Pratite nas

Prognali vareške Hrvate pa ih sada optužuju za samoprogon!

Objavljeno

na

Bosanskohercegovački lonac sve je vrući, sve više kuha i miriše mirisom laži, mržnje, klevete, netolerancije, isključivosti, pa čak i nekim mirisom novog rata. A taj miris rata, kao da tom europskom Libanonu nije dovoljno ratova i ubijanja, razaranja i progona, gotovo najviše zaudara iz političkih krugova bošnjačkog naroda, koji si uzima za pravo da u Daytonu zaustavljeni a u toj zemlji dalje nastavljeni sukob priznaje i ocjenjuje isključivo onako kako to njima odgovara. Tolika laž i mržnja prema drugom i drukčijem, svemu nemuslimanskom i nebošnjačkom, podsjeća na onu velikosrpsku laž i nesrbima tijekom Drugoga svjetskog rata i poraća.
Nakon što je propala muslimanska laž o milijun poubijanih Muslimana, jer je taj broj desetak puta, na svu ljudsku sreću, manji, i što sve žrtve sukoba u BiH – muslimanske, srpske i hrvatske – ne prelaze sto tisuća, što je ogromna brojka, jer je i jedna žrtva prevelika, bošnjačka se strana okrenula svome narodu pripremajući ga novim lažima i mržnjom za novi rat. Zar može biti išta drugo nego li priprema za rat, na agresiju na Hrvate, pisanje neki njihovih novinarki o tome kako su Hrvati Vareša sami na sebe izvršili agresiju, sami sebe prognali, poubijali i svoja mjesta od samih sebe očistili. No ta laž je poslijeratni kontinuitet muslimansko-bošnjačke politike i ona se pokušava nametnuti cijelom bosanskohercegovačkom hrvatskom narodu, da je sam sebe protjerao, poubijao, sela opustošio, crkve porušio. I ta hrvatska samoagresija, samoetničko i vjersko čišćenje, samoprogon, razlog je njihova nestanka i u Varešu, i u Bugojnu, i u Travniku, i u Kaknju, i u Fojnici, i u Zenici, i u cijeloj Bosni i Hercegovini. Samoagresiju i samoprogon Hrvati su na sebe izvršili i u poslijeratnom Sarajevu, i zahvaljujući njihovoj agresiji sami na sebe  taj grad je danas sto posto muslimanski grad, glavni grad tzv. multinacionalne i multikonfesionalne Bosne i Hercegovine.
Talibanska laž o kojoj piše neka Elmedina Muftić, vjerojatno po nalogu političko-vjerskog vodstva ratnih Muslimana i današnjih Bošnjaka, da su Hrvati Vareša sami sebe poubijali, prognali i tako taj grad i okolinu etnički i vjerski čiste ostavili Muslimanima, nije ništa drugo nego li ponovno ubijanje ubijenih, ponovni progon prognanih i ponovna priprema za novu, sada bošnjačku agresiju i na preostale Hrvate Vareša i na sav hrvatski narod u Bosni i Hercegovini.
Može li se logikom te talibanske laži pisati i to da su Muslimani Ahmića sami sebe poubijali i prognali iz tog sela? Ili Muslimani  Srebrenice da su se sami poubijali, ili da su Muslimani i Hrvati samo sebe poubijali i prognali sa cijeloga genocidnog prostora Republike srpske. Znači li to, kako piše navedena novinarka, i kako se bosanskohercegovački sukob pokušava svijetu predstaviti, da su u građansko-konfesionalnom sukobu za teritorij Muslimani poubijali Muslimane, Srbi Srbe, a Hrvati Hrvate. Po tom muslimansko-bošnjačkom pokušaju opravdanja za progone i etnička čišćenja što su ih počinili nad Hrvatima, pa i Srbima, rat u Bosni i Hercegovini bio je suicid naroda. Zašto onda optuživati jedni druge, kad smo se sami poubijali, prognali. Nezabilježeno u povijesti čovječanstva.
Na portalu Bošnjaci.net Elmedina Muftić o stradanju vareških Hrvata i priznanju vareškog načelnika da je nad Hrvatima izvršen zločin etničkog čišćenja od strane Muslimana, piše: „Ono što nije bilo uobičajeno proteklih godina, a dogodilo se ove godine, to je da su i Hrvati 8. 11. 2013. godine organizirali “Akademiju u povodu 20. godišnjice stradanja Hrvata Općine Vareša”, na kojoj se obratio i načelnik općine Vareš Avdija Kovačević i, svojim “dirljivim govorom”,stavio trajnu hipoteku zločina na leđa Bošnjaka. Pozivajući se na pravo, istinu i mnoge druge vrijednosti, u svom govoru je kazao: “Na pitanje je li se na teritoriju općine Vareš koncem 1993. godine desio zločin nad hrvatskim narodom Vareša, odgovorno, suhoparno pravnički odgovaram da jest. Počinjen je zločin! Na moguća pitanja, može li se pravno kvalificirati taj zločin, također odgovaram da može i da u tome kvalifikovanom ili produženom krivičnom djelu ima elemenata društvene kataklizme hrvatskog naroda, progona hrvatskog naroda, etničkog čišćenja hrvatskog naroda i ratnog zločina protiv civilnog hrvatskog stanovništva općine Vareš. Danas u svijetu postoje dvije grupe pravnih učenjaka i eksperata koji kažu da postoje dvije pravne istine, i to istina kao opće prihvaćeno mišljenje i istina iz sudskog spisa. Priznajem da sa skromnim pravničkim znanjem pripadam ovoj drugoj grupi ljudi i da je po meni Istina ono što je zapisano, a ne ono što je kazano. Istina je pravomoćna sudska presuda.”
