Pratite nas

Ravnatelju HMDCDR-a Anti Nazoru uručena nagrada „Mila Gojsalić“ – za očuvanje baštine i opstojnost identiteta, ali i za promicanje istine o Domovinskom ratu

Objavljeno

na

“Oživimo baštinu da bismo za baštinu živjeli”, poznati je slogan Poljičke kneževine, gdje se ovoga vikenda na manifestaciji “Dani Mile Gojsalić” okupio veliki broj ljubitelja poljičke tradicije, soparnika i klapske pisme.

Ravnatelju HMDCDR-a Anti Nazoru uručena nagrada „Mila Gojsalić“ – za očuvanje baštine i opstojnost identiteta, ali i za promicanje istine o Domovinskom ratu

Legenda o Mili Gojsalić

Legenda o Mili Gojsalić

Pred crkvom sv. Mihovila u poljičkom selu Kostanje, u sklopu “12. dana Mile Gojsalić“, u čast te legendarne poljičke junakinje, 19. srpnja 2014. održana je „Pripovid o Dalmaciji“ – 12. susret klapa, čiji je programski urednik Ante Mekinić. U predivnom ambijentu, uz stihove velikih poljičkih i hrvatskih književnika, koje je interpretirala voditeljica programa Snježana Šulenta, brojni Poljičani i prijatelji Poljica uživali su u sjajnim izvedbama dalmatinske klapske pjesme. Tijekom večeri dodijeljene su nagrade „Dana Mile Gojsalić“: Plaketu DMG gospodi Mati Tičinoviću i Anti Sanaderu uručio je član Organizacijskog odbora te tradicionalne manifestacije Ante Amulić, a glavna ovogodišnja nagrada za očuvanje baštine i opstojnost identiteta pripala je povjesničaru i ravnatelju Hrvatskog memorijalno-dokumentacijskog centra Domovinskog rata, doc. dr. sc. Anti Nazoru, koji je podrijetlom Poljičanin.

Akademik Jakša Flamengo, jedan od dosadašnjih dobitnika ove, kako je rekao, prestižne nagrade, pročitao je tekst kojim je Organizacijski odbor obrazložio razloge jednoglasne odluke o odabiru ovogodišnjeg laureata i njegov životopis. U obrazloženju je, između ostaloga, navedeno: „Znanstveni interes Ante Nazora bio je usredotočen na vojnu i na srednjovjekovnu povijest, posebice na odnose između Splita i Poljica, a od 2005. potpuno je posvećen istraživanju povijesti Domovinskog rata. Inzistiranjem na znanstvenom pristupu u tumačenju povijesti, bez uplitanja politike, te ustrajnošću s kojom snagu izvora suprotstavlja autoritetu raznih neznanstvenih ustanova i udruga, zaslužio je povjerenje šire javnosti, a posebice hrvatskih branitelja iz Domovinskoga rata.

Svoj magistarski i doktorski rad posvetio je Splitu i Poljicima u XIV. i XV. stoljeću, ne samo zbog znanstvenoga izazova, nego i zbog ljubavi prema Poljicima, smatrajući to svojevrsnim dugom prema svojoj didovini.“

Prilikom uručenja nagrade, programski urednik ove manifestacije, Ante Mekinić rekao je:

„Ako je točno da je ime znak, što bi rekli stari Latini kad bi govorili hrvatski, onda to znači da svaki dobitnik priznanja koje nosi naziv ove legendarne junakinje mora po svome djelu biti prepoznat kao suvremena Mila Gojsalić. Upravo to se dogodilo u ovom našem slučaju ove godine, kada smo u našemu laureatu prepoznali znanstvenika koji znanje stavlja u službu istine, a kao čovjek istinu stavlja u službu pravednosti. Pa kud puklo da puklo, kako bilo da bilo.

Živjeti časno svoj život u okolnostima i kad vam drugi zato ne plješću, vrijedi ovoga priznanja i zbog toga mi je čast što ga mogu uručiti, u ime ne samo našeg Organizacijskog odbora, već i u ime svih vas. I zato sam uvjeren da ovogodišnja, dvanaesta po redu, Mila Gojsalić odlazi u prave ruke.“

Dobitnik nagrade, Ante Nazor, zahvalio se kraćim govorom:

„Drage Poljičanke, dragi Poljičani, gospođe i gospodo

Ne znam kakav je osjećaj primiti Oskara, ali meni je naša Mila draža.

