Pratite nas

Kolumne

Pupovci razvili pupove u Zagrebu i Rijeci!

Objavljeno

na

Prijedlogom o Izmjenama i dopunama Statuta grada Zagreba namjera je  ”vječnog” gradonačelnika Milana Bandić uvesti u gradsku Skupštinu: 3 pripadnika srpske manjine, 2 pripadnika bošnjačke (muslimanske) manjine i jednog pripadnika albanske manjine.  Slično,  samo malo drugačije, dovesti Srbe u gradsku Skupštinu grada Zagreba po istom ključu kao i u Hrvatski (državni) sabor, dovodi do bljuvanja (usque ad nauseam!)

– Iako u gradu Zagrebu po zadnjem popisu prebiva tek 2,22% pripadnika srpske manjine, 1.03% bošnjačke (muslimanske) manjine i 0.54% albanske manjine, iako Ustavni Zakon o manjinama predviđa sudjelovanje u vlasti tek ako neka manjina ima preko 5% zastupljenosti, gradonačelnik Milan Bandić da si osigura glasove spreman je pogaziti cjelokupno hrvatsko dostojanstvo.  (Guido Hornik, kamenjar.com)

– Zanimljivo je da se Srbi prvi put na popisu stanovništva spominju  tek 1913. godine s brojkom od 80 pripadnika. Zato se A.G. Matoš ruga Franji Supilu i njegovoj hrvtsko-srpskoj koaliciji kad piše: ‘Supilova hrvatsko-srpska koalicija bez Srba’. Mlađi Pupovac na Sveučilištu zadužen je za brigu o srpskoj dijaspori i stvaranje ”SAO Rijeke” koja je izabrana za Europsku prijestoljnicu kulture 2020. godine.

Sada slijedi intezivno pretvaranje antičke i srednjovjekovne Rijek u ”Reku”; u ”bre” stari srpski grad…Ono što Srbima već desetljećima ne uspjeva sa ”srpskim Dubrovnikom”, pokušat će  sa ”srpskom Rekom”, nije baš isto, ali može poslužiti svrsi. I cijeli će pothvat obilno poduprijeti i pokriti Ministarstvo kulture Plenkovićeve vlade…(F. Perić, hrsvijet.net)

Bekijaš Milan Bandić, koji je iz Donjih Mamića, nakon srednje škole dobi o kredit od hercegovačke općine Grude i onda otišao na Sveučilište u Zagreb gdje je diplomirao politologiju. Početkom osamdesetih godina učlanio se u Savez komunista Hrvatske.  Bandić nije mijenjao stranku već je ostao u njoj sve dok se nije preimenovala u SDP. Bandić se je ”osigurao” i na drugoj strani, član je Družbe Braće Hrvatskog Zmaja i nosi titulu Zmaj od Kamenitih vrata. Uz to počasni je predsjednik GNK ”Dinama” (partizanski naslov) i počasni građanin Srebrenice.(hr.wikipedia.org)

Prvi gradonačelnički mandat dobiva na izvanrednim izborima 2000. godine, zatim se redom nastavljaju mandat za mandatom, ali Bandić ne mijenja ni dlaku ni ćud – ostao je komunista i titoista. Zadržao  je komunističko i četničko znakovlje u Zagrebu !? Ako uspije Bandiću ugurati Srbe u gradsku Skupštinu , onda će vjerojatno postaviti i dvojezićne pločice na ulice i uvesti ćirilicu u Zagreb. Naime, ”Srbi su u socijalističkoj (komunističkoj) Hrvatskoj bili konstitutivni narod. Srbi su u SR Hrvatskoj stvarno bili ravnopravni, jer je ta republika Ustavom bila definirana i kao država srpskog naroda, to jest Srbi nisu bili definirani kao manjina.” (prevedeno sa srpskog iz glasila ”Nedeljnik”). Srbi se danas ponašaju, ne samo ravnopravni, već privilegirani u vlasti, u medijima, u društvenim ustanovama, na sveučilištima i u međunarodnoj politici. Srbi su u Hrvatskoj  zaštićeni kao Pande u Kini.

Može li Pupovac biti gradonačelnik  Zagreba?

Milorad Pupovac stalno se žali u Hrvtskoj i u svijetu da su ”Srbi ugroženi u RH”. Mediji u RH (izuzev malobrojinh državotvornih portala i glasila) svakodnevno donose njegovu fotografiju (sam ili s nekim ”uglednikom”) i njegove izjave  kao da je Pupovac  u najmanju ruku – američki predsjednik Donald J. Trump!

