovi inteligentnog i pažljivog proučavanja kako ljudi žive i o čemu im ovisi kvaliteta života. A to rade svi ljudi. Pa treba samo pravilno zaključiti i marljivo na cilju ustrajati. Drugim riječima: matere koje kćerima žele karijeru modela i očevi koji sinovima žele karijeru športaša ne znaju istinu o životu i pogubni su za svoju djecu.

Mnogi se danas referiraju na znanost, često i oni koji su u znanost samo površno upućeni. Možete li nam pojasniti što je znanost te zašto je ona toliko važna?

MM: Čovjek može svoje znanje steći Objavom (Božjom riječi koja dolazi preko Duha Svetoga, izravno ili kroz proroke i mudrace) ili vlastitim istraživanjima. Prvi način traži vjeru a ne dokaze, a drugi vjeru ne treba, a sve zasniva na dokazima, ljudskim dokazima. Osim toga, vjera se ne bavi npr. liječenjem raka prostate ili gradnjom zrakoplova. Vjera ide za apsolutnom, Božjom istinom, a znanost za najboljom mogućom ljudskom istinom. Zato se današnja spoznaja materijalnoga svijeta osniva na znanosti, iako znanost nikad ne daje konačne, nepromjenjive i apsolutno istinite zaključke. No i takva, nesavršena znanost, dokazala je da fantastično može poboljšati i produljiti čovjekov život. Ona, međutim, ne rješava pitanje smisla i smrti i vjera ostaje jednako potrebnom. Znanost pak ima jasne zakone, pravila i kriterije i može se ocjenjivati u svakom pogledu. Ona ne odbacuje vjeru, ali se njome ne služi, a vjera (Gospodin) daje čovjeku slobodu istraživanja i stjecanja spoznaje. Znanosti se ne smije zamjeriti nesavršenost ni strogost kriterija. Donijela je jako puno, ali ne može, i ne smjera, dati odgovore na ona najteža pitanja.

Česte su rasprave vezane uz tzv. rodnu ili „gender“ ideologiju. U raspravama se često koriste pojmovi koji nisu razumljivi, a umjesto na znanost poziva se na različita prava na izbor. Aktualna je rasprava o tzv. Istanbulskoj konvenciji, odnosno o potvrđivanju Konvencije Vijeća Europe o sprječavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji, u sklopu koje se ponavljaju rasprave o rodnoj ideologiji. Možete li se osvrnuti na to i objasniti što je točno rodna ideologija i koje posljedice sa sobom nosi? Kako je moguće da do jučer neznatna manjina pripadnika rodne ideologije danas ima snagu mijenjati međunarodne i nacionalne zakone? Kako Vi kao renomirani znanstvenik vidite bitku oko rodne ideologije?

MM: Malo je prostora da se na to odgovori iole razumljivo a točno. Dakle, kratko i nesavršeno. „Rodna“ ideologija počela je od feminizma, koji kaže da ženu ne čini spol nego društveno okružje i da je žena u svojoj ulozi u obitelji i zarobljena i potlačena. To je zapravo komunistička ideja, a formulirao ju je F. Engels. Feminizam, rodna ideologija, „politička korektnost“, velik dio „borbe za ljudska prava“, suvremeni liberalizam, „sekularizam“ i postmoderna su izvedenice i (ili) alat komunizma da ponovno osvoji vlast u cijelom svijetu. Tako se iz te feminističke budalaštine razvio koncept da spola uopće nema, nego da „slobodan čovjek“ može izabrati svoj spol, spolnu orijentaciju, rodni identitet i rodni izražaj. Rod je kao neki „spol u glavi“ (a posve je nebitno što čovjek imao kao genetsko-anatomsko-fiziološki spol), a stalno se mijenja i do sada je navodno „prepoznato“ njegovih 76 oblika.