Od srca se zahvaljujem na ovoj nagradi.
Primam je s mislima na hrvatske branitelje poginule u Domovinskom ratu i na sve koji su živjeli i žive za slobodnu i samostalnu, poštenu i pravednu Hrvatsku.

Primam je i s mislima na ljude koji su stradali u nedavnim poplavama, posebice s mislima na drage domoljube, pripadnike Hrvatske garde i Specijalnih jedinica policije iz Slavonije, kao i pripadnike Hrvatskog vijeća obrane iz Bosanske posavine, koje sam upoznao u svom radu. Početkom 1990-ih njihova je imovina razorena velikosrpskom agresijom, a sada prirodnom katastrofom. I tada i danas Hrvati su pokazali zajedništvo. Tijekom stoljeća, to je zajedništvo bilo važan čimbenik opstanka Hrvata na prostorima današnje Hrvatske i Bosne i Hercegovine, koje su naselili već u ranom srednjem vijeku i temelj je postojanja vlastite i neovisne države. Nemojmo to zaboraviti!

Kip Mile Gojsalić primam kao potvrdu da su moji korijeni zaista ovdje, u drevnoj Poljičkoj knežiji. Ne trebam objašnjavati što mi znače Poljica ni kako sam ih zavolio. Tek činjenica je da su svakim dolaskom u Jesenice, odnosno u Sumpetar, i odlaskom u staro selo Zeljoviće, moji osjećaji prema tom prostoru rasli, a korijeni postali toliko duboki i čvrsti da sam i svoju dizertaciju, lokalpatriotski, posvetio povijesti Poljica. Istina je, smatrao sam to dugom prema poljičkoj didovini.

Dobrim dijelom ovdje u Poljicima oblikovao se moj karakter i razvila ljubav prema starini i povijesti. Tu su me učili cijeniti ljude koji žive od svoga rada, ljude koji su pošteni, ponosni i spremni braniti svoj dom i slobodu, kao i slobodu drugih. Upravo je predaja o Mili Gojsalić, u čiju se čast održavaju ovi dani i dodjeljuje nagrada, važna kao simbol borbe Poljičana protiv agresora i okupatora, odnosno simbol svih Hrvata koji su svoj život žrtvovali za slobodu svoga naroda i domovine.
Uz spomenute, u poljičkoj tradiciji i pravda je snažno izražena vrlina, ali ne nekakva novokomponirana ili tranzicijska pravda, koja nam se danas nudi, nego jedna – jedina životna pravda. Da bi je provodili, Poljičani su već u srednjem vijeku imali svoj jedinstveni Statut, koji je trebao omogućiti – citiram Poljički statut (čl. 59b) – „da svatko može živjeti, jer ne postoji ništa što je postojalo oduvijek“.

Poljički statut svjedoči i da su Poljičani, odnosno Hrvati, tijekom povijesti u svakodnevnom životu koristili tri pisma, što je posebnost koju treba istaknuti. Pisan ‘arvackim jazikom, Poljički statut, dakle, svjedoči da su, uz latinicu i glagoljicu, Hrvati pisali i ćirilicom. Naravno da to ne treba povezivati s aktualnim događajima u Vukovaru, niti je u Vukovaru problem ćirilica kao pismo, kako se to pokušava prikazati u dijelu medija. Problem u Vukovaru je odnos prema žrtvi i stradanju koje su vukovarski branitelji podnijeli za stvaranje suvremene Republike Hrvatske.

Onima koji su u ratu izgubili svoje najmilije, rane nikad neće zacijeliti. Za Hrvatsku i Hrvate rane iz Domovinskog rata bit će svježe sve dok se ne pronađu nestali, ne prizna čin agresije i plati, makar simbolična, odšteta, odnosno dok se pravda ne zadovolji. Inzistiranje na tome ne znači povratak u prošlost i podjele, naprotiv, znači stvaranje temelja za budućnost, za trajan mir i dobrosusjedske odnose. Dakle, i u ovom slučaju inzistirati na pravdi je, prije svega, pitanje samopoštovanja.

