Pratite nas

Hrvatska

PUTOPIS: Ova velebitska prometnica je najljepša cesta u Hrvatskoj

Objavljeno

na

Pogledajte čarobne prizore koje možete vidjeti vozeći se po toj impresivnoj prometnici

Ne znam koja bi mu bila najdraža kad ih je svjedočio bezbroj, ali da zna pričati, Velebit bi samo o Majstorskoj cesti mogao ispričati stotinu priča. Nisu sve lijepe, mnoge su tragične, neke su oduvijek bile samo legende, a ona koja je nastala prva, ima tome dvjestotinjak godina, je – nevjerojatna, piše Jutarnji Life.

Bečki dvor zaključio je da im putovanje iz prijestolnice do Zadra, administrativnog središta Dalmacije, koji su netom pripojili od Mletaka, odnosno Napoleona, traje predugo dotadašnjom Dalmatinom preko Gospića i Gračaca. Kako bi se ubrzao poštanski promet i razvila trgovina odlučili su graditi put preko planine, a zahtjevan posao povjerili Josipu Kajatanu Knežiću, majoru u njihovoj vojsci i priučenom inženjeru. Trebalo mu je 11 godina, četiri za planiranje, a onda još sedam gradnje da Obrovac u zadarskom zaleđu preko prijevoja Mali Alan spoji sa Svetim Rokom, odnosno ličkim dijelom Dalmatine. Kako su probijali klisure i kukove, slagali ogromne potporne kamene bokove, projektirali serpentine i računali nagibe – teško je reći, no zadovoljili su čak i današnje zakone o gradnji.

Žive stijene

Knežić nije odustajao usprkos tvrdnjama suradnika da je nemoguće probiti žive stijene, kada su mu se radnici žalili da više ne mogu, on bi ih pitao može li mjera zlata za isto toliko kamena, a nije pokleknuo ni pred bečkim dvorom u čiju je nemilost pao zbog izrazito visokih troškova gradnje. Dvije godine trebalo im je za 24 kilometra od Obrovca do najvišeg prijevoja na 1048 metara, a onda još pet godina za preostalih 17 ličkih – jedan centimetar po satu, 488 metara mjesečno, 5,8 kilometara godišnje – sve do 4. listopada 1832., kada je Majstorska cesta puštena u promet kao prva suvremena spojnica južne i sjeverne Hrvatske. Narednih sto godina ovo će biti glavna ruta brojnih kirijaša i diližansi, sa stražarnicama, cestarskim kućama gostionicama i prenoćištima, no u drugih sto vrijeme će sve to vratiti natrag planini. Osim jednog – majstorije Josipa Kajetana Knežića, koja je do danas sačuvala svoj izvorni oblik te je zbog iznimne spomeničke i krajobrazne vrijednosti uvrštena na listu zaštićenih dobara Republike Hrvatske.

Na mostu

Ekipa Magazina probit će se Velebitom rutom kojom su prvi to učinili majstor Knežić i njegovi dečki, krećemo iz Obrovca, jer su otamo krenuli i oni. Imali su zaprežna kola, a mi imamo terenca natovarenog biciklima, umjesto teških čekića i dlijeta imamo fotoopremu i olovku i papir.

No, imamo jednako poštovanje prema ovim visovima koji suncu, iako je izašlo sat ranije, ne dopuštaju da obasja kanjon Zrmanje odakle ih gledamo. Ruta je jednostavna i za nju vam karta ne treba. Umjesto nje toplo preporučujemo – knjigu. Autori Lara Černicki i Stašo Forenbaher nazvali su je “Starim cestama preko Velebita”. Izgleda kao priručnik za turiste, ali kako su u njoj pisci vrlo detaljno i zanimljivo ispričali priče o desetak pravaca koji su prvi spojili dvije Hrvatske, otkrivajući pritom brojne zanimljivosti, što tehničke, što životne koje su ove ceste učinile našom kulturnom i povijesnom baštinom, ne trebate biti avanturist, da bi u njoj uživali. Mi smo se, ovaj put, ipak odlučili za avanturu, a ovu dionicu odabrali smo zbog samo jedne njihove zapisane rečenice: “Bez imalo pretjerivanja može se reći da je Majstorska cesta preko Malog Alana najljepša i najvrednija brdska prometnica u Hrvatskoj”.

