Prvi mart Bošnjacima, aprilili Hrvatima

0

Evo prođoše 22 godine od referenduma za neovisnost BiH. Prva stvar koja mi je pala na pamet kad sam vidio posljednja zbivanja u tzv. bošnjačkoj buredžik-revoluciji jeste jedan od kultnih filmova Jacka Nicholsona ”Let iznad kukavičjeg gnijezda”. To je jedan od kultnih hollywoodskih filmova koji nije imao nastavaka, a sve mi se čini da je situacija konačno sazrela kako bi se nastavak konačno napravio.

[dropcap]S[/dropcap]va ekipa je tu. Imamo redateljicu, Jack Nicholson je, prema mojim informacijama, već o svemu upoznat, a samo nam fali jedan Indijanac. Jasmila bi mogla glumiti doktoricu i režirati sam film. Na prosvjedima imamo identične scene kao i iz originalnog filma – uzmu autobus, odu na izlet, iskrcaju se svaki dan oko 11.30 sati ispred Predsjedništva BiH, tuda se motaju po pet do šest sati, a Jack Nicholson i Indijanac odu u Skenderiju ili Fis kako bi igrali košarke. Kada se ovi navečer umore, oni ih samo pokupe, i tako iznova svaki dan, dok im neko veleposlanstvo to ne zabrani ili dok im netko ne probuši loptu.

Politika kukavičjeg jajeta
Čuo sam za politiku kukavičjeg jajeta, na što se svodi sva bošnjačka politika prema Hrvatima. Prije nekoliko dana sam pročitao jednu kolumnu petrovca Josipa Vajdnera, koja je napisana još 2006. Sve ono što je čovjek tada napisao se može komotno sada pustiti. Toliko je aktualno. On je za primjer uzeo pticu sjenicu u čije gnijezdo kukavica stavlja svoja jaja te ih kamuflira. Prednost je u tome što se mlade kukavice izlegnu prije sjenica, pa ih izbace iz gnijezda, dok stara sjenica, po materinskom instinktu, nastavlja hraniti kukavicu.

Za one koji tu politiku ne shvaćaju najbolje, to se najbolje može objasniti preko primjera maškara. Pod tuđom maskom lakše se živi, pjevao je nekad Seid Memić Vajta iz Travnika. Dok Hrvati te maske nose jedan dan godišnje, bošnjačke političke elite ih nosaju 365, a u prestupnoj godini 366. No, prvi put u povijesti, jedan se bošnjački političar ponašao kao Europljanin. Riječ je o Mirsadu Kebi koji je stavio masku baš kad je i vrijeme. Mogu reći da mu genijalno stoji. Izgleda nekako europskije i odmah ti je draži. Ja bih zato i ostalima preporučio da slušaju malo Kebu, jer ako on išta ima, to su informacije.

Ja ni u prirodi ni u društvu nisam čuo za ništa sličnije politici političkog Sarajeva prema Hrvatima u BiH. Izašli smo zajedno na referendum i zajedno smo bili protiv toga da budemo u sastavu Jugoslavije. Pod tim i tim uvjetima! Srbi sasvim opravdano nisu htjeli ići van Jugoslavije, jer su se vodili zasjedanjem AVNOJ-a na kojem je rečeno da je BiH sastavnica Jugoslavije. Stoga, ako gledamo s aspekta međunarodnog prava, Srbi su, što se tiče BiH i referenduma, bili apsolutno u pravu. Hrvati su, s druge strane, izašli iz beogradskog ropstva kako bi došli u dvostruko ropstvo – ropstvo Sarajeva i ropstvo Europske unije.

Svi ninaju neželjeno dijete
Ali, što je u pitanju? Alija Izetbegović je uvijek kasnio, barem pola godina za političkim tijekovima – i u raspisivanju referenduma, i u naoružavanju svog naroda, jer je znao da će biti rata. Kad je BiH bila međunarodno priznata, Srbi su već preko JNA držali 72 posto okupiranog teritorija BiH…, dok Aliji nije na pamet palo da je rat. Mate Boban mi je u jednom razgovoru rekao kako se s njim s ničim nije slagao, ali da je u jednome bio u pravu: Važno je da si međunarodno priznat, da se dijete rodi pa da ga netko nina. Izgleda da je Alija bio u pravu. Jer, evo, već 22 godine svatko nina to neželjeno dijete.
Komotno bi himna ovakve BiH mogla glasiti: ”Nina nana svoga pehlivana, pola vlaha, pola muslimana”.
No, da se vratimo na politički odnos Bošnjaka i Hrvata. Na referendumu smo vezali zastave s muslimanima, a ne Bošnjacima. Taj jedan mali estetski dizajn vezanja hrvatske i muslimanske zastave (ne ljiljan, nego polumjesec) izgleda da je jako koštao Hrvate. Jer, kad su se ’93. uspjeli malo obraniti, krenuli su u rat protiv Hrvata, kako bi pravili svoju državu. Tad su se već nazivali Bošnjacima, te su krenuli s projektom pravljenja svoje bošnjačke države, neću reći muslimanske. Svako pomirenje i svaki savez s Hrvatima je bio u toj funkciji.