Drugo, manjina ljudi koji zbog nekog razloga imaju poremećaj spolnoga nagona nije ona koja gura to zlo. To čine komunisti, koji zlorabe te ljude koji imaju velike probleme i kojima nije lako. Dakle, sila iza te ideologije je vrlo jaka i ja procjenjujem da ćemo bitku izgubiti. Naime, ako je pala Njemačka, SAD i Irska – kako ćemo se mi obraniti? Naravno, branit ćemo se, do zadnjega daha, ali ipak će Štulhofer i Jokić doći u naše, hrvatske škole i učiti dječicu da mogu izabrati spol, presvlačiti curice u dečke i obrnuto, učit će ih da je istospolno općenje divno i prirodno, da su nastranosti samo razlike među ljudima poput boje očiju; potom će ukinuti zamjenice „on“ i „ona“ (to je već napravila Kanada), onda će tražiti da katolički svećenici vjenčavaju dva muškarca u sveti sakrament braka i kad svećenici odbiju policija će ih morati uzaptiti, a sud osuditi. U tom času će rulja (prikrivenih komunista, nastranih i zavedenih) navaliti na crkve da ih oskvrni i spali.

Na nama će biti da odlučimo kad, koliko i kako ćemo se braniti u nabrojenim fazama tih događaja.

Oni koji mi se čude moraju znati da je njemački parlament izglasao legalnost istospolnih brakova. Tada se iz dokumenata brišu pojmovi majke i oca (sve zemlje koje su prihvatile istospolni brak), mijenjaju se školski programi (Budak, Štulhofer, Jokić) i tko se god se (već danas u Švedskoj) tome suprotstavi dolazi u opasnost da mu se oduzme dijete i dade na posvajanje najčešće u – „istospolne brakove“.

Znanstvenu raspravu zagovornici rodne ideologije izbjegavaju, a u javnosti se služe svađama, tužbama, prosvjedima i vriskom svih vrsta. Za njih postoje jasne i napisane upute, navodim samo neke: nikad ne govori što radiš u svojemu tjelesnom zadovoljavanju; nikad se ne upuštaj u raspravu koja se osniva na argumentima; ustraj da su protivnici fašisti; ustraj da si progonjen; ustraj da je tvoje ljudsko pravo sve što možeš zamisliti; kad se protivnik poziva na ljudsko pravo slobode govora optuži ga da je pribjegao „govoru mržnje“., itd. (Gledao sam njihove različite udžbenike, uključujući i zagrebački („Iskorak“), koji podučava kako uživati u izmetu.)

Izgubit ćemo zato što su oni bogati i organizirani, što su fantastično i dugoročno planirali poteze, što su uz njih neiskusni, mladi, žene (privlače ih brigom za prirodu, životinje i sl.), nezadovoljnici svih vrsta, siromašni i, naravno, razvratni, nemoralni i nastrani. Ljudi i ne znaju koliko komunista ima u svijetu, napose na Zapadu, i koliko su bogati, organizirani, moćni i – podmukli, lažljivi i zli kao i uvijek. Od 18. stoljeća oni vrebaju da spale naše crkve. Poseban cilj im je katolička crkva, jer je ona najjača i najorganiziranija. Napuhivanje afera s „pedofilijom u crkvi“, „pronevjerom novca“, „raskošnim životom biskupa“, ustrajanja da žene postanu svećenici i mnogo toga drugoga – služi tom cilju. Kad sruše katoličku crkvu, ostale ne predstavljaju problem. Uostalom, neke od njih, časne i važne u povijesti, praktički su se raspale ili predale u ovom pitanju.

Koji je Vaš komentar na najavu pilot – projekta kurikularne reforme za iduću školsku godinu? Naime, nismo zaboravli brojne prijepore oko kurikularne reforme, osobito one povezane sa zdravstvenim odgojem. Ministrica Divjak izjavila je da 90 posto reforme sadržajno nije sporno. Može li se to, po Vašim saznanjima i mišljenju, reći i za zdravstveni odgoj ili možemo očekivati daljnje burne rasprave po tom pitanju?