Nakon što je u Obrovcu pređemo mostom, Zrmanja i mi zajedno putujemo prema moru. Pustit ćemo je samu dalje, kao i pravac prema staroj Maslenici kod napuštene tvornice glinice, a mi ćemo put Modrića, prvog i jedinog sela kojim ćemo proći na ovom putovanju, poznatog samo po nogometašu Luki. Cesta je asfaltirana, ali nije široka, pa ploče koje na rubovima upozoravaju na opasnost od zaostalih mina iz Domovinskog rata djeluju još ozbiljnije. Nakon laganog uspona dolazimo do prve zaravni. Razbacane stijene, očito izvučene iz utrobe Velebita kada su je probijali zbog gradnje tunela Sveti Rok, podsjećaju na napušteni kamenolom. Srećom, zaklanja ih veća stijena, pa otvara pogled na visoravan koja više nije kamena, već zelena. Kada izlazite iz tunela, možete je vidjeti slijeva, točno između autoceste prema moru i odmorište Marune. Zove se Meki doci i na njoj je bila održana svečanost puštanja u promet Majstorske ceste.

Tunelske cijevi

Ovo je mjesto na kojem prestaje asfalt, a počinje putovanje u 1832. godinu. Gotovo gazimo “krov” tunelske cijevi Svetoga Roka, ostavljajući ispod sebe užurbanu sadašnjost, od koje ćemo se odmicati svakim sljedećim metrom našeg romantičnog putovanja. Vozimo uzbrdo, ali pravo, pretječući dvojicu umornih biciklista koji svejedno pozdravljaju, do Crnog guvna, prve serpentine poduprte potpornim zidom od kamenih blokova. Stajemo, pa iz puno ranije parkiranog auta izlazi čovjek iz Hrvatskih šuma, koji pazi da netko opuškom ne izazove požar. Posla, srećom, nema, pa vrijeme krati čitajući novine u starom Fordu. Sunce još uvijek radi duge sjene, pa može. Ovo je prvi vidikovac, Petar Rončević, tako se zove, pokazuje nam prirodne remek-djelo – prekrasan kanjon Zrmanje na jednoj strani, i spomenik ljudskoj gluposti – lužnate bazene iz napuštene tvornice na drugoj. U daljini je Novigradsko i Karinsko more. Na stijeni iza nas je obilježje s tri uklesana imena. Poginuli su u slijetanju s “Tamićem” na ovoj serpentini. Šumar Petar, inače rođak bivšeg ministra Berislava Rončevića, želi nam sretan put prema Podpragu.

Govorim fotoreporteru Robertu, koji je za volanom, neka se drži desno, jer mi se kolobranski stupići i parapetni zidovi slijeva nekako čine krhkima pri pogledu na autocestu na kojoj su automobili sada već veličine zrikavca. Podprag je kamena zavojita visoravan, na desnoj strani su ostaci nekadašnje putničke postaje u kojoj je bila gostionica, prenoćište, cestarija i žandarmerija. Nema prozora ni krova, ali je kroz rupe gdje su nekad bili, pogled na Tulove grede, koje nas sve vrijeme prate – svejedno čaroban.

Cropix

Cropix

Malo dalje su dva spomenika. Onaj stariji je iz 1851. godine, posveta na talijanskom govori o oružniku Francescu Fracassu, koji je životom platio svoju hrabrost, štiteći Majstorsku cestu i njene putnike od 22 razbojnika s kojima se sam sukobio. Drugi kamen posvećen je oružniku Ivanu Zagorcu koji se na ovom mjestu smrznuo 11 godina kasnije. Deset metara dalje je mramorni spomenik, oko njega su izgorjeli lampioni. Posvećen je branitelju Saši Rakijašu, specijalcu bjelovarskih “Omega”, koji je ovdje poginuo 1995. godine. Na središtu proplanka je crkvica Svetog Franje, na obje strane, onoj koja gleda prema planini i onoj koja je okrenuta prema moru, ima jednake trijemove. Snažan zvuk škripanja koji je krenuo iz zaključane unutrašnjosti čovjeku ubrza rad srca i nogu istovremeno. Olakšanje je uslijedilo kada su izvirile dvije planinarke, koje su bezuspješno u nju pokušale ući sa suprotne strane.

Kako se putovanje nastavilo, pročitajte na portalu Jutarnji Life.

