Putinova zlatna klopka – Ruski šah-mat na geopolitičkoj šahovnici. Igra je gotova!

0

Zapadne sankcije protiv Rusije će ići dalje bez obzira popustio Vladimir Putin u Ukrajini ili ne. Sve da u ovom trenutku Rusija vrati Krim i obustavi čak i humanitarnu pomoć Donbasu, analitičari drže kako Washington nikada neće oprostiti aktualnom ruskom rukovodstvu uvredu koju je pretrpio prvo sa Snowdenom, potom sa Sirijom, ali u prvom redu na Krimu, gdje je Rusija postupila po vlastitoj volji, ne konsultirajući se prethodno sa Zapadom, što je bila uobičajena praksa.

FED trenutno jača dolar, što zajedno s učincima sankcija ima negativni efekt na rusku valutu. Potom treba uzeti u obzir i pritisak Washingtona na snižavanje cijena nafte, ali će se konačni rezultat te strategije znati na sastanku zemalja članica skupine OPEC, gdje će Venezuela pokušati spriječiti ostale proizvođače da zbog strateških interesa Sjedinjenih Država pristaju na snižavanje cijene, koju SAD želi vidjeti na 50 dolara po barelu. Takva cijena bi navodno bila veliki udar na ruski proračun, ali i na Saudijsku Arabiju i Venezuelu, čiji socijalno programi ovise o prodaji nafte.

Što se tiče same Rusije, analitičar Dmitrij Kalinichenko je napisao analizu „Putinova zlatna klopka“, kojom pojašnjava neke detalje u ovoj već duboko poodmakloj igri iscrpljivanja između Rusije i Amerike, o čemu zapadni mediji ne žele napisati niti jedan jedini redak.

Velika Putinova zlatna klopka

Optužbe Zapada na račun Putina se tradicionalno oslanjaju na činjenicu da je radio za KGB, što znači da je „okrutan“ i „nemoralan“. Putin je kriv za sve, ali ga nitko nikada nije optužio ga za nedostatak inteligencije. Sve optužbe protiv tog čovjeka ne dvoje da istodobno posjeduje vještinu analitičkog razmišljanja i umijeće kako brzo poduzeti jasne i uravnotežene političke i ekonomske odluke. Zapadni mediji često tu sposobnost uspoređuju s vještinom nekog velikog učitelja koji sudjeluje u simultanoj šahovskoj partiji protiv nekoliko jakih igrača istovremeno.

Nedavna ekonomska kretanja na Zapadu općenito upućuju da je zapadna medijska procjena Putina savršena. Unatoč brojnim izvješćima o gospodarskim uspjesima u stilu kakvim izvještavaju Fox News i CNN, zapadne ekonomije, na čelu sa Sjedinjenim Džavama, kao da padaju u Putinovu zamku, čije su obrise na Zapadu rijetki primijetili.

Koliko god Zapad pokušavao izaći iz ove zamke, ne polazi mu za rukom. Što je istina o situaciji na Zapadu i Sjedinjenim Američkim Državama? I zašto zapadni mediji i glavni zapadni ekonomisti šute, kao da je riječ o dobro čuvanoj vojnoj tajni?

Mnogi pokušavaju shvatiti suštinu aktualnih ekonomskih zbivanja u kontekstu ekonomije, ostavljajući na stranu moral, etiku i geopolitiku. Nakon što su shvatili da su izgubili u Ukrajini, Washington i saveznici su krenuli uništiti rusku ekonomiju spuštanjem cijene nafte i plina, kao glavnih izvoznih prihoda u proračunu Rusije, ali su izostavili nadopunjavanje ruskih rezervi zlatom. Valja napomenuti da je najveći neuspjeh Zapada u Ukrajini nije vojni ili politički, nego Putinovo odbijanje da financira zapadne planove u zapadnoj Ukrajini, jer bi time izravno potkopao Rusku Federaciju. To plan Zapada čini neostvarivim, barem u bliskoj budućnosti.

Zadnji put je američki predsjednik Reagan akcijom snižavanja cijena nafte imao „uspjeha“ i doveo do raspada Sovjetskog Saveza. No, povijest se ne ponavlja vječno. Ovaj put su stvari drugačije, ali ovog puta na Zapadu. Putinov odgovor je nekima izgledao kao šah i judo, kada se koristi snaga neprijatelja protiv njega samog i to uz minimalno trošenje vlastite snage i resursa.

