Pratite nas

Istaknuto

Prof. Marušić: Osnove rodne teorije i što je Robert Bajruši lagao o njoj

Objavljeno

na

Dana 5. kolovoza 2017. kolumnist Jutarnjega lista, g. R. Bajruši ružnim je tonom napao „konzervativnu desnicu“ zbog „širenja laži“ o Istanbulskoj konvenciji. Dva dana poslije (7. kolovoza) napad je ponovio i proširio, ustvrdivši da „jurišnici konzervativne revolucije“ siju neistine.

Prema tonu tih članaka jurišnik je on, i to opak i neke opake sile. U ovom slučaju, to je rodna ideologija. Rodna ideologija je međunarodni, zapravo komunistički, program koji promiče bezuvjetni pobačaj i rodnoideološki zdravstveni odgoj u vrtićima i školama. U srži je to program ukidanja obitelji i ograničenja slobode govora, čak i znanstvenicima (v. npr., što se dogodilo, i događa, dr. Jordanu B. Petersonu iz Kanade).

G. Bajruši je lagao i to dvaput: vjerujem da zna istinu, a namjerno je iskrivljuje, što se naziva laganjem. Kao ugledni kolumnist uglednoga dnevnoga lista ciljao je, dakle, da obmani, prevari i netočno informira hrvatsku javnost da bi ta javnost prihvatila njegove laži a time i podmuklu Istanbulsku konvenciju. Tako bi i Hrvatska dospjela u ralje neokomunističke revolucije koja, kao i prije sto godina, cilja srušiti poredak cijeloga svijeta, ne pitajući pritom za cijene, žrtve, patnje, znanstvenu istinu, činjenice, dijalog i demokratska i ljudska prava svih stanovnika Zemlje.

I prethodna je komunistička revolucija bila zasnovana na, površno gledano, privlačnoj zamisli o jednakosti, bratstvu i slobodi „svih ljudi“ i na pogrješnoj znanosti (ekonomski izračuni), a uzrokovala je stotine milijuna žrtava i pala je sama od sebe, jer je bila netočna, neprirodna i nemoguća. Isto se događa danas, točno jedno stoljeće poslije. No, ciljna skupina za prijevaru („izbavljenje od eksploatacije“) nisu više radnici, nego – žene, a onda i sve skupine spolno problematičnih osoba, da bi se, prema Engelsovom receptu, uništila obitelj i promijenio društveni poredak koji nikad nije postojao i koji ne može postojati.
Pritom je napad na Crkvu jednako otvoren i brutalan kao i prije sto godina, a napad na znanost sada je prikriven i zamagljen ljudskim pravima, te pitanjima diskriminacije i nasilja nad ženama. Tu dolazimo do Istanbulske konvencije i R. Bajrušija.

Bajruši je, osim nedopustivo nekulturnog tona, lagao gotovo sve osim o tome da prema dokumentima Ujedinjenih naroda i Europskog suda za ljudska prava, “rod” označava društveno oblikovane uloge, ponašanja, aktivnosti i osobine koje određeno društvo smatra prikladnima za žene i muškarce. No, to je samo dio istine; o ostatku sam već pisao, pa to ovdje neću ponavljati.

Naime, Bajruši je zatajio da – kad se pažljivo slušaju argumenti zagovornika rodne teorije, otkriva se da oni uvođenje pojma roda objašnjavaju kao Svjetska zdravstvena organizacija, a onda odmah, kao da je to logično, relativiziraju spol. Potom prelaze na u pojam spolne orijentacije i potpuno rušenje osnova biologije, genetike, fiziologije, anatomije i psihologije. Na koncu „objašnjenje“ Svjetske zdravstvene organizacije postaje uporište za uvođenje zakona da žena ima pravo na pobačaj sve dok dijete ne prodiše, a dok ne prodiše, čedo nije ljudsko biće, nego „majčino tijelo“. Iz rodnoga lista brišu se pojmovi „majka“ i „otac“ i zamjenjuju pojmovima „roditelj 1“ i roditelj 2“, a muškarac koji se „osjeća“ ženom ima pravo rabiti ženski javni zahod.

