Ravnatelju HMDCDR-a Anti Nazoru uručena nagrada „Mila Gojsalić“ – za očuvanje baštine i opstojnost identiteta, ali i za promicanje istine o Domovinskom ratu

    0

    “Oživimo baštinu da bismo za baštinu živjeli”, poznati je slogan Poljičke kneževine, gdje se ovoga vikenda na manifestaciji “Dani Mile Gojsalić” okupio veliki broj ljubitelja poljičke tradicije, soparnika i klapske pisme.

    Ravnatelju HMDCDR-a Anti Nazoru uručena nagrada „Mila Gojsalić“ – za očuvanje baštine i opstojnost identiteta, ali i za promicanje istine o Domovinskom ratu

    Legenda o Mili Gojsalić
    Legenda o Mili Gojsalić

    Pred crkvom sv. Mihovila u poljičkom selu Kostanje, u sklopu “12. dana Mile Gojsalić“, u čast te legendarne poljičke junakinje, 19. srpnja 2014. održana je „Pripovid o Dalmaciji“ – 12. susret klapa, čiji je programski urednik Ante Mekinić. U predivnom ambijentu, uz stihove velikih poljičkih i hrvatskih književnika, koje je interpretirala voditeljica programa Snježana Šulenta, brojni Poljičani i prijatelji Poljica uživali su u sjajnim izvedbama dalmatinske klapske pjesme. Tijekom večeri dodijeljene su nagrade „Dana Mile Gojsalić“: Plaketu DMG gospodi Mati Tičinoviću i Anti Sanaderu uručio je član Organizacijskog odbora te tradicionalne manifestacije Ante Amulić, a glavna ovogodišnja nagrada za očuvanje baštine i opstojnost identiteta pripala je povjesničaru i ravnatelju Hrvatskog memorijalno-dokumentacijskog centra Domovinskog rata, doc. dr. sc. Anti Nazoru, koji je podrijetlom Poljičanin.

    Akademik Jakša Flamengo, jedan od dosadašnjih dobitnika ove, kako je rekao, prestižne nagrade, pročitao je tekst kojim je Organizacijski odbor obrazložio razloge jednoglasne odluke o odabiru ovogodišnjeg laureata i njegov životopis. U obrazloženju je, između ostaloga, navedeno: „Znanstveni interes Ante Nazora bio je usredotočen na vojnu i na srednjovjekovnu povijest, posebice na odnose između Splita i Poljica, a od 2005. potpuno je posvećen istraživanju povijesti Domovinskog rata. Inzistiranjem na znanstvenom pristupu u tumačenju povijesti, bez uplitanja politike, te ustrajnošću s kojom snagu izvora suprotstavlja autoritetu raznih neznanstvenih ustanova i udruga, zaslužio je povjerenje šire javnosti, a posebice hrvatskih branitelja iz Domovinskoga rata.

    Svoj magistarski i doktorski rad posvetio je Splitu i Poljicima u XIV. i XV. stoljeću, ne samo zbog znanstvenoga izazova, nego i zbog ljubavi prema Poljicima, smatrajući to svojevrsnim dugom prema svojoj didovini.“

    Prilikom uručenja nagrade, programski urednik ove manifestacije, Ante Mekinić rekao je:

    „Ako je točno da je ime znak, što bi rekli stari Latini kad bi govorili hrvatski, onda to znači da svaki dobitnik priznanja koje nosi naziv ove legendarne junakinje mora po svome djelu biti prepoznat kao suvremena Mila Gojsalić. Upravo to se dogodilo u ovom našem slučaju ove godine, kada smo u našemu laureatu prepoznali znanstvenika koji znanje stavlja u službu istine, a kao čovjek istinu stavlja u službu pravednosti. Pa kud puklo da puklo, kako bilo da bilo.

    Živjeti časno svoj život u okolnostima i kad vam drugi zato ne plješću, vrijedi ovoga priznanja i zbog toga mi je čast što ga mogu uručiti, u ime ne samo našeg Organizacijskog odbora, već i u ime svih vas. I zato sam uvjeren da ovogodišnja, dvanaesta po redu, Mila Gojsalić odlazi u prave ruke.“

    Dobitnik nagrade, Ante Nazor, zahvalio se kraćim govorom:

    „Drage Poljičanke, dragi Poljičani, gospođe i gospodo

    Ne znam kakav je osjećaj primiti Oskara, ali meni je naša Mila draža.

    Od srca se zahvaljujem na ovoj nagradi.
    Primam je s mislima na hrvatske branitelje poginule u Domovinskom ratu i na sve koji su živjeli i žive za slobodnu i samostalnu, poštenu i pravednu Hrvatsku.

