Pratite nas

Protudruštvo i njegovi nositelji

Objavljeno

na

Mladi znanstvenici otvoreno kažu kako se ne mogu baviti problemima hrvatskog gospodarstva jer u tome slučaju ne mogu steći uvjete za napredovanje.

Takvim se pristupom hrvatska znanost dovodi na marginu društva, a Hrvatska u sve ovisniji položaj o multinacionalnim kompanijama koje su s financijskim sektorom nositelji modernog porobljavanja radnika.

[dropcap]D[/dropcap]ugogodišnji znanac kaže mi da bi aktualni sastav Ustavnoga suda Republike Hrvatske trebalo zvati sud za zaštitu zdravoga razuma. Takav naziv, ne treba dvojiti, nametnuo mu se nakon posljednjih odluka. Jednom je suspendirao kriterij od najmanje 25 tisuća riječi nametnut općeinformativnim dnevnim novinama pa će i te novine sada plaćati najniži porez od pet posto. Nedavno je Ustavni sud ukinuo Pravilnik o uvjetima za izbor u znanstvena zvanja koje je donijelo Nacionalno vijeće za znanost, ne bez ‘blagoslova’ Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta, o čemu svjedoči činjenica da se u obranu toga Pravilnika nije digao netko od osnivača Nacionalnog vijeća za znanost (Hrvatski sabor), štoviše potpredsjednik Hrvatskog sabora akademik Željko Reiner odlučno ga je kritizirao. Ministru znanosti, obrazovanja i sporta Željku Jovanoviću pred Ustavnim sudom u relativno kratkom vremenu pada već treća odluka. Nešto ranije Ustavni je sud vratio u demokratsku proceduru zdravstveni odgoj te zaustavio usklađivanje udžbenika s nepostojećim pravopisom, koji je ministar naručio od Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje kako bi što potpunije ‘balkanizirao’ hrvatski jezik.

Aktualnom odlukom o uvjetima za izbor u znanstvena zvanja Ustavni je sud zabranio bilo kakvu reviziju stečenih znanstvenih zvanja. Zaštićen je i hrvatski jezik i onaj dio znanosti (društvene znanosti) koje se bave nacionalnim temama. Istodobno zaključio je kako ograničavanje napredovanja gotovo samo preko stranih časopisa i pisanje na stranom jeziku ograničava slobodu znanstvenog stvaralaštva. Istodobno s time danas se nameće pitanje zašto je hrvatskoj znanosti onemogućeno sudjelovanje u ostvarivanju projekcije razvoja Hrvatske.

Posljednjom odlukom Ustavni je sud zahvatio društvene znanosti od nacionalnoga značaja, međutim, sa sličnim se problemom susreću prirodne i tehničke znanosti, gdje radovi moraju biti od fundamentalnog značaja i gotovo isključivo na engleskom jeziku. Mladi znanstvenici otvoreno kažu kako se ne mogu baviti problemima hrvatskog gospodarstva jer u tome slučaju ne mogu steći uvjete za napredovanje. Takvim se pristupom hrvatska znanost dovodi na marginu društva, a Hrvatska u sve ovisniji položaj o multinacionalnim kompanijama koje su s financijskim sektorom nositelji modernog porobljavanja radnika.

Protudruštvo u Hrvatskoj je vrlo organizirana tvorevina

Odluku Ustavnog suda o Pravilniku o napredovanju u znanstvena zvanja ministar znanosti iskoristio je za još jedan javni obračun s Ustavnim sudom. Pokušavajući dovesti u pitanje odluku Ustavnog suda, spominjao je proteklog tjedna po medijima lobiste po zagrebačkim fakultetima koji su doveli do navedene odluke te zaprijetio da će sljedeći sastav Ustavnog suda biti znatno stručniji.

Što može reći o stručnosti ustavnih sudaca ministar koji je u dosadašnjem mandatu poznat samo po aferama jer svega čega se dotakne, pretvara se u pravilu u općenacionalnu aferu, zasebno je pitanje.Međutim, svojom najnovijom izjavom ministar znanosti podsjetio je javnost još jednom kako u Hrvatskoj funkcionira protudruštvo. Ono nije nikakav novum niti nepoznanica u stručnim, napose sociološkim i politološkim krugovima. Ono svoju misiju počinje s mesijanskim obećanjima, a završava kao destrukcija.