Dočim, Pupovac je profesionalni Srbin, četnik iz uvjerenja i pravoslavac zbog tradicije; obavljao je mnoge dužnosti u Vladi i Saboru u RH, još mu nedostaje jedna titula: gradonačelnik grada Zagreba. Milorad Pupovac ima promidžbeni udrugu: svoje četničke novine – ”Novosti”, Acu Stankovića na HTV-u, Zorana Jovanovića (Šprajca) na  RTL-u, brojne novinare u Jutarnjem, Večernjem, Novom, Globusu, Nacionalu i drugdje. Napoleon je rekao; ”Četvere neprijateljski raspoložene novine su daleko opasnije od  tisuću bajuneta.”

Pupovac ima znatan broj zastupnika srpske nacionalne manjine, koji su ušli direktno iz SDSS u Sabor, ili su se ugurali u Sabor kroz druge antihvatske stranke: SDP, HNS, NZ, IDS, SDP. Primjera radi, nema razlike između četnika i (anti)fašista: Milenka Opačić i Arsena, ili Ranka Ostojića i Ivana Vrdoljaka, mogli b ismo ih poredati u parove još nekoliko desetaka.

S obzirom na listu kandidata Pupovac bi ima šansu: prevrtljivi Drago Prgomet – HDZ-a,  ubava  Anka Mrak Taritaš – HNS,  lunitik Ivan Pernar – Žz-a, (nezavisna) Sanadru Švaljek – HSLS-a, spominje se i Bruna Esih, trenutno nezavisna saborska zastupnica.

Građani grada Zagreba, koji su uzastopno birali kretena Bandića za gradonačelnika, nisu ništa bolji od njega. Bandić i Pupovac kao da su bliznaci, jer uvjek se nađu zajedno na svim četničkim dernecima. Ako u glavnom gradu Hrvatske, nakon četvrt stoljeća slobodne, samostalne i (ne još) demokratske države nema bolje osobe od Bandića, Taritaške i Pernara, eventualno i Pupovca, za gradonačelničku dužnost, koja je po rangu odgovornosti treća osoba  u državi, nakon predsjedni(ka)ce RH i predsjedni(ka)ce Vlade RH. Takav postupak predstavljalo bi moralnu ništariju, katoličko besviješće i nacionalnu tragediju u državi hrvatskog naroda.

Predsjednik hrvatske vlade Andrej Plenković ima veliku odgovornost za ovakvo antihrvatsko stanje u Hrvatskoj. Što je Plenković učinio u slučaju Milorada Pupovca, koji daje antihrvatske izjave stranim agnencijama i sprda se s Hrvatskom u svijetu?; što je Plenković učiniio s Pupovčevim četničkim novinama ”Novosti”, koje blate sve što nosi hrvatsko znakovlje?; što je Plenković učinio u povodu komentara Jovanovića (Šprajca) za Hrvate  koji su poklani nakon 1945. godine?; što je Plenković poduzeo protiv antihrvatskih medija, koje koriste slobodu izražaja i slobodno poticanje mržnje, hinbenih optužbi, provokacija, te svekolike  sprdanje s hrvatskim državnim ustanovama i državotvornim pojedincima? Plenković ne može poput Pilata – oprati ruke od odgovornosti za tragičnu sudbinu hrvatskog naroda.

Ne možemo kroz prste progledati ni HDZ-u, koji se kiti  državotvornošću predsjednika dr. Franje Tuđmana, dočim mirno prate kako Hrvatska gospodarski propada; kako se mladež iseljava, a četnici i islamisti useljavaju.

Piše mi prijatelj, među ostalim: Eno u Sisku, koji nosi naslov ”grad hrvatskih pobjeda” sada živi 3500 muslimana. Arapske zemlje za te i druge koji će doći grade najprije islamski centar a onda će džamije natkriliti sve katoličke crkve u Sisku. Htio sam poslati poruku da previše ljudi iseljava nepotrebno.

