Pratite nas

Prvi svjetski rat u Zagrebu: Glad i siromaštvo

Objavljeno

na

Rat je Zagrebu donio bijedu i razorene obitelji. Novine su afirmativno pisale o ratu, ali iz njih se ne može iščitati stav građana. Muškarci su bili na frontu, a žene su bile okupirane preživljavanjem.

Upravo je te stogodišnje novinske listove temeljito pregledala mr. sc. Mirjana Jurić, viša arhivistica Hrvatskog državnog arhiva, a sve kako bi za potrebe znanstvenog rada saznala kako se je u glavnom gradu Hrvatske živjelo za vrijeme Prvog svjetskog rata. “S jedne strane, novine vrve vijestima s ratišta, veličanjem ‘naših junaka’ i s pozivima za pomoć. S druge strane, tu su vijesti o krađama, skupoći, prosjačenju, gubitku nadzora nad djecom i katastrofalnom socijalnom situacijom u Zagrebu”, priča u razgovoru za Deutsche Welle. I sama zgrada Arhiva u kojoj razgovaramo u uporabu je puštena u svitanje rata, 1913. godine kao Kraljevski zemaljski arhiv.
Mirjana Jurić Mirjana Jurić

Rat je, prema riječima naše sugovornice, u Zagrebu izazvao potpunu blokadu, od gospodarske do prometne. Gradom su, priča, šetali brojni vojnici koji su se dobrim dijelom odali skitnji. I ranije velik broj prosjaka-invalida narastao je tijekom ratnih godina. Redara je bilo malo, budući da ih je više od pola završilo na ratištima. “Stanje je bilo loše u sigurnosnom smislu”, priča arhivistica Jurić iščitavajući požutjele članke iz tadašnjeg tiska koji svjedoče o enormnom broju lopova svih dobnih skupina na ulicama.
Bijeda i pretjerano ‘modiranje’

Isječak iz Ilustrovanog lista, 1916. godine  Isječak iz Ilustrovanog lista, 1916. godine

O siromaštvu je, kaže, moguće govoriti s dva suprotstavljena stajališta. Oni koji su bili siromašni, u ratu su dosegnuli novo dno siromaštva. “Kad se gradska rasvjeta snizi na četvrtinu i potamne ulice, nastaje novi noćni život. Iz vlažnih i podzemnih stanova izlaze ljudi i žene, bosonoga i odrpana djeca noseći košarice. I doskora se na Jelačićevom trgu zareda povorka koja postaje sve dulja i dulja. Tek je ponoć, a već čeka 300 ljudi. I čekat će do 6 ujutro”, riječi su koje opisuju kolone koje su cijelu noć bdjele da bi dočekale kilogram krumpira u središtu grada. Novine su pune ovakvih članaka tijekom svih ratnih godina, objašnjava naša sugovornica, no dodaje da se isto događa i sa člancima koji opisuju život “na visokoj nozi”. “U našem gradu nisu nikada gospođe tjerale takav luksuz kao sada. Tko pogleda eleganciju dama koje šetaju na Zrinjevcu ili Ilicom, teško može pojmiti odakle volja kćerima, sestrama, zaručnicama i ženama naših vojnika koji su dnevno stalno u smrtnoj pogibelji da se tako kite. Stranci koji dolaze u Zagreb tvrde da nigdje nema tako deplasiranog i pretjeranoga luksuza u odijevanju”, samo je jedan od brojnih takvih navoda.
Uz sve to, prvi svjetski rat je bio period iznimno važnog djelovanja Katoličke crkve. “Istaknula bih dva uspjeha na karitativnom polju. Socijalna skrb je dobila svoj zakonski okvir. Brojna zapuštena djeca su udomljena u katoličkim obiteljima. To je bila suradnja crkvene, školske, sudske, upravne vlasti i svih karitativnih društava. Do tada nije bilo takve institucionalizirane pomoći. Drugi uspjeh Crkve je da su udareni temelji Caritasu kakvog danas znamo u Zagrebu”, doznajemo od arhivistice Jurić. Dobrotvorni koncerti su se događali svakodnevno. “To ne možete vjerovati. Bilo ih je u tolikoj mjeri da je došlo do iscrpljenosti građana o čemu svjedoče članci iz sredine 1916. godine.”

