Rasprava o braku

    14

    Saborska rasprava o prijedlogu raspisivanja referenduma o braku, otvorila je dodatne logičke i pravne nejasnoće, ali i pokazala važnost definiranja braka. Kako sam već ovdje pisao, donedavno je tisućljetna tradicija ljudske civilizacije podrazumijevala da se brak odnosi samo na zajednicu muškarca i žene. Tu činjenicu do novijeg doba nitko nije dovodio u pitanje. Zašto je odjednom ta samorazumljivost postala ne samo upitnom nego i dvojbenim stavom u pogledu ljudskih prava?

     

    To je pitanje na koje bih volio čuti argumentiran, i to jako, jako argumentiran, promišljen, logički jasan stav nekoga tko misli drukčije od mene. Zaista me zanima kako netko može obraniti tezu da je preko noći tradicionalan stav o braku postao anticivilizacijski iako ga potvrđuje povijest i iskustvo ljudske civilizacije, kulture, i religije. Ako je za neke tradicionalni pojam braka upitan, onda smo došli do praga kad je ozbiljna rasprava o definiciji braka potrebna, bez uvreda, bijesa i mržnje.

     

    Što je, dakle, brak? Zanimljivo bi bilo čuti iskrene odgovore i stavove antropologa, sociologa, teologa, povjesničara, psihologa i lišiti javni i privatni dijalog ideološkog imperativa i političke instrumentalizacije. Zašto nemamo okruglih stolova, tribina, javnih rasprava, emisija, koje bi okupile ljude raznih profila, i koji bi pošteno, ponajprije u povijesnom, društveno-sociološkom, religijskom i običajnom kontekstu rasvijetlili genezu i stvarnost braka kao institucije i sakramenta, kao posvećene zajednice između muškarca i žene za sve kulture i narode ovoga svijeta?

     

    Čak i za ateiste koji ne ulaze u sakramentalni brak nego u brak sklopljen pred državom, brak je bio svetinja, nešto što je važan korak u životu pojedinca. Možda sam naivčina, ali još uvijek vjerujem u ljudski um, duh i intelektualno poštenje, pa i nepristranost ljudi koji mogu na ovu temu nešto značajnije reći po svome znanju i iskustvu.

     

    Definiranje braka

    Svijet je došao do te točke da se sve preispituje, pa tako i samorazumljivost dojučerašnjih društvenih stvarnosti i moralnih danosti, ali umjesto režanja, buke i vike, bilo bi dobro upregnuti um, angažirati misaone procese i doći do nekih odgovora koji bi možda pokazali da je prevrednovanje svih vrijednosti projekt – ne od jučer – koji nas dovodi u vrjednosni labirint.Ključno je pitanje je li brak samo zajednica muškarca i žene kako smo do sada vjerovali ili se može odnositi i na istospolnu zajednicu? Definiranje braka nije moguće bez razmatranja geneze braka u povijesti čovječanstva kao i njegove društvene i religijske evolucije. Ako netko dokazuje da je brak i zajednica istospolnih osoba, onda bi trebao dokazati zašto je tomu tako usuprot dugoj povijesti i tradiciji braka kao zajednice muškarca i žene.

    Svođenje rasprave oko ovog pitanja na porugu i alogičke kalambure kao što to čine neki zastupnici u parlamentu, čisti je primitivizam. Marin Jurjević, „mali Baja”, splitski komunist partijskog vijeka od vremena Brežnjeva, rekao je da bi krajnja konzekvenca konstatacije o braku kao zajednici muškarca i žene koja bi ušla u Ustav, bila utvrđivanje spola prije sklapanja braka. „Tražite da svatko tko je bio u braku mora ići na pregled da mu se utvrdi spol da ne bi bilo tu neke zabune…”, rekao je Jurjević.