Protudruštvo u Hrvatskoj stoljećima funkcionira kao rijetko dobro organizirana tvorevina, suprotstavljena realnom društvu, hrvatskoj državi, naciji i narodu, nekad u okvirima carstva i kraljevstva, drugi put u okviru prošlostoljetnih totalitarnih sustava, i sada kao neoliberalni i neokomunistički konglomerat, koji Hrvatsku hoće pretvoriti u predziđe Europe, regionalni privjesak, kako bi ju zadržalo na periferiji modernizacije sa svim naslijeđenim problemima.

Puzajuća okupacija

Neokomunističke strukture okupirale su sve glavne institucije blokirajući razvoj hrvatskoga društva. Od uspostave hrvatske države, kao puzajuća okupacija, osvajala je instituciju po instituciju uspostavljajući svoju ideologiziranu matricu. Radi se o vrlo maloj, ali dobro organiziranoj skupini koja nadzire izvršnu vlast i javne medije, stvarajući dojam neke društvene snage i masovnosti. Paradoks je što su nositelji protudruštva često birani na izborima i legalno izabrani, ma što to značilo.

Stvaranju protudruštva najveći je prinos dao američki multimilijarder Georg Soros svojim zalaganjem za razvoj tzv. otvorenog društva. Treba znati kako je Popperovo ‘otvoreno društvo’ sasvim nešto drugo od Sorosovih kukavičjih jaja koja raznosi svijetom gradeći po svojoj mjeri kvazidemokraciju i protudruštva. On sam u Hrvatskoj je udario temelje za novo protudruštvo koje sve više postaje glavna brana razvoju hrvatskoga modernog društva temeljena na europskim pravnim stečevinama.

Glavnom okosnicom protudruštva više nije mogla biti ona nacionalna skupina koja je pokazala svoju fašistoidnu agresivnost tijekom posljednjeg rata, zato se užurbano razvijao ‘nevladin’ sektor, najprije na račun razvikanog ‘filantropa’, a kasnije na račun poreznih obveznika, kao temelj protudruštva. Dok je protudruštvo bilo ograničeno na razne marginalne udruge, nije bilo opasnost za državu, kao sada kada su pristaše ideje protudruštva postali dionici same vlasti.

Projekti

Projekti nositelja protudruštva poznati su. Javni ih mediji stalno besplatno promiču, bez mogućnosti rasprave i uvažavanja stručnih stajališta. Mogu se prepoznati u inzistiranju na povlačenju tužbe za genocid protiv Srbije pred Međunarodnim sudom pravde, lansiranju teze o građanskom ratu, a ne agresiji na Hrvatsku, u ‘novom i jedinstvenom’ Hrvatskom pravopisu, u prodaji Hrvatske poštanske banke i Croatia osiguranja, u tzv. monetizaciji hrvatskih autocesta da bi se navodno spasilo državu od bankrota, u uništavanju hrvatskih seljačkih domaćinstava, prepuštanju hrvatskog dijela Jadrana za bezobzirni ribolov strancima, prometnoj izoliranosti juga Hrvatske itd.

Oduzimanje svih nacionalnih atributa, razaranje i rasprodaja domicilnih gospodarskih subjekata glavni su strateški smjerovi na kojima inzistira protudruštvo, koje u pravilu uvijek nastupa protiv općeg interesa i realnog društva. Jedino demokratskim suprotstavljanjem nositeljima protudruštva može se otvoriti perspektiva hrvatskoga društva u cjelini, a napose njegovom gospodarstvu.

Zahlađenje političkih odnosa s Njemačkom, koja je mogla biti važan gospodarski partner, samo je posljedica funkcioniranja aktualnog protudruštva u Hrvatskoj, koje nema legitimitet u narodu, a održava se na vlasti zahvaljujući raznim manipulacijama, neučinkovitoj i slabo organiziranoj oporbi i uspavanim intelektualnim elitama koje još ne prepoznaju let ptica pred oluju.

Svi su izgledi da Hrvatska, kako bi se očuvalo protudruštvo pred demokratskim valom, postane uzorna policijska država, koja čuva periferiju od demokratskih procesa. Demonstraciju takvih trendova imali smo priliku već vidjeti u prigodi skupe zabave koju si je priredila upravljačka elita slaveći ulazak u Europsku uniju. Je li u Europsku uniju ušla Hrvatska ili protudruštvo? Ako je ušlo protudruštvo, onda opetovana upozorenja Nigela Faragea u Europskom parlamentu imaju puno opravdanje i treba ih primiti vrlo ozbiljno.