Pa kad PRAVNIK definira da je “nad Hrvatima izvršen zločin”, što ne reče, tko ga je izvršio i na koji način?! U Varešu se jest dogodio egzodus hrvatskog naroda, to je očito, pokazat će to i popis stanovništva, ali činjenica je – kako sada pametuju Bošnjaci – da Hrvate iz Vareša nisu otjerali Bošnjaci, njihove komšije i prijatelji, nego tadašnja politika Herceg-Bosne. „Hrvati su žrtve pogrješno vođene politike i separatističkih stremljenja Bobana, Šuška, Prlića i ostale ustaške bratije, a ne etničkog čišćenja koje su proveli Bošnjaci“,kažu oni.
Ako je to tako, a to bošnjačka strana pokušava nametnuti kao istinu, zašto onda tolika opstrukcija, tolike zabrane, tolika kršenja ljudskih i vjerski prava i sloboda, povratka prognanih Hrvata, i onih koji su preživjeli taj suicid. Zašto tako agresivna zabrana ostatku ostataka hrvatskog naroda na uspostavljanju vlastitog entiteta, uspostavljanju vlastitih nacionalnih institucija koje bi štitile hrvatski narod od ponovnog samoubojstva i samoprogona. Dakako, štitile bi hrvatski narod, u prvom redu od bošnjačkoga i srpskog progona i zaustavile taj planirani zločinački pothvat srpsko-muslimanske diobe Bosne i Hercegovine.
Vjerojatno zbog takvoga bošnjačkog definiranja građansko-religioznog bosanskohercegovačkog sukoba za teritorij svjetska zajednica i ostavlja ovdašnje narode da sami dovrše svoja ubojstva, svoje progone i da kao neka samoubilačka plemena zauvijek nestanu s tih europskih prostora. Bošnjačko ustrajavanje u laži o razlozima i posljedicama sukoba sve više bosanskohercegovačku suvremenost čini zagrijanijom, težom i nesnošljivijom, pa čak u nekim težinama napisane i izrečene laži o tom ratnom stanju koje traje, Bosnu i Hercegovinu vraćaju u devedesete godine prošlog stoljeća. Zbog toga nisu rijetke ni pojave bošnjačkog veličanja turskoga okupatorskog polutisućljetnog perioda i nastojanje da se Bosna i Hercegovina vrati  u to krvavo genocidno vrijeme danka u krvi i prisilne islamizacije.
https://i1.wp.com/sarajevo.co.ba/wp-content/uploads/Prvi-masakr-na-Markalama-Sarajevo-5.-februar-19941.jpg?w=740
Markala prije dva desetljeća kada su Srbi optužili Muslimane za samoubijanje
Kočenje Bosne i Hercegovine da ne krene u budućnost, odnosno njezino guranje u prošlost, bošnjačkom vodstvu omogućava i činjenica da je tim strašnim izmišljotinama i lažima o stradanju, progonu i izbjeglištvu bosanskohercegovačkih Hrvata, ta strana sebi to postavila kao glavni cilj u dijalogu traženja rješenja toga složenog pitanja i pozicioniranja naroda u tim traženjima. Muslimansko, a zatim i bošnjačko sotoniziranje Hrvata i njihove prošlosti, kao da nema granica, te se ide u smjeru da se i hrvatski nobelovac Ivo Andrić, zbog pisanja istine turskog zuluma i njihove ostavštine u BiH, proglašava genocidnim o čemu čak i film spremaju. Dvadesetogodišnja muslimansko-bošnjačka monstruozna laž o stradanju Hrvata, klon je velikočetničke propagande koja je i tijekom granatiranja Sarajeva i pokolja u tom gradu (simbol pokolja prije 20 godina – Markala, 5. veljače 1994.) svijetu govorila da to Muslimani sami sebe granatiraju, masakriraju i ubijaju. Tom istom lažnom propagandom, koja je sada još teža od velikosrpske budući da se širi u miru, služe se i današnji Bošnjaci prema Hrvatima. Klon je to  velikočetničke politike skrivanja zločina i genocida koje su počinili nad Hrvatima.
Sve to govori da proces etničkog čišćenja traje i da Bošnjaci ne prihvaćaju Bosnu i Hercegovinu kao multinacionalnu i multireligioznu zajednicu naroda i vjera. Biti protiv takve multi Bosne i Hercegovine, znači ili njeno ubijanje ili progon malobrojnijih naroda, ili etnička čišćenja i genocid, ili centralizam i unitarizam. Iako je to sve pokušavano u Bosni i Hercegovini ratovima i diktaturama, progonima i etničkim čišćenjima, ipak zbog njezine povijesne specifičnosti to nikad nije uspjelo, čak ni jačim i brojnijim narodima i diktaturama od današnje bošnjačke, koja nikako da spozna i prizna te propale pokušaje i nešto od njih nauči.
Međutim, poslije svih tih propalih i tragičnih neuspjelih pokušaja, svi ti zagovornici i vođe tih zločinačkih pohoda na Bosnu i Hercegovinu, vrijeme je da se u toj zemlji priđe na jedan drugi mirni način njenog pravednog uređenja, koje će donijeti mir svakom njenom narodu i zemlji u cjelini. Zbog tih univerzalnih vrijednosti pravde i jednakosti, slobode i pravednosti, kojima ide cijeli svijet, žurno je potrebno Bosnu i Hercegovinu federalizirati na način kako je složeno i njezino društvo. Potrebna je federalizacija triju nacionalnih entiteta, županija/kantona ili republika unutar cjelovite Bosne i Hercegovine, jer to je jedini način mirnog rješenja nemirne njezine složenosti. To je način na kojem funkcioniraju još neke europske također složene, zemlje, kao što je Belgija, Švicarska, Savezna Republika Njemačka ili svjetska velesila Sjedinjene Američke Države. Jedino takav federalni, konfederalni ili savezni ustroj Bosne i Hercegovine na cijelom njezinom prostoru može zaustaviti dva radikalno suprotstavljena procesa, velikosrpski separatizam i velikobošnjački unitarizam, koji su sve veća opasnost ne samo za propadajuću Bosnu i Hercegovinu, već  i za susjedstvo i Europu u cijelini.