    Primam je i s mislima na ljude koji su stradali u nedavnim poplavama, posebice s mislima na drage domoljube, pripadnike Hrvatske garde i Specijalnih jedinica policije iz Slavonije, kao i pripadnike Hrvatskog vijeća obrane iz Bosanske posavine, koje sam upoznao u svom radu. Početkom 1990-ih njihova je imovina razorena velikosrpskom agresijom, a sada prirodnom katastrofom. I tada i danas Hrvati su pokazali zajedništvo. Tijekom stoljeća, to je zajedništvo bilo važan čimbenik opstanka Hrvata na prostorima današnje Hrvatske i Bosne i Hercegovine, koje su naselili već u ranom srednjem vijeku i temelj je postojanja vlastite i neovisne države. Nemojmo to zaboraviti!

    Kip Mile Gojsalić primam kao potvrdu da su moji korijeni zaista ovdje, u drevnoj Poljičkoj knežiji. Ne trebam objašnjavati što mi znače Poljica ni kako sam ih zavolio. Tek činjenica je da su svakim dolaskom u Jesenice, odnosno u Sumpetar, i odlaskom u staro selo Zeljoviće, moji osjećaji prema tom prostoru rasli, a korijeni postali toliko duboki i čvrsti da sam i svoju dizertaciju, lokalpatriotski, posvetio povijesti Poljica. Istina je, smatrao sam to dugom prema poljičkoj didovini.

    Dobrim dijelom ovdje u Poljicima oblikovao se moj karakter i razvila ljubav prema starini i povijesti. Tu su me učili cijeniti ljude koji žive od svoga rada, ljude koji su pošteni, ponosni i spremni braniti svoj dom i slobodu, kao i slobodu drugih. Upravo je predaja o Mili Gojsalić, u čiju se čast održavaju ovi dani i dodjeljuje nagrada, važna kao simbol borbe Poljičana protiv agresora i okupatora, odnosno simbol svih Hrvata koji su svoj život žrtvovali za slobodu svoga naroda i domovine.
    Uz spomenute, u poljičkoj tradiciji i pravda je snažno izražena vrlina, ali ne nekakva novokomponirana ili tranzicijska pravda, koja nam se danas nudi, nego jedna – jedina životna pravda. Da bi je provodili, Poljičani su već u srednjem vijeku imali svoj jedinstveni Statut, koji je trebao omogućiti – citiram Poljički statut (čl. 59b) – „da svatko može živjeti, jer ne postoji ništa što je postojalo oduvijek“.

    Poljički statut svjedoči i da su Poljičani, odnosno Hrvati, tijekom povijesti u svakodnevnom životu koristili tri pisma, što je posebnost koju treba istaknuti. Pisan ‘arvackim jazikom, Poljički statut, dakle, svjedoči da su, uz latinicu i glagoljicu, Hrvati pisali i ćirilicom. Naravno da to ne treba povezivati s aktualnim događajima u Vukovaru, niti je u Vukovaru problem ćirilica kao pismo, kako se to pokušava prikazati u dijelu medija. Problem u Vukovaru je odnos prema žrtvi i stradanju koje su vukovarski branitelji podnijeli za stvaranje suvremene Republike Hrvatske.

    Onima koji su u ratu izgubili svoje najmilije, rane nikad neće zacijeliti. Za Hrvatsku i Hrvate rane iz Domovinskog rata bit će svježe sve dok se ne pronađu nestali, ne prizna čin agresije i plati, makar simbolična, odšteta, odnosno dok se pravda ne zadovolji. Inzistiranje na tome ne znači povratak u prošlost i podjele, naprotiv, znači stvaranje temelja za budućnost, za trajan mir i dobrosusjedske odnose. Dakle, i u ovom slučaju inzistirati na pravdi je, prije svega, pitanje samopoštovanja.

    S obzirom na aktualne događaje i izjave, kao ravnatelj Centra koji se bavi povješću Domovinskog rata na to sam dužan upozoriti i ovom prigodom, a kao povjesničar mogu podsjetiti da, bez obzira na to o kojem se razdoblju povijesti radi, zaključci o događajima ne smiju zanemariti njihove uzroke i moraju biti utemeljeni na izvorima.
    Poljica, kao i Hrvatska čiji su Poljica dio, imaju bogatu i bremenitu povijest. Takva je – kakva je, ne treba ju uljepšavati ili činiti starijom nego što je, treba ju poznavati. Objektivan prikaz povijesti dužni smo svojoj djeci, jer ona će ispaštati ako dopustimo da historiografiju potisne ideologija, a činjenice prekriju falsifikati.

    Uza sav kritički osvrt na pojedina razdoblja i događaje iz prošlosti Poljica i Hrvatske, posebice razdoblja Domovinskog rata, činjenice govore da imamo razloga biti ponosni na našu povijest, ali i obvezu da te činjenice i taj ponos prenesemo našoj djeci.

    Na kraju još jednom hvala na ovom, meni iznimno dragom, priznanju.

    Ovu zahvalu završit ću malo nadopunjenim stihom velikog hrvatskog pjesnika, našeg Poljičanina Drage Ivaniševića: Ja kao Hrvat brat sam sviju ljudi. I kud god idem sa mnom je Hrvatska i sa mnom su naša Poljica,”rekao je.

    Braniteljski portal

    facebook komentari