Rade bi trebao osnovati stožer za Angelinin posjet Vukovaru

0

Rade misli da je stožer “samozvan” jer, dok je on 1992.g., snimao u Vukovaru film”Dezerter”, nije ni čuo ni vidio bilo kakav stožer

Dragec, Zvonkec, Carlos Pilsel, genijalan kakvim ga je Bog stvorio, otkrio nam je ovih dana tko se to u čuvenoj vukovarskoj tragediji tri mjeseca suprotstavljao srpskoj JNA. Tog stručnjaka za molotovljeve koktele doista treba citirati: “Prije negoli se pozabavim današnjom temom imam jednu poruku toj neoustaškoj gamadi koja se okuplja u Vukovaru kao nekakav stožer, a ponaša se baš onako kako su se nekada ponašali najstrašniji komunistički ili partijski sekretari koji su sudili i ubijali po kratkom postupku.
dragoPJa toj ekipi batinaša, toj rulji, tim nekakvim Jozićima i Borovčakima, poručujem da su Hrvati jači od njihove mržnje i da im neće uspjeti proces fašizacije naše domovine. Nekada smo ih tukli na Sutjesci i Neretvi, a danas ćemo ih do posljednjeg daha tući na internetu i u okviru demokratskih institucija.

Ajmo, sad svi skupa napraviti “due dilligence” tj., dubinski analizirati ovaj proljev lika koji se cvrči u svom neprokuhanom jugokomunizmu. Po tom liku Vukovar je u jesen 1991.g., branila “neoustaška gamad”. Danas se ta “gamad” ponovno okuplja u Vukovaru i podsjeća našeg Drageca na “najstrašnije komunističke i partijske sekretare koji su sudili i ubijali po kratkom postupku”. Bojim se kako naš, prepametni Dragec, još uvijek nije skužio neke osnovne pojmove.

Dok on trkelja o komunističkim ili partijskim sekretarima, svima koji o tom dobu nešto znaju ili su u njemu živjeli, znaju da su partijski sekretari uvijek bili ujedno i komunistički sekretari. Današnji sekretari iz stožera su, po našem bistrom Dragecu, tri mjeseca vodili ogorčenu bitku protiv JNA koja je, puna tih partijsko-komunističkih sekretara, nastojala sravniti Vukovar sa zemljom. Čini mi se da naš Dragec, kao istaknuti protuizraelski terorist, ne bi smio biti tako loše informiran. Naime, Dragec se hvali, kako smo te partijske sekretare tukli na Sutjesci i Neretvi. Ovakvu papazjaniju rijetko se čuje, ali Dragecu nema premca u ovakvim eskapadama.

Obzirom na činjenicu da su svi članovi Vukovarskog stožera izrasli iz vukovarskog pakla, da su manje-više svi prošli srpske logore i propatili više negoli to naš mali protužidovski kvaziterorist može i shvatiti, onda je ovaj njegov izljev sirove protuhrvatske mržnje svojevrsna hrabrost – na kojoj mu treba odati priznanje. To je hrabrost lika kojeg spominjanje Vukovara asocira na fašizam, a sam sebe uvjerava kako su njegove izjave i stavovi mjera demokracije. Kao što nema više kupaca za Šerbedžiju, Dežulovića i Tomića, tako nam ni Dragec više ne može samo tako prodati muda za bubrege. Stoga će Dragec morati neke od svojih tvrdnji iz tog jeftinog pamfleta dokazati na sudu.

Oscar Wilde je napisao: “Ne ginu ljudi samo radi istine. Puno ih je stradalo i zbog laži!”

Naljutio se na Vukovarski stožer još jedan hrvatski domoljub – Rade Šerbedžija. Najavio čovjek tužbu “protiv samozvanog stožera”. Rade misli da je stožer “samozvan” jer, dok je on 1992.g., snimao u Vukovaru film “Dezerter”, nije ni čuo ni vidio bilo kakav stožer. Izgleda da je nesporazum između Rade i Stožera nastao zbog – žene! Angeline Jolie koja je po ne znam koji puta nedavno ponovno posjetila multietničko Sarajevo i tom je prigodom izjavila kako bi voljela otići do Ovčare. Naslikavajući se s Fredom Matićem i Vesnom Pusić, Angelina je Fredu prišapnula kako bi rado do Ovčare, ali u organizaciji i pratnji poznatog dragovoljca iz Vukovara Rade Šerbedžije.

