Pratite nas

Kolumne

Prosvjedi branitelja

Objavljeno

na

Veliku tugu i tjeskobu pobuđuju hrvatski ratni invalidi I. kategorije koji su, premda su onesposobljeni za samostalan život, u ponedjeljak 20. listopada izišli na prosvjed u Zagrebu i odmah jasno poručili da se ne će povući dok se ne ispune njihovi zahtjevi. Od početka najjasnije su artikulirali zahtjev da podnesu ostavku ili budu smijenjeni nadležni ministar, njegova zamjenica i pomoćnik. Jedna od prosvjednica, osoba 100-postotni invalid, iznenada je završila svoj život na samom prosvjedu, više je prosvjednika završilo u bolnici, a to sve potvrđuje dramatičnost i tragičnost toga prosvjeda.

Suglasni sa zahtjevom hrvatskih ratnih invalida prosvjednika, legitimno, logično i najnormalnije potporu su im na razne načine pružili drugi branitelji, a podršku je iskazalo više relevantnih javnih osoba, predstavnika nekih političkih stranaka te predstavnici biskupa u ime hrvatskoga episkopata, a nije izostala ni solidarnost brojnih Zagrepčana, mladih vjernika, crkvenih pjevača… Posjet Predsjednika Republike, predsjednika Hrvatskoga sabora, kao i dva pokušaja organiziranja okrugloga stola nisu postigli nikakav uspjeh, čak ni uspostavu dijaloga.

Istodobno nisu izostala nova verbalna ranjavanja hrvatskih branitelja i politikantska međustranačka optuživanja, a predsjednik Vlade javno je odbio zahtjev prosvjednika i ustvrdio: »Naša Vlada braniteljima nije oduzela niti umanjila nijedno zakonsko pravo. Jedino su mirovine veće od 5000 kuna smanjene za 10 posto.« Tako se u zemlji, u kojoj su mnoga područja društvenoga života zamagljena kaotičnošću, nameće elementarno pitanje: Imaju li branitelji uopće stvarni razlog za prosvjed?

Registar hrvatskih branitelja iz Domovinskoga rata navodi oko pola milijuna imena branitelja razvrstanih u borbeni i neborbeni sektor, a braniteljsku mirovinu, prema podatcima koje je 29. listopada objavio T-portal, prima ukupno 46 550 branitelja. Od toga najnižu prosječnu mirovinu od 867 kuna prima 27 branitelja, 13 tisuća njih prima 3500, 15 621 prima 4500, 13 000 prima 6460 i 4902 prima mjesečnu mirovinu u visini od 9345 kuna.

Fama o privilegiranosti

Na trošak proračuna idu i jednokratne osobne invalidnine u iznosu od 223 milijuna kuna, obiteljske invalidnine od 300 milijuna, jednokratna pomoć od 28 milijuna te za automobile 6 milijuna i 700 tisuća kuna – pa godišnji izdatak za branitelje iznosi 3 milijarde 504 milijuna i 985 188 kuna ili 2,68 posto od planiranoga rashoda proračuna od 130 milijardi kuna. Ovi podatci pokazuju da je u javnosti nepravedno i netočno stvoren dojam da su branitelji privilegirani i da su veliki teret za državni proračun.

Činjenica je, naime, da su mnogi branitelji normalno zaposleni, kao i da su mnogi nezaposleni i da žive sve poteškoće nezaposlenih bez ikakve pomoći države. Koliko je »dobro« hrvatskim braniteljima pokazuje i podatak da ih je od 1995. do sada, kako je višekratno objavljeno, umrlo oko 30 tisuća, a to su ljudi koji su po svojim godinama trebali još dugo živjeti.

Činjenica je, naime, da su mnogi branitelji normalno zaposleni, kao i da su mnogi nezaposleni i da žive sve poteškoće nezaposlenih bez ikakve pomoći države. Koliko je »dobro« hrvatskim braniteljima pokazuje i podatak da ih je od 1995. do sada, kako je višekratno objavljeno, umrlo oko 30 tisuća, a to su ljudi koji su po svojim godinama trebali još dugo živjeti.