S obzirom na aktualne događaje i izjave, kao ravnatelj Centra koji se bavi povješću Domovinskog rata na to sam dužan upozoriti i ovom prigodom, a kao povjesničar mogu podsjetiti da, bez obzira na to o kojem se razdoblju povijesti radi, zaključci o događajima ne smiju zanemariti njihove uzroke i moraju biti utemeljeni na izvorima.
Poljica, kao i Hrvatska čiji su Poljica dio, imaju bogatu i bremenitu povijest. Takva je – kakva je, ne treba ju uljepšavati ili činiti starijom nego što je, treba ju poznavati. Objektivan prikaz povijesti dužni smo svojoj djeci, jer ona će ispaštati ako dopustimo da historiografiju potisne ideologija, a činjenice prekriju falsifikati.

Uza sav kritički osvrt na pojedina razdoblja i događaje iz prošlosti Poljica i Hrvatske, posebice razdoblja Domovinskog rata, činjenice govore da imamo razloga biti ponosni na našu povijest, ali i obvezu da te činjenice i taj ponos prenesemo našoj djeci.

Na kraju još jednom hvala na ovom, meni iznimno dragom, priznanju.

Ovu zahvalu završit ću malo nadopunjenim stihom velikog hrvatskog pjesnika, našeg Poljičanina Drage Ivaniševića: Ja kao Hrvat brat sam sviju ljudi. I kud god idem sa mnom je Hrvatska i sa mnom su naša Poljica,”rekao je.

Braniteljski portal

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori
Komentiraj

Politika

Željko Glasnović: Vodi se specijalni rat protiv Hrvata izvan domovine (VIDEO)

Objavljeno

na

Objavio

Prije rasprave u Hrvatskom saboru o prijedlogu novog zakona o reviziji pet je zastupnika zatražilo stanku.

Razlog su diskriminacija u javnom prostoru, situacija u Agrokoru, položaj liječnika, požari i zastupničke zakonske inicijative.

Nezavisni zastupnik Željko Glasnović u ime Kluba Nezavisni za Hrvatsku govorio je o porasti diskriminacije u Hrvatskoj, o čemu nitko ne govori. Riječ je o porastu mržnje Hrvata i specijalnom ratu prema Hrvatima izvan domovine i Hrvatima u BiH. Sve to, po njemu, ima veze s devedesetima i postotkom srpskih kadrova u vojsci, MUP-u i sindikatima. S tim je povezao i “pokušaj” ukidanja saborskih mandata dijaspore. Danas je stvorena druga generacija iseljenika, a oni stari nisu poželjni, kazao je Glasnović. Posebno se osvrnuo na status pripadnika HVO-a.

General Glasnović prosvjednicima na Markovom trgu: UDBA vam vodi državu (VIDEO)

facebook komentari

Nastavi čitati

Komentar

Tko to ‘pakira’ Andreju Plenkoviću!?

Objavljeno

na

Objavio

Mali Ivica bio je predmet napada u cijelom razredu sve dok se jednog dana nije pojavio sa svojim velikim starijim bratom. Do tada su svi iz razreda udarali malom Ivici čvoke, pa i učiteljica ali od kada se pojavio stariji brat, malog Ivicu nitko ne dira, a sada stariji brat udara čvoke njegovoj učiteljici.

Kolika je sličnost između Hrvatske i njenog položaja u EU i ove priče – velika, podudara se u ‘svim segmentima’.

Hrvatska, isto kao i mali Ivica, treba starijeg brata, a stariji brat u ovoj priči je Uncle Sam. Taj stariji brat, spriječiti će ponižavanje i ucijene Hrvatske od pojedenih interesno povezanih zemalja iz EU, ali i njoj najbližeg susjedstva, a sama učiteljica u liku Angele Merkel, podviti će rep u strahu da i ona ne dobije radi Hrvatske čvoke od njenog starijeg brata. Svjesna je Angela da Ivičin stariji brat ne ovisi o njoj već ona o njemu. Svjesna je da njena Njemačka sa SAD ima veliki suficit u trgovinskoj razmjeni sa SAD, daleko veći nego što ima s Rusijom da bi se tek tako mogla upetljati u geopolitičku igru pokera, a poker je ipak igra koju daleko bolje igraju Amerikanci.