Potpisan je Washington gdje je dogovorena bošnjačko-hrvatska federacija s konfederacijama s Republikom Hrvatskom. Čim smo obranili i oslobodili Bihać, kako ne bi završio kao Srebrenica, već su Bošnjaci okrenuli politiku, te inicirali Dayton, prema kojem ne postoje nikakvi odnosi s Hrvatskom. Samo se napravila Federacija BiH gdje ne federiraju dva naroda i dva teritorija koja su bila unesena u Washington – teritorij Herceg Bosne i teritoriji pod tzv. Armijom BiH, nego federiraju kantoni. Već na prvoj sjednici daytonske BiH i Federacije, uvedeno je pet ministarstava koja su potpuno antidaytonska. Kako su išle godine, Barryjevi zakoni, pa Petrićeve odluke, međunarodna zajednica je pravila poteze protiv kojih Bošnjaci nisu imali ništa, da bi Hrvati poslije svakog izbornog ciklusa gubili sve više svojih prava suverenosti i konstitutivnosti. Ove, 2014. godine, Hrvati nisu ni suveren ni konstitutivan narod, nego su obični građani, a sve zahvaljujući politici kukavičjeg jajeta.

Sjećam se, nakon tri dana rata, u Mate Bobana nijedan Hrvat nije mogao doći. Ispred njegova ureda bi stajalo po stotinu muslimanskih političara koji bi od njega tražili nekakvu pomoć. Oko 300.000 Bošnjaka tada je otišlo u Hrvatsku, u splitskoj bolnici se rodilo 3200 bošnjačkih beba, hvala Bogu, a da ne kažem koliko je hrvatskih putovnica i domovnica dobiveno. Kad bi u Zagrebu došao do nekog političara, već si tu mogao naići na desetak bošnjačkih dužnosnika.
Znači, sva njihova politika u posljednjih 20 godina je bila kako govoriti protiv Republike Srpske, a od bošnjačko-hrvatske Federacije napraviti čisti bošnjački teritorij i državu. Zahvaljujući međunarodnoj zajednici, mogu reći da su u dobra doba i uspjeli. Što će dalje biti, to sam dragi Bog zna.

Europa uvodi sankcije, LOL!
No, nešto se u svijetu mijenja. Čak sam se dvoumio ovu kolumnu nasloviti ”Europa uvodi sankcije Rusiji”, jer bi to bio uvjerljivo najsmješniji naslov ikad. A da nije obrnuto?
Zahvaljujući politici Amerike i EU prema zemljama koje su bile u sastavu Varšavskog pakta, odnosno u komunističkom sustavu, za razdoblje tranzicije u euroatlantske tranzicije, oni su forsirali samo kadrove iz komunizma koji su samo svoje zemlje vodili u dužničko ropstvo. Ne bi se čudio kad bi sad ove države legalnim putem zatraže da se vrate u Varšavski pakt, te da granica između Zapada i Istoka ponovno bude Berlinski zid.

Jer, nigdje ja nisam vidio da itko napada komunizam kao jedan diktatorski sustav ravan fašizmu, samo crvene boje. To je kad sotona i antikrist imaju oružje – komunizam, isto kao i fašizam! Dapače, demokratskom Zapadu je važno bilo povaliti i uzeti sva nacionalna dobra, ali materijalna, ne duhovna, pa bi možda Zapad nešto i naučio.
Što se u Ukrajini događa? Ova zemlja je dobila neovisnost ’91., a oni su tek sad u zapadnim dijelovima počeli rušiti spomenike Lenjina, najvećeg zločinca u povijesti čovječanstva. Nije bilo duhovne obnove, Rusija je ojačala, a ako se ovako nastavi, ne bi me čudilo da više Mostara na Merdžan glavi završi ruska zastava. No, uzdam se u Boga i da će se Amerika opametiti te promijeniti politiku prema zemljama bivše Jugoslavije i drugim zemljama koje su bile pod komunizmom.

Povratak u šume
Najveći znak koji upućuje da će se to dogoditi nije izručenje Josipa Perkovića, nego stepenice koje su osvanule na Mljetu. O njima sam pročitao da su ih radila dva Bosanca te da ne vode nigdje. No, vode u šumu. E sad, pošto i ja imam obavijesti nekih službi, doznao sam da je to pilot-program koji su naručili hrvatski komunisti, jer znaju da će se ponovno morati vraćati u šumu. Iz svih krajeva Hrvatske dolaze narudžbe, pogotovo iz Rijeke. Tamo se traže tri vrste stepenica. Tamo žive i stariji ljudi, a komunisti žive od 100 do 130 godina, kao kornjače, pa su čak zatražili pokretne stepenice i stepenice za penjanje na brod.

Poslije događaja u Ukrajini, neminovan im je povratak u šumu. Najveća narudžba je došla s jednog malog mjesta, Lumbarde pored Korčule. To je inače najzapadniji dio Krima, tj. Moskve, i Beograda, iako je povezan i s Londonom. Tu su nastali hrvatski ”praksikovci” iz koje neki hrvatski intelektualci rabe misli i ideje. Jedino im je zajedničko to što mrze Krista, katolike i sve što je hrvatsko. Mala Lubarda je naručila 100 onakvih stepenica.
Ja bih šumaru preporučio da otvori četiri oka kad se partizani vrate u šume, te da zna da su to njihova prirodna staništa. Oni ne smiju izaći iz šume. Jer, ako se spuste u gradove, dogodit će nam se ovo što se događa Ukrajini, te što bi netko želio da se dogodi u BiH – kad partizani siđu iz šume u gradove, i počnu praviti plenume iz kojih nastane hrkljuš, pa onda zovu međunarodnu zajednicu da pomaže.

Tako da se komunističko-partizanska parola ”Nikad robom” pretvori u parolu ”Uvijek robom”.

Piše: Marin Topić/pogled.ba

facebook komentari