Račanova oporuka (II.)

    0

    Profesor dr. sc. Zvonimir Šeparović na predstavljanju svoje knjige “Hrvatska tužba protiv Jugoslavije (Srbije i Crne Gore) pred međunarodnim sudom pravde u Haagu” (Šeparović: ‘Utemeljit ćemo nacionalni etički sud protiv izdajnika hrvatskih intesa, Dnevno.hr, 01. 04. 2014.) kaže:

    Genocid se može izvršiti i prema vlastitom narodu i u našoj tužbi, koju sam ja podnio 1999., tužili smo Srbiju da je planirano, nasilno – a dokaz je naredba Mile Martića – izvršila iseljavanje državljana Hrvatske iz tzv. Krajine u Bosnu, Srbiju i na Kosovo. To je u sadašnjoj tužbi otpalo, tako što su Ivan Šimonović i Ivo Josipović, koji su kao stručnjaci radili za Račanova vremena, uklonili taj dio.

    Po Šeparovićevim riječima postoje mišljenja kako je “Pantovčak veća srpska ispostava nego njihova ambasada u Zagrebu”. Šeparović samo potvrđuje kako je Pantovčak centar provođenja velikosrpskog Memoranduma 2 SANU, a u tekstu

    Šeparović za Dnevno.hr: ‘Ovo je lista hrvatskih izdajnika kojima treba suditi’ (01. 04. 2014.) i daje poimenice najznačajnije hrvatske izdajice (Josipović, Mesić, Milanović, Šimonović, Mimica,…).

    I zato snažne i stabilne Hrvatske nema jer ju ista ta jugoslavenska, prosrpska politika izjeda iznutra, jer korifeji takve politike danas imaju vlast u Hrvatskoj, jer je hrvatska Vlada proviđena jugoslavenstvom i Srbima samim, jer se na proljetnom suncu pantovčačkih livada griju zmije one ideje koja je stajala toliko hrvatskih života, kako konstatira poznati hrvatski književnik Hrvoje Hitrec (Portal HKV-a, 31. 03. 2014.) u dijelu teksta “Sluge”, čiji sam naslov puno govori.

    Međutim, ne smijemo zaboraviti da bi Račanovu oporuku bilo teško provesti bez detuđmaniziranog HDZ-a, bez Sanaderovog HDZ-a. Svojevremeno sam i najavio dolazak takvog HDZ-a na vlast riječima: Kad gazda mijenja slugu – uvijek nađe boljeg slugu. Svjetskim moćnicima je bilo jasno da generale ne može uhapsiti Račan već takav HDZ. A desna ruka Sanaderu bila je Jadranka Kosor. Sjetimo se kako je veliku ulogu u Mesićevom drugom izboru za Predsjednika RH odigrala upravo ona, prihvativši kandidaturu iako je na unutarstranačkim izborima pobijedio prof. dr. sc. Andrija Hebrang. Zato je Sanader postavlja za svog nasljednika koji treba osigurati kontinuitet u sprovođenju politike koju je ponajbolje opisala Vesna Pusić riječima: „Zašto bih ja bila protiv Sanadera kad on provodi moju politiku!”

    Kosor je počela svoj mandat „rješavajući” pitanje granica sa Slovenijom. Slobodna Dalmacija (11. 11. 2009.) piše o našem pismu njoj:

    Otvoreno pismo akademika Pečarića premijerki Kosor

    Akademik Josip Pečarić danas je u otvorenom pismu premijerki Jadranki Kosor upozorio kako su elektronički i tiskani mediji ignorirali peticiju za raspisivanje referenduma o rješavanju graničnog prijepora sa Slovenijom, koju je potpisalo više od 630 akademika, sveučilišnih nastavnika, doktora znanosti, umjetnika, književnika, liječnika.

    “Bez obzira na to radi li se o cenzuri ili autocenzuri, ovo je nešto na što Vi trebate reagirati. Osim ako smatrate da navedene institucije te svi potpisani građani nemaju pravo odlučivati o svojoj Domovini u ovako prevažnu pitanju”, kaže u pismu Pečarić, dodajući kako je referendum demokratska, dobra i uobičajena praksa.