MM: Stjecajem okolnosti dobro sam proučio dva ili tri najdelikatnija predmeta iz Jokićeve radionice. To je dobro i uredno napisano i na prvi pogled nema tamo nešto strašno. No, kad se pogleda bolje, vidi se da u tom planu i programu potpuno nedostaju: 1) Hrvatska, 2) hrvatska kultura i tradicije, 3) bilo koji oblik ili izraz domoljublja, 4) bilo koja ljudska vrlina navedena od Staroga Zavjeta do Domovinskoga rata – poštenje, milosrđe, hrabrost, viteštvo, plemenitost, opraštanje, ponos, čistoća, ideali, romantična ljubav (zamislite – nema ništa o čistoj dječjoj, mladenačkoj ljubavi, samo spolni odnos, „al pazi da se ne zaraziš i ne zatrudniš“), istina o Hrvatskoj – zašto je volimo, zašto je važna, zašto su toliki ginuli za nju, kako je trebamo voljeti i čuvati, koji su praznici a koji blagdani, kada se čestita braći pravoslavcima a kada muslimanima, što ako me tuku a slabiji sam, što ako slabijega tuku, što kad je na djelu nevjera, izdaja, psovka, laž, prevara, zlo kocke i profesionalnoga športa, mode, glamura, hedonizma, promiskuiteta, nastranosti, brzine, noći, alkohola, razularenosti… Sve je dano u ruke „nevladinih udruga“ koje dolaze djeci u škole i uče ih spolnosti kako smo rekli gore i – kako prosvjedovati protiv Vlade vlastite države.

Kad Vam itko kaže „obrazovanje treba očistiti od politike“, to znači da program treba očistiti od pojma, postojanja, nastanka, važnosti i opstanka naše domovine Hrvatske. To je Jokić i učinio. Pitanje je hoće li njegovi podupiratelji komunisti dopustiti da se to sada ispravi. Jako su ljuti što smo ih prozreli i zaustavili u zadnji čas. Nije slučajno da je Jokić stalno na televiziji, naravno na takvima kakva je N1.

Upamtite:

– Zajedničko pjevanje hrvatske himne na početku školske godine NIJE „donošenje politike u školu“.

– Objašnjenje povijesne čežnje i borbe Hrvata za samostalnom državom NIJE „donošenje politike u školu“.

– Kako može građanski odgoj u hrvatskoj školi ne učiti djecu što je, na primjer, plemenitost?

– Zar našoj djeci nije potrebno da ih se (u tom poželjnom školskom predmetu!) uči pristojnost i poštenje. Ta dva pojma nisu samo roditeljske fraze, nego iza njih stoji mnogo konkretnih lekcija i učenja „tehnologije“.

– Zar ne treba program građanskoga odgoja djeci pomno objasniti sve hrvatske službene (i tradicijske) praznike i blagdane, ustroj hrvatske državne vlasti, hrvatske vojske, školstva, gospodarstva, pa i kulture, športa i drugoga što djetetu pomaže snalaženju u društvu, boljem učenju i radu i naposljetku – domojublju? Domoljublje nije mržnja prema drugima, nego sreća, blagodat, ugoda, pravednost i sigurnost življenja u sredini u kojoj čovjek živi.

Mislite li da se u kontekstu rodne ideologije, te pokušaja uvođenja sumnjivih sadržaja u škole provodi svojevrsno „ispiranje mozgova“, pri čemu pojedinac gubi vlastiti identitet, domovinu, vjeru, obitelj pa i spol? Kakav bi trebao biti zdravstveni odgoj?

MM: Naravno da mislim. Mislim i gore, a rekao sam to maločas. Zdravstveni odgoj? Naravno da mora postojati, ali treba znati da već i postoji; postojao je i kad sam ja išao u osnovnu školu – u skoro svim predmetima. Kao predmet, njega je Jokić uveo da djecu uče novoj istini – rodnoj ideologiji; da se mamu ne smije zvati mamom i da možeš izabrati spol koji želiš, svaki dan drugi, i da je pornografija odlična, normalna i poželjna.

Što mislite, kako Crkva može odgovoriti na spomenute izazove?

MM: Crkva radi dobro i radi što može. No, molim Vas, držite na umu da je upravo spaljivanje crkava cilj toga pokreta. Zato se crkva mora čuvati, a i mi je moramo čuvati. Bitku bi trebali preuzeti hrvatski znanstvenici i intelektualci, ali, na žalost, oni su ili pobijeni ili ustrašeni ili kupljeni.

Vaša poruka čitateljima za kraj razgovora?