Mnogi odlaze iako ovdje imaju kuće i stanove bez hipotaka i sigurne poslove. I k tome se još hvale kao da su napravili neko junačko djelo i da su pametniji od onih koji ostaju. Jedan piše kako je ”pobjegao”. Tebi je poznato kako se stvarno bježalo. Ovi pak odlaze s hrvatskim putovnicama zrakoplovom. Hrvatska obavještajna sredstva (vidi Jutarnji i Večernji) daju previše prostora pričama onih koji su tobože uspjeli a kojima je Hrvatska, kako je jedan napisao, a Jutarnji prenio, ”fuj”.

Zaključna misao

Ovdje je riječ o kućnom odgoju, školovanju i društvu koje nema ni ljudskog ni nacionalnog ponosa. Za ovakvo užasno stanje odgovoran je predsjednik vlade Andrej Plenković, koji je uklonio dr. Zlatka Hasanbegovića s ministarske zaduženosti za kulturu, makar o njemu neki pišu da je zaslužio dobru ocjenu!

Predsjednik Plenković je napravio još jednu, možda i presudnu pogrešku s formiranjem Komisije o suočavanju s prošlošću, u kojoj je većina njih koji veličaju zasluge Tita, partije i Jugoslavije.  Umjesto da je imenovao poštene znanstvenike, kojima je stalo do istine – one istinite istine, opet ćemo dobiti ”našu”, umjesto hrvatsku povijest.

”Ali ovo znaj: u posljednje će doba nastati teška vremena, jer će ljudi biti samoživi, lakomi, umišljeni, oholi, psovači, nepokorni roditeljima, nezahvalni, bezvjernici, bez ljubavi, nepomirljivi, klevetnici, razuzdani, neotesani, neprijatelji dobra, izdajnici, naprasiti, bahati, ljubitelji požude  mjesto ljubitelji Boga. Oni će sačuvati vnjski oblik pobožnosti iako su se odrekli njezine sile. I njih se kloni!” (2 Tim: 3, 1-5)

Bruna Esih jedina dostojna mjesta Gradonačelnika Zagreba

Ako se doista kandidira Bruna Esih onda je ona jedna (i jedina) osoba koja bi mogla biti gradonačelnica svih građana grada Zagreba, odnosno treća nositeljica vlasti u RH. Hoće li se odazvati dobri hadezeovci, pobožni katolici, hrvatski branitelji i državotvorni građani grada Zagreba, te dati podršku g-đi Bruni Esih koja će s hrvatskom odanošću, dobrotom i ljepotom stručno upravljati hrvatskom metropolom, bijelim gradom Zagrebom.   Ostali kandidati, uključujući i Pupovca, mogu biti počasni građani u  Donjim Mamićima.

Rudi Tomić

Izmjenom i dopunom Statuta grada Zagreba namjeravaju u gradsku Skupštinu bez izbornog praga uvesti manjine?

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori
Komentiraj

Kolumne

Nino Raspudić: Zašto esdepeovci noću vodu piju?

Objavljeno

na

Objavio

Ključa u SDP-u. Počelo je svađom na sastanku Kluba zastupnika i natezanjem oko toga hoće li izbor ustavnih sudaca uvjetovati osnivanjem saborskog povjerenstva za Agrokor, što je tražio SDP-ov predsjednik Bernardić, koji je na kraju nezadovoljnicima poručio:

“Tko se ne osjeća dobro u Klubu, neka ode, ima puno ljudi koji bi došli na vaše mjesto”.

Nakon toga zastupnik Peđa Grbin dao je ostavku na mjesto potpredsjednika saborskog Odbora za Ustav i otvorio karte u intervjuu u kojem je istaknuo kako je to bio samo povod za ostavku, a glavni razlog je “činjenica da mi kontinuirano vrludamo u svojim stavovima i da ne možemo donijeti konkretnu odluku koju ćemo nakon toga provoditi idućih nekoliko dana“. Grbin je dodao uobičajenu bozu kako takvo što nikada ne bi rekao ni Račan ni Milanović jer “SDP je stranka koja uključuje, a ne stranka koja isključuje“, pri čemu je očito zaboravio slučaj Kolarić, ali i brojne druge. Eksplicitno je rekao da Bernardić vodi stranku loše i u uskom krugu ljudi i istaknuo nadu da će ga se riješiti na izvještajnoj konvenciji krajem godine.