Ponavljam: sve to dolazi kad se jednom usvoji pojam „roda“.

Kao i drugi jurišnici na hrvatsku kulturu, Bajruši spominje nasilje na ženama, ali ni oni ni on ne navode izvore tih podataka i metode s pomoću kojih su oni prikupljeni. Ni u to se, dakle, ne ćemo upuštati, ali g. Bajrušija možemo upitati: „što to konkretno nedostaje hrvatskim zakonima koji se odnose na zaštitu žena, a da se ne može nabrojiti i uvesti i bez Istanbulske konvencije?“

Iza Bajrušijeve prozirne dimne zavjese krije se cijela jedna neutemeljena, nedokazana, nedokaziva i nakaradna teorija koju ću ovdje ukratko objasniti, tako da hrvatska javnost shvati o čemu se radi i obrani se od prevare poput Bajrušijeve iz „Jutarnjega lista“.

Sva teorija u jednoj sličici s medenjakom

Internet je prepun objašnjenja rodne teorije koja vodi do totalnog uništenja zapadne kulture i načina življenja, ali sve se svodi na jednu sličicu (http://itspronouncedmetrosexual.com/2011/11/breaking-through-the-binary-gender-explained-using-continuums/).


„Učenje“ te slike ušlo je u zakonodavstvo i u školsko gradivo SAD-a i drugih zapadnih demokracija. Na red je došla Hrvatska, a to Bajruši zna i na to cilja, ali od javnosti taji, jer da ljudi znaju o čemu se radi nikad rodnu ideologiju ne bi prihvatili osim kao uvredu zdravom razumu.

No, pođimo po redu.

Otkud medenjak?

Ljudsko biće je na većini tih slika prikazano kao tradicionalni medenjak iz dječje priče u kojoj roditelji bez djece stvaraju dijete od medenjaka, kao Geppetto i Pinocchio. Od engleskoga izraza gingerbread man (kruh od đumbira, „medenjak“) napravili su “genderbread person“ – „rodnostvorenu osobu“ (prevedeno prema izgovoru).

Vrlo vješta prevara: čovjeka se nije moglo nacrtati, jer ne bi smio biti ni muškarac niti žena, odnosno bi, ali bio bi nevjerojatna mješavina jednoga i drugoga, s dodatcima – ničega i svega (v. dalje).

K tome, dijete u obliku medenjaka je simpatičan lik koji privlači čitateljevu, posebice dječju simpatiju i nježnost i tako prikriva strahotu sadržaja.

Taj lik nema ni spolnoga organa, jer ga ne smije ni imati; umjesto toga ima znakove od kojih dva poznajemo kao muški i ženski, a treći je hermafrodit, dvospolac. Naravno, to se tako ne zove, znakić je nježan i diskretan kao i „rodnostvorena osoba“.

Valja uočiti da se lik „izražava“ kao cjelina, a ta cjelina je „rod“; njegov izražaj se formira s pomoću tri značajke: kao „rodni identitet“, „biološki spol“ i „spolna orijentacija“. Budući da g. Bajruši u navođenju međunarodnih dokumenata o rodu nije spominjao rodni identitet (nego rod kao socijalnu kategoriju!), a ljudi za takvo nešto nikad nisu čuli, pogledajmo pobliže o čemu se tu radi.

Četiri značajke ljudske spolnosti

Na slici vidimo četiri ravne crte:

1. Rodni identitet spaja „ženu“ i „muškarca“, a u sredini je „rodno čudan“ tip (engl. gender queer“). „Rodni identitet“ nema veze s genetikom, fiziologijom i anatomijom, a navodno je „u glavi“, ali nema veze ni s psihijatrijom. Taj i takav pojam u medicini ne postoji.