MM: Vjera u Boga i hrvatska sloga. Svi ljudi imaju ista prava. Što oni traže od vas, tražite i vi od njih. Nitko nema pravo zabraniti slobodu mišljenja i govora. Nitko nema pravo da vašu djecu odgaja suprotno od vaših uvjerenja. Nitko vam ne može zabraniti prakticiranje i obranu vjere i domovine. Nitko ne može zabraniti istraživanja i propitivanje (one nesavršene) ljudske istine kada se to radi znanstvenom metodom i pristojno. Ovo je naša Domovina. Ne damo je do našega posljednjega daha. Ako je mogao Zrinski i njegovi, ako su mogli Vukovarci, možemo i mi. Hrvatski vojnici na Bleiburgu umrli su kad su se predali, a hrvatski branitelji u Domovinskom ratu predali su se kad su umrli. To su naši djedovi, naše majke i očevi i mi smo jaki, vjerni i hrabri kao i oni. Nikad se ne ćemo predati.

prof.dr.sc. Matko Marušić / Veritas, listopad 2017;56(10):10-13.

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori
Komentiraj

Razgovor

Stier: Posjet će otvoriti nove perspektive za naše tvrtke koje rade na ruskom tržištu

Objavljeno

na

Objavio

Foto: Arhiva

Predsjednica Hrvatske Kolinda Grabar-Kitarović u službenom je posjetu Rusiji gdje je u Sočiju održala sastanak s ruskim predsjednikom Vladimirom Putinom.

Prvi je to službeni posjet jednog hrvatskog predsjednika Ruskoj Federaciji od 2009. Nakon razgovora potpisan je niz zajedničkih akata između dvije države koji bi trebali poboljšati odnose dviju država.

Više o ovom susretu i hrvatsko-ruskim odnosima u Studiju 4 govorio je saborski zastupnik HDZ-a Davor Ivo Stier. “Mislim da je jako dobro da je došlo do susreta na ovoj razini. Intencija je bila da otvorimo i proširimo jedan kanala dijaloga s Ruskom Federacijom. Jasno, u taj dijalog ulazimo s pozicije članice Europske unije i NATO-a, ali isto tako želimo uvažavati ulogu koju Ruska Federacija ima na međunarodnoj sceni, pogotovo na jugoistoku Europe.

Naravno, nije tu samo pitanje sigurnosne situacije. Ima tu niz pitanja, gospodarskih i tako dalje. Dakle, taj kanal je potreban i potvrđen je posjetom predsjednice Kolinde Grabar-Kitarović”, rekao je Stier.

Govorilo se i o očekivanjima od gospodarskog foruma u Moskvi, za koji vlada veliki interes s obje strane i očekuju se konkretni rezultati. Radi se dosad o najjačem gospodarskom izaslanstvu koje prati predsjednicu, a uz predstavnike 90-ak hrvatskih tvrtki s ruske strane je potvrđeno sudjelovanje 245 tvrtki. Stier je istaknuo kako taj forum može otvoriti nove perspektive za naše tvrtke koje rade na ruskom tržištu.

Rekao je i da je rusko tržište od oko 140 milijuna stanovnika iznimno važno za hrvatske tvrtke te da je dobar pokazatelj za to rast izvoza u prvih sedam mjeseci od 10 posto u odnosu na isto razdoblje 2016. godine. “Postoji jedno područje koje nije obuhvaćeno sankcijama, tu postoje legitimni interesi i mislim je je s te strane ovaj posjet važan pogotovo jer se na tržištima poput ruskog jako gleda kakvi su politički odnosi. Kada se vidi da je šeficu hrvatske države primio predsjednik Putin to je isto jedan politički signal i gospodarskim subjektima, kazao je. “Alternative dijalogu nema i dobro da je Hrvatska išla ovim putem. Meni je drago da je došlo do ovakvog razgovora na najvišoj razini”, istaknuo je.

Bilo je riječi i o sektoru energetike. Putin je u jučerašnjem razgovoru istaknuo da je Hrvatska je veliki uvoznik ruskih naftnih derivata, da je prošle godine kupila je 350 tisuća tona nafte te da Rusija zadovoljava gotovo pola hrvatskih potreba za plinom. “Za Hrvatsku je to od strateške važnosti. Hrvatska država ima interes da se izgradi LNG terminal. On je važan zbog geostrateških prilika, zbog diverzifikacije nabave plina i razvijanja tržišta. Hrvatska mora na tome ustrajati”, rekao je.

