Pratite nas

Komentar

Račan i Partija su odigrali izdajničku i pljačkašku ulogu u Hrvatskoj

Objavljeno

na

Pokojnog komunistu Račana mediji i sadašnji sabornici su gotovo proglasili svetcem jer ga nikada ne napadaju niti optužuju za bilo što. Dakle, o mrtvima sve najbolje. Međutim, o pokojnom Tuđmanu, tvorcu hrvatske države, sve najgore. Po njima, Hrvatsku su opljačkali Tuđman, HDZ i branitelji, a svi drugi su pošteni i nevini, posebice komunisti, udbaši i kosovci.

No, ima li ova teza o Račanu i Tuđmanu uporište u činjenicama?

Ako pak analiziramo političko i gospodarsko djelovanje druga Račana od 1972. godine do njegove smrti, vidjet ćemo da su on i Partija u tom vremenu odigrali izdajničku i pljačkašku ulogu u Hrvatskoj. Cijenu je platio hrvatski narod velikim ljudskim i materijalnim gubicima nakon embarga na uvoz oružja koji je u preko UN nametnuo Mesićev prijatelj i boljševik Budimir Lončar. Dakle, Budimir Lončar je opljačkao hrvatski narod i RH, a Mesić i Josipović su kao predsjednici države promicali njegovu politiku, a to je stvaranje nove Jugoslavije ili Balkanije i progon hrvatskih generala i branitelja.

Kada danas gledamo i slušamo hrvatski Sabor na televiziji, on doista izgleda kao kokošinjac u kojem glavne uloge imaju komunistički kopuni kap Maras, Stazić, Bernardić, Jovanović, Vrdoljak, Pernar i Bulj. Oni se ponašaju kao dvorske lude koje zabavljaju gledatelje televizije njihovim bravurama i performansima. Od Sabora su stvorili kukurikalište, što izaziva gađenje kod normalnih i zabavu kod naivnih gledatelja. Jedini koji brane Tuđmana i branitelje su sabornici i narodni tribuni Glasnović i Culej – jedini branitelji u Saboru.

Kada i kako se dogodio uspon Račana u komunističkoj hijerarhiji?

Nakon Hrvatskog proljeća 1972. godine, Račan je preuzeo glavnu ulogu u Partiji čim su smjenjeni politički vođe Hrvatskog proljeća. Tada je započeo progon nepolitičkih Proljećara, a nakon toga njihov progon i ubijanja u emigraciji. Račan nije poduzeo ništa da bi zaustavio te gnjusne zločine UDB-e protiv njegovog naroda, ali je zato sve to komunistički i odano prešutio. Tako je 1974. godine stvoren novi Ustav po kojem su republike postale suverene, ali se nisu mogle osamostaliti, što nam zorno pokazaje agresija JA i četnika na RH 1991. godine.

Komunistima Savki Dapćević Kučar i Miki Tripalu sve je oprošteno, a svi drugi su završili u zatvoru. Kako su se ponašali Savka i Mika tijekom agresije?

Kako su se po novom Ustavu sve republike mogle zaduživati kod inozemnih banaka tako se SRH zadužila  gotovo 4.5 milijardi dolara, a taj dug je bio poznat kao dug Pariškom i Londonskom klubu kreditora. Kreditori su bile privatne banke i čim je započeo rat uveden je moratorij od 10 godina. Moratorij je istekao  2001. godine, ali javnost nikada nije doznala koliko taj dug iznosio nakon moratorija. Javnost je jedino doznala da je dug RH narastao od 9.2 milijarde dolara 2000. na cca 26 milijardi 2003. godine. Dakle, Račan je u tri godine zadužio Hrvatsku za gotovo 16 milijardi dolara.

Međutim, medijski aparatčiki ili bivši udbaški doušnici su uvjerili narod da je RH od  Jugoslavije naslijedila dug od samo 3.4 milijarde dolara dok su ostatak duga pripisali Tuđmanu i HDZ-u. Dug od 3.4 milijarde dolara je naslijeđen od jugoslavenske Federacije, a dug od  4.5 milijardi dolara je naslijeđen od SRH. Dakle, RH je naslijedila od Jugoslavenske federacije i SRH dug od cca 7.9 milijarde dolara, a to je dug Pariškom i Londonskom klubu kreditora.

