Pratite nas

BiH

Raščlanak

Objavljeno

na

Srdžbu mi, boginjo, pjevaj… Ne, nije to. Dike ter hvalen’ja presvetoj… Mrvicu bliže. Tek sad vidim, što mi znači… Toplo, toplo. Hvalile se Zarežanke da su lipše neg Slovljanke… To je već bolje, ali od grčkih mi književnih oblika panegirici najmanje leže. A zašto bih se morao prometnuti u svegiricu panegiricu?Vaš me i naš Šćepo, naime, nazvao nakon svih borba predstavljačkih strasti te mi je promuklim glasom dramatičara koji se upravo vratio s pretpremijere obznanio kako je pred nama 1000. broj najdugovječnijega hrvatskog kulturnog tjednika nakon Šenoina (ne Matičina) Vienca.

U vrijeme izlaženja prvoga broja Hrvatskoga slova 28. travnja 1995. bio sam gimnazijalac kojega je zanimalo sve u svezi s hrvatskom književnošću i jezikom. Bila su to teška poratna vremena te sam si otimao od usta (nisam išao na marendu) kako bih kupio Hrvatski književni list (koji je sa Zlatkom Tomičićem obnovio moj današnji sukolumnist Mladen Pavković). Pokojni me je Ante Brečić Feđa, tada knjižničar (inače uznik sa Svetoga Grgura) i svojevrsni intelektualni otac (danas se reče guru) mnogobrojnih naraštaja metkovskih srednjoškolaca, uvjerivši se u moje zanimanje za književnost i jezikoslovlje, uputio na Hrvatsko slovo „koje izdaje jedan naš Šešelj“. Točno deset godina poslije napokon sam upoznao Šćepu (nazivam ga Šćepkom, Šćepenkom, Šćepcem, Šćepuljicom, Šćepšom, Šćepurkom, Šćepicom itd. kako bih ga skrio od haških bjesomara). Bilo je to na prvome od neretvanskih sijela, u razdoblju jematve koje obojica najviše ljubimo. Bio sam tada na terenu u Popovu, ali sam došao poslušati studentskoga kolegu koji je nastupao s izlaganjem o fra Andriji Kačiću Miošiću. Kad je Šćepo shvatio da sam Neretvanin, da radim u Institutu i da mi poznaje oca, pozvao me na idući neretvanski veleskup, a ja sam, uvjerivši se na primjeru organizacije toga skupa da je svijet uistinu nastao kaotičnim gibanjem čestica, zaustio staru metkovsku: Hvala ti, majko, što nisam Opuzenac! Za kolegu mi je pak prvi skup ujedno bio i posljednji jer je počeo graditi političku karijeru, a meni jedini na kojemu nisam izlagao jer sam odabrao put kulturnoga trudiše, što je sasvim u redu jer se takvi vječito odriču marende. Doduše, više se ne sušim kako bih kulturni tjednik kupio, nego da bih u njemu pisao. Bio je to, dakle, početak suradnje dvojice pripadnika različitih neretvanskih naraštaja plodom koje je devet skupova, dvadesetak znanstvenih članaka, petnaest zbornika i 130 štiva za ovaj časopis, suradnje koja i danas traje te kojoj se kraja ne sluti. Polako se širio i poznanički krug. Nakon Dubravke Vidak upoznao sam Matu Kovačevića čija sam štiva o bosanskohercegovačkim Hrvatima s posebnom pomnjom čitao. Upravo su tekstovi o bosanskohercegovačkim, bokeljskim, vojvođanskim, gradišćanskim, moliškim, zapadnoeuropskim, južnoameričkim, južnoafričkim, australskim, američkim