Pratite nas

BiH

Rade Šerbedžija i njegov politički teatar

Objavljeno

na

Apsolutno nijedan kulturni događaj, ni jedno kulturno ime u novijoj hrvatskoj povijesti nisu pobrali toliko pozornosti i toliko skrbi društvene zajednice kao fenomen jednog glumca i osnivača Teatra Ulysses na Brijunima, čiji je ovogodišnji repertoar upravo nabijen političkim konotacijama i političkim porukama na tragu nekakve jugoslavenske ili regionalne ideje. Središnje mjesto pripalo je Gavrilu Principu!

ulysses_teatar_409901S1Već četrnaestu godinu na Brijunima se priređuju predstave Teatra Ulysses kojega su pokrenuli Rade Šerbedžija i Lenka Udovički. Tamo svakoga kolovoza hodočasti cijela politička, kulturna, gospodarska i uopće društvena elita, odnosno ona koja to za sebe drži. Odlaze kao po zadatku predsjednici, premijeri, gradonačelnici, direktori velikih kompanija, istaknuti kulturni radnici i bivši športaši. Prije četiri godine bi najavljen dolazak na Brijune i tadašnje premijerke Jadranke Kosor, ali je ona propustila tamo otići, što je izazvalo gnjev niza komentatora. Ne rade oni to zbog ljepote otoka niti zbog samih predstava, već radi samog pokretača, razvikanog i puno hvaljenog Rade Šerbedžije. Odnos prema njemu postao je neka vrsta testa političke ispravnosti. Skandal oko Ulyssesa izbio je u trenutku kad se saznalo da tamo na predstave dolaze i usput ljetuju neka istaknuta imena političkog života i to, poput Nenada Stazića, za jednu kunu, te da posjetitelje poput besplatnog taksija prevozi gliser Hrvatske vojske po nalogu vrhovnog zapovjednika Oružanih snaga dr. Ive Josipovića.

A ta kazališna odiseja zaista je postala, kako jednom izjavi Račanov ministar kulture Anton Vujić, više društveni, točnije politički, nego kulturni fenomen. Rade Šerbedžija je do raspada bivše Jugoslavije bio vrlo poznat i omiljen glumac na prostorima cijele te bivše države, ostvario je, nema zbora, niz zapaženih uloga, bio je prvak hrvatskog glumišta i žestoki navijač Partizana, a onda je, kad se ta država počela rušiti i kad je došlo do hrvatsko-srpskog rata izabrao domovinu u kojoj nije rođen, sudjelovao u snimanju nekog filma na ruševinama “oslobođenog” Vukovara, sretno se priženio s Lenkom Udovički, kćerkom istaknutog jugoslavenskog diplomata i obavještajca, povezao s moćnim lobijima u Britaniji i u SAD-u, predstavio se kao žrtva nemilosti “Tuđmanova režima”, otišao u London pa u Hollywood, gdje je odigrao nekoliko epizodnih uloga u američkim filmovima i s dodatnim teretom slave i novca nakon velike promjene vlasti 2000. vratio se trijumfalno u Hrvatsku, u Istru, na Brijune, ili, kako on voli reći, Brione, na kojima provodi nekoliko mjeseci godišnje u društvu svojih umjetničkih i političkih prijatelja sa svih “naših prostora” i naravno u društvu svoje uže i šire obitelji, usput s njima priređujući koju predstavicu koja je opet namijenjena ekskluzivnom krugu njegovih poklonika. Kao nekada Brozu, na raspolaganju mu je cijeli državni protokol: kuhari i sobari, timari životinja i čuvari plaža. Prva, znakovita i glamurozna bila je izvedba Kralja Leara, što bijaše ironijskom aluzijom na netom preminulog Franju Tuđmana.

I apsolutno ni jedan kulturni događaj, ni jedno kulturno ime u novijoj hrvatskoj povijesti nisu pobrali toliko pozornosti i toliko skrbi društvene zajednice kao fenomen Šerbedžije. Šerbedžijinu autobiografiju financira Ministarstvo kulture, Rijeka mu daruje stan, a njegovu sinu, skromnom redatelju Danilu, otvorena su sva vrata filmskih fondova i televizijskih prikazanja. Šerbedžijin budžet pune država, Istarska županija, gradovi Zagreb i Pula, T-com, HEP i druga, što državna što privatna, poduzeća. Ministarstvo kulture pod vodstvom Andreje Zlatar Violić proglašava Šerbedžijin teatar teatrom od posebnog nacionalnog značaja i dodjeljuje mu u odnosu na druge, daleko vrjednije i renomiranije ljetne festivale, nemjerljivo više novca.

