Provokatori

    0

    Veselio sam se kako ću ovu kolumnu posvetiti dugom povratku kući političkog uznika Darija Kordića, ali ne daju provokatori. Poslije povratka Zvonke Bušića iz američkog zatvora Darijev je povratak još jedna prigoda da se kao narod preispitamo što smo, tko smo i koliko umijemo cijeniti one koji su podnijeli žrtvu da bismo mi bili slobodni.

    Lako je bilo slaviti povratak Gotovine i Markača jer je njima i međunarodni sud dao za pravo, no puno je teže na dostojanstven način odati počast Dariju Kordiću. Hrvatske novine i televizija izvijestili su o povratku ”ratnog zločinca Darija Kordića”. I tako dali do znanja da orjunaška klika ne namjerava Darija ostaviti na miru. Ne sjećam se baš da su srpski mediji govorili o povratku ”ratne zločinke Biljane Plavšić”. No Srbija je država, čak i onda kada joj na međunarodnom planu ne ide dobro.

    Organizirani provokatori pokušali su Dariju zagorčati i prve korake na slobodi. Jedna ženska osoba podignula je papir s natpisom ”116”, a jedan je muškarac uzviknuo: ”Sotono, ubojico!”. Srećom, policija je brzo reagirala i spasila provokatore od batina. Iz medija saznajemo da je provokator stanoviti Zoran Ivančić, ”Zagrepčanin sa sarajevskom adresom”, kako ga predstavljaju u tim istim medijima. Provokatorica je njegova prijateljica Sabina Šabić. Njih dvoje, kako piše dalje, potegnuli su iz Sarajeva da bi zagorčali Kordiću susret s obitelji, prijateljima i poštovateljima. Mogu samo zamisliti kako bi se provelo dvoje Zagrepčana koji bi potegnuli u Sarajevo pokvariti doček nekog bošnjačkog osuđenika za zločine nad Hrvatima. Ops, za zločine se nad Hrvatima ne sudi, za to se uglavnom dobiva promaknuće. Tako je  Elvis Tukar bugojanskim Hrvatima poručio: ”Pobili smo vas ’93., pobit ćemo vas opet!”

    U Kordićevu slučaju riječ je o nevinu čovjeku osuđenu zbog toga što je odbio trgovati s Tužiteljstvom i optužiti druge kako bi spasio sebe. Bilo je i onih koji su pred takvom ucjenom pokleknuli, i kako se danas osjećaju, to najbolje oni sami znaju. Dario je stoički podnio nepravdu koja mu je učinjena jer je čovjek koji vjeruje da ima stvari vrjednijih od života. Zato kroz život može kročiti uzdignute glave, što god mislili i činili hrvatski neprijatelji. Čak ni Haaški sud nije mogao naći nikakve činjenice koje bi ga optuživale pa su ga osudili da je ”politički odgovoran” za zločin u Ahmićima. Nisu mu, dakle, mogli prišiti ni ionako rastegljivu inkriminaciju tzv. zapovjedne odgovornosti. Jer vojni zapovjednik nije ni bio.

    Dario je svoje učinio, dalje je na nama, Hrvatima. On je zaslužio da uživa u miru i slobodi sa svojom obitelji, mi bismo se trebali pobrinuti da mu raznorazni Ivančići i Šabićke taj mir ne narušavaju. Ne toliko radi njega koliko radi nas samih. Trebamo se potruditi da u Hrvatskoj na vlast dođu oni koji će nastaviti tamo gdje je Tuđman stao. Samo tako će Darijeva žrtva, kao i žrtve svih onih koji su dali živote ili dijelove tijela i duše za hrvatsku slobodu imati puni smisao, a naša djeca normalnu budućnost. Provokatora će uvijek biti, ali barem ne bismo smjeli dopustiti da nas se cere u lice s nacionalne dalekovidnice. Koju mi financiramo svojim novcem. Ni iz Sabora, Vlade ili Pantovčaka.
    Damir Pešorda

    facebook komentari