Marko Curać/Hrvatski tjednik

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori
Komentiraj

BiH

Bakir Izetbegović: Moj otac Alija je pred smrt ostavio BiH Erdoganu u amanet, da skrbi o njoj

Objavljeno

na

Objavio

Bošnjački član Predsjedništva Bosne i Hercegovine Bakir Izetbegović ponovo je u četvrtak eksploatirao problematičnu tezu po kojoj je njegov pokojni otac Alija prije smrti sadašnjem predsjedniku Turske Recepy Tayyipu Erdoganu povjerio ulogu svojevrsnog skrbnika nad BiH.

Sudjelujući u obilježavanju četrnaeste obljetnice smrti Alije Izetbegovića koji je bio prvim predsjednikom Predsjedništva BiH kao samostalne države, njegov sin je novinarima u Sarajevu kazao kako je veza između njegova oca i sadašnjeg turskog predsjednika bila veoma važna, a o tome svjedoči kako je Erdogan bio jedna od posljednjih osoba s kojom je razgovarao prije smrti.

“On (Alija) je u njemu je prepoznao budućeg jakog lidera i ostavio mu u amanet brigu za BiH. Ja mislim da Erdogan itekako dobro nosi taj amanet”, kazao je Bakir Izetbegović.

Na reakcije u povodu konstatacije o Erdoganu kao osobi kojoj je BiH ostavljena na skrb nije trebao dugo čekati a prvi je to učinio Izetbegovićev ogorčeni politički protivnik Milorad Dodik.

Kazao je kako je ta izjava “skandalozna i opasna” poručivši kako Bakir Izetbegović Erdoganu može dati na čuvanje samo ono što je katastarsko vlasništvo njegove obitelji.

“U BiH žive dva kršćanska naroda u čije ime Alija nikada nije govorio niti je imao mandat govoriti”, kazao je Dodik.

Sam Bakir Izetbegović u stalnim je kontaktima s Erdoganom, a jedan drugoga redovito oslovljavaju s “brate”. Zbog tako bliske suradnje Izetbegović je često izložen kritikama i optužbama da BiH dovodi u poziciju turskog vazala na Balkanu.

Turska se posredstvom svog veleposlanstva u Sarajevu izravno uključila u obilježavanje ovogodišnje obljetnice smrti Alije Izetbegovića i to ponudivši u četvrtak sarajevskoj publici premijeru turskog televizijskog dokumentarca pod naslovom “Alija, posljednji bedem islama”.

U filmu se veliča lik i djelo pokojnog bošnjačkog lidera, no čak je i njegovu sinu koji je nazočio projekciji zasmetao naslov koji je ocijenio “malo pretencioznim i jednodimenzionalnim”.

“Alija je naravno čovjek koji je borac za obranu islama na ovim prostorima, ali je bio i borac za demokraciju, slobodu, uvođenje višestranačkog sustava te obranu multietične supstance u BiH”, kazao je Bakir Izetbegović komentirajući film.

Začudio se ipak što se nitko u BiH nije sjetio snimiti film o njegovu ocu pa su to morali učiniti Turci koji su otišli i korak dalje jer njihova državna televizija TRT producira igrani serijal o Aliji Izetbegloviću koji se još snima.

Višnja Starešina: Pomozimo Bakiru vidjeti mudžahedine

facebook komentari

Nastavi čitati

Kolumne

Maras se ponaša kao da nije imao veze s Agrokorom! On bi trebao biti objektivan u Povjerenstvu?

Objavljeno

na

Objavio

(“Da je Todorić godinama iz sjene upravljao Hrvatskom, svima je jasno. Postavljao je svoje ljude u ministarstva i vlade, u novčarske institucije, uprave raznih fondova, držao je u šaci medijske vlasnike. I upravo stoga sada cijelu priču želi prebaciti na politički teren, nadajući se da će se nekim vremenskim odmakom po modelu ‘svi su znali – svi su krivi’ na njega zaboraviti te da će se javnost zabavljati brčkajući se u muljavim lokvicama domaćeg političkog jada”. Silvana Oruč Ivoš)

Iz sigurnosti nekakve rezidencije negdje u Londonu,  nakon što je godinama upropaštavao hrvatsko gospodarstvo, a zbog čega je započela istraga zbog sumnje u ozbiljno kazneno djelo, Todorić nastavlja s pisanjem blogova.

Tako konačni početak otapanja vrha sante leda (kad je u pitanju neviđeni gospodarski kriminal) nekadašnji Gazda, a danas bloger, bezbrižno naziva ‘političkom predstavom za javnost u režiji najviših državnih dužnosnika’.

Istodobno moralizira kako ljudi koji su zadržani na ispitivanju u istražnom postupku nisu ništa krivi, jer je riječ o vrhunskim gospodarstvenicima, a ako postoji i najmanja odgovornost, a on je siguran da je nema, onda je ona isključivo njegova.