Cijela ova politička predstava, ova prava mitologija ne da se objasniti tek umjetničkim fascinacijama političara, medija i sponzora (ta toliko je podjednako dobrih a ignoriranih glumaca i festivala). Ona je objašnjiva političkim mazohizmom (“oprosti nam Rade što si nas ošamario”), srbofilstvom, jugofanatizmom i nastojanjima za obnavljanjem popucanih veza, u kojima uloga jednog srpsko-hrvatskog poznatog glumca s “međunarodnom reputacijom” može biti dragocjena. Iz istih razloga neobična medijska pozornost daje se Severini Vučković ili Fahriji Jahić. Silni i neuspješni napori ulagani su u obnovu prijateljstva pok. Borisa Dvornika i njegova druga iz partizanskih filmova Bate Živojinovića. Čak je i poplava koja je zahvatila tri države iskorištena za širenje “bratstva i jedinstva”.

Osim što je očito riječ o jednom privatnom, obiteljskom biznisu (od deset predstava čak pet režira Radina supruga Lenka Udovički), ovogodišnji je repertoar Ulyssesa upravo nabijen političkim konotacijama i političkim porukama na tragu nekakve jugoslavenske ili regionalne ideje, koja ustvari služi i uvijek je samo tome služila, za afirmaciju srpskog nacionalizma. Dominiraju beogradski glumci, tek pokoji sarajevski, crnogorski ili zagrebački. Među redateljima samo je jedan Zagrepčanin, Georgij Paro. Staša Zurovac režira dvije predstave. S dvije izvedbe gostovao je beogradski Atelje 212, naravno tu je i drama Branislava Nušića.
Ali, ipak najiritantnija je tema Gavrila Principa, ubojice austrougarskog prijestolanasljednika Ferdinanda i njegove supruge. Za divno čudo, suprotno od onoga kako taj čini ocjenjuje kulturna i civilizirana Europa i kako se na njega gleda u našoj zemlji, ovdje smo na tom hrvatskom otoku mogli vidjeti jednu predstavu za koju je tekst napisala opet Beograđanka Biljana Srbljenović, gdje se ovaj klasični terorist prikazuje kao mladi idealist i sanjar, revolucionar i antiimperijalistički borac za slobodu. O Mladoj Bosni, izrazito srpskoj nacionalističkoj i terorističkoj organizaciji iz koje je pročedio Princip, sam redatelj Dino Mustafić u najavi predstave govori kao o naprednoj, slobodarskoj organizaciji mladih ljudi koji su “sanjali slobodu južnoslavenskih naroda”, a za samu dramu veli kako će ući u “povijest južnoslavenske drame”.

I ne samo to. U sklopu predstava održan je i okrugli stol pod sugestivnim naslovom: “Gavrilo Princip terorist ili borac za slobodu”. Srećko Horvat je održao posebno predavanje pitajući se “Što je nama Gavrilo Princip danas i što možemo od njega naučiti?” Od Principa bismo doista mogli dosta toga naučiti, a i naučili smo, ali od Horvata ne možemo naučiti ništa. Očito, sastavljačima programa jako je na srcu Gavrilo Princip i politika otprije sto godina koju on personificira.

Oliver Frljić, jedan drugi kazališni djelatnik je zahvaljujući svom političkom, prividno otkvačenom, teatru, nastojeći kroz svoje predstave plasirati teze o Domovinskom ratu kao zločinačkom zaslužio mjesto intendanta Hrvatskog narodnog kazališta u Rijeci, a zamalo nije postao šefom drame zagrebačkoga HNK-a. Ključna točka njegovog programa je odustajanje od nacionalno obilježenog kazališta i forsiranje nekakvog “građanskog teatra”. Velika je laž i obmana govoriti o kulturi iznad i izvan politike. Kultura je u nas danas možda više nego ikada politički medij. No, pravo je pitanje za Vladu i Ministarstvo kulture kakvu zapravo oni kulturnu politiku i politiku uopće provode, potiču i financiraju, s kojim ciljem i u čije ime? (Josip Jović/dnevno.hr)