i inim Hrvatima, tekstovi koji ujedinjuju hrvatski povijesni prostor, koji povezuju domovinsku i iseljenu Hrvatsku te koji približuju daljine Duhovne Hrvatske po mojemu sudu najveća vrijednost ovoga časopisa. U njima se ujedno oživljuju neki povijesni prostori poput Crvene Hrvatske (čije se ime čak i u slobodnoj hrvatskoj državi ispotiha izgovara). Nažalost, čak i ljudi koji nam se predstavljaju istomišljenicima počesto ponovno grade zidove među stanovnicima hrvatskih pokrajina podijeljenih između različitih država koje smo nakanili porušiti kako bismo prodisali i neometano prijateljevali jer ako je svatko od nas zbijen u svoj tor (da parafraziram Šćepu), brzo će se naći na stratištu. Stoga mi je posebna čast da sam se našao u biranome društvu (u kojemu su mi već pomalo poput obitelji i Tina, Mira, Danijela, Marika i Ivan): isprva kao rijedak glas iz dubine rubnih hrvatskih krajeva, zatim kao povremeni suradnik i na koncu kao kolumnist. A s rastrojenikom koji živi na dionici Brač – Metković – Zagreb nije lako! Podsjetit ću vas ponovno na Umberta Eca koji se bojao da će postati poput Salgarija kojemu se likovi bježeći kroz šumu pred neprijateljima spotaknu o korijen baobaba, a pisac umjesto da nastavi priču o potjeri, na vrhuncu napetosti kreće u iscrpne opise značajka te biljke. Katkad ni sam nisam od Salgarija daleko u pokušajima ostvarenja vlastite inačice otočkoga pisma koje bi se dalo svesti u tri riječi: smijeh kroz suze. No, Hrvatsko slovo je otvoreno za književne iskorake, ali i za druga važna hrvatska kulturna pitanja poput pravopisa. Na njegovim ste stranicama mogli pratiti novinsku inačicu javne rasprave koja me je nagnala da se iscrpnije pozabavim mračnim razdobljima novije hrvatske jezične povijesti, ali i da se prisjetim riječi Mate Kovačevića kako Hrvati previše naglašuju međusobne razlike umjesto da ističu ono što ih povezuje. Ne cjepidlačimo li previše u razdoblju u kojemu su u hrvatskim vodećim medijima riječi nacionalist (ja bih rekao domoljub) i šovinist istoznačne i u kojima pojedini hrvatski jezikoslovci niječu povezanost roda i jezika? Nije li, uostalom, jezikoslovac bez roda i jezika poput beskućnika? Da ipak dobro činimo, pokazuje podatak da nas čak i naši ideološki protunošci prate više nego što mislimo. Tako me se svako malo očeše (uglavnom kad me nema, kako takve vole) jedna kolegica koja piše za H-Alter, pa ako joj Hrvatsko slovo toliko bode oči, i Šćepo će sve rjeđe doživljavati da mu pogranični policajac, nakon što mu se predstavi kao urednik Hrvatskoga slova, odgovori s: „A šta ti je to?“ Kakvoća tekstova i autora, a očito i zanimanje „druge strane“, upućuju na to da trud uistinu nije uzaludan. Nedostatak tvarnoga poticaja barem je piscu više plus nego minus, pa zbog sve tanje novčane potpore Ministarstva kulture prosvjedujemo kakvoćom.