Razumljivo je da hrvatske branitelje iznimno jako boli proširena fama da su privilegirani i da su veliki teret državi, jer pravo na mirovine imaju samo oni branitelji koji su u ratu postali invalidi raznih kategorija, dakle ljudi koji su žrtvovali dijelove svoga vlastitoga tijela. Branitelje s pravom boli i odluka sadašnje Vlade da se u Registru branitelja ne navodi kategorija dragovoljaca, kao i odluka da se u nazivu njihova ministarstva izostavi pridjev hrvatski.

Razlozi za nezadovoljstvo

To sasvim sigurno očituje odnos sadašnje Vlade prema dragovoljcima koji nedvojbeno imaju veće zasluge od mobiliziranih branitelja i koje bi svaka normalna država isticala kao patriote koji su ono najbolje u braniteljskim redovima. Isto tako branitelje koji su se borili isključivo za hrvatsku državu ne može ne boljeti svako izbacivanje pridjeva »hrvatski«, tim više što je baš taj pridjev na ovim prostorima dugo bio zatiran i teško je vjerovati da se za sadašnje Kukuriku koalicije to ponovno događa slučajno i bezazleno.

Braniteljima su mirovine smanjivane 2009. godine te u siječnju 2014. onima koji primaju mjesečno više od 5000 osim stopostotnih invalida. Sadašnja Vlada ukinula je braniteljima koji žive ispod ruba siromaštva »opskrbninu« i umjesto nje Zakonom o socijalnoj skrbi odobrila im »zajamčenu minimalnu naknadu« koja je smanjena za branitelja samca s 1097 na 800 kuna.

Tom odlukom branitelji, umjesto da budu kao takvi ipak cijenjeni, svrstani su među brojne neuspjele, problematične i nesretne ljude – najniži sloj hrvatskoga društva. Upravo ta promjena potaknula je jednoga branitelja na samospaljivanje na rubu zagrebačkoga prosvjeda, a taj čin pokazuje koliku ranjenost u svom braniteljskom dostojanstvu trpe i osjećaju branitelji koje se tako degradira u državi koje ne bi bilo da je nisu obranili.

Doda li se tomu da je izmjenom Zakona o PDV-u uvedeno obvezno plaćanje PDV-a pri uvozu automobila za ratne invalide, da su djeca stradalnika i dragovoljaca izgubila prednost pri upisu na fakultet kad prijeđu potrebni prag, da se brojna druga nematerijalna ozakonjena prava, poput prednosti u zapošljavanju, ne provode, da ministarstvo dvije godine nije htjelo na zahtjev branitelja organizirati službeni razgovor s ministarstvom zdravstva i slično, više je nego dovoljno da branitelji ne mogu biti zadovoljni svojim tretmanom u hrvatskom društvu. Branitelji, kao i svi hrvatski građani, imaju neosporno pravo i na svoju procjenu aktualne državne politike i biti zabrinuti za sudbinu države za koju su se borili, pa je očito da oni i te kako imaju razloga za prosvjed, lišen svake stranačke politike i svakoga politikantstva.

Ivan Miklenić/Glas Koncila

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori
Komentiraj

Kolumne

Maras se ponaša kao da nije imao veze s Agrokorom! On bi trebao biti objektivan u Povjerenstvu?

Objavljeno

na

Objavio

(“Da je Todorić godinama iz sjene upravljao Hrvatskom, svima je jasno. Postavljao je svoje ljude u ministarstva i vlade, u novčarske institucije, uprave raznih fondova, držao je u šaci medijske vlasnike. I upravo stoga sada cijelu priču želi prebaciti na politički teren, nadajući se da će se nekim vremenskim odmakom po modelu ‘svi su znali – svi su krivi’ na njega zaboraviti te da će se javnost zabavljati brčkajući se u muljavim lokvicama domaćeg političkog jada”. Silvana Oruč Ivoš)

Iz sigurnosti nekakve rezidencije negdje u Londonu,  nakon što je godinama upropaštavao hrvatsko gospodarstvo, a zbog čega je započela istraga zbog sumnje u ozbiljno kazneno djelo, Todorić nastavlja s pisanjem blogova.

Tako konačni početak otapanja vrha sante leda (kad je u pitanju neviđeni gospodarski kriminal) nekadašnji Gazda, a danas bloger, bezbrižno naziva ‘političkom predstavom za javnost u režiji najviših državnih dužnosnika’.