Prava Putinova politika nije javna, što rijetki razumiju. Dakle, Putinova politika se uglavnom ne fokusira na učinak, nego na učinkovitost. Vrlo malo ljudi razumije ono što Putin danas misli. I gotovo nitko ne razumije ono što će učiniti u budućnosti. Bez obzira koliko to čudno zvučalo, ali sada Putin prodaje rusku naftu i plin samo za zlato. Međutim, on to ne viče s krovova. Naravno, još uvijek prihvaća dolar kao sredstvo plaćanja, ali odmah mijenja sve dolare od prodaje nafte i plina opet za zlato! Da bi to razumjeli, dovoljno je promatrati dinamiku rasta zlatnih rezervi Rusije i usporediti ih s deviznim prihodima Ruske Federacije od prodaje nafte i plina u istom razdoblju. Osim toga, u trećem kvartalu ove godine je Rusija kupila najveću količinu zlata ikada, te dosegla rekordne razine.

Kupovina zlata u III kvartalu 2014.
U trećem kvartalu ove godine, Rusija je uvećala rezerve za nevjerojatnu količinu od 55 tona zlata. Više od svih središnjih banaka u svijetu zajedno (prema službenim podacima)! Ukupno su središnje banke svih zemalja svijeta kupile 93 tone plemenitih metala u trećem tromjesečju 2014.. Od tih 93 tona zlata, impresivna količina od 55 tona pripada Rusiji. Ne tako davno, britanski su znanstvenici došli do istog zaključka, ali i US Geological Survey prije nekoliko godina koji je upozoravao „kako Europa ne može preživjeti bez ruskih energenata“. Prevedeno s engleskog na bilo koji drugi jezik, to znači: “Svijet neće preživjeti ako nestane ruske nafte i plina.“

Dakle, zapadni svijet, koji se temelji na hegemoniji petrodolara, u katastrofalnom je stanju i ne može preživjeti bez nafte i plina iz Rusije. Međutim, Rusija je spremna za prodaju nafte i plina Zapadu samo u zamjenu za zlato! Prekretnica Putinove igre je mehanizam prodaje ruskih energenata Zapadu samo sa zlato, neovisno o činjenici da li Zapad pristaje platiti ili ne rusku naftu i plin sa svojim jeftinim zlatom na svjetskom tržištu. Zašto Rusija, uz stalan protok dolara od prodaje nafte i plina, pod svaku cijenu taj novac želi pretvoriti u zlato po sadašnjim cijenama, pritisnuta sa svih strana od strane Zapada?

Cijenu zlata su FED i EFS studiozno nekoliko puta umjetno spuštali prema kupovnoj moći dolara i umjetno napuhavali manipulacijama na tržištu. Zanimljiva činjenica je da snižavanje cijene zlata vodi posebni odjel američke administracije, Fond za stabilizaciju tečaja (ESF), čija je uloga stabilizirati dolar u Sjedinjenim Državama.

U financijskom svijetu je općeprihvaćena činjenica da je zlato u stvari anti-dolar:

1. Godine 1971. američki predsjednik Richard Nixon zatvra “zlatni prozor” i obustavlja slobodnu trgovinu između dolara i zlata, što je u Americi bilo zajamčeno odredbom iz 1944. u Bretton Woodsu.

2. Godine 2014. ruski predsjednik Vladimir Putin ponovno otvara „zlatni prozor “, ne pitajući dopuštenje iz Washingtona.

U ovom trenutku Zapad troši veći dio svojih napora i sredstava da snizi cijene zlata i nafte. Dakle, s jedne strane narušava ekonomsku stvarnost koja postoji samo kako bi koristila američkom dolaru, a s druge strane želi uništiti ekonomiju Rusije, koja odbija igrati ulogu poslušnog vazala Zapada.

Resursi poput zlata i nafte proporcionalno su oslabili i pretjerano podcijenjeni u odnosu na američki dolar. Zbog velikog pritiska, Putin sada prodaje ruske energetske resurse u zamjenu za umjetno napuhane dolare, da bi onda s tim istim dolarima kupovao zlato umjetno podcijenjeno u odnosu na američki dolar od strane Washingtona i njegovih saveznika.