Na pitanje novinara o izgledima SDP-a na sljedećim izborima, Grbin tvrdi kako nije izgledan scenarij da SDP s Bernardićem na čelu može pobijediti Plenkovića. Očito ne razumije da to ne ovisi o vođi, jer ni SDP s Plenkovićem na čelu ne bi mogao pobijediti HDZ koji bi predvodio Bernardić, no o tome će biti riječi kasnije. Grbin se u intervjuu poziva na iskusnijeg kolegu: “Mi kao SDP, kao što je moj kolega Orsat Miljenić rekao, ne predstavljamo pravu oporbu vlasti“. I evo u čemu vidi problem: “Nismo dovoljno jasno reagirali kod premještanja ploče iz Jasenovca u Novsku“. Zatim: “Gdje smo danas kad ponovno imamo atak na prava nacionalnih manjina“? I kao šlag na kraju: “Ako usporedimo glasnoću 2013. i 2014. godine kada se napadalo na seksualne manjine i ćirilicu, ovo je kao jedan drugi SDP“. Odmah nakon Grbinova intervjua Ranko Ostojić na Facebooku je objavio status: “Bravo, Pedja! Jasno. Precizno.

Većini Hrvata odbojno je sve što je vezano uz Jugoslaviju i komunizam, koliko god to peglali crno-bijelim svjetovima, sretnom djecom, humorom JNA pitomaca, bajkama kako se moglo zaspati na klupi i kako su svi dobivali stanove.
Odgovorno. I pošteno. A tko se boji članova, vidjet ćemo. I čiji su prstići u nečijem pekmezu!“Kako su se vremena promijenila! Nekad su u frakcijskim borbama u Partiji padale glave, a sada se drugovi kao tinejdžerice sokole Facebook statusima punim slatkih umanjenica. Podršku Grbinu dao je i još jedan perspektivan kadar – Željko Jovanović – koji je ustvrdio: “Bernardić je od dečka koji obećava vrlo brzo postao predsjednik koji zabrinjava, a sa svojim šaptačima Komadinom i Ostojićem vodi SDP nepovratno u političku marginalnost. Sad je svima kojima su SDP i socijaldemokracija na prvom mjestu jasno da SDP treba novo vodstvo u kojem ne vidim ni Bernardića ni Komadinu ni Ostojića.

Po meni nove lidere zajedno predstavljaju Peđa Grbin i Siniša Hajdaš Dončić.“Time je u vatru gurnuo i Hajdaša Dončića. A ovaj, kao junak iz narodne pjesme, pred veliki boj noću vodu pije i tmuran bdije: “Prvi se put stvarno bojim za budućnost SDP-a. Došao sam do trenutka da ne mogu zaspati, nego samo o tome razmišljam. To mi se nikad nije dogodilo”, kaže Hajdaš. A sam se za vođu puno suptilnije kandidirao intervjuom SDP-ov vanjskopolitički stručnjak Joško Klisović zvani Klisindžer. On smatra da stanje u stranci nije dramatično, a vjeruje i da je Milanka Opačić reagirala preemotivno u optužbi na Bernardićev račun da stranku pretvara u “sektu svojih prijatelja“. Opačić pak sa šest godina naknadne pameti proziva Zlatka Komadinu jer je “pobjegao iz Vlade“i dodaje: “On nije potjeran, on je dao ostavku jer se nije mogao nositi s problemima u svojem resoru.“Ukratko, urnebes u, barem do sada, najvećoj oporbenoj stranci. No čini se kako svi oni ne vide stvarni problem i dublji razlog koji ih drži daleko od vlasti, a koji nema veze s tim hoće li na čelu SDP-a biti Bernardić, Grbin, Miljenić ili bilo tko drugi. U rujnu prošle godine, kad je nakon tijesno izgubljenih izbora Zoran Milanović objavio da se više neće kandidirati za predsjednika SDP-a, a dio lijevih komentatora likovao smatrajući da se partija riješila balasta, napisao sam kako ih to neće spasiti u konzervativnoj Hrvatskoj u kojoj “ljevica još desetak godina neće doći ni blizu vlasti“.