2. Rodni izražaj (ekspresija) spaja „ženskost“ i „muškost“, a u sredini je „i žensko i muško“ („androgini tip“). I on je „u glavi“, bez ikakvih dokaza. Bez obzira na „rodni identitet“ „rodni izražaj“ izražava se proizvoljno, npr. oblačenjem, ponašanjem i vezama.

3. Biološki spol spaja „žensko“ i „muško“, a u sredini je „interseks“, valjda „međuspol“, ali ne znam što to znači, osim ako se pri tome ne misli na vrlo rijetke anomalije spolnoga razvitka opisane u medicinskim knjigama. Anatomski je biološki spol smješten na poziciju spolnoga organa, ali označen je simbolima tako da može biti bilo što i bilo kakav.

4. Spolna orijentacija spaja „heteroseksualno“ i „homoseksualno“, a u sredini (?) je „biseksualno“. Zanimljivo, spolna se orijentacija nalazi u srcu! Nisam znao, premda sam profesor fiziologije i tisuće sam studenata ispitao pitanjima o funkciji srca – i ni jedan mi, položio ili ne položio, nije rekao da je tamo spolna orijentacija.

„Spolna orijentacija“ nema nikakve veze s prethodne tri značajke, tj. može biti bilo kakva bez obzira na „rodni identitet“, „rodni izražaj“ i „biološki spol“. Sve prolazi – samo treba reći „to je u mojoj glavi i u mojemu srcu“. Pritom je ono „u glavi“ ljudsko pravo, a ono „u srcu“ – „ljubav“. Ne samo da su potpuno ušutkani roditelji, vjera, iskustvo i tradicija, ušutkana je, prezrena i silovana, klasična galileovska znanost na kojoj se razvila zapadna civilizacija. To je neki oblik „znanstvene revolucije“ (v. Thomas Kuhn i rušenje paradigme), ali bez i jednoga jedinoga dokaza, s konstrukcijama koje se zasnivaju na jednoj sličici kolačića! Tko su ti ljudi i na osnovi čega oni tvrde da su u pravu, a cijelo čovječanstvo u krivu – u stvarima koje su mjerljive i dokazive i mjerene su i dokazane milijune puta?
Tko nije znao, neka shvati: to učenje dolazi i u naše škole! Jokić se vraća. Bajruši juriša. Dubravka Šimonović, implicira Bajruši, sve zna, neupitan je autoritet. Iza njih stupaju divizije nevladinih udruga i sve lijeve stranke. I nitko ne vidi da je „krstarica Aurora“ davno aktivirana. (O tome nas je na HTV obavijestio g. Vojko Obersnel).

Bajruši i rod

Iz slike vidimo da postoji rod, ali ne kao socijalna kategorija (kao što jako naglašava g. Bajruši), nego kao nešto vezano uz spolnost, a što nikad nismo ni čuli niti vidjeli. Rod se očituje kao „rodni identitet“, ali čini se da taj identitet nije nasljedan (kao spol), dakle se stječe. No, budući da je to „identitet“ i budući da se „stječe“, znači da je prilično čvrst. Dakle, na primjer, to je muškarac koji je stekao identitet – žene. Toliki da takav trči na Olimpijadi sa ženama (800 m) i uvijek pobijedi. Ako muškarac koji je sebe proglasio ženom može na Olimpijadu, može i u Sabor. (G. Bajruši se ruga „desnim konzervativcima“ da se boje da će se kakav transrodni ljevičar pojaviti u Saboru na „Ženskoj listi“.)

Ako je rodni identitet samo socijalna kategorija, gospodine Bajruši, kao je onda ta kategorija biološkog muškarca dovela na Olimpijadu kao ženu?