Istodobno moralizira kako ljudi koji su zadržani na ispitivanju u istražnom postupku nisu ništa krivi, jer je riječ o vrhunskim gospodarstvenicima, a ako postoji i najmanja odgovornost, a on je siguran da je nema, onda je ona isključivo njegova.

No, naravno, unatoč tom uvjerenju, Todoriću ne pada na pamet pojaviti se u Hrvatskoj, na čijoj je grbači posljednjih dvadeset godina lijepo živio, da odgovori na ono što zanima Državno odvjetništvo, vjerovnike koje je pljačkao, ali i ukupnu javnost. I nemojmo se zavaravati, ako ne bude prisiljen, ni Todorić niti njegovi sinovi, koji se također terete u procesu, neće to učiniti. Jer što će reći suočeni s dokazima? Kako će opravdati golemo bogatstvo kojim su raspolagali, od otoka Smokvice do Kulmerovih dvora, a čime su se, već je dokazano, koristili nezakonito.

Todoriću je, stoga, preostalo jedino izigravati žrtvu političkog progona, optuživati državu i Vladu kako su mu oteli obiteljsku tvrtku, iako je istina da je tvrtka u vlasništvu vjerovnika… Brojnih malih i srednjih poduzeća koje je Gazda godinama beskrupulozno vukao u propast. Todorić se iz svoje londonske rezidencije, a teško da je tamo otišao siromašan kao crkveni miš, sada drsko pravi kako ne postoje pronevjere u financijskom poslovanju, da nisu otkrivene milijunske „grješke“ u vođenju trgovačkih poslovnih knjiga, da nije otkriveno krivotvorenje isprava… Šteta je tolika da ni ukupna vrijednost tog Todorićeva koncerna nije dovoljna da se vrate svi Gazdini dugovi.

Da je Todorić godinama iz sjene upravljao Hrvatskom, svima je jasno. Postavljao je svoje ljude u ministarstva i vlade, u novčarske institucije, uprave raznih fondova, držao je u šaci medijske vlasnike. I upravo stoga sada cijelu priču želi prebaciti na politički teren, nadajući se da će se nekim vremenskim odmakom po modelu ‘svi su znali – svi su krivi’ na njega zaboraviti te da će se javnost zabavljati brčkajući se u muljavim lokvicama domaćeg političkog jada. Dakako da moraju odgovarati svi koji su mu na bilo koji način pogodovali, a mnogi jesu, bez obzira na političku boju. Ali Gazda je prvi na toj podugoj listi.

S druge strane, ima i jakih igrača kojima ne paše Todorićev pad. Jer je jasno da bi taj za sobom mogao povući mnoge. U tom kontekstu zanimljivo je gledati kako i Todorić i glavna oporbena stranka žele isto. Žele saborsko istražno povjerenstvo, iako znaju da za njega nema zakonskog utemeljenja nakon što je krenula kaznena istraga. Uostalom, znaju i jedni i drugi da ni jedno istražno povjerenstvo nikad ništa nije riješilo pa zašto bi ovoga puta bilo drugačije. Najbolje je cijeli slučaj pretvoriti u sapunicu, a onda jednostavno jednog dana oprati ruke i krenuti ispočetka.
Možda se tome nada i Gordan Maras koji je prije četiri-pet godina kao ministar i član Nadzornog odbora HBOR-a šakom i kapom dijelio kredite, iako se već i tada znalo da puno toga s Agrokorovim poslovanjem nije u redu, a što je ovih dana neovisna revizija i potvrdila. Danas se, pak, Maras ponaša kao da su Agrokorovi problemi počeli tijekom posljednje godine dana, a ne puno, puno prije. I kao da on s tim nema nikakve veze!? Možda Maras hoće da javnost zaboravi kako je za vrijeme svog ministrovanja žestoko gurao i radio političke pritiske – o čemu su svojedobno svjedočili pojedini članovi skupštine HGK – da tadašnji potpredsjednik Agrokora Damir Kuštrak postane predsjednik Hrvatske gospodarske komore. I sad je taj Maras član saborskog istražnog povjerenstva u slučaju Agrokor, a mi bismo trebali vjerovati u to da će s takvim repovima iza sebe Maras biti objektivan?! I pošten?!
Naprotiv, svima je jasno da je Maras u tom tijelu veliki uteg SDP-u pa u tom kontekstu i ne čudi Bernardićevo forsiranje priče o navodnoj nagodbi s Todorićem. Kad se sve zbroji i oduzme, nagodbu u tom smislu mogli su imati samo oni koji su s Todorićem tikve sadili. A tu SDP nije imun. Upravo suprotno.