Vinko Đotlo

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori
Komentiraj

Pregled

Govor predsjednika Vlade Plenkovića pred Općom skupštinom UN-a

Objavljeno

na

Objavio

Premijer Andrej Plenković nalazi se u New Yorku gdje je na Općoj skupštini UN-a održao govor.

Jedan od učinaka globalizacije je da se svijet suočava s velikim migracijama. Hrvatska je u prošlosti bila suočena s velikom izbjegličkom krizom, ali naš pristup će uvijek biti onaj u kojem će na prvo mjesto stavljati ljude – rekao je Plenković i dodao kako nam je potrebna suradnja kako bi se pozabavili s korijenima problema.

Rekao je kako se moramo fokusirati na diplomaciju i prevenciju te da jedinstveno rješenje nije primjereno za sve zemlje.  – Naš doprinos izgradnji mira bit će i dalje važna komponenta vanjske politike kroz izravno djelovanje kao i kroz dijeljenje naših iskustava s drugim zemljama – rekao je Plenković.

Moramo se više uključiti u borbu terorizma jer je očito da postoji veća potreba za suradnju u toj borbi. Hrvatska u potpunosti podupire rezoluciju Vijeća sigurnosti protiv Sjeverne Koreje – izjavio je Plenković i pozvao Sjevernu Koreju da prestane s testiranjem nuklearnog oružja.