No, osim „rodnoga identiteta“ – postoji i „rodni izražaj“. Treba uočiti da je g. Bajruši i to podveo pod „socijalnu kategoriju“! Između „rodnoga identiteta“ i „rodnoga izražaja“ ne mogu navesti razliku, jer te pojmove nikada u svojemu dugom, dugom školovanju i biomedicinskoj karijeri nisam čuo. Mislio sam da je „identitet“ čvrst, ali s obzirom da postoji „izražaj“, čini se da „identitet“ baš i nije nešto, i da ga „izražaj“ može nadvladati. U glavi su jedan i drugi, ne zna se kako su tamo došli, veze nemaju s nasljeđem i – sve je moguće. Osim dokazivanja.

Četiri ravne crte

Sve četiri spolne značajke ljudskoga bića su, prema slici, ravne crte koje spajaju dva ekstrema (krajnosti). To znači da se, na primjer, biološki spol u populaciji ljudi (muškaraca i žena!) „razlijeva“ od muškoga prema ženskomu, i da su muško i žensko kako ih mi obični ljudi znamo, samo krajnosti biološke stvarnosti! Većina je između – i predstavljaju pomiješano muško i žensko.

Priznajte da Vi (i g. Bajruši) niste takva mješavina i da nikad ni jednu niste vidjeli! Radi se, naime – o spolnom organu, rasporedu dlaka, rastu brade i brkova, obliku tijela (kosti i mišići), dubini glasa, svemu što biološki razlikuje muškarca i ženu! A draga mala „rodnostvorena osoba“ pokazuje da smo svi takve mješavine muškaraca i žena!

U „desničarko-konzervativnoj“ školi kakvu imamo danas, uči se da postoje samo biološki muškarci i žene, a ništa između, na stranu osobe koje su oštećene zbog genetskih ili drugih razloga. Međutim, kada dođu g. Jokić i Štulhofer sa svojom „modernom školom“, učit će se da je biološki spol „kontinuirana diskretna varijabla“! To se naime očitava iz naše slike: biološki spol je kontinuirano i mjerljivo u ljudima raspoređen tako da skoro nitko nije samo muško ni samo žensko, nego je neka mješavina na neprekinutoj, glatkoj crti raspodjele biološkoga spola među ljudima! (Sjetite se, rečeno je gore – mješavina npr. brade i brkova.)

Zasad zagovornici rodne ideologije ne govore o životinjama, osim da ih ima homoseksualnih, ali još nije riješen problem životinjskoga zamišljanja „rodnoga identiteta“ i „rodnoga izražaja“.

Ovdje se mora spomenuti i jedan stručni pojam. Naime, na slici s medenjakom nema broja (ili udjela, postotka) osoba s ustrojem biološkoga spola koji bi se trebao moći očitati na ravnoj crti između „ženskoga“ i „muškoga“; na primjer: „koliko posto u ljudskoj vrsti ima osoba koji su 64% žene a 36% muškarci?“ Ravna crta sugerira da u ljudskoj populaciji za svaku kombinaciju „ženskoga“ i „muškoga“ postoji jednak broj (postotak) osoba. Potpuno je izostavljena Gaussova normalna raspodjela za kontinuirane diskretne varijable u prirodi, koja kaže da u prirodi najviše ima „onih srednjih“ osoba, u ovom slučaju „interseksualnih“ (v. sliku)! Gaussova normalna krivulja je „zvonastog“ oblika, s tim da jedna standardna devijacija lijevo i desno od aritmetičke sredine obuhvaća 68,26% populacije. „Čistih“, „nepomiješanih“, muškaraca i žena bilo bi, prema toj slici, vrlo, vrlo malo, mnogo manje od 1%. Na slici je gaussovska raspodjela izbjegnuta, jer bi dodatno ilustrirala totalnu nevezanost na znanost i osnovne prirodne zakone i apsurdnost rodne teorije. Pogledajte svijet oko sebe i recite – tko je ovdje lud: koliko oko sebe vidite osoba s pomiješanim ženskim i muškim značajkama? Tko je „zatucan“, a tko „normalan“, tko racionalan, a tko iracionalan?