I da ovo ne bude potpuni raščlanak (da ne rečem antikolumna), napominjem kako sam ga pisao gledajući utakmicu Španjolske i Nizozemske. Kako je početak bio dosadan, prebacio sam se u sobu, a kako su nakon toga zgoditci padali kao na traci, moje je trčanje iz sobe u dnevni boravak izgledalo kao da se Stjepan Balog sa mnom igra dan-noć. Adio, slavljenici, vi se potite u Zagrebu, a ja ću 1000. broj proslaviti s pljeskavicama (kako se jekavski reče pliskavica, tj. dupin)! Udbo, to zapiši i prenesi!

Domagoj Vidović, Hrvatsko slovo, 20. lipnja 2014.

facebook komentari

BiH

Tužiteljstvo BiH provodi istragu nad 14 visokih civilnih i vojnih dužnosnika Herceg Bosne i HVO- a.

Objavljeno

na

Objavio

Tužiteljstvo BiH provodi istragu nad skupinom od 14 visokih civilnih i vojnih dužnosnika Herceg Bosne i HVO- a.

Na listi se, između ostalih, nalaze i imena Darija Kordića, nekadašnjega potpredsjednika Herceg Bosne i bivšega lidera HDZ BiH, zatim Brune Stojića, nekadašnjega ratnoga ministra obrane Herceg Bosne, Ignaca Koštromana, glavnoga tajnika Herceg Bosne i HDZ BiH, Ante Sliškovića, bivšega ratnoga načelnika Službe sigurnosti (SIS) za Središnju Bosnu i još nekoliko pripadnika HVO koji su manje poznati javnosti.

Tužiteljstvo BiH uputilo je prije mjesec dana federalnome Ministarstvu za pitanja branitelja zahtjev za dostavljanje vojne evidencije za skupinu visokih civilnih i vojnih dužnosnika i pripadnika HVO s područja Hercegovine i Središnje Bosne za potrebe istrage u predmetu ratnih zločina nad zatočenicima u prošlom ratu. Kako je i uobičajeno radi se o strogo tajnom dokumentu, međutim mi smo uspjeli doći do toga zahtijeva i uvjeriti se da se radi o nekoliko vrlo zanimljivih i poznatih osoba.
14 dužnosnika.

Tužiteljstvo BiH provodi istragu nad skupinom od 14 visokih civilnih i vojnih dužnosnika nekadašnje Herceg Bosne i HVO- a. Na listi se između ostaloga nalaze i imena Darija Kordića, nekadašnjega potpredsjednika Herceg Bosne i bivšega lidera HDZ BiH, zatim Brune Stojića, nekadašnjega ratnoga ministra obrane Herceg Bosne, Ignaca Koštromana, glavnoga tajnika bivše Herceg Bosne i HDZ BiH, Ante Sliškovića, bivšega ratnoga načelnika Službe sigurnosti (SIS) za Središnju Bosnu i još nekoliko pripadnika HVO koji su manje poznati javnosti.

U ovom trenutku nije poznato o kojim se konkretno slučajevima radi, jedino se zna da su u pitanju navodni ratni zločini nad zatočenicima.

Također je zanimljivo da se po prvi puta provodi ozbiljna istraga protiv šefa sigurnosti HVO u Središnjoj Bosni Ante Sliškovića koji je još od završetka rata pod sumnjom da je imao ulogu u zločinima.

Bivši ministar obrane Herceg Bosne Bruno Stojić u ratu nije nikada niti boravio u Središnjoj Bosni, ali Tužiteljstvo BiH u istrazi provjerava njegove ministarske zapovjedi koje se tiču postupanja s ratnim zatočenicima.

Do prije nekoliko dana nitko u Središnjoj Bosni nije znao da Tužiteljstvo BiH istražuje 14 bivših civilnih i vojnih dužnosnika Herceg bosne i HVO-a. Znao je to predsjednik FBiH Marinko Čavara koji je tu informaciju dobio iz Ministarstva za pitanje branitelja. Nije poznato je li za istragu znao i Dragan Čović, predsjednik HDZ BiH jer je na svakodnevnoj vezi sa zamjenikom direktora SIPA-e Đurom Kneževićem, a mogao je tu informaciju dobiti i od zamjenika državnoga ministra sigurnosti Mije Krešića pa i od same glavne tužiteljice Gordane Tadić.
Problem za Marinka Čavaru i vrh HDZ BiH je nastao kada se u Središnjoj Bosni nekako doznalo da Tužiteljstvo BiH istražuje visoke dužnosnike HVO-a s toga područja. Prije nekoliko dana se dogodio ozbiljan incident pred obiteljskom kućom predsjednika FBiH Marinka Čavare u Busovači., kako donosi Dnevni list., prenosi dnevnik.ba.