Tu je još jedan zanimljiv element u Putinovoj igri. Ruski uran. Jedna od šest elektrana u Americi ovisi o ruskom uranu. Rusija prodaje Americi uran za dolare. Dakle, Zapad, općenito, za naftu, plin i uran Rusiju opskrblje jakim dolarom, čija je kupovna moć umjetno napuhana sniženjem cijene nafte i zlata, opet u izvedbi onih koji žele uništiti rusku ekonomiju.

Ovdje bi čak i laiku bilo jasno da je riječ o začaranom krugu u kojem Moskva dobiva umjetno ojačan dolar, kojim kupuje umjetno sniženo zlato.

Upravo to je ključ svih ovih transakcija, kojima Putin koristi ove dolare samo da bi fizički povukao zlato sa Zapada dobivenim američkim dolarima. To je uistinu genijalna ekonomska kombinacija, koji je Zapad stavio u situaciju da kao zmija agresivno grize vlastiti rep.

Ideja ove ekonomske zlatne klopke vjerojatno nije Putinova, koliko savjetnika za ekonomske poslove, dr. Sergeja Glazyeva. Inače, zašto bi birokrat Glazyev, zajedno s mnogim ruskim gospodarstvenicima, bio uvršten u popis sankcioniranih osoba od strane Washingtona?
Ideju ekonomista Glazyeva uspješno provodi Putin, ali uz veliku podršku kineskog kolege Xi Jinpinga.

Posebno važna izjava u ovom kontekstu je nedavna izjava u studenom prve dopredsjednice Središnje banke Rusije, Ksenije Judaeve, koja je naglasila da Središnja banka Rusije može koristiti zlato iz svojih rezervi za plaćanje uvoza, ako bude bilo potrebno.

Očito je da je, obzirom na zapadne sankcije, ova izjava namijenjen zemljama skupine BRICS, nadasve Kini.

Za Kinu je rusko plaćanje u zlatu vrlo povoljno. Naime, Kina je nedavno najavila da će prestati povećavati rezerve zlata i deviza denominiranih u američkim dolarima. Obzirom na sve veći trgovinski deficit između Sjedinjenih Država i Kine (trenutna razlika je pet puta u korist Kine), ova izjava prevedena jezikom financija govori: “Kina više ne prodaje svoje proizvode u zamjenu za dolare.”

Svjetski mediji su odlučili ne istaknuti taj povijesni monetarni zaokret i za nikoga nije problem što Kina doslovno odbija prodati svoje proizvode za američke dolare. Kina, naravno, i dalje prihvaća dolar kao način predujma za njihove proizvode. No, čim se obavi transakcija, Kina se odmah rješava američkih dolara i u strukturi svojih zlatnih rezervi i strane valute ih mijenja ih u nešto drugo.

U suprotnom, izjava monetarnih vlasti u Kini ne bi imala nikakvog smisla: “Zaustavimo povećanje naših zlatnih rezervi i strane valute u američkim dolarima.”

Drugim riječima, Kina više neće kupovati američke trezorske obveznice s dolarima ostvarenim u međunarodnoj trgovini, kao što je do sada činila. Dakle, Kina će zamijeniti dolare koje dobiva za svoje proizvode, ne samo prodane u SAD, nego u cijelom svijetu, a ne za povećanje deviznih rezervi u zlatu denominiranu u američkim dolarima nešto. Ovdje nastaje zanimljivo pitanje: čime će to Kina zamijeniti dolare koje je zaradila kroz trgovinu? Kojima valutama ili dobrima? Analiza kineske monetarne politike govori da će vjerojatno značajan dio trgovinskih dolara Kina zamijeniti, a zapravo su već zamijenjeni s fizičkim zlatom.

Dakle, prisilna izolacija rusko-kineskih odnosa je dovela do velikog uspjeha Moskve i Pekinga. Rusija kupuje robu izravno iz Kine sa zlatom po trenutnoj cijeni. Isto tako Kina kupuje ruske energetske resurse sa zlatom po istoj cijeni. U ovom festivalu rusko-kineskih odnosa ima mjesta za sve: za kineski proizvode, ruske energetske resurse i zlato kao obostrano sredstvo plaćanja.