Isto vrijedi i za ostale tri crte, dakle, prema toj slici među ljudima najviše ima „rodno čudnih“, „androginih (muškoženskih)“ i „biseksualaca“. Njih je najviše, ali postoje i oni koji su 99% jedno a 1% drugo, 51% jedno a 49% drugo ili 1% jedno a 99% drugo. Samo normalnih nema, ili ih ima jako, jako malo.

To je ta Bajrušijeva „socijalna kategorija“ i Jokićeva „moderna škola“. Simpatični dječji lik u obliku medenjaka izabran je da proguta razum cijeloga svijeta i uništi njegovo sekularno znanje, ljudsku duhovnost i tisućugodišnje iskustvo svagdanjega života.

Tko i zašto može prihvatiti taj novi nauk kad ga malo bolje prouči, kad se doista o njemu informira – o njegovoj znanstvenoj neutemeljenosti i katastrofalnim posljedicama kojima prijeti?

Prije nego glasuje, narod, i njegovi zastupnici u Saboru, trebaju znati punu istinu o stvarima koje im se daju na glasovanje. Laganje je u tim slučajevima i zakonski kažnjivo, ili bi barem trebalo biti. Zamislite da g. Ante Ramljak, izvanredni upravitelj Agrokora, sutra u Jutarnjem listu objavi da Agrokor nema nikakvih dugova, nego da je u zadnjih deset godina bio u dobitku za pet milijardi kuna godišnje. A onda se otkrije istina. Što biste pomislili o tom g. Anti i tom „Jutarnjem listu“?

Prof. Matko Marusic, MD, PhD/Narod.hr

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori
Komentiraj

Događaji

Ukrcajte se na ‘Vlak slobode’: ‘Sjećamo se dana kada je 100.000 ljudi na Rivi pokazalo što je hrvatsko jedinstvo’

Objavljeno

na

Objavio

Njime se želi očuvati memorija na događaj prije 22 godine kada je “Vlakom slobode” iz Zagreba u Split doputovao tadašnji hrvatski državni vrh na čelu s predsjednikom Republike Hrvatske dr. Franjom Tuđmanom

“Vlak slobode” Split-Knin-Split, u spomen na istoimeni vlak koji je vozio na današnji dan 1995. od Zagreba do Splita i kojim je označen završetak oslobodilačke vojno-redarstvene operacije “Oluje,” krenuo je u subotu sa splitskog Željezničkog kolodvora, organiziran na poticaj splitskog gradonačelnika Andre Krstulovića Opare.

Njime se želi očuvati memorija na događaj prije 22 godine kada je “Vlakom slobode” iz Zagreba u Split doputovao tadašnji hrvatski državni vrh na čelu s predsjednikom Republike Hrvatske dr. Franjom Tuđmanom. Tada se na splitskoj Rivi okupilo više od 100 tisuća građana, podsjetio je gradonačelnik Krstulović Opara.

“Mi u Splitu smo jako ponosni na taj događaj i tadašnji doček ‘Vlaka slobode’ kojim je označeno hrvatsko nacionalno jedinstvo i kraj ‘Oluje’. U povijesti Splita i Republike Hrvatske ostat će sjećanje na tadašnji upit predsjednika Tuđmana okupljenima na splitskoj  Rivi – ‘što im još može obećati’, a oni su svi jednoglasno glasno odgovorili ‘Vukovar’, ‘Vukovar’ ” , naglasio je u izjavi novinarima splitski gradonačelnik.

Direktor HŽ Putnički prrijevoz Željko Ukić, koji se pridružio današnjem “Vlaku slobode” Split-Knin-Split, izjavio je kako su Hrvatske željeznice podržale prijedlog grada Splita za obilježavanje spomena na “Vlak slobode” koji je prije 22 godine  putem od Zagreba do Splita povezao do data razdijeljenu Hrvatsku zbog velikosrpske oružane agresije.