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori
Komentiraj

BiH

Božo Ljubić: Belgijski model, kojeg za BiH predlaže Asdown i sam sam bezbroj puta zagovarao

Objavljeno

na

Objavio

Božo Ljubić: Belgijski model, kojeg za BiH predlaže Asdown i sam sam bezbroj puta zagovarao

Ovakva Bosna i Hercegovina je najveći problem svojim građanima bez obzira kojoj naciji pripadaju

Predsjednik Glavnog vijeća Hrvatskog Narodnog Sabora BiH i zastupnik u Hrvatskom saboru dr. Božo Ljubić smatra izuzetno važnim što je u tako važnoj zemlji, kao što je Ujedinjeno kraljevstvo i u tako važnoj instituciji, kao što je Dom lordova raspravljano o BiH, pri čemu je bivši visoki predstavnik u BiH lord Paddy Ashdown kazao upravo ono na što već godinama upozoravaju hrvatski političari u BiH, da je Bosna i Hercegovina disfukcionalna država i da će se raspasti bez ustavnog preuređenja. Uz to, lord Ashdown kao riješenje za BiH predložio je belgijski model, kojeg godinama predlažu upravo Hrvati.

-Ovakva Bosna i Hercegovina je najveći problem svojim građanima bez obzira kojoj naciji pripadaju ali kao što vidimo iz zbivanja u BiH i oko BiH zadnjih godina pa i zadnjih dana, da spomenem samo aferu nezakonitog prisluškivanja vlastitih i susjednih dužnosnika, ona sve više postaje problem za susjedstvo a time i za Europu, kaže dr. Ljubić za Hrvatski Medijski Servis.

Ono što se moglo čuti u više navrata u ovoj debati lordova je to što su oni Bosnu i Hercegovinu okarakterizirali kao distopijsko društvo i državu. Ljubić kaže kako mi koji živimo tu realnost u BiH na svojoj koži osjećamo što to znači.

-Lord Asdown se ne zadržava na konstataciji stanja već kao netko tko je u stanju problem Bosne i Hercegovina malo „dublje zagrebati“, predlaže i put rješenja i s time se potpuno slažem. Naravno ne i sa svime što je uradio i ostavio kao nasljeđe svog mandat u BiH, kaže dr Ljubić.

Predsjednik GV HNS BiH dr Božo Ljubić: Slažem se s Peddy Ashdownom kako je potrebno da se taj proces odvija uz pomoć SAD-a i EU uz sudjelovanje susjednih država Hrvatske i Srbije

I sam je, veli, nebrojeno puta, o tome govorio, spominjući Belgiju kao najbliži model za državno uređenje Bosne i Hercegovine.

-Ja, koji nisam politolog, to bih definirao kao dvodimenzionalnu Federaciju tj. federaciju teritorijalnih jedinica-entiteta, republika…- u kojima bi, svaki, jedan od tri naroda bio većina te drugu dimenziju federalizma tj. federaciju tri zajednice, od kojih svaka ima vlastiti kulturni, religijski i jezični identitet, što bi omogućilo svakom od tri naroda da u potpunosti realiziraju svoj identitete bez obzira, da li će živjeti u entitetu(republici) vlastite ili heteroetničke većine, kaže Ljubić.

Ono gdje se još slaže s Peddy Ashdownom je potreba da se taj proces odvija uz pomoć SAD-a i EU uz sudjelovanje susjednih država Hrvatske i Srbije, kao potpisnica Daytonskog mirovnog sporazuma.

On smatra kako je ova debata britanskih lordova bila važna.

-Iako, nitko od sudionika nije eksplicitno to ustvrdio, iz sadržaja debate nalazim potvrdu za svoju tezu, koju treba uporno ponavljati našim partnerima iz EU i SAD kao i susjedima; pokušaj zadržavanja statusa quo je za Bosnu i Hercegovinu i sve nas mnogo veći rizik nego poduzimanje korjenite ustavne reforme.

Lordovi uzburkali duhove zbog izjava da BiH prijeti raspad

facebook komentari

Nastavi čitati

BiH

Prisluškivanje gospodarstvenika bio je očito paravan da bi se motrilo poteze političara

Objavljeno

na

Objavio

U skladu sa Zakonom o zaštiti tajnih podataka BiH i Zakona o Obavještajno-sigurnosnoj agenciji BiH, Sud bi povrijedio navedene zakone ukoliko bi odgovarao na pitanja koja su postavljena”.

