Pratite nas

Reagiranja

Razbijanje propagandih laži televizije TV1: Belinda Giles i njena “Velika Hrvatska”

Objavljeno

na

Dobili smo obavijest da televizijska kuća TV1 za četvrtak, 8. lipnja 2017. godine (sasvim “slučajno” na isti dan kad je zakazan veliki skup potpore našim haškim uznicima uz koncert velikog Marka Perkovića Thompsona u Mostaru) planira pustiti propagandni dokumentarac “Velika Hrvatska”, britanske autorice Belinde Giles.

Kao prvo, stavit ćemo poveznice na ovaj propagandni dokumentarac kako bi svi vidjeli o čemu se radi. Dokumentarac je 13. travnja 2011. godine, odnosno dva dana prije nepravomoćne presude generalima Gotovini, Markaču i Čermaku uploadan na servis you tube od strane portala Dnevno.

Dakle, nakon što smo “ubili” najavu TV1 koja ovo predstavlja kao “ekskluzivno”, sad ćemo se pozabaviti ovom temom sa sva tri aspekta: 1. Samom najavom filma 2. Samim filmom 3. Svjedočenjem Belinde Giles pred haškim sudom u predmetu “Prlić i ostali”

Najava filma

Dakle, kao što smo rekli, najava ovog pamfleta od dokumentarca ima za svrhu otupiti oštricu legalnog, i legitimnog prosvjeda potpore našim političkim uznicima koji je održava isti dan kad je zakazan i prikazivanje ovog propagandnog pamfleta, i to u čak dva termina. Ovaj propagandni pamflet, koji je napravljen 1993. godine za potrebe tadašnje britanske politike, od strane TV-kuće Channel 4, a koja je pak u nas najpoznatija po tome što je složila još jedan propagandni antihrvatski dokumentarac nakon što im je Stjepan Mesić činom teške veleizdaje, kršenjem članaka 2. i 3. Ustavnog zakona o suradnji s haškim sudom i članaka 144. st. 1 i 146. st 1. tadašnjeg kaznenog zakona Republike Hrvatske dao uvid u državne tajne, transkripte iz Ureda Predsjednika Republike (što je Mesić kasnije nijekao, ali dokazi ostaju):

Treba dodati i da je britanska politika, a s njom i ovaj propagandni pamflet, u to vrijeme bila ne muslimanska, kako bi se prima facie to moglo tumačiti kad se gleda ovo nizanje srcedarapateljskih scena o “jadnim Muslimanima koje eto, velikohrvati tako zločesto napadaju, zatvaraju, ubijaju” nego pro-srpska, kao što je i ovaj pamflet pro-srpski. Odgovor na to pitanje zašto je tome tako je jasan: Politika stvaranja velike Srbije koju je u to vrijeme podupirala i britanska politika svog jedinog pravog neprijatelja vidjela je, sasvim opravdano, u Hrvatima, ne i u Muslimanima koji su ovdje uporabljeni samo kao sredstvo, jer svi jako dobro znamo kako je njihov otpor prema Srbima izgledao 1992. kad se gradovi poput Prijedora, Zvornika, Višegrada, Donjeg Vakufa itd. nisu uspjeli obraniti duže od 5 minuta.

S druge strane, te 1992. Hrvati su kroz HVO obranili najveći dio BiH, a uostalom zbog toga je i stvorena Hrvatska Zajednica Herceg-Bosna kao što je stvoren i HVO, da se Hrvatima u BiH ne dogodi ono što se Hrvatima u Hrvatskoj dogodilo od Vukovara preko Škabrnje sve do Dubrovnika.

Odmah na početku ove najave ide jedna laž koja nije bitna, ali je karakteristična. Kaže: “Film je prvi put prikazan u decembru 1993. na kanal 4, koji ga je ustpuio TV1..” Istina je da je film prvi put na Chanel 4 prikazan 5. siječnja 1994. i to potvrđuje sama Belinda Giles u svom pismu Slavenu Letici koji je jedan od najpikazivanijih ljudi u ovom filmu. (Izvor: http://hrhb.blogger.ba/arhiva/2011/… )

Zatim se navode klasične pro-muslimanske unitarističke političke teze, uz neizbježnu laž o “opsadi Mostara”. Što se tiče “opasde Mostara” laži koji su gurali razni lažni svjedoci, od Stjepana Mesića do Josipa Manolića pa nadalje, nju je srušio primjerice general Praljak u protuispitivanju svjedoka tužiteljstva efendije Seida Smajkića, koristeći se snimkama s aplikacije Google Earth: https://www.youtube.com/watch?v=Cho…

U istoj laži general Praljak uhvatio je i britanskog novinara Jeremya Bowena: https://www.youtube.com/watch?v=g6p…

Dakle, taj totalni spin da je HVO vršio opsadu Mostara iako je činjenica da je Armija BiH, kao što je rekao general Praljak u obraćanju žalbeno vijeću na žalbenoj raspravi, bila ta koja je na području Mostara bila u napadu, i to je tvrda, postulatima vojne znanosti utvrđena činjenica.