Nije se radilo ni o kakvom proročkom nadahnuću ni silno dubokoj analitici, već o jednostavnom uvidu kakvo je naše biračko tijelo i kakva je ljevica koja mu se obraća. Hrvatsko biračko tijelo većinom je konzervativno i sklonije desnoj opciji. Golemom većinom 1990. glasalo je protiv komunista (barem onih eksplicitnih), a 1991. za osamostaljenje Hrvatske. Danas glasaju više-manje isti ljudi, ili njihova djeca i unuci. U takvom stanju, kako što možemo vidjeti u nizu izbora od 1990. do danas, prirodna, normalna situacija je da je HDZ na vlasti, koliko god loš, korumpiran i nevjerodostojan bio. HDZ je gubio vlast samo u iznimnim situacijama. Dva su puta izgubili izbore isključivo zato što su sami sebe pokopali. 2000. su HDZ-ove frakcije izbušile stranku u međusobnoj borbi za Tuđmanovo nasljeđe. Filali su lijeve medije kompromitirajućim materijalom o stranačkim rivalima, što je, uz obilno strano zalijevanje NGO sektora i “nezavisnih“medija, asistiranje stranih ambasada i zamor javnosti nakon deset godina iste vlasti, dovelo do toga da je SDP, uz smokvin list Budiše i Račanovu umjerenost, dobio izbore.

Drugi je put HDZ opet sam sebe ukopao. Nakon neobjašnjenog i neodgovornoj Sanaderova odstupanja s vlasti i svih afera koje su isplivavale na površinu u sljedeće dvije godine, bilo je pravo umijeće ne dobiti izbore 2011. I to je to. Dovoljno je, dakle, da se HDZ minimalno konsolidira, pa i uz nespektakularnog lidera kao Karamarko ili padobranom spuštenog kao Plenković, pa da dođe na vlast. Stoga je ispravnije reći kako u dva iznimna slučaja 2000. i 2011. nije SDP dobio izbore, već ih je HDZ izgubio političkim samoubojstvom. Zaključak svega toga je kako ponosna sljednica Komunističke partije iz Jugoslavije, bez razračunavanja s tom prošlošću ne može dobiti izbore u Hrvatskoj ako je druga opcija imalo na nogama. Za sada je to još uvijek HDZ, sutra može biti i netko drugi, vjerodostojniji i čvršći. Osim toga, lijevo-liberalna kulturna hegemonija koja se proteže još iz doba Jugoslavije u Hrvatskoj se zadnjih godina ubrzano rastače. Lijeve su se intelektualne i medijske perjanice ofucale, a portali i društvene mreže već premašuju stare medije.

Nove generacije više ne otkidaju na, za njih već staračku, feralovsku šegu i preko toga im se ideologija više ne može ucjepljivati. Dominaciju na NGO sceni preuzimaju konzervativne udruge, Soros je “ođuturumio“, presušuju i strane donacije. Hrvatsko biračko tijelo većinom, koja se s novim generacijama dodatno povećava, čine ljudi koji neće glasovati ljevije od centra. Eto kakvo je “tržište“. A da vidimo kakve je politička “roba“, tj. SDP. Što im nudi? Nedavno je predsjednik SDP-a došao na jugonostalgičarski, titoistički skup sa sovjetskim zastavama. Je li to euroazijski koncept umjesto euroatlantskog? Izlazak iz NATO-a? Vezivanje za one koji su se borili za komunističku Jugoslaviju umjesto demokratske Hrvatske? Što SDP nudi na ekonomsko-socijalnom planu? Što mogu obećati radnicima, koji ionako predstavljaju manjinu u biračkom tijelu? Mogu li biti veći socijalisti i etatisti od HDZ-a? Mogu li “brijunaši” u plitikim socijalno-populističkim porukama parirati Živom zidu? Hoće li im građani u borbi za zaštitu javnog dobra vjerovati više nego Mostu?

Onaj tko misli dobiti izbore u Hrvatskoj ne bi trebao ići na skupove pod jugoslavenske i sovjetske zastave, braniti Titov totalitarizam, obilježavati četničke ustanke. Većini Hrvata odbojno je sve što je vezano uz Jugoslaviju i komunizam, koliko god to peglali crno-bijelim svjetovima, sretnom djecom, humorom JNA pitomaca, bajkama kako se moglo zaspati na klupi i kako su svi dobivali stanove. Uz neraščišćen odnos prema totalitarnom nasljeđu i Jugoslaviji, SDP nudi i kulturni elitizam crvene buržoazije, kojoj je vrhunac dometa ruganje krezubom puku koji sluša Thompsona, uz pristajanje na direktive novih centara moći u nasilnom vrijednosnom preodgoju naroda.

Šanse su ovakvog SDP-a da u bliskoj i srednjoj budućnosti dođe na vlast nikakve i ono što su postigli s Milanovićem bio je njihov vrhunac. Umjesto silnog novca kojeg daju Alexu Braunu da im rebrendira stranku, evo im besplatan savjet – neka se eksplicitno odreknu Tita, Jugoslavije i elitizma crvene buržoazije pa možda dohvate dvadeset posto.

