Pratite nas

Prolazi još jedna prijelomna godina koju su prelamali jedni onako preko svoga koljena i leđa onih drugih

Objavljeno

na

Na izmaku stare godine treba podvući crtu, izvršiti inventuru, okrenuti novu turu, a nakon inventure dolaze na red novi novogodišnji eventi. Mnogima i nije do nekakvog slavlja. Tako jedan bh. građanin u šali reče:

– Još su samo dva dana do Nove godina, a ja još ne znam koju ću pidžamu obući!

Drugi zove trećega da proslave Novu kod njega:

– Kod mene će doček biti mrak mrakova. Tako su mi barem javili iz Elektroprivrede!

Četvrti građanin pročitao je oglas o novogodišnjem dočeku u nekom ekskluzivnom odredištu za „samo“ 299 KM pa reče:

– Ja za tu lovu mogu dočekati 8. mart!

Dan kad su barem žene barem jedan dan u godini barem malo ravnopravne. Prolazi još jedna prijelomna godina koju su prelamali jedni onako preko svoga koljena i leđa onih drugih. Usput se kunući u demokraciju, pravdu, jednakopravnost. Pa kardinal Vinko Puljić konstatira kako je BiH postala država od koje okreću glavu. I dižu nos oni koji su kreirali ovakvu BiH, a ima i podmetanja nogu vlastitom daytonskom čedu. Naglašava kardinal kako je BiH opet sitniš za potkusurivanje velikih moćnika.

Godina na izmaku pamtit će se po maratonskim sastancima, cesijama, sećijama, okruglim i švedskim stolovima o provedbi presude u predmetu “Sejdić-Finci”, a sve će se nastaviti u godini koja dolazi. Jer je nekima jako stalo da se raspišu izbori prije rješenja toga slučaja, a posebno stoga da se slučajno ne bi dogodilo da bh. Hrvati dođu u poziciju da sami sebi izaberu političke predstavnike. A u najboljem slučaju da u izbornoj 2014. godini izbora i ne bude. Ako baš mora, neka izborna bude – reizborna.

Godina na izmaku bit će upamćena i po popisu stanovništva. Pokazalo se da popis za bh. Hrvate nije značio i otpis. Na popisu stranaka pojavile se nekoliko novih čiji čelnici čvrsto vjeruju da neće biti za staro željezo. BiH je u 2013. godini bila na krivom kolosijeku kad je Europa u pitanju. No, kad se radi o najvažnijoj sporedna stvar na svijetu, tu je BiH na glavnom kolosijeku – plasirala se u svijet. Europa mora puno brže reagirati jer BiH ode u Brazil.

Učiteljica života neke u BiH ništa nije naučila. Igraju ulogu Srba u propaloj Jugoslaviji, a čude se što se Srbi u BiH ponašaju kao Hrvati u Jugi, a bh. Hrvati kao tadašnji Muslimani (kasnije Bošnjaci). Pa im povijest služi kao onoj gospođi kad je pekla blagdanske kolače.

– Dodaj mi knjigu „Povijest BiH“ – obrati se mužu.

– Što će ti sad ta knjiga, ta nećeš je baš sad čitati? – upita je muž.

– Ma, kakvo te je čitanje snašlo, nego da pritisnem ove oblatne – pojasni mu supruga.

Kardinal na božićnom prijmu reče da su ljudska prava Bogom dana, a da građanska prava imaju uporišta u pravednim zakonima koja treba zajednički donositi i provoditi, kako bi svaki čovjek mogao doživjeti svoje dostojanstvo prava. Dodao je da se na isključivosti i mržnji ne može graditi pravedno društvo. No, nekima takve riječi na jedno uho uđu, a na drugo iziđu pa se čude zašto se Europa oglušuje na njihove riječi. Nepopravljivi i profesionalni bh. optimisti očekuju da će godina koja dolazi ipak donijeti taj minimum tolerancije i minimum povjerenja, da će se neki odreći maksimuma pretenzija. Djed Mraz koji je stigao iz Europe dijeli darove samo onima koji su ove godine bili dobri, ali valja ga uvjeriti da će dogodine biti puno bolji te da dadne nešto na veresiju. No, neki će se zacijelo i dalje ponašati po onoj: Kad se dovedem u red, napravit ću kaos! Teško će se odreći svojih ambicija, svojih birača kojima prodaju rog za svijeću umjesto svijetla na kraju bh. tunela, svojih privilegija stečenih utopijom kojom utapaju one koji ih drže kao malo vode na žuljevitom dlanu. Ne mogu oni tek tako lako prijeći na nešto što BiH čini jedinom mogućom, jedino održivom. Postoji opasnost da se na kraju svoje balade počnu ponašati poput jedne dame koja reče:

 – Mogu preći preko svega, ali kad prelazim, dobro izgazim!

Tko ih može osujetiti i kako? Tko god je pokušao, naišao je na tvrd orah, a orah je voćka čudnovata. Puno njih kunu se u prijateljstvo s BiH, ali polažu i neko pravo na BiH. No, neki unutarnji dušobrižnici BiH igraju se Chuck Norrisa koji je i Facebook izbrisao iz prijatelja!