Iz najave, još ćemo istaknuti i ovu tvrdnju koja se pojavljuje oko 50 sekunde: “Belinda Giles bila je jedan od ključnih svjedoka u predmetu Prlić i drugi u Haagu”.

Kad je ona bila “jedan od ključnih svjedoka” pitanje je zašto se spominje u svega 3 reference (para. 15. 21. i 64. ref. 34. 66. i 176.) u svezku 4. koji je ključan u presudi i u kojem se govori o “UZP-u s ciljem stvaranja Velike Hrvatske”? No o tome više kad dođemo do točke 3. naše današnje bilješke, odnosno kad se pozabavimo svjedočenjem Belinde Giles pred haškim sudom. Sad ćemo prijeći na točku 2. odnosno na sam dokumentarac

Dokumentarni film “Velika Hrvatska” kao obična propaganda

Dakle, poveznice na sam film odnosno na propagandni pamflet “Velika Hrvatska” autorice Belinde Giles stavili smo gore na početku teksta pa sami možete vidjeti o čemu se tu zapravo radi. Zašto kažemo da je ovdje zapravo riječ o pro-srpskoj, puno više nego o pro-muslimanskoj propagandi? Pa zato jer je riječ o medijskom praćenju tadašnje britanske politike na čelu s Johnom Majorom, tadašnjim britanskim premijerom, od strane medijske kuće Channel 4, a isto su činili i djelovi televizija BBC, Sky News itd. Dakle,tu nema ništa novo i ništa neobično. Da na duljimo oko ovog podsjetit ćemo na jedan naš nedavni status koji puno toga razjašnjava: https://www.facebook.com/permalink…. Sad kad smo to rješili lakše će biti pratiti i ostalo. Među svjedocima “insiderima” hrvatske politike u to vrijeme spominju se Slaven Letica, Dušan Bilandžić i Kardinal Vinko Puljić. Svima njima su trgane rečenice iz konteksta. U poveznici koju smo već stavili demantirajući netočan navod prve projekcije ovog “dokumentarca”, dakle osvrta samog Slavena Letice izdvojit ćemo slijedeće i ponoviti izvor: “ Smatrao sam svojom građanskom dužnošću da navedeno pismo dostavim haaškim sužnjima. Ne znam hoće li ga njihovi odvjetnici koristiti kao dokaz da “dokumentarni” film Velika Hrvatska nije uopće dokumentarni film, već film s tezom. Zapravo: promidžbeni film. Teško je proniknuti u logiku haaških tužitelja i haaške pravde, prema kojoj se mrtvima (Tuđmanu i Šušku) i živima (šestorici bosansko-hercegovačkih Hrvata) sudi za politički projekt iz nužde (dijelom i iz gluposti) koji nije ostvaren, dok se kreatori istinskoga, ostvarenoga zločinačkog pothvata – Republike Srpske i njihova “tvorevina” – amnestiraju od svake odgovornosti. “ Pametnom dosta! (Izvor: http://hrhb.blogger.ba/arhiva/2011/… )

 

