Prvi veliki hrvatski iseljenički kongres

    2

    Prvi veliki hrvatski iseljenički kongres, kojemu će pribivati 160 predavača i moderatora te više od 400 sudionika, bit će održan od 23. do 26. lipnja u Zagrebu. Na kongresu, koji organiziraju Hrvatski studiji te više drugih institucija, obradit će se različite teme važne za Hrvatsku i njezinu dijasporu.

    Uz ino, podastrijet će se izlaganja o znanosti u dijaspori i perspektivama suradnje, o suradnji iseljene Hrvatske i Republike Hrvatske, o hrvatskoj dijaspori i identitetu, o tomu kako poboljšati suradnju između dijaspore i hrvatskoga gospodarstva,o mogućnostima investiranja u Hrvatskoj te o kulturnim vezama. Bit će predstavljena Rezolucija kongresa.

    Marin Sopta2

    U povodu održavanja toga važnoga iseljeničkog skupa razgovarali smo s predsjednikom Inicijativnoga odbora dr. Marinom Soptom.

    Jeste li slučajno izabrali vrijeme održavanja Kongresa koje pada o 23. obljetnici Dana državnosti Republike Hrvatske?

    Mislili smo da je to najbolji termin jer najveći broj profesora završava s predavanjima. U rujnu, pak, svi oni razmišljaju, nakon odmora, o svojim novim radnim obvezama. Utvrđeno vrijeme najbolje je moguće. Drago nam je da se poklopilo s jednim od najznačajnijih nadnevaka iz naše novije povijesti. Inicijativni odbor (dr. Ivan Čizmić, dr. Ivan Rogić, dr. Mijo Korade, dr. Josip Jurčević i fra Josip Bebić) u relativno kratkom vremenu na Prvi hrvatski iseljenički kongres okupio je iz Hrvatske i iseljeništva mnoge poznate javne i kulturne djelatnike, ugledne znanstvenike i crkvene velikodostojnike te mnoge pripadnike drugoga naraštaja hrvatskih iseljenika.

    Koji je povod održavanju Kongresa?

    Jedan od važnijih povoda pristupanje je Hrvatske Europskoj uniji. Članovi Inicijativnoga odbora procijenili su kako će to potaknuti znatne promjene u hrvatskom društvu. Osim toga svjesni smo da je u tom kontekstu potrebno što prije izraditi novu strategiju spram hrvatskoga iseljeništva. Držimo kako bi se domovinska politika trebala posebno razvijati prema zemljama u kojima je najbrojnije hrvatsko iseljeništvo.

    Apsurdno je da imamo višemilijunsko iseljeništvo, a njegova je snaga na gospodarskome, znanstvenom i kulturnome planu praktično zamrznuta. Važno je upozoriti da to iseljeništvo, usprkos mnogim promjenama, nije izgubilo rodoljubni osjećaj, kao i potrebu i želju da pomogne Hrvatskoj. Pred otvaranjem smo Svjetskoga nogometnog prvenstva u Brazilu. Bez prinosa braće Kovač i igrača koji u hrvatsku reprezentativnu vrstu dolaze iz iseljeništva ili BiH, koja je i zemlja Hrvata, zasigurno ne bismo postigli takav uspjeh.

    Što time želite naglasiti?

    Tim primjerom trebali bismo se koristiti i na mnogim drugim poljima. Iseljeništvo i domovinska Hrvatska morali bi biti jedno tijelo, jedna duša u mnogim drugim područjima djelovanja. Nameće se pitanje zašto sličnu suradnju ne bismo mogli Sopta Hrvati u Kanadiostvariti s hrvatskim znanstvenicima u svijetu. Zašto ne privući drugi naraštaj Hrvata koji uspješno rade, primjerice, u bankarskim sustavima SAD-a, Kanade i Australije.

    Kako taj drugi naraštaj zainteresirati za Hrvatsku?

    Pripadnicima drugoga naraštaja nije dovoljno reći – vratite se. Nije dovoljno ponavljati iste mantre – Hrvatska je vaša domovina, Hrvatska je lijepa. Potrebno je osigurati kvalitetne uvjete za rad, ne samo njima nego i mladima u Hrvatskoj da ne odlaze u svijet.

    Imamo li snage za tako nešto?

    Znanja i potencijala imamo. Međutim, problem je što u Hrvatskoj nema čvrste političke volje da to ostvarimo. Unatoč tomu, moramo stalno na različite načine raditi na tome. Svrha je kongresa dati javnosti na uvid čitav taj veliki potencijal hrvatskih iseljenika u znanosti, gospodarstvu, kulturi i športu. Dakle ciljevi su osmisliti nove strategije i umrežavanje domovinske i iseljene Hrvatske.

    Treba nastojati da hrvatski iseljenici postanu subjekt svih političkih, gospodarskih i kulturnih događanja kako bi dali prinos izgradnji moderne i suvremene države. Nepobitna je činjenica da su pojedinačno vrlo uspješni, da su se dobro integrirali u zemljama u kojima žive. Kao takvi najbolje je da upravo oni posluže kao most suradnje između njihove nove domovine i Hrvatske.

    Kad je počelo lutanje u pogledu iseljeništva?

    Misija iseljenika, kao poklisara Hrvatske, 90-ih godina je završena. Tu su ulogu, proglašenjem neovisnosti i obranom od srpske agresije te dizanjem na noge Hrvatske, preuzela službena predstavništva države. Sada je, stoga, potrebno analizirati koje su se glavne promjene dogodile u iseljeničkim zajednicama, koje su poteškoće nastale, posebno u čuvanju i osmišljavanju etničkoga i kulturnoga identiteta.