Račan je također dozvolio održavanje izbora, zašto mu dajem priznanje, ali na njegovu žalost i na našu radost na izborima je pobjedio HDZ predvođen Tuđmanom, a to je iznenadilo Račana i Partiju. Počela je balvanska pobuna u kolovozu 1990. godine i to je navjestilo početak rata i agresiju na Hrvatsku koju je od 1986. godine pripremala JA uz pomoć hrvatskih  četnika i blagoslovom Račana i CKSKH. Prigodom proglašenja nezavisnosti Hrvatske, Račan i drugovi su revoltirano napustili Sabor.

Zašto?

Račan je znao da je JA naoružavala Srbe u Hrvatskoj i BiH od 1986. godine kad je Jugoslavija, dakle, JA od Španjolske preuzela transfer kokaina iz J. Amerike preko Hrvatske diljem globusa. Brodovima Jugolinije kokain je transferiran u Rijeku kao riblja hrana za riblju farmu Cenmar na Ugljanu. Već 1986. godine je započelo naoružavanje Srba u Hrvatskoj i BiH preko Cenmara na Ugljanu, a oružje je dolazilo iz Bara. Najžalosnije je što su Srbe naoružavali radnici Cenmara koji su bili Hrvati. Dakle, još jednom se ponovio Kočevski Rog jer glavnu rolu protiv Hrvata su odigrala dalmatinska djeca koji su danas glavni uvoznici kokaina u Europu zajedno sa bivšim mlađim kosovcima.

Naoružavanje Srba preko Cenmara je trajalo sve do 1987. godine kad je  zaustavljen kamion sa oružjem kod Biograda, a hrvatski mediji su lansirali vijest da se tim oružjem naoružavaju ustaše. Nakon toga, operacija je već 1988. prebačena u kasarnu Šepurina kod Zadra i otok Vir. Sve pokazuje da su se Srbi naoružavali oružjem hrvatske TO, ali i ovaj put u naoružavanju Srba su sudjelovali dalmatinski dječaci ili tadašnja virska vlast koju je postavio jedan kosovac iz Zadra. U ljeto 1989. godine o tome su znali Ivo Latin, Antun Milović i Anđelko Runjić, ali ništa nisu poduzeli iako su to obećali. Koncem iste godine naoružavanje Srba preko Vira je ubrzano nastavljeno vojnim i milicijskim helikopterima koji su preuzimali oružje sa vojnih penica noću.

Najinteresantije je da je Vir prvi put 1987. godine Aleksandar Vasiljević kojem ni najbolje informirani nisu znali ime, a zvali su ga šef iz Sarajeva. Tada su se u Vir naselili Dragan Vasiljković alias Kapetan Dragan i Frenki Simatović. Sve ovo je znao vrh Partije i Račan, ali nisu ni prstom maknuli.

Nakon ove kratke analize može se zaključiti da Račan nije bio svetac već nešto sasvim drugo. Dakle, on nije želio hrvatsku državu, a pod njegovom paskom je razoružana TO, čijim oružjem su naoružavani Srbi u Hrvatskoj i BiH te opljačakan hrvatski narod.

Srećko Radović, Vir

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori
Komentiraj

Komentar

Letica o Plenkovićevu govoru: Neke kritike u Hrvatskoj posljedica su ignorancije i odsutnosti svijesti o državništvu

Objavljeno

na

Objavio

Letica o Plenkovićevu govoru: Neke kritike u Hrvatskoj posljedica su ignorancije i odsutnosti svijesti o državništvu

Prof. dr. Slaven Letica, bivši savjetnik pri UN-u komentirao je sinoć u Dnevniku 3 govor premijera Andreja Plenkovića na 72. zasjedanju Opće skupštine UN-a.

Premijerov govor bio je odmjeren, uravnotežen i pristojan. Pokrio je teme koje su važne za suvremeni svijet, za Hrvatsku i za EU, rekao je Letica. Prema njegovom mišljenju, govor je izazvao potres jer ljudi ne znaju da ondje govore državnici, a ne diplomati. Neke kritike u Hrvatskoj posljedica su ignorancije i odsutnosti svijesti o državništvu.