Kad je riječ o Agrokoru, očekivalo se da će to biti jedna od glavnih tema, međutim sudeći prema izjavama, to i nije bilo baš tako, rečeno je. Putin je samo rekao da na hrvatskom tržištu uspješno djeluju ruske banke te da Sberbank i VTB sudjeluju u programu financijskog ozdravljenja Agrokora. “Nije neočekivan takav scenarij. Nije to forma gdje ćete vi ući dublje u razgovor o takvoj problematici”, komentirao je ovo vruće pitanje Stier.

Govorilo se i o tome da je predsjednica RH predsjedniku Putinu ponovila ono što je već rekla u Varšavi vezano uz Inicijativu tri mora, a to je kako ona nije usmjerena niti protiv Rusije, niti Njemačke, a niti Europske unije. Bilo je riječi i o ukrajinskoj krizi, a jedna od tema bio je i problem onečišćenja za koje je odgovorna rafinerija u Slavonskom brodu, a koja je u vlasništvu ruske kompanije Zarubežnjeft.

“Sama činjenica da je do ovog sastanka došlo i da će doći do uzvratnog posjeta pokazuje da imamo tu dinamiku posjeta na visokoj razini i to je upravo ono što smo htjeli, a to je imati otvoren kanal komunikacije s Ruskom Federacijom na najvišoj razini. Rusija je veliki igrač na svjetskoj sceni, a nas pogotovo zanima stabilnost jugoistoka Europe i zbog toga moramo imati otvoreni kanal s Ruskom Federacijom”, naglasio je Stier.

Predsjednica: Predstavila sam Putinu Inicijativu triju mora i pozvala ga u Hrvatsku

facebook komentari

Nastavi čitati

Razgovor

Zdravko Marić: Zašto se moj posao ne mjeri po rezultatima, nego samo po činjenici gdje sam prije radio

Objavljeno

na

Objavio

Ministar financija Zdravko Marić jutros je na Markovom trgu priznao da mu teško pada spoznaja da je tzv. ‘uteg Plenkovićevoj vladi’, ali i dalje tvrdi da ne osjeća baš nikakvu krivnju zbog svega što se događalo u Agrokoru, te da je u Saboru prije pola godine rekao kompletnu istinu i tako zadržao posao.

– Od prvog dana svjestan sam svoje uloge, a uostalom prošli smo tu tematiku u ono vrijeme kada se tražio moj opoziv. Tada sam u Saboru časno i dostojanstveno branio sebe i funkciju ministra. Svima sam dokazao da su optužbe neutemljene – rekao je Marić koji je izgledao kao da mu je već dosta pitanja o Agrokoru.

– Zašto se moj posao ne mjeri po rezultatima? Svi gledaju sam gdje sam prije bio i radio… Da, radio sam u Agrokoru, ali sam i svima objasnio koja je bila moja funkcija tamo…

Očekivano, Marić nije htio komentirati procese protiv uhićenih ljudi iz Agrokora.

– Da, poznajem sve te ljude. Nije im jednostavno i nadam se da će oni i njihove obitelji imati fizičke i mentalne snage to prebroditi…

Nakon uhićenja, opet su sve glasnija šuškanja i o odlasku Marića iz Plenkovićeve vlade, piše jutarnji list

– Naravno da nije ugodno čuti da sam ja uteg ovoj Vladi. Međutim, imputiraju mi se neke stvari koje ne stoje. Moja prošlost nije dvojbena, radio sam u najvećoj privatnoj kompaniji u Hrvatskoj, ali sam svima dokazao da sam cijelo vrijeme govorio istinu. Pa čak i taj dvojbeni HBOR-ov kredit. Ja sam dokazao da su tu ispoštovane sve procedure.

Marić je htio reći još nekoliko riječi.

– Imputirali su mi da želim ugasiti Porezni Uskok, ali meni to ni u jednom trenutku nije bilo na pameti. Baš suprotno. Htio sam da bude neovisan, bez političkog utjecaja – rekao je Marić koji je na kraju upitan kako nije primijetio da je u Agrokoru sve krenulo nizbro.

– Moj posao u Agrokoru je bio odnos s investitorima i rejting agencija, a ostalim nisam imao veze. Odgovorit ću na sva pitanja, neću se skrivati!

facebook komentari

Nastavi čitati