Zaposlene majke i zapuštena djeca
Vrijeme je u to kojem obitelj doživljava traumu. Majke i udovice su prisiljene potražiti posao i raditi, a djecu su ostavljale kod kuće. Udovice su zauzimale radna mjesta muževa u tvornicama. “Primjera radi, žene poginulih konduktera i poštara pozivane su na radna mjesta kondukterki u ZET-u ili poštarica u Ravnateljstvu pošta”, priča nam arhvistica Jurić. Između ostalog, žene su održavale ulice, perivoje, bile su željeznički ložači, čistile pruge od snijega i istovarivale robu iz vagona. “U pučkoj radionici su radile za vojnike. Šivale su, štrikale su čarape, kape rukavice. Istovremeno je postojao i stručni nadzor učiteljica nad njihovom djecom.”

Isječak iz Ilustrovanog lista 1916. govori o životu u Zagrebu
Isječak iz Ilustrovanog lista 1916. govori o životu u Zagrebu

No nažalost, nisu sva djeca bila zbrinuta i pod nadzorom pa su upravo ona postala jedan od najvećih problema Zagreba u godinama Prvog svjetskog rata. “Otac je otišao na ratište, majka je radila, a škole su bile zbog nestašice ugljena i štednje plina zatvarane. Čestu puta su pretvarane i u bolnice. Neka djeca nisu imala ni obuću pa nisu mogla u školu”, navodi Jurić istovremeno citirajući članke koje opisuju da se “velik broj djece kližu, sanjkaju, kradu, prosjače, piju po kavanama i idu po ringišpilima, a imaju cipelice i školski su obveznici”. Raspuštena i zapuštena zagrebačka djeca su tako vrijeđala prolaznike, bacala kamenje, razbijala izloge i posjećivala kinematografe.

Borba za zapuštenička prava
Problem je, kaže naša sugovornica, eskalirao do te mjere da je Zamaljska vlada Odjel za bogoštovlje i nastavu, preteča današnjeg Ministarstva obrazovanja, 1916. godine organizirala Konferenciju za zaštitu mladeži na kojoj je utvrđeno da je glavni problem zapuštene djece alkohol i skitnja. Koliko su ta djeca bila organizirana govori podatak da su si međusobno uputila poziv za skupštinu, a protiv spomenute konferencije. “Druže patniče, povodom učestalih anketa i tobožnjih konferencija protiv zapuštenosti djece, dakle protiv nas, krajnje je nužno da se čuje i naš glas. Pohrli druže ne žaleći truda ni troška na pouzdani sastanak na temelju članka 2. Zakona o pravu sastajanja koji će se održati 13. srpnja na Tuškancu na polju za nogomet. Ako si, druže, svjestan svojih svetih zapušteničkih prava, dođi na sastanak kako bi dignuo glas za svoja ugrožena prava”, iščitava arhivistica Jurić poziv od kojeg su ipak izuzeta djeca mlađa od 4 godine. No to ne znači da se četverogodišnjaci nisu htjeli pojaviti na skupu pa je tako zabilježen i izvjesni Jurica Pataček koji je udaljen zbog svojih mladih godina.

 Isječak iz Ilustrovanog lista 1916. govori o životu u Zagrebu Fotografije sa zagrebačkih ulica govore o velikom siromaštvu i bijedi stanovnika

Invalidi su, kaže Jurić, bili problem sličan zapuštenoj djeci. “Iz novinskih članaka je razvidan afirmativan pristup. Skupljao se novac, pisalo se kako im se može pomoći da postanu privredno sposobni, reklamirane su knjige poput “Kako pomažemo našim invalidima” autora dr. Božidara Špišića čiji je prihod od prodaje namijenjen Ortopedijskoj bolnici i Invalidskoj školi.” Ipak, činjenica je da se nakon rehabilitacije nitko nije pretjerano brinuo za njih pa su tako često završavali na ulici i postajali prosjaci. “Već sada se mogu vidjeti svaki dan gdje prolaze čitave čete prosjaka, osobito invalida bez ruku i nogu”, samo je jedan od opisa koji svjedoči tomu kako se tadašnja država ipak nije uspjela pobrinuti za stradale u ratu.