Samo što dolaru tu nema mjesta, što ne čudi, jer američki dolar nije proizvod Kine, niti je ruski energetski resurs. To je samo financijski instrument privremene likvidacije. Beskoristan posrednik.

U svakoj ozbiljnoj trgovini je uobičajeno isključiti nepotrebne posrednike iz interakcije dviju neovisnih poslovnih partnera. Valja napomenuti da je globalno tržište fizičkog zlata vrlo malo u odnosu na globalno naftno tržište. Većina svjetskog tržišta fizičkog zlata je mikroskopsko u odnosu na ukupno svjetsko tržište nafte, plina, urana i drugih roba.

Pojam “fizičko zlato” je skovan jer su se za njega počeli mijenjati fizički energetski resursi, a ne „papir“. Rusija povlači zlato sa Zapada, ali samo u prirodnom obliku, a ne papir. Pa čak i Kina uzima umjetno podcijenjeno fizičko zlato na Zapadu u zamjenu za stvarne proizvode koje tamo izvozi.

Zapad se nadao da će Rusija i Kina prihvatiti kao platežno sredstvo za svoje robe i energetske resurse “shitcoin” ili tzv. “papirnato zlato” raznih vrsta, ali do toga nije došlo.

Rusija i Kina, kada je u pitanju zlato, žele dragocjeni metal kao sredstvo konačne isplate. Za usporedbu: promet na papirnatom tržištu zlata se procijenjivao na 360 milijardi dolara mjesečno. No, s prijelazom na stvarno, fizičko zlato, promet je pao na samo 280 milijuna dolara mjesečno. To znači da omjer između trgovačkog „papirnatog zlata“ u odnosu na stvarno fizičko zlato iznosi oko 1000 : 1.

Korištenje mehanizma aktivnog povlačenja s tržišta umjetno sniženog zlata i odustajanje od umjetno napuhanog dolara znači da je Putin pokrenuo odbrojavanje čiji će kraj ujedno označiti kraj hegemonije petrodolara.

Dakle, Putin je stavio Zapad u pat poziciju, bez pozitivnih gospodarskih izgleda. Zapad može uložiti ogromne napore i sredstava da umjetno poveća kupovnu moć dolara, da umjetno snizi cijenu nafte i kupovnu moć zlata. Problem na Zapadu je što je količina fizičkog zlata u njegovom posjedu ograničena. Dakle, što više Zapad obezvređuje naftu i zlato u odnosu na američki dolar, brže će ostati bez zlata u svojim rezervama, a ono nije beskonačno.

Ovu ekonomsku kombinaciju je Putin briljantno odigrao. Fizičko zlato ubrzano završava u Rusiji, Kini, Brazilu, Kazahstanu i Indiji, zemljama skupine BRICS. U trenutnoj stopi smanjenja rezervi zlatnih poluga Zapad jednostavno nema vremena da napraviti bilo što protiv Putina i Rusije i preostaje mu samo da čeka propast petrodolara.

U šahu, situacija u koju je Putin stavio Zapad se naziva “mračno doba”. Zapadni svijet se nikad nije suočio sa sličnim događajima i ekonomskim fenomenom.

SSSR se brzo prodao svoje zlato u vrijeme pada cijena nafte, dok Rusija čini suprotno i ubrzano kupuje zlato u istim okolnostima. Na taj način je Rusija prijetnja globalnoj dominaciji modela američkog petrodolara.

Osnovni princip modela petrodolara omogućuje zapadnim zemljama predvođene SAD-om da žive na račun rada i sredstava drugih zemalja i naroda, a sve zahvaljujući ulozi dolara koji dominira u globalnom monetarnom sustavu.

Uloga američkog dolara u globalnom monetarnom sustavu je da bude krajnje sredstvo plaćanja. To znači da je američka valuta na globalnij razini krajnje dobro akumulacije, te ga mijenjati s bilo kojim drugim dobrima ne bi imalo smisla.