Po meni je to super izbor! Rade je već 1992.g., snimao film u Vukovaru pa dobro zna gdje su Ovčara, sajmište, Trpinjska cesta i vukovarska bolnica. Rade bi trebao osnovati poseban stožer za Angelinin posjet Vukovaru i u njega svakako uključiti Pilsela i Dežulovića, koji je nedavno javno izjavio kako je 1992.g., došao u Vukovar na novom i skupom tenku. Takvi znalci koji su bauljali s tenkovima I kamerama po Vukovaru nakon krvavog pada 1991.g., najbolje će Angelini Jolie dočarati što se u Vukovaru događalo. Režiju ovog očekivanog filmskog posjeta Vukovaru mogao bi ovaj puta (umjesto da glumi kao 1992.g.) preuzeti sam Rade Šerbedžija i možda odmah odigrati ulogu Kralja Leara, a Pilslu prepustiti ulogu vojvode od Cornwalla, dok bi ulogu Learove kćeri Regan mogla odigrati Ana Tarateš Mrak.

Ovakvu idiličan i prekrasno organizirani doček naše američke mirotvorke Jolie može pokvariti samo netko tako zao i zavidan kao što je Vukovarski stožer. Naime, dok su stožerovci u doba rata uživali u srpskim logorima, Rade je crnčio u razrušenom Vukovaru u filmu Živojina Pavlovića. I stoga, umjesto da danas dočekaju s ovacijama Radu i Angelinu u Vukovaru, ti očajni stožerovci optužuju našeg Radu da dolazi u Vukovar skrivajući se pod skutima Angeline Jolie. Tako su se bjesomučno okomili na jadnog Radu kao da on nije naša multikulturalna ikona koja je za svoje multikulturalni imidž dobio od hrvatske države na dar Briune, a braću Stazić tek pride! Ne čudi me stoga da je Rade napokon ipak popi…..!

Tko su ti stožerovci da njega vrijeđaju? On je ipak bio u razrušenom Vukovaru 1991.g, a gdje su tada bili svi oni? Po zatvorima! Najbolje da odmah Rade nazove Nobila i pokaže na sudu svim tim stožerovcima čija će majka crnu vunu plesti. Čim su čuli za Radinu tužbu, stožerovci se odmah počeše tresti k’o šibe na Dunavu – naravno, od smijeha. I na kraju, moram vam otkriti kako je cijelu tu krimi priču nehotice zakuhao ministar Fred Matić. Naime, on je prijatelj s Radetom, a on sa Angelinom, ona pak sa gradonačelnikom Sarajeva Komšićem, a ovaj sa Fakirom Izetbegovićem. Fakir je prijatelj s Jasmilom Žbanić, a ona s Oliverom Frljićem. Oli je pak prijetelj s Milom Kekom, ovaj sa Borom Čorbom, Bora sa Stipom Mesićem, Stipe s Antom Tomićem, a Ante s Dežulovićem i njegovim tenkom. Eh, koliko ih je, ali svi su, majke ti, povezani kao u lanac.

Najbolje bi bilo svih ih dovesti u Vukovar da se lijepo podruže i ispričaju međusobno. Mogu odmah i glasovati na idućim izborima u Vukovaru tako da vlast ne mora autobusima dovoditi Srbe u Vukovar kako bi glasovali i pokazali da ih u Vukovaru ima – bar na dan izbora. Tada bi Angelina mogla krenuti u snimanje drugog dijela svog filma “U zemlji krvi i meda”. Tema prvog Angelininog filma “U zemlji krvi i meda” bila je ljubav Srbina i Bošnjakinje. Kako se ta tema nije previše svidjela ni Srbima ni Bošnjacima, najbolje bi bilo da Ante Tomić ponudi Angelini za drugi dio filma temu ljubavi Srbina I Hrvata za vrijeme bog-te-pitaj kojeg rata.