Krleža: Žene pate u šutnji
Arhivistica Jurić kao ilustraciju razorenosti obitelji i teškog položaja žena u Prvom svjetskom ratu izdvaja tekst ‘Kako stanuje sirotinja u Zagrebu’ velikog hrvatskog pisca Miroslava Krleže, tadašnjeg kroničara lista Narodna zaštita. Krleža tako opisuje zagrebački život u kuhinjama uz zadimljene štednjake i lavore s prljavom vodom. U takvim kuhinjama i po šestero djece spavaju u jednoj postelji, a razbijeni prozori su oblijepljeni starim novinama dok kokoši čeprkaju po prljavom podu. Ljudi su blijedi, a djeca su škrofulozna, rahitična i kašlju. “U takvim kuhinjama stanuju tisuće udovica, matera, žena, baka teta, priležnica i jadnica koje kao kakve bolesne sjene idu u prvo praskozorje u tvornice.
Tako žive tisuće žena u ‘bijelom gradu Zagrebu”. I sve te švelje, i dvorkinje, i radnice, i kondukterke, sve te hiljade bijednica koje ne peku kruha jer nemaju brašna, nego jedu crne noklice. I salatu, dok je ima. A onda ništa. Sve te hiljade u kuhinjama, sobama pod krovom, pivnicama i barakama, sve te žene pate u jednoj užasnoj šutnji”, ocrtava Krleža težak položaj žena koje su morale preživjeti i othraniti djecu u uvjetima s kakvim se nikada ranije nisu srele. Iako hrvatski povjesničari i danas prebrojavaju žrtve Prvog svjetskog rata, nažalost, malo koji će u njih ubrojati spomenute “matere, žene i bake”.
  • Autor Siniša Bogdanić/dw

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori
Komentiraj

Pregled

Zahvala zračnim i kopnenim snagama u ime cijele Hrvatske

Objavljeno

na

Objavio

Zahvala zračnim i kopnenim snagama u ime cijele Hrvatske

Obraćajući se pripadnicima OSRH koji su sudjelovali u NOS-evima, ministar Krstičević je iskazao neizmjernu zahvalnost zbog svega što su učinili.

Izaslanstvo Ministarstva obrane i Oružanih snaga Republike Hrvatske koje su predvodili potpredsjednik Vlade i ministar obrane RH Damir Krstičević te načelnik Glavnog stožera Oružanih snaga RH general zbora Mirko Šundov danas je, u utorak, 19. rujna 2017. uz predstavnike DUSZ-a, vatrogastva i lokalne uprave i samouprave boravilo u vojarni “Pukovnik Mirko Vukušić” u Zemuniku.

Osnovni cilj bio je dublji uvid u situaciju na terenu, kao i sve nedavne aktivnosti protupožarnih i protupoplavnih namjenski organiziranih snaga (NOS) OSRH koje su zajedno s drugim državnim institucijama i hrvatskim građanima radile na sprječavanju i sanaciji posljedica požara, poplava i suša koje su u zadnjih nekoliko mjeseci zadesile više područja Republike Hrvatske.

Tijekom posjeta vojarni, izaslanstvu su održane prezentacije o protupožarnoj i protupoplavnoj sezoni 2017., kao i o opskrbi pitkom vodom naselja koja su bila pogođena tim nepogodama i sušom.

Daljnje informacije predočene su tijekom pregleda postroja Protupožarne eskadrile 93. zrakoplovne baze i drugih pripadnika OSRH koji su bili angažirani u poplavljenim te sušnim područjima.

Obraćajući se pripadnicima OSRH koji su sudjelovali u NOS-evima, ministar Krstičević je iskazao neizmjernu zahvalnost zbog svega što su učinili.

“Svojim nesebičnim zalaganjem i angažmanom, koji je ponekad bio iznad uobičajenih ljudskih mogućnosti, vi piloti i tehničari, pripadnici pobjedničke Hrvatske vojske, stavili ste se na raspolaganje našoj Domovini.

Kao što je hrvatski vojnik bio uz svoj narod ’91. godine, tako ste i vi danas – kroz zadaće pomoći civilnim institucijama i stanovništvu, od gašenja požara pa do sanacije poplavljenih područja”, poručio je ministar.

Načelnik GS OS RH general zbora Mirko Šundov istaknuo je dobru suradnju i koordinaciju s DUZS-om, naročito vatrogastvom. “Prikupili smo naučene lekcije, preostaje nam da ih dobro izanaliziramo i implementiramo u svim područjima, od opreme do organizacije, sve s ciljem da budemo još učinkovitiji”, rekao je general.

Župan Zadarske županije Božidar Longin zahvalio je pripadnicima OSRH na svemu što su učinili za građane. “Bilo je to ljeto s mnogo nepogoda, suša, požara i poplava. Štete su velike, no najvažnije je da nije bilo ljudskih žrtava. Štete bi bile puno veće, da nije bilo vas, ne znam kako bi sve skupa završilo”, poručio je Longin vojnicima.

U sklopu programa posjeta, izaslanstvo je obišlo i novouređeni prostor za zrakoplovne tehničare koji rade na PP avionima Airtractor AT-802 A, kao i postroj akro grupe HRZ i PZO-a “Krila Oluje”. Ministar Krstičević tom je prilikom čestitao pilotima na osvojenoj nagradi za najprecizniji nastup na aeromitingu u Slovačkoj Republici.