Komentirajući izjave Vesne Pusić koja je rekla da je premijerov govor nediplomatski i apsolutno štetan, Letica je rekao kako su to pretjerani atributi i nepristojni. Ona je bila kandidatkinja za glavnu tajnicu Ujedinjenih naroda pa će ljudi s pravom reći: “Hvala Bogu da nije izabrana”.

Pogotovo što je premijer pozvao parlamentarne čelnike uoči puta i taj sastanak trebao je biti iskaz jedinstva. Premijer je rekao da se male zemlje trebaju zalagati samo za načela, a načelo poštivanja međunarodnog prava je ono za što se Hrvatska zalaže, ali ne pod svaku cijenu. Ni jedna država ni svjetska organizacija ne smije dopustiti da se korumpira, kontaminira, zlorabi međunarodno pravo arbitraže i arbitražni sudovi i to je potpuno bilo legitimno, istaknuo je Letica.

Dodao je da, iako ne možemo očekivati reakcije na Općoj skupštini prisutnih državnika, ipak ostaje zapisano da je Hrvatska na neki način uzvratila udarac. Vesna Pusić ne vodi računa o tome da Slovenija potpuno legitimno prema svojim uvjerenjima lobira i radi pritiske. I bilo je očekivano da premijer Plenković tako progovori, naglasio je prof. dr. Slaven Letica.

Slaven Letica: Vesna Pusić u koži – ili kožuhu – slovenskog premijera Mira Cerara

facebook komentari

Nastavi čitati

Komentar

Slaven Letica: Vesna Pusić u koži – ili kožuhu – slovenskog premijera Mira Cerara

Objavljeno

na

Objavio

Vesna-Pusic-UN

VESNA PUSIĆ U KOŽI – ILI KOŽUHU – SLOVENSKOG PREMIJERA MIRA CERARA

Dio govora predsjednika VRH-a Andreja Plenkovića na Općoj skupštini Ujedinjenih nacija ili Sjedinjenih nacija (tako bi se na hrvatskom trebala zvati „svjetska organizacija“: jer su njene članice nacije, države, a ne narodi) bio je razlog zbog kojeg je slovenski predsjednik vlade Miro Cerar otkazao posjet Zagrebu, a bio je i povod nizu diletanskih „liberalnih“ i „dobrosusjedskih“ kritika u hrvatskoj političkoj i političko-komentatorskoj javnosti:

Evo tog dijela: “Kompromitacija nepristranosti ili neovisnosti međunarodnih arbitraža i sudova, kao što je bio slučaj u arbitražnom postupku između Hrvatske i Slovenije, čini njihove odluke pravno nevažećima i nije Hrvatskoj ostavila drugog izbora osim da se povuče iz arbitražnog procesa. Smatramo da ovaj primjer nepoštivanja vladavine prava obeshrabruje države da sporove rješavaju pred nekom trećom stranom.”

Najjasniju kritiku uputila mu je nesuđena glavna tajnica UN-a i bivša ministrica vanjskih i europskih poslova dr. Vesna Pusić koja mu je namijenila riječi pune spoznajne samosvijesti i gorkog „diplomatskog“ prijekora: “Mislim da je govor premijera Plenkovića pred Općom skupštinom UN-a bio apsolutno kontraproduktivan, nediplomatski, krivo i pogrešno intoniran. Smanjio nam je šanse da na jedan civiliziran način riješimo prijepor sa Slovenijom. Mislim da šansi ima, ali ovaj govor je bio apsolutno štetan. Opća skupština UN-a nije mjesto gdje se takve stvari rade, postoji tiha diplomacija. Ovime su nam šanse smanjene, jako sam razočarana i iznenađena.”

Dok je govor vlastitog predsjednika VRH-a ocijenila „apsolutno kontraproduktivnim“, „nediplomatskim“, „krivo i pogrešno intoniranim“ i „štetnima“, ne nalazeći u njemu ničega dobrog i mudrog, članica nove stranke „GLAS“, pokazala je potpuno razumijevanje i odobravanje za odluku slovenskog premijera da otkaže posjet Zagrebu. Tu je odluku nazvala „dobrim potezom slovenskog premijera“.

Svoju je ocjenu o „dobrom potezu“ ovako objasnila: “Pokušajte se staviti u Cerarovu kožu. Teško je mogao nakon takvog nastupa inzistirati unutar slovenske političke situacije i išta drugo napraviti. Njega pritišću unutar Slovenije. Ja razumijem njegov potez. Cerar je očito bio spreman izdržati pritisak i sudjelovati u tim razgovorima, ali ovo je definitivno korak unazad.”