No, naravno, unatoč tom uvjerenju, Todoriću ne pada na pamet pojaviti se u Hrvatskoj, na čijoj je grbači posljednjih dvadeset godina lijepo živio, da odgovori na ono što zanima Državno odvjetništvo, vjerovnike koje je pljačkao, ali i ukupnu javnost. I nemojmo se zavaravati, ako ne bude prisiljen, ni Todorić niti njegovi sinovi, koji se također terete u procesu, neće to učiniti. Jer što će reći suočeni s dokazima? Kako će opravdati golemo bogatstvo kojim su raspolagali, od otoka Smokvice do Kulmerovih dvora, a čime su se, već je dokazano, koristili nezakonito.

Todoriću je, stoga, preostalo jedino izigravati žrtvu političkog progona, optuživati državu i Vladu kako su mu oteli obiteljsku tvrtku, iako je istina da je tvrtka u vlasništvu vjerovnika… Brojnih malih i srednjih poduzeća koje je Gazda godinama beskrupulozno vukao u propast. Todorić se iz svoje londonske rezidencije, a teško da je tamo otišao siromašan kao crkveni miš, sada drsko pravi kako ne postoje pronevjere u financijskom poslovanju, da nisu otkrivene milijunske „grješke“ u vođenju trgovačkih poslovnih knjiga, da nije otkriveno krivotvorenje isprava… Šteta je tolika da ni ukupna vrijednost tog Todorićeva koncerna nije dovoljna da se vrate svi Gazdini dugovi.

Da je Todorić godinama iz sjene upravljao Hrvatskom, svima je jasno. Postavljao je svoje ljude u ministarstva i vlade, u novčarske institucije, uprave raznih fondova, držao je u šaci medijske vlasnike. I upravo stoga sada cijelu priču želi prebaciti na politički teren, nadajući se da će se nekim vremenskim odmakom po modelu ‘svi su znali – svi su krivi’ na njega zaboraviti te da će se javnost zabavljati brčkajući se u muljavim lokvicama domaćeg političkog jada. Dakako da moraju odgovarati svi koji su mu na bilo koji način pogodovali, a mnogi jesu, bez obzira na političku boju. Ali Gazda je prvi na toj podugoj listi.

S druge strane, ima i jakih igrača kojima ne paše Todorićev pad. Jer je jasno da bi taj za sobom mogao povući mnoge. U tom kontekstu zanimljivo je gledati kako i Todorić i glavna oporbena stranka žele isto. Žele saborsko istražno povjerenstvo, iako znaju da za njega nema zakonskog utemeljenja nakon što je krenula kaznena istraga. Uostalom, znaju i jedni i drugi da ni jedno istražno povjerenstvo nikad ništa nije riješilo pa zašto bi ovoga puta bilo drugačije. Najbolje je cijeli slučaj pretvoriti u sapunicu, a onda jednostavno jednog dana oprati ruke i krenuti ispočetka.
Možda se tome nada i Gordan Maras koji je prije četiri-pet godina kao ministar i član Nadzornog odbora HBOR-a šakom i kapom dijelio kredite, iako se već i tada znalo da puno toga s Agrokorovim poslovanjem nije u redu, a što je ovih dana neovisna revizija i potvrdila. Danas se, pak, Maras ponaša kao da su Agrokorovi problemi počeli tijekom posljednje godine dana, a ne puno, puno prije. I kao da on s tim nema nikakve veze!? Možda Maras hoće da javnost zaboravi kako je za vrijeme svog ministrovanja žestoko gurao i radio političke pritiske – o čemu su svojedobno svjedočili pojedini članovi skupštine HGK – da tadašnji potpredsjednik Agrokora Damir Kuštrak postane predsjednik Hrvatske gospodarske komore. I sad je taj Maras član saborskog istražnog povjerenstva u slučaju Agrokor, a mi bismo trebali vjerovati u to da će s takvim repovima iza sebe Maras biti objektivan?! I pošten?!
Naprotiv, svima je jasno da je Maras u tom tijelu veliki uteg SDP-u pa u tom kontekstu i ne čudi Bernardićevo forsiranje priče o navodnoj nagodbi s Todorićem. Kad se sve zbroji i oduzme, nagodbu u tom smislu mogli su imati samo oni koji su s Todorićem tikve sadili. A tu SDP nije imun. Upravo suprotno.

Silvana Oruč Ivoš/Hrvatsko Slovo

facebook komentari

Nastavi čitati