    Ako je to argument, makar i sarkastični, onda bi krajnja konzekvenca takvog stava bilo brisanje spolova – ne treba onda pisati ni u osobnim dokumentima ni „F” ni „M”, a i kad se djeca rode, u rodilištu bi bilo najbolje da ih se upisuje kao srednji rod, po pravopisu. Ako ćemo baš biti do kraja sarkastični, zašto „mali Baja” ne bi išao na provjeru spola i za sve ostale dokumente, od partijske knjižice i putovnice do izvoda iz matične knjige rođenih, a ne samo za vjenčani list? Jer po njegovoj logici, tko zna, možda je svo vrijeme bio drugarica a ne drug?

    Zoran Vukman
    velecasnisudac.com

    facebook komentari

    • :)) Marin Jurjević, ako nije drugarica onda je topli drug! Sto posto! … Inače odličan tekst Zorana Vukmana.. Zahvaljujem Marti! :*

      • peppermintt

        jel drugarica? ajmeeeeeeeeee
        :))))

    • :)) Marin Jurjević, ako nije drugarica onda je topli drug! Sto posto! … Inače odličan tekst Zorana Vukmana.. Zahvaljujem Marti! :*

      • peppermintt

        jel drugarica? ajmeeeeeeeeee
        :))))

    • Umjesto torte, častim vas sa (Član Delivuk (Milan Gabric)) pričom:

      Dvi rupe, jedna pokraj druge…

      Moj pokojni dida i ja smo skoro uvik zajedno bili ili u vinogradu, ili goveda čuvali ili na livadi kosili i kukuruz okopavali.

      Moj dida, s današnjeg gledanja je bija jedan brbljavac, govordžija.

      Volija je uvik govoriti šta je prije bilo.

      Tako mi je priča da je davno, u njegovo vrime i iz našeg sela bija jedan kojeg je svak zvao “otik” ili ženskonja.

      Pita ja dida: Zašto su ga tako zvali.

      Did kaže: E, moj sinko. On ti je bija pravi ženskonja kada oda. Nije se
      nikako ponaša ko čovik iliti ko muškarac. On je uvik volija biti uz
      muškarce radije nego uz divojke.

      Jednog puta njegov ćaća i ja, pošto smo bili dobri prijatelji, vršnjaci,
      odresli zajedno, u duše jedna drugoga znamo, razgovarali smo o njegovu
      sinu “otiku” da nešto nije sa njim u redu.

      Njegov ćaća meni kaže: Čujes, stara i ja o tome često govorimo i mislimo ko i ti. Zato smo ga pitali.

      On sta plakat i nami govorit: Nisan ja tome kriv što me je Bog stvorija
      ovako da više volim mladice nego cure. Ja kat u pojeti na slami spavan
      samo o tome mislin i plačen: zašto san ja ovakav a nisan onako ko drugi
      mladići, moji vršnjaci?

      Sidin na slami, smotan škiju i zapalin cigaretu, pušin i mislin: Kako to
      da jedni vole jednu rupu runjavicu a ja drugu koja je samo pola
      centimetra udaljena od te runjavice. Rupa je rupa i to ništa ne minja na
      stvari.

      Bog stvorija i jednu i drugu na istom tilu i to jednu uz drugu i jednu
      pokraj druge. Razlika je samo u tome sto ja volin onu koja je niže i
      manje runjava, a drugi onu koja je centimetar uvišlje runjom okružena.

      Kat san to sam sebi protumačija, bija sam zadovoljan i sam sebi reka:
      Glavno je da san ja dobar čovik, dobar Rvat, nikoga ne mrzin, svakoga
      volin i u potrebi san spreman svakoga pomoći; ne kraden, ne ubijan, tuđe
      žene ne ganjan, nikome ne smetan, Bogu se molin, u crkvi iđen kat mogu,
      a što ja volin onu donju rupu pokraj gornje, je opet Božije a ne moje.