“‘Vlak slobode’ prije 22 godine važan je i za Hrvatske željeznice jer je njime povezan Zagreb i Split,” rekao je Ukić.

U današnjem “Vlaku slobode” su brojni uzvanici među kojima i župan splitsko-dalmatinski Blaženko Boban. Na putovanju do Knina ovaj vlak staje na mjesnim gradskim i općinskim željezničkim postajama gdje u njega ulaze gradonačelnici i načelnici mjesta.

facebook komentari

Nastavi čitati

Istaknuto

25. kolovoza 1991. – početak bitke za Vukovar

Objavljeno

na

Objavio

Današnji dan 25.08.1991. smatra se početkom bitke za Vukovar. Borbe u gradu i oko grada, sa poginulim i ranjenim, vodile su se od svibnja 1991., ali tog dana grad je napadnut iz svih smjerova svim raspoloživim naoružanjem “JNA”, uključujući avione.

Naime tog dana “Jugoslavenska narodna armija” koja je sve vrijeme uoči napada glumila suzdržanost i neutralnost kao ” tampon zona sukobljenih strana” otvoreno se svrstala na stranu agresora u trenucima kad je bilo vidljivo da regularne hrvatske policijske snage polako preuzimaju nadmoć na terenu nad srpskim teroristima i paravojnim formacijama.

Vidjevši da bi se ratna sreća mogla okrenuti na hrvatsku stranu, “JNA” je sve svoje potencijale, naoružanje i kompletnu ratnu mašineriju stavila na raspolaganje paravojnim srpskim snagama i pridružila se u sveopćem napadu na Vukovar.

To je bila 87-dnevna opsada hrvatskog grada Vukovara od strane “Jugoslavenske narodne armije”, uz pomoć srpskih paravojnih snaga od kolovoza do studenog 1991. godine tijekom Domovinskog rata.

Bitka je završena porazom Zbora narodne garde i jedinica MUP-a, velikim razaranjem Vukovara i brojnim ubojstvima i progonom hrvatskog stanovništva.

Grad je naposljetku potpuno uništen i okupiran 18. studenoga 1991.

Prema specijaliziranom elektroničkom portalu o Domovinskom ratu “Domovinski rat On Line”, ukupan broj stradalih boraca na hrvatskoj strani, gardista i policajaca, procjenjuje se na oko 2.500.
Oko 7.000 osoba, civila i vojnika, završilo je nakon pada grada u logorima u Srbiji. Poginulo je oko 1.000 civila, od čega 86 djece, od kojih je najmlađe imalo 6 mjeseci (Ivan Kljajić), koji je poginuo od krhotina srpske granate dok ga je otac Pavle Kljajić držao u rukama (ranjen u tom napadu, i on je uskoro umro).
Ranjeno je 2.500 osoba od čega su 570 ostali trajni invalidi. Bez jednog ili oba roditelja ostalo je 858 djece.
Još uvijek se traži gotovo 500 nestalih Vukovaraca.

Prema istom specijaliziranom elektroničkom portalu ukupan broj stradalih vojnika “JNA” i četničkih snaga na širem području Vukovara procjenjuje se do 8.000 poginulih, do 15.000 ranjenih te između 400-600 uništenih tenkova, oklopnih i transportnih vozila (JNA priznaje 110) , te oko 20 uništenih zrakoplova i helikoptera (“JNA” priznaje dva).

Za mnoge ratne zločine: ubojstva civila, mučenja i ubijanja, progone, etničko čišćenje, potpuno uništenje grada (tzv. famozno „prekomjerno granatiranje“), rušenje bolnice, kulturocid, logore u Srbiji i drugo još nitko nije odgovarao.

facebook komentari

Nastavi čitati