Foto: MORH/ T. Brandt

facebook komentari

Nastavi čitati

Reagiranja

Mladen Pavković: Zatvarali bi one koji su 1991. ratovali – Za dom spremni!

Objavljeno

na

Oporbeni IDS, javljaju mediji, izradio je prijedlog Izmjena i dopuna Kaznenog zakona u sklopu kojeg predlažu zatvorsku kaznu za isticanje fašističkih simbola, što, kako naglašavaju, podrazumijeva i isticanje  simbola i pozdrava „za dom spremni“, koji se vežu za ustaški režim.

Kao prvo, za nešto takvog zatvorske kazne, pa i zabrane, nikada nisu donijele ništa dobrog, uvijek su manje-više bile – kontraproduktivne.

Ovog puta će to biti još i više, jer glavni razlog predlaganja drastičnih mjera je usklik – „Za dom spremni!“ Naime, kad bi se taj „ludi“ zakon pretvorio u djelo, onda bi se moglo dogoditi da i onaj tko je ratovao, bio ranjen ili ginuo uz taj pozdrav u hrvatskom obrambenom Domovinskom ratu također bi mogao završiti onkraj brave, ili bi jednostavno svi koji su 1991. nosili te oznake postali građani „drugog reda“! Drugo, ako se već razmišlja o nečem takvom, to bi trebalo provesti u „paketu“ tj. da se zabrane fašistički, nacistički i komunistički simboli, ali i četnički koji su vezani uz Domovinski rat. Onda nikakvi ratni zločinci poput Vukašina Šoškočanina ne bi mogli imati „privatne“ spomenike, kao što ih imaju danas, a na kojima piše (na ćirilici) da „ovdje počiva komandant  odbrane Borova Sela, narodni junak, proglašen na velikoj narodnoj srpskoj  skupštini u Belom Manastiru 25. septembra 1991. godine.“.Osim toga, trebalo bi sankcionirati i sve one koji poput nekih članova IDS-a na ovaj ili onaj način sustavno „guraju“ projekt odcjepljenja Istre od Hrvatske, odnosno koji žele Istru proglasiti – Republikom! To je mnogo opasnije teza od usklika „Za dom spremni“, jer bi nakon njih to mogli (kad bi poludjeli!) zatražiti Dubrovčani i drugi. I ode Hrvatska, bez četnika, u tri PM!

Sad se postavlja pitanje: što su ti koji su bili i koji jesu na vlasti učinili da primjerice djeca u školi znaju što je to antifašizam, komunizam, nacizam i fašizam, te  što je to Domovinski rat, i protiv koga smo se mi borili? Sankcije bi trebalo uvesti i za ratne profitere, dezertere i izdajice. Trebalo bi još jednom „pročešljati“ popise amnestiranih srpskih i inih četnika, od kojih se dobar dio ponaša kao da su pobijedili u Domovinskome ratu, a ne kao da su (pomilovani) zločinci.

Dakle, idemo po redu. Prvo ćemo ustvrditi tko su bili oni koji su nakon završetka II. svjetskog rata počinili u ime Tita i partije strašne i neviđene zločine nad nevinim Hrvatima te zabraniti sve simbole pod kojima su to činili. Zatim, ćemo doći do Domovinskog rata te sankcionirati isticanje svih četničkih simbola, poglavito onih koji se vežu uz rehabilitiranog (!) četničkog zlotvora Dragoljuba Dražu Mihailovića, koji je Srbima i danas „svjetla točka“. Onda idemo kazniti one koji svake godine u Kumrovcu, ali i na drugim partizansko-komunističkim skupovima, ističu i nose simbole propale Jugoslavije, zločinačke JNA, ali i Tita.

Trebalo bi kazniti i spodobe  koji viču: Smrt fašizmu-sloboda narodu, jer se  taj uzvik nalazi  i na svim, ali baš na svim, važnijim dokumentima SK, KOS-a, Udbe i drugih organa i bio je sastavni dio  popisa za „odstrel“ nevinih Hrvata! (Uče li i o tome djeca u školi?)

Vjerujemo da ćemo čitav prijedlog ovog (suludog) Kaznenog zakona pročitati i u četničkim „Novostima“, koje iz tjedan u tjedan provode četničku politiku, pa će nam i u svezi toga mnoge stvari biti jasnije! (Zar ne Pupovac?).

Mladen Pavković

facebook komentari

Nastavi čitati