Račji hod hrvatske povijesti

    12

    U najdaljoj ljudskoj prošlosti postoji mit o drevnoj prošlosti u kojoj su ljudi živjeli u miru, slozi, blagostanju: idealno, Zlatno doba, chrýseon génos, aurea aetas antičke mitologije. Očito je, nostalgija za tom Pradomovinom izvorna je ljudska čežnja za autentičnim zavičajem. Pisci nisu ni manje ni više naivni no ostali ljudi, iako bi im ova predaja trebala biti bliska, pa bi već stoga morali znati da je suvremena tužbalica kako je „sve već napisano“ i sama starodrevna, jer oduvijek je bilo tako: već je i Homer pisao pod pretpostavkom da je sve već rečeno. Recimo, prije par godina pala mi je na pamet metafora račjeg hoda hrvatske povijesti: mi napredujemo nazadujući, naša povijesna naracija boluje od karcinoma fabule. Često bih se sjetio te slike, pa sam tako neki dan opisao svoj dojam da Hrvatska u EU ulazi kao rak: ulazi u Europu okrenuta leđima, licem gledajući u smjeru Balkana. Mi nikako da stignemo u europsko sutra, jer nam je vazda na pameti balkansko jučer. Dobri profesor Puhovski upozorio me je da je već Homer govorio o ljudima koji licem okrenuti prošlosti, koja nam je poznata, leđima hode u nepoznatu budućnost. Postmoderna je pretpostavka da je sve već kazano očito lažna, jer je uvijek bila istinita.

    No čak ni sam osjećaj nostalgije za tim balkanskim zlatnim vremenima nije nov ni originalan: nostalgija je neologizam sedamnaestog stoljeća, medicinski termin smišljen da bi nadomjestio uobičajeni izraz Heimweh,  čežnju za domom; izvorno je označavao bolest nastalu zbog prostornog izmještanja izvan domovine. Termin nostalgija sastoji se od dvije grčke riječi, nostos (povratak kući) i algos (jad, patnja ili tuga). Kad se tome priboji da su Algeji iz grčkog mita bili djeca Erisa (svađe), te braća i sestre Lethe (zaborav), Limosa (gladi), Ponosa (trud, muka) kao i mnogih drugih nedaća, sasvim je razvidno da je nostalgija tuga, čemer i jad, bila i ostala.

    Ne treba stoga kuditi ljude što se ni par mjeseci od onog ravnodušnog srpanjskog dana ulaske RH u EU ne bave gotovo ničim drugim no Zapadnim Balkanom, Regijom ili Jugoistočnom Europom: to je iskonski zov divljine, neodoljivi prekogrobni zov pređa, i to nema veze s politikom ili čak medicinom: taj balkanski gothic atentični je zavičaj svekolikog endemskog vampirizma, koji ovdje eonima, valjda od Vučedola, siše rijeke krvi, čemu su – kao u onoj Churchillovoj rečenici o Balkanu koji proizvodi previše povijesti – dokaz prenapućena groblja. Uostalom, Zapad je ukorijenjen u Balkanu: Balkan je kolektivno nesvjesno Zapada, kako već pokazuje višestoljetna popularna kultura. Da bi se to dokazalo nije neophodno s Todorovom misliti o problemu Balkana kao ideologijskog stanja političkog zapada, ni s Dolarom o Jugoslaviji kao europskom nesvjesnom, prostorima koji su za Freuda bili kraj latentnih misli i potisnutoga, e da bi devedesetih to europsko potisnuto krvavo briznulo na balkanskoj periferiji: dovoljno je s djecom baciti oko na Sumrak sagu, i shvatiti da je nightmare Zapada naš daydream.

    Odatle je sasvim razumljivo zašto Hrvatska, otkako je u Europskoj uniji, leđa okreće Zapadu, lice Balkanu: to je duboko meditativni pogled bića koje se nadvilo nad svu dubinu svoga bića, introspektivni pogled balkanskoga bića zagledanog u svoju bit. To je užasan trenutak: onaj trenutak u kojemu Dr Jekyll ugleda ruku Mr Hydea, unheimlich trenutak u kojemu u snu supruzi prvog srpskog zabeleženog vamprira, čuvenog Petra Blagojevića, „dolazi mrtav muž tražeći svoje opanke“. Sve je to tako razumljivo i sve je to davno opisano: London Journal od 11. ožujka 1732. prvi puta koristi riječ vampyres, opisujući pojavu sisanja krvi živima u sjevernoj Srbiji. To vam ja govorim: europska popkultura naša je povijest! I, kakvo čudo da se od tako atraktivnih sižea hrvatska duša ne može otrgnuti? Ta mi smo opsjednuti Balkanom! Pogledajte, uostalom, po materijalu: kultura, ekonomija, politika.