Silvana Oruč Ivoš/Hrvatsko Slovo

facebook komentari

Nastavi čitati

Kolumne

Josip Jović: Novinarske trice i kučine

Objavljeno

na

Objavio

Poznato je kako tiskani mediji u nas i u svijetu proživljavaju svojevrsnu krizu koja se ponajviše ogleda u padu naklada.

Glavni je tome razlog pojava inernetskog novinstva, ali, barem kad je riječ o domaćoj medijskoj sceni, nije samo to u pitanju.

Dnevni, središnji, tzv. ozbiljni politički listovi trivijalizacijom tema i događaja kao da oponašaju baš te portale te time sebi oduzimaju specifični prostor djelovanja.

Evo jedne male antologije urnebesnih naslova: Milijan Brkić napušta politiku zbog Ane Rucner, Ella Dvornik ima novu frizuru, Renata u Splićaninu našla sve što joj treba, gola žena čisti stanove muškaraca, Ava Karabatić se seksala u zatvoru, Nives Celzijus objavila razgolićenu fotografiju, preseksi Milica zapalila Split, Pažanin vikao na Špičeka i otrkio gdje će provesti vikend, Ivana Plehinger otkrila zašto nema migrenu, Melania Trump očajna i nesretna, Suzana Mančić mami seksipilom i u šezdesetoj, Borna Rajić umišlja da je plemkinja, Soraja pokazala previše, Ž. je očajna jer ju je muž prevario s prijateljicom, Severina zapjevala s novim svekrom koji zna svirati harmoniku, a s Igorom šalje poljupce iz Venecije, Ecija Ojdanić nikad bolje nije izgledala, Jelena Rozga istakla prebujni dekolte, a fanovi oduševljeni njezinim šeširom, Danijela Martinović drastično promijenila izgled, Neven Ciganović se podvrgao estetskoj kirurgiji, Monika tulumari dok joj se muž priprema za novi brak,Aca L. brutalno pretukao bivšu ženu, Madonina kći obrijala dlake pod pazuhom, Lana Jurčević u donjem rublju raspametila obožavatelje…

Ovakva trivijalizacija sigurno neće pomoći uspješnosti medija koji žele biti ozbiljni i koji žele imati ozbiljne čitatelje. Neki teoretičari komunikacija drže kako je trivijalizacija u funkciji zaglupljivanja masa i odvlačenja pažnje od stvarnih problema društva, piše Josip Jović / Slobodna Dalmacija

Objektivno, ona je u funkciji promocije posve beznačajnih osoba i njihovih zanimanja. No, uz opći pad elementarne pismenosti, pretjeranu uporabu anglizama i vulgarnosti u izrazima, koje se poput crnih filmova nameću kao moderan stil, kakve pristojni ljudi ne koriste niti u krugu prijatelja kamoli pred tisućama čitatelja, postoji još jedan veliki problem, a zove se kolumnisti.

Umjesto objektivnih komentara i analiza, kakvih srećom još uvijek ima, dominiraju otvorena politička pristranost, vrijeđanje neistomišljenika pa i publike, egocentrična „ja pa ja“ forma, brkanje vlastitih opsesija, uvjerenja, vjerovanja i želja sa stvarnošću.

Na primjer, ne vidi se izvor terorizma ako to narušava ideju multikulturalnosti. Brojnim je komentatorima tako važnije ono što se događa u njihovoj glavi, nego u svijetu oko njih.

Selektivno, od slučaja do slučaja, tretiranje događaja i ljudi, diskreditiranje nepoćudnih, ili otvorena laž dio su svakodnevnice. To je sve možda u interesu nekih moćnih stranaka, skupina i pojedinaca, ali zacijelo nije u interesu medija.

facebook komentari

Nastavi čitati