    Uz otvoreno pismo, Pečarić, koji je skupljao potpise na peticiju za referendum, premijerki je poslao i tekst peticija za referendum koju je potpisalo 11 hrvatskih akademika (HAZU), po jedan iz Europske i Ruske akademije, zatim sedamdesetak sveučilišnih nastavnika, stotinjak doktora znanosti, više uglednih književnika, umjetnika, liječnika, profesora, svećenika i t.d.

    “Možemo li odbaciti mišljenje crkvene institucije ‘Iustitia et pax’ i gore navedenih? Zar hrvatski stručnjaci te međunarodno-pomorsko-pravna struka nisu kompetentni, ne bi li trebali biti pozvani prvi”, pita u pismu Pečarić.

    Smatra kako još nije kasno da i hrvatska vlada prihvati činjenicu kako se u politici čak i inicijative, koje na prvi pogled nisu drage mogu iskoristiti za dobrobit svoga naroda.

    Budući da je ideju o referendumu iskoristila slovenska vlada, Pečarić predlaže premijerki da isto učini i ona.

    U svojoj dionici služenja svjetskim moćnicima u njihovom cilju da pomoću suda u Haagu i osuda hrvatskim generalima krivnja za rat padne na Hrvatsku Kosorica je imala dvije glavne zadaće: Topnički dnevnici i osiguranje da četiri suda u Hrvatskoj nastave s takvim osudama. Topnički dnevnici su bili doista ruglo za one koji su to pokrenuli. Kada je Kosorica učinila svoje, poslao sam joj podrugljivo pismo:

    Poštovana gđo predsjednice Vlade RH,

    Kako je naša dična policija obavijestila javnost da je topničke dnevnike tražila u računalima naših branitelja, pogledao sam i svoje računalo.

    I doista pronašao sam ih. Zato Vam ih šaljem i molim da ih proslijedite i našoj policiji i tužiteljtvu u Haagu.

    Iz sadržaja pronađenih topničkih dnevnika jasno je zašto topništvo Hrvatske vojske nije bilo učinkovito pa je stradao samo jedan civil, a ni Knin uopće nisu uspjeli porušiti.

    Zbog toga je pravedno da naši zapovjednici odgovaraju po ZAPOVJEDNOJ ODGOVORNOSTI.

    Zato se protivim odluci suda u Haagu i podržavam sjajnu akciju nase policije.

    S dubokim poštovanjem,

    akademik Josip Pečarić

    12. 12. 2009.

    A četiri suda su u njeno vrijeme i počela funkcionirati. Rezultat je bila smrt general Đura Brodarca, kojega Kosorica ima na duši.

    Pa kako smo se uopće našli u „istoj priči”?

    U središtu priče, kako je spomenuo i g. Buretić, bilo naše pismo VS-i UN-a u kojemu izrijekom kažemo kako je napisano „povodom rasističkih Haaških presuda od 15. travnja 2011.” U njemu kažemo za naše generale:

    Zatočili ste ih i zato što su umjesto vas spasili sto tisuća muslimana u vašoj navodno zaštićenoj zoni Bihać, a poslije pokolja u također vašoj zaštićenoj zoni Srebrenica.

    U to vrijeme to je bilo snažno ukazivanje na hrvatsko spašavanje Bihaća od genocida za koji je, poslije našeg pisma, američki vojni ataše u Hrvatskoj u vrijeme „Oluje” Ivan Šarac ustvrdio da bi bio razmjera onim iz Drugog svjetskog rata. SAD je potom otvorila i arhive o Bihaću. Najvjerojatnije je to bilo presudno za oslobođenje naših generala iako se Bihać na tome sudu uopće nije spomenut! Ivan Šarac je ušao u kuću slavnih američkih policajaca pa su njegove tvrdnje itekako trebale biti protumačene kao promjena u američkoj politici.