Sad dolazimo do pitanja – Gdje je tu Hrvatska i koliko su sva ta događanja povezana sa Hrvatskom i koju igru igraju pojedine strukturu u Hrvatskoj.  Izbrišimo iz mainstream medija sve priče o pločama, referendumima , sve to služi u svrhu skrivanja istine o stvarima koji su puno bitniji za Hrvatsku i njenu opstojnost.

Problemi za Hrvatsku, kreću od onog trenutka kada je Rusija odlučila da svoje interesne pipke pruži i prema Hrvatskoj, a taj trenutak ili bolje rečeno način, pronašli su u Agrokoru i njegovim financijskim problemima. Ulazak Sberbanke u Agrokor, odnosno njihova odluka da kreditira posrnuli koncern nema nikakve veze s bankarskim interesima, u pitanju su geopolitički interesi.

Jesu li Rusi u toj priči imali i saveznika u Hrvatskoj ali i u EU – naravno da jesu. Posebna priča je miniranje inicijative Tri mora, ne to ne minira vlada i premijer Plenković, to miniraju oni koji formalno nisu na vlasti ali jesu uz vlast, kao krpelj, priljepak koji skriven u mekom tkivu vlasti hrani svoje privatne interese zanemarujući nacionalne.

Nova američka administracija vratila se, ako ništa drugo pokušava se vratiti svojim geopolitičkim interesima u Europi. Hrvatska je u toj podjeli interesnih zona na ključnom mjestu i Uncle Sam tu neće ništa prepustiti slučaju. Inicijativa Tri mora nije opasnost za Europu, ona je opasnost za Njemačku i Rusiju odnosno njihove interese, a pojedini hrvatski krpelji uplašeni za svoje privatne interese, rade sve da prvo sebe namire no i za njih ima protumjera, zubar da ih kao bolesni zub izvadi i baci ali u drugačijem kontekstu u odnosu na izjavu Ante Đapića.

Ovih dana potpisan je desetogodišnji ugovor o isporuci plina za hrvatsko tržište između Gasproma i PPD. Na izgled ništa čudno niti neuobičajeno, vijest za naslovnice svih medija, top vijest, osiguranje energetske sigurnosti- no jeli baš tako ? Tko se to gura u energetsku politiku, tko su ti koji to rade u tajnosti? U medijima se ova vijest marginalizira.

Tko bira timing da se to odradi i objavi. U vrijeme objave te vijesti, premijer Plenković leti u NY, leti vjerojatno bez saznanja o njoj. Ta vijest za Velikog brata nije novost, oni za nju znaju i čekaju našeg premijera da im objasni neke stvari, nadam se bez klečanja na kukuruzu. Zašto se neke stvari užurbano rade prije dolaska novog američkog veleposlanika, ne radi to vlada, to rade krpelji skriveni ispod pazuha nekoga iz vladajućih struktura. Tko to pakira Andreju Plenkoviću.

Ako je netko mislio da se dolaskom novog veleposlanika SAD, Roberta Kohorsta neće ništa promijeniti u odnosu na dosadašnju veleposlanicu- grdno se vara. Robert Kohorst ne dolazi da roštilja i zabavlja se s nevladinim udrugama, tračati Hrvatsku i pisati neobjektivna izvješća, on dolazi raditi u interesu SAD ali i Hrvatske. Robert Kohorst dolazi da bude Veliki brat koji će odmah zatražiti od mlađeg brata da ga odvede na Krk, otok Krk- jesam li dobro napisao, da vidi kako napreduju radovi na izgradnji LNG terminala. Kod Amerikanaca ne postoji uzrečica – Obećanje ludom radovanje.

Ante Rašić

facebook komentari

Nastavi čitati