Usput rečeno, ljutnja Šerbedžije je prava kamilica u odnosu na vokabular našeg Drageca s početka teksta. To me jako začudilo jer je naš Dragec u jako dobrim odnosima s Svetim Ocem – bar on tako tvrdi. Naime, jedno su vrijeme živjeli u istom gradu – Buenos Airesu koji ima puno preko 10 milijuna stanovnika, tako da se sigurno svi između sebe poznaju.

Oscar Wilde je napisao: “Ako i kažemo istinu, prije ili kasnije bit ćemo razotkriveni!”

Mladen Pleše, bivši glavni urednik Jutarnjeg, danas je samo komentator. I to je previše. Za vrijeme stolovanja Plešea, Jutarnji je bio glas razuma i mudrosti kroz misli Butkovića, Lovrićke, Tomića, Jergovića, J. Pavičića. U njihovom kolu Jutarnji je hrabro i nezadrživo grabio prema predstečajnoj nagodbi. Plešeov ljubimac Sanader prije ili kasnije bi doznao kako je dao mega intervju D. Butkoviću, a književnik Slobodan Novak doznao bi kako je “kreten”.

Nedavno se u Jutarnjem ponovno javio bivši glavni. Zabrinut je čovo i pita se: “Zašto VSH tajnu snimku smatra dokazom samo u slučaju Sabo?” S pravom se Pleše čudi. Zašto to VSH nije odobrio i u predmetima Gorana Štroka, Drage Tadića i sl. To više što postoje tri presude Europskog suda za ljudska prava iz Strasbourga u kojima je taj sud donio odluku da se korištenjem tajno snimljenih razgovora u sudskim postupcima ne krše prava okrivljenika propisana konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. Poznati profesori Davorin Krapac i pok. Vladimir Bayer smatraju da se takvi dokazi trebaju upotrijebiti prigodom utvrđivanja činjenica u kaznenom postupku. Naravno, treba pri tome uvijek jasno utvrditi da li je snimljeni materijal činjenično utemeljen i istinit. I to je sve! Stoga bi, napokon, jedna novinarska inicijativa bivšeg glavnog Jutarnjeg, mogla poslužiti kao pokretač promjena našeg ZKP-a.

Eto, stoga je s pravom Pleše zabrinut za sudbinu partijskog kolege Sabe. Nije krv voda!

Čega se Jutarnji odrekao u korizmi? Hrvata u BiH!

Kolumnista Večernjaka pozvala policija na obavijesni razgovor. Nino Raspudić je trebao obavijestiti tko je ratni zločinac iz Splita, koji je pokušao atentat na Antu Tomića. Ono što je državni neprijatelj broj jedan sasuo na glavu našeg Ante, zove se u kaznenom pravu “djelo sramoćenja”. To kazneno djelo se ne goni po službenoj dužnosti nego privatnom tužbom. To znači da ako se nekome nešto slično desi (možda Pilslu, Dežuloviću itd), gonjenje mogu poduzeti sami ako skupe dokaze. Policija ima puno drugih važnijih poslova pa se ne treba baviti skupljanjem dokaza u slučaju Ante Tomića i mogućih ostalih već to trebaju učini Tomić i sudrugovi sami.

Nadajmo se da hrvatski građani nisu nasjeli podvalama ovog “prvog aprila” jer su već dovoljno nasjeli “trećeg siječnja 2000”.

Obama je bio u Koloseumu. “Nevjerojatno! Koloseum je veći od bejzbol stadiona u Chicagu.” Zgodna anegdota! Bi li to bila anegdota i da je tako što izlanuo bivši predsjednik J. Bush? Što bi mu, majci, tada radila lijeva novinarska falanga – možete samo zamisliti! Kad je Obama, još kao kandidat, bio u Austriji i dao do znanja kako ne zna baš dobro austrijski jezik, naši su butkovići to ocijenili kao izraz šarma budućeg prvog afroameričkog predsjednika SAD-a.

Rimski koloseum zatvoren je već 2000 g., zbog izgreda koji su se dogodili prigodom zadnjih gladijatorskih borbi.

Zvonimir Hodak

facebook komentari