    Podrška našem pismu od strane Predsjednice Vlade popraćena je i javnom objavom te podrške, što je poruka svima i vani (gđa Kosor je bila upoznata s činjenicom da je Pismo VS-u UN-u poslano i svim relevantnim veleposlanstvima i u Hrvatskoj i u UN-u) i doma o velikom zaokretu. Od stranke koju je obilježilo provođenje britanske politike kroz one čuvene četiri riječi servirane od britanskih tajnih službi (locirati, identificirati, uhititi, transferirati) do podrške stavu o rasizmu svjetskih moćnika i javne objave iste!

    Koliko je to snažna poruka svjedoči i činjenica da su svi mediji u Hrvatskoj prešutjeli tu njenu potporu Pismu i potpisnicima istog!

    Dapače o pismu nije bilo uopće govora u nijednom od glavnih medija iako su autori 29 biskupa i akademika, a supotpisalo ga je npr. i nekoliko stotina sveučilišnih nastavnika i znanstvenika, pa za njega ni danas ne zna puno ljudi u Hrvatskoj.

    Moj angažman u tom onemogućavanju rušenja HDZ-a nije se kosilo s mojim neangažiranjem u politici od predsjedničkih izbora kada je tiskana knjiga: J. Pečarić i M. Kovačević, Kraj vremena veleizdajnika?, Zagreb, 2009.

    Odbio sam biti član Savjeta predsjednice HDZ-a. Iz tog pisma (Lahore, 2. 12. 2011.) izdvajam slijedeći dio:

    … već sam mnogo puta napisao da je predsjednik Josipović bio kandidat svjetskih moćnika upravo zato da bi se omogućile presude našim generalima. Sadašnja hajka, koja je trebala donijeti apsolutnu prevlast toj opciji, također je u svrhu daljnje kriminalizacije Domovinskog rata i svih vrjednota na kojima počiva hrvatska država. Uključivanje DORH-a u izbore zapravo se može uzeti kao definicija sintagme „policijska država”.

    Nadam se da ste svjesni da hajke na HDZ ne bi bilo da je ne žele svjetski moćnici.

    Zapravo, Vaša reakcija na naše Pismo Vijeću sigurnosti UN-a drži me u uvjerenju da jeste, pa vjerujem da će Savjet pomoći da se ispravi niz negativnosti koje vuku korijen iz vremena kada je politiku HDZ-a diktirao dr. Ivo Sanader. Jasno mi je da se u to mora ići korak po korak.

    Brzo se pokazalo da se ipak radilo o pokušaju dobivanja desnice samo za potrebe izbora. Akademik Aralica, kao član Savjeta, poslao je svoje prijedloge Predsjednici, koje ona nije ni pročitala pa ih je on objavio u Hrvatskom listu.

    Nama je bilo jasno da su izbori moguć razlog takvog ponašanja. Međutim, opstanak HDZ-a daje im šansu povratka domoljublju. Po reakciji na Bajićevo ponavljanje Račanovih riječi kako je HDZ stranka pod istragom moglo se zaključiti da gđi Kosor nije jasno da je odobrenje na hajku na HDZ došlo od svjetskih moćnika ili se nije usudila suprostaviti im se. Znamo da je u Hrvatskoj postojao samo jedan čovjek sposoban suprostaviti im se – Otac hrvatske države akademik Franjo Tuđman. Međutim, Ivica Marijačić nam u Hrvatskom tjedniku, 20. 03. 2014., baca mnogo više svijetla na «igre» i samog Bajića s Kosoricom i ne samo s njom:

    Do prije četiri godine bilo je nezamislivo da se Sanaderu ikada može suditi. Danas je u Hrvatskoj, čini se, nemoguće pronaći suca koji bi se usudio ne osuditi Ivu Sanadera, čak i u situaciji kad za inkriminacije ne bi bilo čvrstih dokaza. To je zapravo tragedija hrvatskoga pravosuđa, možda nešto suptilnija, ali nije manje bolna i nepravedna. Ona se posebno vidjela u slučajevima suđenja generalu Zagorcu, Branimiru Glavašu i generalu Mirku Norcu u slučaju Medački džep. Podsjetimo, Zagorac je osuđen za krađu dragulja za koje je i tobožnji njihov vlasnik izjavio da mu ih nikad nije dao, nije ih vidio nitko osim jedne svjedokinje koja nije znala ni kakve su boje, osuđen je da nadoknadi njihovu vrijednost od pet milijuna dolara premda famozne dragulje nitko nikad nije procijenio niti je bilo certifikata. Branimir Glavaš osuđen je na temelju iskaza samodeklariranoga ubojice Krunoslava Fehira koji je time kupio svoju slobodu i daljnji posao u MUP-u, a bez materijalnih dokaza. General Norac u slučaju Medačkog džepa osuđen je po tzv.dvostrukoj zapovjednoj crti koju nitko nikad nije dokazao, koja nije postojala i koja je izmišljena samo zato da glavni zapovjednik u istoj operaciji, general Rahim Ademi, bude oslobođen kao miljenik Stjepana Mesića. Tu smo, dakle, na ključnome problemu hrvatskoga pravosuđa: njegove (ne)ovisnosti o politici.

    Svu bijedu takvih odnosa izrekao je nedavno na HTV-u nitko drugi nego profesor s Pravnoga fakulteta u Zagrebu Josip Kregar. Upućujući neumjerene pohvale Mladenu Bajiću, kojega je upravo smijenio predsjednik Vlade Zoran Milanović, Kregar je rekao da je Bajić svojedobno dobro napravio što nije procesuirao Ivu Sanadera dok je bio premijer, nego je sve stavio u ladicu i čekao da ovaj više ne bude premijer. Teoretski, moglo se, dakle, dogoditi da Sanader još dugo bude premijer i da nikada ne bude procesuiran unatoč indicijama za kriminal. Bilo je, po Kregaru, važnije Mladenu Bajiću sačuvati svoju funkciju glavnoga državnog odvjetnika nego pokrenuti istragu. Ako tako sramotno rezonira sveučilišni profesor, što možemo očekivati od manje stručnih ljudi. Ali ako već govori o tomu, onda bi kao visokorangirani političar morao znati da je i Sanaderov progon inicirala politika. Nakon što se pokušao vratiti u politiku, njegova nasljednica na vrhu stranke Jadrnaka Kosor, koja mu se na gadljiv način ulizivala u razdoblju dok je Sanader vladao, ekspresno ga je izbacila iz stranke. Na tomu nije stala, nego je tri puta zvala Mladena Bajića na razgovor zahtijevajući procesuiranje Ive Sanadera. Mladen Bajić u povjerljvim društvima zna ponekad priznati da ge je začudilo njezino inzistiranje. Kad je u početku počeo istragu i ustvrdio da nema dokaza te o tomu obavijestio Jadranku Kosor, ona mu je samo rekla: „Nismo se tako dogovorili”. Treći put ga je nazvala i obavijestila da su dokazi pribavljeni. Jadranka Kosor i Mladen Bajić su odradili tako posao za SDP. Predsjednik SDP-a Zoran Milanović za tu uslugu „zahvalio je” Mladena Bajiću četiri godine kasnije smijenivši ga uz uvredljivu poruku da je „ipak napravio više dobrih nego loših stvari”.

    Dao sam malo veći navod da se vide i druge još drastičnije «igre», kada su u pitanju pojedinci, u kojima se pravosuđe koristi u kažnjavanju onih koji spadaju u okvir Račanove oporuke. Marijačićev komentar samo baca dodatno svijetlo i na činjenicu da, kao što je svojevremeno Kosorica pomagala Mesiću u drugom izboru za predsjednika RH, sada se trudi to omogučiti i Josipoviću.

    O konkretnim navodima samih presuda možete čitati u nizu tekstova pa i u spomenutim tekstovima Dujmovića i Marijačića (pogledajte npr. tekstove Ivice Šole, Portal HKV-a, 19. 03. 2014., prof. dr. sc. Andrije Hebranga i Željka Olujića, Hrvatski tjednik, 20. 03. 2014. itd.).