Što se tiče Dušana Bilandžića, on je čovjek koji je toliko puta mjenjao stavove da više ni sam ne zna koji je njegov stav. Pa ipak, samo je jedan stav kojeg je izrekao službeno, na haškom sudu, svjedočeći u predmetu Blaškić, dana 8. rujna 1998. godine: Dušan Bilandžić: Ti razgovori između takozvanih delegacija, bile su to takozvane ekspertne grupe, pretvorili su se u oštri dijalog ili konfrontaciju tako da je glavna točka bila jesu li Hrvatska i Srbija ili obje ili jedna od njih suglasne oko nepovredivosti rezultata Drugog svjetskog rata. To je bio srž razgovora. Srpska strana nikada nije jasno i nedvojbeno rekla da će poštivati granice postojećih republika, jer da su to učinili, do rata ne bi došlo. Pitanje: Dobro, doktore, sudjelovali ste na sastanku, ispričavam se za krivi izgovor imena tog grada, oprostite Tikves, T-I-K-V-E-S, koji je pored Osijeka, oko 10.travnja 1991., kao član hrvatske delegacije da raspravite mape i odredite koji će dio pripasti Srbiji a koji Hrvatskoj; je li to točno? Dušan Bilandžić: Ne, to nije točno. Točno je da se sastanak održao. Ponavljam da se 95 posto razgovora vodio oko priznavanja ustava iz 1974. i granica formiranih kao rezultat Drugog svjetskog rata, a što se tiče mapa i nekih konkretnih podjela, to nije postojalo. Postojale su samo etničke mape, što je normalno da se o tome raspravlja, ali ponavljam, nije bilo drugih dokumenata, koliko ja znam. Mi nismo uopće raspravljali o podijeli u smislu crtanja granica između Srbije i Hrvatske u Bosni i Hercegovini jer ja i moji kolege nismo uopće vjerovali, a to je bilo prije rata, mi nismo vjerovali u realnost takve politike, i smatrali smo da u to uopće ne trebamo ulaziti

(Izvor: http://www.icty.org/x/cases/blaskic… str 11365. red 4. – 11366. red 11.)

Toliko o Bilandžiću.

Što se tiče Kardinala Puljića, nama je dovoljno što smo počašćeni činjenicom da je nedavno lajkao našu stranicu, i sigurni smo da su i njegove riječi izvrnute iz konteksta kako bi se uporabile protiv hrvatskog naroda u BiH, i uvjereni smo da će on reagirati i braniti i obraniti se sam ako ga netko bude ovih dana potezao zbog toga što će vidjeti u “dokumentarcu”. Vi samo morate znati da tu nije riječ o stavu Kardinala Puljića, nego o zloporabi njegovih riječi koje su istrgnute iz konteksta onog što je rekao, da bi se uporabile protiv hrvatskog naroda i vodstva Hrvatske i Herceg-Bosne. Kud ćete veći dokaz nego da je riječ o prljavoj propagandi u koju su uvučeni, protiv svoje volje, čak i časni ljudi poput Kardinala Puljića? To jako puno govori o autorici “dokumentarca” i njenim poslodavcima i nalogodavcima. I da završimo priču s “dokumentarcem”, riječ je običnoj jeftinoj i prizemnoj pro-veliko-srpskoj propagandi protiv Hrvata u kojoj su Muslimani samo sredstvo u realizaciji tog cilja.

Svjedočenje Belinde Giles pred haškim sudom u predmetu “Prlić i ostali”

Belinda Giles svjedočila je u predmetu protiv naše šestorice uznika dana 15. svibnja 2006. godine (Izvor. Nepravomoćna presuda, svezak 5. dodatak 4. stranica 62. na hrvatskom odnosno 74 na engleskom jeziku: http://www.icty.org/x/cases/prlic/t… )

Ovo je dakle svjedočenje Belinde Giles u ovom slučaju http://www.icty.org/x/cases/prlic/t…

O ovom svjedočenju može se dosta razglabati, ali se svodi na ponavljanje teza iz filma. Međutim, protuispitivanje je pokazalo da ova svjedokinja ne zna niti kako se zove država o kojoj je napravljem film, da nije vjerodostojna, i da se zaplela u vlastitim lažim i prostorno-vremenskom kontekstu, kao što se prije ili kasnije zapletu svi koji guraju takve laži. Primjerice, kad ju je odvjetnik generala Praljka, Božo Kovačić pitao kako se zove država o kojoj je riječ, ona nije znala, a prije toga se razmetala činjenicom da je snimila čak 8 filmova s tematikom rata u ex-yu. Na stranici 2100. ovog transkripta na kojeg smo gore stavili poveznicu, počinje protuispitivanje od strane odvjetnika Kovačića, i ne samo što Belinda Giles ne zna kako se zove država o kojoj govori i kako je ta država dobila ime, ni kakav je status imala u prethodnoj državi, komunističkoj jugoslaviji, nego pogledajte samo u prve dvije stranice ovog protuispitivanja dakle stranice 2100. i 2111. koliko puta je rekla “ne mogu se sjetiti” ( I can’t remember ) ??