Plenković je rekao i kako svjedočimo sve većim klimatskim promjenama te da se moramo više pozabaviti tim pitanjem. Napomenuo je kako Hrvatska nije bila pošteđena tih promjena te je bila pogođena velikim požarima ali i poplavama. – Hrvatska je predana multilateralizmu – kazao je Plenković pred kraj govora.

Plenković je povodom obilježavanja 25. godišnjice ulaska Hrvatske u Ujedinjene narode na prijamu u New Yorku istaknuo kako je to velika obljetnica, a 22. svibnja 1992. simbolizirao je završetak dugotrajnog nastojanja hrvatske države kako bismo dobili međunarodno priznanje te da možda za nekoga 25 godina nije puno, ali kako je to za nas bio generacijski pothvat.

Plenković je u srijedu navečer u New Yorku održao prijam na koji su stigli mnogi ugledni američki Hrvati, no i visoki dužnosnici poput predsjednika Opće skupštine UN-a Miroslava Lajčaka i europskog povjerenika za proširenje Johannesa Hahna.

Premijer je prethodno održao i predavanje na sveučilištu Columbia gdje je okupljenim studentima govorio o hrvatskim pogledima na Europsku uniju, te među ostalim istaknuo kako su sljedeći ciljevi ulazak u zonu Šengena i u eurozonu.

facebook komentari

Nastavi čitati

Kronika

Kapetan Dragan pobjesnio u sudnici: ‘Ovo je fašistički progon, pa mene je i JNA mrzila’

Objavljeno

na

Objavio

Dragan Vasiljković, poznatiji kao kapetan Dragan, kojega optužnica Županijskog državnog odvjetništva tereti za ratne zločine nad hrvatskim vojnicima i civilima u četvrtak je iznoseći svoju obranu na splitskom Županijskom sudu odbacio krivnju za sve što mu se optužnicom stavlja na teret

Vasiljković je iznio obranu, ali nije želio odgovarati na pitanja sudskog vijeća, optužbe i obrane. Kazao je da je cijeli sudski proces ‘opsesivno fašistički progon‘, a nakon što ga je sudac Damir Romac upozorio da ne vrijeđa nastavio je da od procesa ne bi ostalo ništa ‘kada bi isključili fašizaciju Hrvatske‘.

Odbacio je tvrdnje da je ikada imao veze sa zatvorom na kninskoj tvrđavi upitavši kako netko može biti ratni zarobljenik prije rata s obzirom da je rat u Knin došao 1995.

‘Ja sam dao prijedlog da se zatvor izmjesti i napravi mokri čvor. Ne znam kome je palo napamet da me predstavi kao čuvara zatvora kada je tamo bilo toliko puno policije. Želim reći kako sam 12 godina zatvoren od čega 11 godina bez optužnice. Oduzeli su mi 12 godina života. Čak su i Alojzija Stepinca držali u kućnom pritvoru, a ja sam 12 godina u zatvoru’, kazao je Vasiljković.

U svojoj je obrani kazao i da je Glinu napustio 27. srpnja u 14 sati, a u optužnici ga se tereti da je djela počinio 30. srpnja. Istaknuo je kako je ‘komično’ sve ono što o tom slučaju pišu novine.

‘Veće su šanse da sam zapovijedao Anti Gotovini nego JNA. Pa oni su mene mrzili. Ne samo da nisam počinio ratni zločin nego se zapitajte zašto sam postao to što jesam’, rekao je Vasiljković na kraju svoje obrane.

Vasiljković je optužen da je kao zapovjednik Jedinice za posebne namjene u sastavu paravojnih srpskih postrojbi, odnosno zapovjednik Nastavnog centra za obuku pripadnika specijalnih postrojbi Alfa, postupao protivno odredbama Ženevske konvencije.

Na teret mu se stavlja da je tijekom lipnja i srpnja 1991. u zatvoru na kninskoj tvrđavi te tijekom veljače 1993. u Bruškoj kod Benkovca mučio, zlostavljao i usmrćivao zarobljene pripadnike hrvatske vojske i policije.

Uz to je optužen i da je tijekom srpnja 1991. u Glini, u dogovoru sa zapovjednikom tenkovske jedinice JNA, izradio plan napada na tamošnju policijsku postaju te prigradsko naselje Jukinac, sela Gornji i Donji Viduševac, a potom i njihovo zauzimanje.

Tijekom napada su oštećeni i uništeni civilni objekti, stanovništvo natjerano na bijeg, opljačkana je imovina, a ubijeni su i ranjeni civili od kojih i jedan strani novinar.

facebook komentari

Nastavi čitati