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori
Komentiraj

Događaji

Obilježena 26. obljetnica osnivanja GS Oružanih snaga RH

Objavljeno

na

Objavio

Foto: MORH/ J. Kopi

Svečana akademija povodom obilježavanja 26. obljetnice ustrojavanja Glavnog stožera Oružanih snaga Republike Hrvatske (GS OS RH) održana je u velikoj dvorani Doma HV-a “Zvonimir” u Zagrebu, u utorak, 26. rujna 2017. godine.

Središnjoj svečanosti nazočili su izaslanik predsjednice i vrhovne zapovjednice OS RH Kolinde Grabar Kitarović, potpredsjednik Vlade i ministar obrane Damir Krstičević, načelnik GS OSRH general zbora Mirko Šundov, predstavnici ustrojbenih cjelina MORH-a i OSRH te brojni gosti i uzvanici, među kojima i bivši načelnici GSOS-a.

Potpredsjednik Vlade i ministar obrane RH Damir Krstičević ovom se prilikom zahvalio svim dosadašnjim načelnicima Glavnog stožera i rekao kako je svaki od načelnika u svom vremenu dao zajedno sa svojim timom doprinos u razvoju pobjedničke Hrvatske vojske. “Podizanje kvalitete života i rada naših ljudi naša je trajna zadaća.

Još značajnije bilo je napuštanje koncepta putujuće vojske. Hrvatska vojska mora biti u hrvatskim gradovima, među svojim narodom. Vratili smo Hrvatsku vojsku u Sinj, vraćamo je za manje od mjesec dana u herojski Vukovar.

Nastavljamo s vraćanjem vojske u Ploče, ali i naših Puma u njihov Varaždin”, poručio je Krstičević, zaključivši: “Biti vojnik danas je sve popularnije! Ovih dana primili smo treći uput dragovoljnih ročnika ove godine, i to po prvi put od uvođenja ovog oblika osposobljavanja 2008. godine.

U našim redovima ponosno čuvamo vrijednosti Domovinskog rata, kao trajan podsjetnik na povijesna dostignuća i junake koji su stvarali Hrvatsku. Posebno me raduje kada vidim naše vojnike koji u Hrvatskoj i u inozemstvu pokazuju vrhunsku sposobnost, motiviranost i stručnost u provedbi širokog spektra zahtjevnih zadaća”.

I ovom prigodom ministar Krstičević naglasio je važnost suradnje Ministarstva obrana i Oružanih snaga RH: “Sinergija koju smo ostvarili učvršćuje me u uvjerenju kako ćemo i naredne projekte kojima je cilj jačanje sigurnosti naše Hrvatske provesti na racionalan i efikasan način.

Zato vas pozivam da, kao i svi prethodnici u Glavnom stožeru kroz Domovinski rat do danas, nastavite istom energijom i motivom doprinositi snazi jedine nam domovine Hrvatske!”

Načelnik Glavnog stožera Oružanih snaga RH general zbora Mirko Šundov u svom je obraćanju zahvalio potpredsjedniku Vlade i ministru obrane Damiru Krstičeviću na iznimnom trudu i podršci, prilikom izrade i donošenja strateških dokumenata, ali i na ukupnoj potpori koju pruža Oružanim snagama. “Biti na čelu Hrvatske vojske koju smo zajednički stvarali u borbi za opstojnost hrvatskoga naroda iznimna je čast i odgovornost. Ponosan sam što sam i ja imenovanjem stao u red dosadašnjih načelnika Glavnog stožera Hrvatske vojske i Oružanih snaga, koji su svaki u svome vremenu dali veliki doprinos razvoju Hrvatske vojske i Oružanih snaga RH.

Oružane snage Republike Hrvatske izrasle su u respektabilnu vojnu silu koja uspješno izvršava sve svoje zadaće, kako u zemlji tako i širom svijeta”.

U izjavi za medije ministar Krstičević se osvrnuo na postignuća MORH-a u prvoj godini mandata te je istaknuo kako je ova Vlada napravila veliki iskorak u pogledu obrane i sigurnosti budućih naraštaja. “Mislim da smo zajedno, timski i u sinergiji, mnogo toga ostvarili i postigli. Nakon šest godina uzastopnog pada, sada imamo povećanje proračuna za  devet posto.

Dakle, u ovoj je godini za Oružane snage izdvojeno 350 milijuna kuna više, a za 2018. godinu očekuje se još 450 milijuna kuna”.