      • ali tu ima caka.. vidiš… citirat ću tebe: “Bog stvorija i jednu i drugu na istom tilu i to jednu uz drugu i jednu pokraj druge.” .. Ok.. No taj mladić je volio nešto drugo: Na tim tjelesima koja je on volio je bila samo jedna (rupa) .. gornja.. te niže nema! Tu visi nešto drugo :)) …

        • Um, um, um, smijao sam se do suza. Pisac za sigurno nije tako mislio…

          • ja volim ta tjelesa sto imaju obje rupe na istom tilu :)… 🙂 ja san ti starinski čovik 🙂

            • Lilith-u dragi, Bog stvorija i jednu i drugi, a čoviku je potrebna i jedna i druga. Sat ti meni kaži, ko čovik čoviku, ali pravo, za koju od ove dvi rupe ljudi su se često scađali, tukli i ratove vodili!

    • Umjesto torte, častim vas sa (Član Delivuk (Milan Gabric)) pričom:

      Dvi rupe, jedna pokraj druge…

      Moj pokojni dida i ja smo skoro uvik zajedno bili ili u vinogradu, ili goveda čuvali ili na livadi kosili i kukuruz okopavali.

      Moj dida, s današnjeg gledanja je bija jedan brbljavac, govordžija.

      Volija je uvik govoriti šta je prije bilo.

      Tako mi je priča da je davno, u njegovo vrime i iz našeg sela bija jedan kojeg je svak zvao “otik” ili ženskonja.

      Pita ja dida: Zašto su ga tako zvali.

      Did kaže: E, moj sinko. On ti je bija pravi ženskonja kada oda. Nije se
      nikako ponaša ko čovik iliti ko muškarac. On je uvik volija biti uz
      muškarce radije nego uz divojke.

      Jednog puta njegov ćaća i ja, pošto smo bili dobri prijatelji, vršnjaci,
      odresli zajedno, u duše jedna drugoga znamo, razgovarali smo o njegovu
      sinu “otiku” da nešto nije sa njim u redu.

      Njegov ćaća meni kaže: Čujes, stara i ja o tome često govorimo i mislimo ko i ti. Zato smo ga pitali.

      On sta plakat i nami govorit: Nisan ja tome kriv što me je Bog stvorija
      ovako da više volim mladice nego cure. Ja kat u pojeti na slami spavan
      samo o tome mislin i plačen: zašto san ja ovakav a nisan onako ko drugi
      mladići, moji vršnjaci?

      Sidin na slami, smotan škiju i zapalin cigaretu, pušin i mislin: Kako to
      da jedni vole jednu rupu runjavicu a ja drugu koja je samo pola
      centimetra udaljena od te runjavice. Rupa je rupa i to ništa ne minja na
      stvari.

      Bog stvorija i jednu i drugu na istom tilu i to jednu uz drugu i jednu
      pokraj druge. Razlika je samo u tome sto ja volin onu koja je niže i
      manje runjava, a drugi onu koja je centimetar uvišlje runjom okružena.

      Kat san to sam sebi protumačija, bija sam zadovoljan i sam sebi reka:
      Glavno je da san ja dobar čovik, dobar Rvat, nikoga ne mrzin, svakoga
      volin i u potrebi san spreman svakoga pomoći; ne kraden, ne ubijan, tuđe
      žene ne ganjan, nikome ne smetan, Bogu se molin, u crkvi iđen kat mogu,
      a što ja volin onu donju rupu pokraj gornje, je opet Božije a ne moje.

      • ali tu ima caka.. vidiš… citirat ću tebe: “Bog stvorija i jednu i drugu na istom tilu i to jednu uz drugu i jednu pokraj druge.” .. Ok.. No taj mladić je volio nešto drugo: Na tim tjelesima koja je on volio je bila samo jedna (rupa) .. gornja.. te niže nema! Tu visi nešto drugo :)) …

        • Um, um, um, smijao sam se do suza. Pisac za sigurno nije tako mislio…

          • ja volim ta tjelesa sto imaju obje rupe na istom tilu :)… 🙂 ja san ti starinski čovik 🙂

            • Lilith-u dragi, Bog stvorija i jednu i drugi, a čoviku je potrebna i jedna i druga. Sat ti meni kaži, ko čovik čoviku, ali pravo, za koju od ove dvi rupe ljudi su se često scađali, tukli i ratove vodili!