Nino Raspudić / Večernji.hr

facebook komentari

Nastavi čitati

Kolumne

Mladen Pavković: Zbog čega je ubijen Ante Paradžik, a zbog čega se ubio njegov sin?

Objavljeno

na

Objavio

21. rujna 1991. – Ubijen Ante Paradžik

Sjećate li se Ante Paradžika (Ljubuški, 10. veljače 1943.-Zagreb, 21. rujna 1991.), hrvatskog političara, jednog od osnivača HDZ-a, dopredsjednika HSP-a  i načelnika Ratnog stožera Hrvatskih obrambenih snaga (HOS)?

Ubijen je pod još nerazjašnjenim okolnostima nadomak Zagrebu, kad se vraćao sa stranačkog skupa. Ne, nisu ga ubili četnici, ubili su ga na žalost hrvatski policajci, koji su ga navodno „zamijenili“ za hrvatskog neprijatelja!?

Bio je među najprogonjenijim Hrvatima, poglavito u vrijeme „Hrvatskog proljeća“ (1971.). Tada je bio predsjednik Saveza studenata Hrvatske, jedan od vođa studentskog pokreta i organizator poznatog studentskog štrajka.

Zbog toga je 1972. osuđen na tri godine zatvora, koji je u cijelosti izdržao u Lepoglavi. Kasnije je bio još nekoliko puta hapšen. Kad bi Tito dolazio u Zagreb on bi po četiri-pet dana završavao u ćeliji. Inače, kazne je izdržavao u Ljubuškom, Mostaru, Zagrebu i Lepoglavi. Sve do početka devedesetih bio je praćen, proganjan, šikaniran, ne samo on nego i cijela njegova obitelj, prijatelji, poznanici.

Devetnaest godina nije mogao dobiti putovnicu.  Često se i sam pitao- zašto njega toliko progone? Razlog je vidio i u tome što mu je otac bio u vojsci i poginuo u Bleiburgu. U razgovoru s ovim hrvatskim mučenikom, među ostalim smo došli do saznanja da je mislio da su tada komunističke službe i Udba u njemu pronašle osobu kao jednog od simbola.

„Ja sam inače malo tvrdi Hercegovac“ – kazao mi je jednom od niza naših susreta. „Bio sam po zatvorima, bez posla, putovnice, dok su dio mojih kolega imali kuće, vile i dok su materijalno bili dobro situirani, a ja nisam, tako da su mi moja žena i djeca znali govoriti: tata, ti nemaš ništa, daj se malo smiri, možda oni tebe proganjaju što si malo tvrđi, daj nekome pruži ruku i tome slično.

Meni su takvi razgovori teško  padali, nisam ih prihvaćao, jer sam se uvijek nadao da će istina pobijediti, da će doći na vidjelo prava borba, da ćemo dobiti slobodu u onom smislu da će svaki čovjek, bez obzira kojoj pripada struji, dobiti upravo ono što mu pripada, ali po svojim sposobnostima i zaslugama.

Svoju političku borbu smatrao sam ispravnom i produktivnom, a najviše su me kočili oni koji su me najviše voljeli“ – govorio je Paradžik, kojeg su na robiju u Lepoglavu dovezli zajedno sa Ivanom Zvonimirom Čičkom.

Njegov san o Hrvatskoj državi je ostvaren, ali njega više nema. Nema ni njegova sina, jedinca Mislava, koji je također pod nerazjašnjenim okolnosti izgubio život u Kanadi, navodno skočivši iz zgrade u kojoj je stanovao i to na Božić, 2014.. U Kanadu je otišao baš da ne doživi očevu sudbinu.

Tijekom Domovinskog rata Ante je dao  izniman doprinos u oslobođenju hrvatske države. Bio je odličan organizator i iznimno hrabar. Međutim, ono što nisu uspjeli četnici, uspjeli su neki drugi.

Što bi danas ovaj Junak Domovinskog rata rekao o spomen ploči HOS-a, odnosno o uskliku „za dom spremni“ i onima koji ponovno proganjaju ljude koji su bili prvi kad je trebalo, gledajući u njima više „ustaše“ nego osloboditelje ove države?

Mladen Pavković / Kamenjar.com

facebook komentari

Nastavi čitati