    Svi bolji poznavatelji stanja u iseljeništvu svjesni su da je došlo do velikih promjena, ne samo generacijskih. Djeca iseljenika koji su napustili zemlju nakon Drugoga svjetskog rata i sloma hrvatskoga proljeća preuzimaju vođenje hrvatskih zajednica. Njihovi pogledi i razmišljanja prema Hrvatskoj u odnosu na roditelje radikalno su drukčiji.

    Jedna o tema posvećena je hrvatskoj inozemnoj pastvi?

    Poznato je da je Katolička crkva najviše doprinijela očuvanju vjerskoga i nacionalnoga identiteta iseljenika, stoga je posve razumljivo da se rasvijetli pitanje hrvatske inozemne pastve. Uloga crkve promijenila se ponajviše zbog dolaska drugoga i trećega naraštaja iseljenika koji slabo govore hrvatski jezik, ali kao pripadnici hrvatskih iseljenika dolaze u crkvu.

    Kako ocjenjujete institucionalnu suradnju s iseljeništvom?

    Na kongresu ćemo kritički upozoriti na manjak institucija, ureda i služba, koji su potrebni za odgovornu politiku prema Matica iseljenikaiseljeništvu. Ako analiziramo sadašnje djelovanje institucija, lako se može doći do zaključka da je njihov rad ostao uglavnom u skromnim okvirima prije 90-ih. Moramo osmisliti nove modele suradnje, posebno s iseljenicima koji se ne namjeravaju vratiti u Hrvatsku.

    Potrebno im je pomagati u izgradnji samosvijesti o identitetu, njegovanju tradicije i povezivanju s domovinom. U svijetu imamo dva sveučilišta, u Australiji i Kanadi, gdje postoje katedre za izučavanje hrvatskoga jezika i kulture. Zašto ti primjeri ne bi poslužili za osnivanje sličnih katedara u Argentini i Čileu, gdje postoje velike hrvatske zajednice, čak četvrtoga naraštaja. Mislim da bi iseljenici bili oduševljeni tom idejom te da bi dali prinos za ostvarenje takvih ciljeva.

    Od sveukupne suradnje čini se da ima najviše kulturne?

    I u području kulture potrebna je kvalitetnija suradnja. Postoje znatne mogućnosti. Primjerice moglo bi se prirediti smotre hrvatskoga filma u velikim zajednicama ili dane hrvatske kulture na kojima bi gostovali književnici i umjetnici. Nadamo se da će kongres još jednom pokazati kako hrvatski iseljenici ne gledaju na Hrvatsku kroz profit, zbog čega su često neopravdano osuđivani, pa im se predbacivalo da ne plaćaju u Hrvatskoj porez, a odlučuju tko će voditi Hrvatsku. Na kongres, uz ine, dolaze i troje članova australske akademije, koji sami plaćaju troškove.

    Kakva je podrška održavanju Kongresa?

    Dobili smo podršku Hrvatskoga sabora, zagrebačkoga nadbiskupa kardinala Josipa Bozanića, HBK i BK BiH, te zagrebačkoga gradonačelnika Milana Bandića. Posebni gost je ravnatelj Ureda pri Vijeću za pastoral selilaca i izbjeglica pri Svetoj Stolici msgr. Edward Robinson Wijesinghe.

    Tko financira održavanje Kongresa?

    Kongres se financira iz donacija od čega dobar dio iz iseljeništva. Iz proračunskih sredstava nismo dobili ni lipe.

    Vjerujem da to nije bilo nimalo lako?

    Ponosni smo na uspjeh iz više razloga. Svjesni smo da postoji velika apatija i neslaganje u redovima hrvatskoga iseljeništva prema državnim vlastima Republike Hrvatske, odnosno njihovoj politici prema iseljenicima. To se ne odnosi samo na aktualnu koalicijsku vladu, predvođenu SDP-om, nego i na prijašnje vlade. Nepobitna je činjenica da je jedina suvisla politika prema iseljenicima vođena u vrijeme dr. Franje Tuđmana, prvoga hrvatskog predsjednika, i ministra obrane Gojka Šuška. To je vrijeme kada je više od 20 posto članova Ministarstva vanjskih poslova bilo iz iseljeništva, među kojima visokoobrazovani pojedinci i pripadnici druge generacije.

    Na koja se izlaganja može već sada upozoriti?

    To nije baš zahvalan posao, ali kad već pitate, mislim da će biti zanimljivo izlaganje don Markušića o investicijskoj politici u Hrvatskoj, Marijana Babića o ulozi dijaspore u gospodarskome rastu Hrvatske, naročito Adele Poprzenović, mlade znanstvenice koja je kao izbjeglica završila u Švedskoj.

    Na osnovi istraživanja tvrdi da hrvatski iseljenici godišnje šalju novčanih priloga u iznosu od milijardu i dvjesto šezdeset milijuna dolara. Ako se tome dodaju i druga ulaganja, svota se penje, ne ćete vjerovati, na 6,5 milijarda, što je uz turizam najveći oslonac hrvatskome gospodarstvu.

    Dakle postoji svijest o znatnome potencijalu koji se otvorio članstvom u EU?

    Naravno. Uvjereni smo da je nakon ulaska u EU došlo vrijeme da iskoristimo i objedinimo znatan znanstveni i gospodarski potencijal u izgradnji moderne i suvremene Hrvatske. Zaključio bih parafrazirajući dr. Franju Tuđmana: Hrvatska će biti onakva kakvu ju mi izgradimo!

    Marko Curać
    Hrvatski tjednik

    facebook komentari

    • peppermintt

      eto to je put, intenzivno povezivanje Hrvata cilog svita 🙂

    • peppermintt

      eto to je put, intenzivno povezivanje Hrvata cilog svita 🙂