Napominjući da je u prvoj godini mandata ove Vlade, nakon petnaest godina, donijeta i Strategija nacionalne sigurnosti kao temeljni strateški dokument koji je potreban Hrvatskoj,  dodao je i da je započeta uspostava sustava domovinske sigurnost. “Ova je godina posebno posvećena vojniku, dočasniku i časniku. Mnogo je projekata u funkciji kvalitete života”, poručio je Krstičević, istaknuvši pritom važnost očuvanja vrijednosti Domovinskog rata koje Ministarstvo obrane i Oružane snage provode na razne načine kao što su imenovanje dvorana prema zaslužnim pojedincima i proslavljenim gardijskim brigadama te povratak vojske u Sinj, Vukovar, Varaždin i Ploče.

Posebno je istaknuo ulogu i doprinos Oružanih snaga u pomoći civilnom stanovništvu, napose u borbi protiv požara i poplava, zaključivši kako je hrvatski vojnik uvijek bio i bit će uz svoj narod, spreman brzo reagirati i pomoći kad god to zatreba.

Središnji događaj Svečane akademije bilo je uručenje odlikovanja, promaknuća,  pohvala i nagrada pripadnicima OS RH. Predsjednica RH i vrhovna zapovjednica OS RH Kolinda Grabar-Kitarović promaknula je u viši čin ukupno 137 časnica i časnika iz Ministarstva obrane i Oružanih snaga te pohvalila šest djelatnica i djelatnika.

Načelnik Glavnog stožera OSRH promaknuo je 136 dočasnica i dočasnika, a pohvalio i nagradio 31 djelatnicu i djelatnika. Zamjenik načelnika Glavnog stožera nagradio je i pohvalio deset, dok je direktor Glavnog stožera pohvalio i nagradio dvoje pripadnika Oružanih snaga. Ministar obrane ukupno je pohvalio i nagradio osam djelatnica i djelatnika.

Povodom obilježavanja 26. obljetnice GS OS RH u jutarnjim je satima izaslanstvo MORH-a i OSRH-a predvođeno zamjenikom načelnika Glavnog stožera general-pukovnikom Dragom Matanovićem položilo vijenac na grobu preminulog bivšeg načelnika GS OS RH stožernog generala Janka Bobetka na gradskom groblju u Sisku.

Na zagrebačkom groblju Mirogoj izaslanstvo MORH-a i OSRH-a, koje je predvodio načelnik GS OS-a general zbora Mirko Šundov, položilo je vijence na grobovima preminulih bivših načelnika GS OS RH, stožernog generala Martina Špegelja i stožernog generala Zvonimira Červenka.

Uoči Svečane akademije u kapelici “Sv. Ivana Pavla II” služena je sveta misa, koju je predvodio vojni kapelan Marko Medo, a u sklopu svečanosti održan je i prigodan glazbeni program u kojem su nastupili Orkestar OS RH i Klapa Hrvatske ratne mornarice “Sveti Juraj” te solistica Barbara Suhodolčan.

facebook komentari

Nastavi čitati

Hrvatska

Hrvatska biskupska konferencija: Ne podržavamo Istanbulsku konvenciju

Objavljeno

na

Objavio

Iz ureda Hrvatske biskupske konferencije priopćeno je da su tijekom ovotjednog plenarnog zasjedanja biskupi razgovarali i o rezultatima javne rasprave o Istanbulskoj konvenciji.

Biskupi, kako se navodi, podupiru zakone koji štite žene i obitelji, ali ne podržavaju konvenciju jer smatraju da ona implementira i rodnu ideologiju.

Pozivaju sve odgovorne i javne djelatnike da, kako kažu, “ne podlegnu zavodljivim, nejasnim i upitnim ponudama po kojima se nekad izglasavaju zakoni”.

“Crkva se zauzima za slobodu pojedinaca i naroda i ne prihvaća nikakvu kolonizaciju koja bi zadirala u antropologiju na kojoj stvaramo i izgrađujemo svoj identitet.

Biskupi pozivaju sve odgovorne i javne djelatnike u društvu da ne podlegnu zavodljivim, nejasnim i upitnim ponudama po kojima se ponekad izglasavaju zakoni.

Europa, kao i Hrvatska, stoljećima je imala svoju filozofiju, antropologiju i etiku na koju se oslanjala politika i društveno djelovanje”, stoji u priopćenju s 55. plenarnog zasjedanja Sabora HBK.

Karolina Vidović Krišto za Kamenjar: Tri su ključna aspekta zašto je Istanbulska konvencija neprihvatljiva

facebook komentari

Nastavi čitati