    A hrvatske sluge im i dalje ponizno služe. Od onih koje i prof. Šeparović naziva izdajicama drugo se ne može ni očekivati. Koliko je to odvratno najbolje se može vidjeti iz teksta Ž. Dogan: Zadah povampirene „srpske istine” iz Miloševićeva groba / Svjedočenje Slobodana Lazarevića, Portal HKV-a, 19. 03. 2014.

    http://www.hkv.hr/izdvojeno/vai-prilozi/ostalo/prilozi-graana/17232-z-dogan-zadah-povampirene-srpske-istine-iz-miloseviceva-groba.html

    Mile Prpa (Hrsvijet, 29. 03. 2014.) kaže:

    Već je gotovo bezbroj političkih izjava koja su s ta dva brijega (Pantovčak i Banski dvori, J.P.) u novije vrijeme data u domaćoj ili stranoj javnosti protiv hrvatske prošlosti, protiv hrvatske sadašnjosti i protiv hrvatske budućnosti. nemuštih, da ne kažem i izrazito glupih izjava, bilo je na pretek. Gotovo nikada u stoljetnoj povijesti Banski dvori nisu imali političare koji čim otvore usta pokazuju se više kao neobuzdani seoski lole nego kao iti malo mudri, razumni i staloženi ljudi.  Aktualni političari na ta dva politička brijega su zalutali u politiku, oni nisu dorasli mjestu na kojem se nalaze, oni bi trebali biti barem toliko svjesni da im tamo nije mjesto, da tamo po svojim sposobnostima i nesposobnostima ne pripadaju i da trebaju odmah otići. Odmah i to još danas, jer svaki dan njihovog vladanja je teški gubitak za Hrvatsku i njen narod, za našu budućnost, za budućnost naše djece i za naš opstanak.

    Zapravo prije bi rekli da su sve što oni rade itekako proračunato. Evo kako jednu od takvih izjava komentira Mate Kovačević (Hrsvijet, 29. 03. 2014.):

    Zoran Milanović, nazvavši barbarima 700 tisuća Hrvata, koji su svojim potpisom za raspisivanje referenduma protiv uvođenja ćirilice u Vukovar, instinktivno osjetili da sadašnja vlada stvara preduvjete za izdvajanje tog područja ispod hrvatske suverenosti.

    Drugim riječima barbarima će biti proglašeni svi koji ne žele biti sluge Srbima, tj. Britancima.

    Da je takvo sluganstvo odvratno i ljudima van Hrvatske svjedoći nam Karl Kutnian (Dnevno.hr, 18. 03. 2014.) kada kaže:

    Tko danas nije spreman otvoreno govoriti o titoizmu i jugoslavenskom antifašizmu, taj mora potpuno šutjeti o fašizmu i ne govoriti o ustaškoj zmiji, kao što je glupi povijesni hrvatski nepismenjak u plemenitoj ulozi predsjednika republike izgovorio u Jeruzalemu 2012. godine i diljem svijeta, na što su gotovo svi nazočni diplomati odmahivali glavom, da po njegovom mišljenju navodno ponovno diže glavu!

    S druge strane zgodno je vidjeti kada vlast prizna svoje sluganstvo, kao što se dogodilo u Zagrebu kada nisu dopustili Matoševe citate za koje znaju da se odnose i na njih (Damir Pešorda: Vesna Kusin cenzurira Matoša, Hrsvijet, 21. 03. 2014.):

    Jer Hrvatsku mi moju objesiše ko lopova.

    Ili: Moderni poganac -/najmio ga stranac/ da nam metne lanac.

    Ili: Voli Zagreb onog koji laže.

    Ima toga još, naravno, ali mislim da je i ovih nekoliko izdvojenih citata dovoljno, kaže Pešorda.

    Da, žalosno je vidjeti kako se prepoznaju u Matoševim stihovima, zar ne? Ali oni mogu i znaju vladati Hrvatskom samo ako su i jedina stranka u njoj. Račanu je to itekako bilo jasno!

    Znaju oni danas kako svi vidimo da služe onima od kojih je Hrvatska vojska napravila zečeve. I ne smeta im! Može li išta biti ogavnije od toga?

     Josip Pečarić

    facebook komentari