Proglas od 5 prosinca 1914.

    0

    Priloženi Proglas je upućen stanovnicima grada Zagreba i svim Hrvatima kao jedan očiti znak oduševljenja hrvatskih vojnika u službi austrougarske carske vojske koja je 2 prosinca pobjedonosno ušla u Beograd. Koliko god ovaj Proglas odsjevao vjernošću “premilostivom” caru i kralju Franji Josipu I i sa poklikom “Živila naša hrabra vojska!, očito misleći na carsku austrohugarsku monarhističku vojsku, ipak je u ovom proglasu nešto značajno za nas Hrvate, a to je da Proglas poziva sve Hrvate da za 8 dana u znak slave okite svoje kuće hrvatskim zastavama; za razliku Titovih partizana kada su “pobjedonosno” ušli u Zagreb 8 svibnja 1945., nagonili stanovnike grada Zagreba i sve Hrvate da izvise jugoslavenske zastave.

    proglas

    Sada se postavlja pitanje, 99 godina poslije ovog Proglasa, koji su Hrvati bili više državotvorni Hrvati, ovi koji su ovaj Proglas pisali 1914. i molili Hrvate da izvise hrvatske zastave, ili oni Hrvati koji su 1945. pozivali Hrvate da okite svoje kuće i okite ulice jugoslavenskim zastavama. Ni jednih ni drugih nema više među nama živima (možda mali broj starica i staraca koji su tada bili djevojke i dječaci, te nisu mogli donositi nikakovih odluka, osim što su bili svjedoci ulazka partizana u Zagreb) ali će zato povijest, na koncu, reći svoje i dati pravorijek svima.
     
    Na svu žalost da su Hrvati podijeljeni na tri skupine: Prva hrvatsko/državotvorno/nacionalistička skupina oko DESETOG TRAVNJA ili ZA DOM SPREMNI, dok su druge dvije skupine uzajmno slijedile, rame uz rame, političko/ideološko uvjerenje oko AVNOJ-a i ZAVNOH-a, primjerice, boreći se protiv spomenutih DESETOG TRAVNJA ili ZA DOM SPREMNI. Da su kojim slučajem i hrvatskim nacionalnim zanosom hrvatski partizani, koji su sami sebe prozvali “antifašistima”, isticali stari i povijestni hrvatski borbeni poklič ZA DOM SPREMNI u svojim odredima i borbama u NOB, NOV itd., uvjerenja smo danas svi da bi se mnogi hrvatski životi spasili, jer bi imali isti “hrvatski jurišni borbeni poklič”.
    Mi današnji Hrvati ne moramo čekati da prođe pored ovih činjenica tri/četiri hrvatska naraštaje eda bi se moglo mirno, staloženo raspravljati o dvije borbene hrvatske struje drugog svjetskog rata, obe zadojene velikim borbenim idealizmima. Mi to možemo sami učiniti, i to danas, ne uklanjajući imena ulica i zabranjivajući isticanje imena onih koji su svojim radom, požrtvovanošću i svojim životima branili ime i čast svojeg naroda, svoje zemlje i svoje države Hrvatske; jednostavno tako da se svim onima koji su svoje živote dali u borbi za obranu svoje zemlje, bez obzira dali je bio u hrvatskim postrojbama ili jugoslavenskim odredima, bez obzira kakovu je odoru nosio, ustašku ili partizansku, DA IM SE DIGNE JEDAN ZAJEDNIČKI SPOMENIK, gdje će s jedne strane pisati: OVI HRVATSKI PARTIZANI SU SE BORILI ZA OVU ZEMLJU HRVATSKU S ZNAKOM PETOKRAKE, a na drugoj strani: OVI HRVATSKE USTAŠE SU SE BORILI ZA SVOJU NEZAVISNU DRŽAVU HRVATSKU S ZNAKOM “U” I ZA DOM SPREMNI. Dok se ovo ne ostvari, žao mi je reći, biti će uvijek zlih duhova i nacionalnih provokatora. Tada bi se obistinila ona generala Drinjanina kada je on u svojem povijestnom govoru za Deseti Travnja 1968., Hrvatima rekao:
     
    “SVI ONI KOJI ZAGOVARAJU USTAŠKO-PARTIZANSKI RAT MEĐU HRVATIMA, SU IZDAJNICI HRVATSKE STVARI!”. 
    Otporaš/kamenjar.com

    facebook komentari