FranoVukoja/vl

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori
Komentiraj

Povijesnice

21. rujna 1991. – “Obadva! Oba su pala!” – riječi koje su obilježile Domovinski rat

Objavljeno

na

Objavio

‘Obadva, obadva, oba su pala!’

Kada se Filip Gaćina 21. rujna 1991. godine glasno zaderao ‘Obadva! Oba su pala’, nije ni slutio koliki će odjek njegov glas ostaviti u glavama brojnih Hrvata, kojima se nakon toga vratila nada da se mogu oduprijeti srpskoj agresiji.

Mnogi ni ne znaju da je Zečevo, malo mjesto između Rogoznice i Vodica, poprište jedne od najpoznatijih scena iz Domovinskog rata.

Naime, upravo je tamo 21. rujna 1991. godine, u trenucima kad se činilo da se Hrvatska neće moći oduprijeti srpskoj agresiji, Filip Gaćina povikao “Obadva, obadva! Oba su pala!”

Rušenje srpskih ratnih aviona kamerom je zabilježio snimatelj amater Ivica Bilan, a snimka je postala moralna vodilja za brojne hrvatske dragovoljce i vojnike.

Kultna snimka koja je isti dan prikazana na HRT-u, izazvala je opće oduševljenje i euforiju, te predstavlja svojevrsnu prekretnicu Domovinskog rata kao jedna od prvih značajnih pobjeda nad tehnički znatno nadmoćnijim neprijateljem.

Uzvik koji je Filipu Gaćini zauvjek donio legendarni status danas ima posebno mjesto u sjećanju hrvatskog naroda, a snimka je jedan od najvažnijih prizora iz tih vremena, koji zorno svjedoče o hrabrosti hrvatskih branitelja.

Filip je preživio cijeli Domovinski rat, da bi 19. rujna 1998. godine. poginuo u miru prilikom razminiravanja terena od eksplozivnih sredstava kao zaposlenik postrojbe za razminiravanje “Mungos”.

facebook komentari

Nastavi čitati

Reagiranja

Mladen Pavković: Ne dozvolimo da se izruguju na Dan sjećanja na žrtve Vukovara i Škabrnje!

Objavljeno

na

Jednodnevna manifestacija s nazivom Europska noć kazališta ove će se godine, osim u Hrvatskoj, održati i u desetak drugih država.

U tome, na prvi pogled,  nema ništa sporno, osim što je planirano da se u mnogim gradovima i mjestima Hrvatske čitav dan kazališne predstave održavaju 18. studenoga, dakle na Dan sjećanja na žrtve Vukovara i Škabrnje, simbola obrane naše Domovine.

Dakle, dok će se mnogi prisjećati najtežih dana tijekom hrvatskog obrambenog Domovinskog rata, obilaziti grobove, paliti svijeće i odavati počast nevino stradalim Hrvatima, u većini kazališnih i inih dvorana ljudi će se zabavljati uz neke od kazališnih predstava, među kojima će kao i svake godine biti i onih čiji su autori srbijanski pisci. Na taj dan, kako je predviđeno, mnoge dvorane se neće moći ni iznajmiti za eventualne svečane akademije posvećene Vukovaru i Škabrnji, jer su već rezervirane za – tzv. Noć kazališta.

Odaziv za ovu manifestaciju je već sada iznimno dobar, a čitav program trebao bi biti poznat početkom listopada. Tako bi se vrlo lako moglo dogoditi da toga dana na tv-programima i drugim „velikim“ medijima (s obzirom i na to kakve sve tamo urednike imaju) da mnogobrojne predstave dobiju više prostora nego još jedna tužna obljetnica u Hrvata, o kojoj se i inače piše i govori samo 18., 19. i 20. studenoga!

Srbija i Crna Gora, kako smo saznali, neće odustati od Noći kazališta 18.studenog, već su navodno dale naputak svima kojih se to tiče da toga dana igraju samo „vedre i smiješne“ predstave, jer „kad je bal nek je bal“!

Četnička rock grupa „Riblja čorba“ 18. studenoga u Ljubljani (Slovenija) priprema veliki koncert u čast i slavu „oslobođenja Vukovara“, odnosno 40. obljetnice njihova rada.

Stoga, Udruga hrvatskih branitelja Domovinskog rata91. (UHBDR91.), traži od Narodnog sveučilišta Dubrava, organizatora ove manifestacije, a poglavito od Ministarstva kulture (pokrovitelja) i Ministarstva hrvatskih branitelja, te od svih Udruga proisteklih iz Domovinskog rata, kao i vlasnika dvorana, da ne dozvole da se na Dane sjećanja na žrtve Vukovara i Škabrnje  održi ova manifestacija, tim prije što ima i drugih dana kada se to može ostvariti.

Međunarodna zajednica nije ništa uradila da se zaustavi krvoproliće u Vukovaru i Škabrnji,  pa odakle onda nama „pravo“ da baš na dane najveće tuge i ponosa organiziramo „dane veselja“, kako su si to oni zamislili?

Mladen Pavković

facebook komentari

Nastavi čitati