Tako su iz Suda BiH odgovorili na naše pitanje o tome je li Obavještajno-sigurnosna agencija (OSA) ove zemlje prisluškivala i pratila političke dužnosnike i gospodarstvenike iz Hrvatske i BiH da bi spriječila “ekonomsko podrivanje zemlje”, što je ustvrdio ministar sigurnosti Dragan Mektić, piše VečernjiList

Tjednik Nacional objavio je da agenti OSA-e, kojom upravlja Osman Mehmadagić Osmica, blizak suradnik vladajuće bošnjačke obitelji Izetbegović, prisluškuju gospodarstvenike, ali i državni vrh Hrvatske vezano za Agrokor i Konzum, Aluminij iz Mostara i njegovu privatizaciju te Elektroprivredu Herceg Bosne. Doznaje se da su upravo na meti bili i direktori Konzuma BiH, Velproa, Aluminija, a onda preko njih Vladin povjerenik Ante Ramljak, ali i potpredsjednica Vlade te ministrica gospodarstva Martina Dalić, a onda po logici stvari i sam premijer Andrej Plenković.

Prisluškivanje gospodarstvenika bio je očito paravan da bi se motrilo poteze političara. Zamjenik ministra sigurnosti BiH Mijo Krešić ustvrdio je da nije znao za tajne operacije OSA-e. – Činjenica jest da je u posljednje vrijeme jako velik pritisak na Hrvate u BiH, posebice na one koji obnašaju dužnosti na različitim razinama. OSA se ne smije miješati u takve aktivnosti jer ćemo svi platiti cijenu tih zloporaba. OSA nije privatna institucija, nego institucija BiH koju financiraju porezni obveznici – rekao je Krešić. Najspornije su tvrdnje koje je iznio Večernjakov sugovornik, bivši obavještajni djelatnik, da unutar struktura još uvijek postoje parastrukture nekadašnje bošnjačke tajne službe AID-a, kao i srpske službe pod nadzorom vladajućih stranaka. Sve donedavno bošnjačka politika u BiH pod svojim nadzorom imala je sve alate represivnog aparata, od toga da bi izabranu metu prisluškivala OSA, “hapsila” stranačka policija, optužnicu podizali podobni tužitelji i presuđivali suci po mjeri.

U sadašnjoj su strukturi OSA i Federalna uprava policije (FUP) stranački aparat SDA. Smjenom glavnog državnog tužitelja Gorana Salihovića i predsjednice Suda Meddžide Kreso doslovno je prekinuta ta nit od kompromitiranja dužnosnika preko namještanja dokaza do osude. U posljednje dvije godine u više navrata pokušavalo se na različite načine kompromitirati hrvatske dužnosnike, a ponajprije je meta bio hrvatski lider u BiH Dragan Čović – od pokušaja da ga se poveže s ubojstvom doministra unutarnjih poslova Joze Leutara, zatim s korupcijskom aferom smijenjenog direktora Uprave za neizravno oporezivanje Kemala Čauševića do tvrdnji da su njegovi suradnici povezani s otmicama ili tvrdnje da su Hrvati u BiH zagovornici ruske strane, a protiv članstva u NATO-u i EU…

Posljednja afera izašla je na vidjelo kada je BiH na vrhuncu kriza u odnosima bošnjačkih i hrvatskih stranaka, kao i dužnosnika SDA Bakira Izetbegovića i HDZ-a BiH Dragana Čovića o izmjenama sudbonosno važnih odredbi Izbornog zakona BiH koje bi trebale dovesti do jednakopravnosti bh. Hrvata, te prepucavanja predsjednice Kolinde Grabar-Kitarović i bošnjačkog vodstva o opasnostima od radikalnih islamista i njihova broja u zemlji.

Bošnjačka strana odbacila je prijedloge o izmjenama Izbornog zakona kako bi nastavili političko nasilje nad malobrojnijim Hrvatima po receptu Srba u bivšoj Jugoslaviji. I to upravo u vrijeme kada administracija SAD-a pokazuje ambicije da mijenja Daytonski sporazum da bi se i riješilo hrvatsko pitanje. Kako bi političko Sarajevo to spriječilo, kroz obavještajno podzemlje bh. Hrvate prikazuje se kao rusku ekspozituru.

 

facebook komentari

Nastavi čitati