Zemlje skupine BRICS, na čelu s Rusijom i Kinom, sada zapravo mijenjaju ulogu i status dolara u globalnom monetarnom sustavu. Konačno sredstvo plaćanja i akumulacije imovine, američka nacionalna valuta, zajedničkim akcijama Moskve i Pekinga se pretvara u puko sredstvo predujma u razmjeni s drugom konačnom financijskom imovinom – zlatom. Dakle, američki dolar doista gubi svoju ulogu kao krajnje sredstvo plaćanja i akumulacije imovine, čime gubi obje uloge, a na scenu stupa depolitizirano i denacionalizirano aktivno monetarno zlato.

Zapad tradicionalno koristi dvije metode kako bi uklonio prijetnju svjetskoj hegemoniji petrodolara i tako očuvao vlastite privilegije. Jedna od tih metoda je Obojena revolucija , a druga metoda, ako prva ne uspije, su vojne kampanje.

Međutim, u slučaju Rusije, obje ove metode su nemoguće ili neprihvatljive. Kao prvo, ogroman broj stanovnika Rusije, za razliku od ljudi u mnogim drugim zemljama, ne želi trgovati svojom slobodom i budućnosti svoje djece u zamjenu za nekoliko zapadnih kobasica. To je vidljivo iz rekordne popularnosti Putina, ankete koje redovito objavljuju glavne zapadne agencije.

Osobno prijateljstvo kojeg štićenik Washingtona Alexei Navalny gaji sa sa senatorom Johnom McCainom je loše i za njega i za Washington. Nakon objavljivanja te nesporne činjenice, 98% ruske populacije sada Navalnog vidi isključivo kao vazala Washingtona i izdajicu ruskih nacionalnih interesa. Stoga zapadni stratezi, koji još nisu poludjeli, ne mogu ni sanjati o bilo kakvoj Obojenoj revoluciji u Rusiji.

Druga tradicionalna metoda su zapadne vojne agresije, ali Rusija sigurno nije bivša Jugoslavija, Irak i Libija. U svakoj vojnoj operaciji čak i protiv ne-nuklearne Rusije na ruskom teritoriju, Zapad na čelu s SAD-om bi bio osuđen na poraz. Generali u Pentagonu koji vode NATO snage su svjesni toga. Bilo bi jednako beznadno pokrenuti i nuklearni rat protiv Rusije konceptom tzv. “preventivnog nuklearnog udara“.

NATO tehnički ne može nanijeti udarac koji bi u potpunosti razoružao ruski nuklearni potencijal, u svim njegovim aspektima, a masovna odmazda na nuklearni udar protiv neprijatelja ili skupine neprijatelja bi bila neizbježna. Međutim, takav rat bi imao posljedice da bi živi naprosto zavidjeli mrtvima.

Dakle, nuklearni rat protiv zemlje poput Rusije nije rješenje za problem predstojeće propasti petrodolara. U najboljem slučaju, to će biti konačni kraj povijesti. U najgorem slučaju, nastupit će nuklearna zima i kraj života na planeti, a preživjet će samo bakterije koje će mutirati zbog zračenja.

Ekonomska struktura Zapada može vidjeti i shvatiti bit situacije. Glavni zapadni ekonomisti su sigurno svjesni ozbiljnosti i očajne situacije u koju je Zapad svojevoljno zapao. Jednostavno je upao u Putinovu zlatnu klopku.

Uostalom, institucije Bretton Woodsa znaju zlatno pravilo: “Tko posjeduje zlato određuje pravila”, ali na Zapadu o tome šute. Tihi su, jer nitko ne zna kako izaći iz ove situacije. Ako se javnosti objasne detalji nadolazeće ekonomske katastrofe, svi će početi postavljati pitanja:

„Kako Zapad kupuje naftu i plin iz Rusije u zamjenu za fizičko zlato? Što će se dogoditi s petrodolarom u Sjedinjenim Državama kada Zapadu ponestane fizičkog zlata za plaćanje ruske nafte, plina i urana i kineske robe?“

Nitko na Zapadu danas može odgovoriti na ovih nekoliko jednostavnih pitanja. To se inače zove “šah-mat”, dame i gospodo. Igra je gotova.

Dmitrij Kalinichenko

Međutim nisu svi tako kratkovidni i veliki igrači, čija se bogatstva mjere i tisućama milijardi dolara, pažljivo promatraju što se dgađa. Treba reći da oni osobno ne gaje nikakve domoljubne osjećaje prema edinjenim Državama i ta im je zemlja jednostavno bila dobar poligon za ostvarivanje profita proteklih sto godina. Stoga neki mediji, kao npr. Bloomberg ili The Sydney Morning Herald otvoreno upozoravaju na opasnu igru oko igre s cijenom zlata i nafte.