Nasuprot dr. Vesni Pusić, osobno, kao bivši savjetnik Ujedinjenih nacija (njene agencije Svjetska zdravstvena organizacija), u potpunosti odobravam odluku Andreja Plenkovića da na Općoj skupštini progovori o pokušaju slovenske „kompromitacija nepristranosti ili neovisnosti međunarodnih arbitraža i sudova“, posebice zbog toga što hrvatskom premijeru nije nimalo lako u njegovoj „koži“.

Naime, nakon nečuvenog pokušaja prevare i korumpiranja arbitražnog postupka, slovenski političari – manje Miro Cerar, a više ministar vanjskih poslova Karl Viktor Erjavec – ne biraju ni mjesto, ni forum, ni organizaciju, ni vrijeme da pred političarima i institucijama Europske unije ULTIMATIVNO ZAHTJEVAJU da Hrvatska primjeni odluke arbitraže.

Lobiraju i Hrvatsku ogovaraju svukud i kod svakoga: Berlinu, Briselu, Vašingtonu, Pekingu, Moskvi i drugdje.

Jedan od posljednjih pokušaja prisiljavanja Andreja Plenkovića i njegove vlade da primjeni arbitražne odluke zbio se nedavno na Bledu na dvodnevnoj međunarodnoj konferenciji održanoj pod geslom “Nova realnost”. Nakon sastanka s s potpredsjednikom Europske komisije Fransom Timmermansom, slovenski premijer je izjavio: “Dobio sam potvrdu da Komisija smatra kako je poštivanje međunarodnih ugovora obveza, te da se to odnosi i na arbitražni sud. Timmermans je naglasio da je arbitraža bila jedna od obveza Hrvatske u njezinim pristupnim pregovorima s Europskom unijom.”

Pokušaj prinude Hrvatske na prihvaćanje arbitražne presude osnažen je održavanjem izvanredne sjednice Odbora za obranu slovenskog Državnog zbora pod predsjedavanjem mladog Janšinog jastreba Žana Mahniča na temu Pripremljenost slovenskih oružanih snaga za implementaciju arbitražnog sporazuma.

U situaciji kad slovenski političari stvaraju klimu kako Hrvatska naprosto MORA prihvatiti i primijeniti odluke arbitraže dok to SAMA NE ĆINI – mogla se je i morala već povući sa Svete Gere i time pokazati da poštuje, prihvaća i primjenjuje arbitražne odluke – Andrej Plenković DRŽAVNIČKI LOGIĆNO I POMALO DRSKO odlučio je problem simbolički podići s kontinentalne (EU) na svjetsku (UN) razinu.

Javna ocjena Vesne Pusić kako je ta odluka, između ostaloga, „nediplomatična“ potpuno je promašena zbog toga što na Općoj skupštini GOVORE DRŽAVNICI – ŠEFOVI DRŽAVA ILI VLADA – A NE DIPLOMATI I DIPLOMATSKI TEKLIĆI.

Anderju Plenkoviću bile su dostatne 54 njujorške riječi (342 slova-glasa) da slovenskog premijera izvede na čistac: njegov posjet Zagrebu bilo bi izgubljeno vrijeme za sve – jer Slovenija naprosto ne želi i neće priznati da je ONA I SAMO ONA ODGOVORNA za to što HRVATSKA NEĆE I NE MOŽE PRIHVATITI ARBITRAŽU.

Da slovenski POLITIČARI – ne građani i ne slovenski narod – nisu bili pohlepni i glupi, hrvatska bi država naprosto morala prihvatiti odluku arbitraže. Koja je, usput budi rečeno, također bila rezultat “dobrosusjedske” ucjene, komentirao je Slaven Letica

Kao stari profesor-ocjenjivač i onaj koji Andreju Plenkoviću često upućuje javne kritike za skupljanje (kao hrčak) problema, a ne njihovo rješavanje, ovog puta mu javno poručujem:

„Andrej, sjedni u UN klupu, odličan 5!“

Cerar sazvao novi sastanak državnog vrha nakon Plenkovićeva govora u UN-u

facebook komentari

Nastavi čitati