    Recimo, uvod u Balkanski forum Subversive Festivala: “Ulazak Hrvatske u EU također koincidira s najdubljom krizom u povijesti Unije: ova zajednica država uskoro će se radikalno redefinirati te, kako se pokazuje, unutar sebe razdijeliti na središnje zemlje centra okružene unutarnjom periferijom, ali također i vanjskom periferijom ili, točnije, zemljama Zapadnog Balkana – kako EU voli nazivati svoj svojevrsni geto.” Mislim, cijeli je ovaj izvod bez veze, ali upravo zato ilustrira taj račji hod u EU: mjesec dana pred ulazak Hrvatske u Europsku uniju, mladi se mislioci u frontisterionu imena Europa, nekoć Balkan – Đizus Frojd, što reći, kakvu poruku poslati? – bave Jugoistočnom Europom do Kipra! U isto vrijeme u Rijeci traje sajam knjiga i festival u čijemu je žarištu – „Književnost u regiji/Balkanske (književne) veze“. Jasno, a što drugo? U toj istoj Rijeci osniva se, sve u sinhroniji, Centar za napredne studije Jugoistočne Europe (CNS-JIE) kao ustrojbena jedinica Sveučilišta u Rijeci čija je djelatnost „regionalno povezivanje kroz potporu istraživanjima mladim znanstvenicima, povezivanje sa regionalnim, europskim i svjetskim znanstvenim institucijama radi osiguravanja infrastrukture i znanstvene mreže za obavljanje istraživačkih projekata“. Na stranici „Centra za napredne studije“ kaže se: „Balkanski fond za demokraciju, Fond German Marshall, Erste Stiftung, Goethe Institut, Institut Français de Belgrade, Fond za otvoreno društvo, Zaklada Rothschild te Ministarstvo obrazovanja i znanosti Republike Srbije bili su među donatorima, koji su podržali ovu inicijativu.“ Gledam na televiziji Radu Šerbedžiju, taj je na HRT-u stalno, sada u jutarnjem programu: priča o 8 studentica svog fakulteta glume, pa će s ponosom: „Iz cijele regije.“

    Ivica Todorić kupio je Mercator. Tjedan dana kasnije Ivica Todorić promiče Jugosferu. Nakon netrimičnog gledanja dugog više od dva desetljeća, Ivica Todorić konačno je trepnuo: i on je, bez ikakve potrebe,  okrznuo politiku. Naime, u tjednu u kojem Republika Hrvatska ulazi u Europsku Uniju, Ivica Todorić zagovara okretanje na Istok, pod izgovorom stvaranja nekog balkanskog Beneluxa. Zanimljivo je to: što je RH bliža EU, dakle ma i privremenom istupanju iz orbite negdašnje SFRJ, to su intenzivnije silnice i tendence koje bi je željele vratiti u okrilje bivše Jugoslavije, štoviše čvrsto vezati za Balkan. Ili, obratno kazano: strašan je strah od izlaska Hrvatske iz orbite bivše Jugoslavije, da se ionako narušene veze jednom za svagda ne razvežu.

    Protagonisti su ovih događaja kudikamo ozbiljniji no što je to gorecitirana raspala družba Srećka Horvata, mada su maljčici, kao što čitamo, dobili isti pretekst. Tko su protagonisti? Ponajprije, plaidoyer za Balkanlux dao je – Slavko Goldstein. Taj vitalni izdavač izdao je knjigu posvećenu petorici poduzetnika iz Slovenije, Hrvatske i Srbije. Mislilo se: Goldstein ima nos, sjajan izdavački posao, opet je stari lisac Slavko uzeo pare. Ali, Slavko Goldstein, osim što je jedno od velikih imena hrvatske kulture XX. stoljeća, savjetnik je premijera ove zemlje, Zorana Milanovića. Ovakav izdavački pothvat, ovakav tekst, očito ima i ozbiljniju nakanu od privatne zarade izdavača: ona je notorna, i glasi: tekst bi da izađe u kontekst. Slavko Goldstein, drugim riječima, donosi nam prolegomenu za obnovu Jugosfere, doduše uz dekorum od Rumunjske do Italije, što bi vjerojatno brzo kasnije otpalo, kao besmislen balast, a nositelji tog povijesnonumitnoga projekta nisu više političari – jer, jasno, živimo u postpolitičkom dobu istrošenih ideologija i lišenom utopija – nego su to – poduzetnici. Srpski, hrvatski i slovenski trojedini poduzetnici uvjeravaju nas da je Jugosfera – nužnost: „Mi moramo unutar EU početi raditi svoj mali Benelux .” No, je li Jugosfera i naša sudbina?