Naime, oni su primijetili kako u posljednjih nekoliko mjeseci Rusija kupuje ogromne količine zlata, te upozoravaju i pokušavaju shvatiti što Moskva time želi postići.

Ako je 1. siječnja 2010. Središnja banka Rusije imala „samo“ 21 milijun unci zlata, 1. listopada ove godine ima 37 milijuna. Računajući u tonama, od početka ove godine je Središnja banka Rusije kupila 150 tona zlata, dosegnuvši ukupan iznos od 1 150 tona. Ranije, Središnja banka Rusije nikada nije kupovala zlata više no što je koristila.

Bloomberg View piše kako su ruske zlatne rezerve sada veće od onih u Kini, te su na petom mjesu nakon Sjedinjneih Država, Velike Britanije, Francuske i Italije. Do 1. studenoga ove godine postotak zlata činili 10,5% deviznih rezervi, dok je prošle godine taj indeks iznosio 8,4%.
Ovdje nije potrebno govoriti o američkom zlatu i postoji li ono doista, budući da nitko nikada nije bio u stanju utvrditi vjerodostojnost podataka koje iznosi američki FED i nalazi li se u Fort Knoxu fizičko zlato, među kojem bi trebalo biti i ono drugih zemalja, ili je riječ o polugama od tungstena, kako je upozoravao republikanac iz Teksasa, Ron Paul.

Novinar Leonid Bershidsky kaže da sve to, s jedne strane, može biti povezano s paranojom lidera Rusije u odnosu na Zapad, a s druge strane, govori o vitalnosti zemlje.

“Postoji vrlo malo zemalja koje imaju sposobnost da tekuće rezerve drže u zlatu”, kaže Bershidsky.

Lucy Cormac, dopisnik lista The Sydney Morning Herald tvrdi „kako iza politike kupovine zlata može stajati predviđanje mogućeg ekonomskog rata sa Zapadom”.

Novinar svoj stav temelji na razmišljanju poznatog analitičara Joea Battershilla, koji vjeruje „kako se u bliskoj budućnosti očekujemo nastavak tendencije odbijanja deviznih rezervi dominiranih u dolaru”, što je na tragu onoga što piše Dmitrij Kalinichenko.

U međuvremenu, sve se češće čuju tvrdnje kako Rusija skuplja zlato, jer se želi riješiti američkih petrodolara u trgovini s naftom.

Međutim, Alexei Mamontov, šef Međunarodne monetarne udruge iz Moskve, rekao je za novine “Komsomólskaya Pravda” da je ta pretpostavka pogrešna, jer se brojevi ne poklapaju. On tvrdi kako središnja banka kupuje zlata za manje novca kojeg dobiva od prodaje nafte. Dakle, reći da Rusija prodaje naftu za zlato, po njemu nije točna tvrdnja.

U isto vrijeme, Mamontov objašnjava “kako zemlja koja nazire probleme, kupuje zlato za svaki slučaj“, baš kao i Kina ili SAD.
“Središnje banke vidje da je dolarski sustav nesiguran, promijenio se i tečaj dolara prema euru promijenila i onda se zlato kupuje za svaki slučaj“, objašnjava Alexei Mamontov.

Međutim, „za svaki slučaj“ (на всякий случай) se može kupiti tona-dvije zlata, ali ovoliko novca potrošiti za kupovinu zlata po umjetno niskim cijenama i od 2010. do 2014. gotovo udvostručiti zlatne rezerve, s tendencijom daljnje kupovine, sigurno ne možemo govoriti o nečemu što se kupuje „za svaki slučaj“. Naravno da Mamontov nje ovlašten da otkriva pravu pozadinu ove strategije, no, ipak je mogao naći uvjerljivije obrazloženje. original859637
FED ne želi dokazati postojanje fizičkog zlata u svojim trezorima u Fort Knoxu i to je velika tajna koja u mnogih budi znatiželju:

Republikanac iz Teksasa Ron Paul godinama insistira na tvrdnji da FED nema zlato u trezorima:

Izvor:Vox Blog

facebook komentari