Skupina visokih časnika HVO-a, među kojima je navodno bio i general i ratni zapovjednik HVO Busovača Duško Grubešić je žestoko verbalno napala Čavaru i optužila ga da je skrivao informaciju o istrazi koju provodi Tužiteljstvo BiH te da on i vrh HDZ BiH ne čine ništa na državnoj razini da zaštite branitelje s područja Središnje Bosne. U jednom trenutku je došlo čak i do naguravanja i samo zahvaljujući prisebnosti nekih ljudi nije došlo do ozbiljnoga incidenta, prenosi dnevnik.ba.

facebook komentari

Nastavi čitati

BiH

Mektić: Zvaničnici iz Hrvatske su prisluškivani radi zaštite ekonomskih interesa BiH

Objavljeno

na

Objavio

Ministar sigurnosti Bosne i Hercegovine Dragan Mektić potvrdio je danas kako policijske i obavještajne agencije u BiH poduzimaju mjere čiji je cilj zaštiti i njene gospodarske interese, odbacivši nagađanja kako se pritom radi bilo što protuzakonito.

Mektić je izjavio danas da je Obavještajno-sigurnosna agencija (OSA) BiH, u skladu sa zakonima i Ustavom BiH, prisluškivala određene zvaničnike iz Hrvatske isključivo s ciljem zaštite ekonomskih interesa BiH i njenih građana.

“Sasvim je legalno i legitimo pravo svake zemlje, pa i BiH, da štiti sve svoje interese i interese građana BiH. Prema tome, institucije BiH, ali i niži nivoi vlasti, dužni su da štite te interese”, rekao je Mektić novinarima u Sarajevu.

On je naveo da su OSA i sve druge sigurnosne agencije u BiH dužne da štite i ekonomske interese BiH i da zaštite BiH od nelojalnih, nekorektnih napada koji mogu da utiču ili ugroze ekonomske temelje BiH i da joj nanesu ekonomsku štetu, kao i njenim građanima.

>http://kamenjar.com/bakir-izetbegovic-nalozio-prisluskivanje-pracenje-hrvatskih-politicara-gospodarstvenika/

Navodeći da to rade i druge zemlje u Europi i svijetu, pa tako i sigurnosne institucije BiH, Mektić ističe da interese BiH i njenih građana i zaštitu od “nečijih profiterskih namjera” institucije sigurnosti u BiH sprovode u skladu sa zakonima i Ustavom BiH.

“Sve do čega smo došli i što smo saznali u vezi sa ovom aferom o kojoj su pisali mediji, preduzimali smo u skladu sa zakonom i Ustavom BiH, štiteći njen ekonomski interes i ne dozvoljavajući podrivanje ekonomskog sistema unutar BiH. To ćemo raditi i dalje, na legalan i zakonski način”, poručio je Mektić.

Prema njegovim riječima, privatni interesi “udarili su na cjelokupne interese BiH i to se mora spriječiti”.

“Da li će to smetati pojedincima i grupama u BiH koji su se našli u svemu ovome, kao i nekima iz neke druge zemlje, to nas ne zanima. Nas obavezuje interes građana i nećemo raditi ništa protiv ekonomskih interesa drugih država”, kaže Mektić.

On smatra da je “sada jasnije zašto su neki strani zvaničnici i političari u posljednje vrijeme loše govorili o BiH”.

“Sada o tome definitivno mnogo više znamo i sve informacije ćemo dostaviti ključnim institucijama izvršne, zakonodavne i drugih nadležnih vlasti u BiH, jer nije na sigurnosnim agencijama da preduzimaju odgovor prema drugim državama, nego to na osnovu validnih i točnih informacija treba da rade ključne institucije svake zemlje, pa tako i BiH”, rekao je ministar sigurnosti.

List “Nacional” objavio je ranije da OSA vodi specijalni rat protiv Hrvatske, njenog premijera Andreja Plenkovića i vanjske politike hrvatske Vlade, ali i hrvatskog naroda u BiH, navodeći da je imao uvid u više tajnih izvještaja ove agencije.

Ministar sigurnosti BiH Dragan Mektić: Stanje u BiH se drastično i značajno komplicira u sigurnosnom smislu

facebook komentari

Nastavi čitati