    Napokon, u trenutku kad Hrvatska ulazi u Europsku Uniju, naša je vlast priredila najsramniji trenutak u kratkoj povijesti zemlje koja nipošto ne oskudijeva nacionalnim sramotama: Hrvatska, koja je izručivala svoje generale, ne želi izručivati čelnike Udbe. Ne vrijede tu isti aršini, za one koji su Hrvate samo i jedino zbog hrvatstva progonili i ubijali, i one koji su nakon svih tih progona obnovili ovu zemlju. Tu je negdje zaglavio programatski tekst o ekonomskoj nužnosti obnove Jugosfere: kad je već propala inicijativa zajedničkog ulaska Hrvatske i Srbije u Europsku Uniju, počela je nevjerojatna histerija oko Balkanluxa, koja je, tipično, grobno zamrla u trenutku izbijanja afere lex Perković: sinhronizacija je bila preočita, i za poslovni image nije baš bilo zgodno zastupati pozicije koje bazde na sumpor Đurekovićeve garaže.

    Postoji i imanentan razlog ovog karcinoma hrvatske povijesti: ovdje HDZ i SDP proizvode circulus vitiosus te povijesti: ovdje povijest nikako ne može učiniti iskorak iz prošlosti, iz separatnih jugoslavenskih obračuna II. Svjetskog rata, pa se tragična hrvatska povijest opetuje se kao farsa: živimo u vječnoj ´41., i stoga naš povijesni narativ boluje od karcinoma fabule: napreduje trošeći se, degenerira, stalno nas vraća u prošlost.

    Tri su, da rezimiramo, razine tog povrataka balkanskoj prošlosti: sfera kulturne hegemonije, sfera poduzetničke uspostave Jugosfere i politička sfera neokomunističkog revivala. I sve se to zbiva u zemlji u kojoj otkako je ušla u EU još ni jedan jedini Dnevnik Javnjače nije donio niti jednu jedinu vijest o nekom projektu koji bi povukao ma i euro iz bilo kojeg europskoga fonda.

    Ovu se zemlju ne pušta u EU, jer se Europu ne smije pustiti u Hrvatsku. Jer, kud bi onda unsere Jugoslaveni?

    piše Romano Bolković

    facebook komentari

    • peppermintt

      odličan presjek stanja svijesti jugonostalgičara u Hrvata, odličan

      • HRSmoock

        Ma svako ima prava da voli što hoće, samo dok nas “zaostale” i “reakcionare” opet ne krenu da “ujedinjuju” u nekakvoj balkanskoj ludari. Naravno, oni bi bili glavni.
        A ako se to desi, nema veze. Ti i ja se vidimo na moru sa Lilithom i društvom. Na Golom otoku :))

        • peppermintt

          misliš mi smo antielementi :))

          • HRSmoock

            Subverzivci. Stalno nešto pitamo i komentiramo. Eno ih par uvaženih komentatora sa raznih portala već prijete…Robija, pred zid i sl. Fini neki ljudi. I duševni :)) A da dođu na vlast…Ne bi bilo dobro.

            • peppermintt

              e zato će mo mi napredniji uzet vlast :)))

            • HRSmoock

              Iz tvojih usta u Božije uši.

    • peppermintt

      odličan presjek stanja svijesti jugonostalgičara u Hrvata, odličan

      • HRSmoock

        Ma svako ima prava da voli što hoće, samo dok nas “zaostale” i “reakcionare” opet ne krenu da “ujedinjuju” u nekakvoj balkanskoj ludari. Naravno, oni bi bili glavni.
        A ako se to desi, nema veze. Ti i ja se vidimo na moru sa Lilithom i društvom. Na Golom otoku :))

        • peppermintt

          misliš mi smo antielementi :))

          • HRSmoock

            Subverzivci. Stalno nešto pitamo i komentiramo. Eno ih par uvaženih komentatora sa raznih portala već prijete…Robija, pred zid i sl. Fini neki ljudi. I duševni :)) A da dođu na vlast…Ne bi bilo dobro.

            • peppermintt

              e zato će mo mi napredniji uzet vlast :)))

            • HRSmoock

              Iz tvojih usta u Božije uši.