Osobina nevjerodostojnih svjedoka je nagla “amnezija” kad ih se uhvati u lažima i dilentantizmu. Osim toga, mi se i danas živo sjećamo tog svjedočenja, i kako se sudnicom zaorio smijeh kad je, na pitanje odvjetnice Milivoja Petkovića, Vesne Alaburić, kako je zaključila da je baš sukobom Hrvata i Bošnjaka zadan smrtni udarac Bosni, a ne recimo proglašenjem srpske republike, Belinda Giles odgovorila da je i u filmu prikazana izjava svjedoka koji kaže da se “dok je postojala federacija moglo vjerovati u očuvanje BiH”. Pa kako se sudnicom ne bi prolomio smijeh kad je poznato da je Federacija BiH osnovana tek 1994. godine Washingtonskim sporazumom, a potvrđena tek u Daytonu, kao što je to s pravom u svom pitanju utvrdila odvjetnica Alaburić (str. 2110. red 2.)? Ovdje se postavlja pitanje kako se većina u raspravnom vijeću, dakle suci Treschell i Prandler, toliko oslonila na ovo svjedočenje koje je trajalo svega 1 dana, koje se sastojalo iz obrane teza iz ovog propagandnog pamfleta nazvanog “dokumentarac”, i gdje je jasno da svjedokinja nema pojma ni o čemu, nego samo ponavlja napamet naučene teze koje nije mogla obraniti u protuispitivanju, da je citira u čak 9 paragrafa presude? Sudac Antonetti pak, koji je napravio pravno utemeljeno i održivo izdvojeno i suprotno mišljenje uopće je nije ni spomenuo. Iako je svjedokinja Giles citirana u paragrafima 510. i 774. svezka 1. presude (reference: 1238. i 1805.), zatim u paragrafima 1201. i 1351. svezka 2. presude (reference 3006., 3007. 3408., 3409., 3410.) te u paragrafima 65. i 99. svezka 3. presude (ref. 137., i 238.) a kojima se mi možemo baviti, u zapravo smo se već bavili jer su, primjerice, ove reference iz svezka 2, njen “dokumentarac” i navodi iz istog, mi ćemo se sad pozabaviti samo onim najbitnijim, da ne širimo previše priču, o njenin tezama iz svezka 4. nepravomoćne presude, jer je upravo taj svezak posvećen tezi o “UZP-u Franje Tuđmana, Gojka, Šuška, Janka Bobetka, etc. s ciljem ostvarenja projekta Velike Hrvatske”).

Dakle, u svezku 4. teze iz njenog svjedočenja navode se u ukupno 3 paragrafa. a) Paragraf 15. referenca 34. kaže: „15. Iako je HZ HB osnovana u kontekstu rata, kao reakcija na “srpsku agresiju”,33 i iako su, u tom kontekstu, razne komponente stanovništva BiH mogle smatrati da imaju pravo da se organizuju kako bi osigurale svoj opstanak, 34…“ Nemamo ništa protiv ove teze, naravno da su se razne komponente stanovništva BiH, pa tako i Hrvati s područja kojeg je obuhvaćala Hrvatska Zajednica Herceg-Bosna imali pravo organizirati u sklopu reakcije na srpsku agresiju (mi nismo kao većina u vijeću, dakle kao Treschell i Prandler pa da činjenicu o srpskoj agresiji stavljamo u navodne znakove), kako bi osigurale vlastiti opstanak, i drago nam je da se Belinda Giles s tim složila i navela bar nešto točno u svom svjedočenju.

b) Paragraf 21. referenca 66. kaže: “21.Tokom prvih mjeseci nakon što su bosanski Hrvati potpisali Vance-Owenov plan pa do avgusta 1993. godine, rukovodstvo HZ HB postepeno je uspostavljalo hrvatsku “mini-državicu” unutar BiH.66” Kao reference ovdje se uz Belindu Giles navode i dokazni predmet broj P07437 a koji je, vidi čuda, “dokumentarac” koji se zove “Velika Hrvatska” te uz njega prateći transkript iz tog “dokumentarca”. Tu se još navodi i Christopher Beese, poznat po izjavi da “u BiH nije bilo mudžahedina” pa mu je general Praljak u cijelom svom terminu protuispitivanja, negdje oko 15 minuta, puštao snimke istih, da bi mu na kraju postavio pitanje ostaje li pri tom stavu, a ovaj je odgovorio da “nisu o tome primali obavijesti” i da je to što ipak postoje mudžahedini HVO iskoristio kao izliku za napad, a da su oni stajali na raspolaganju HVO-u bla, bla..” (Video tog protuispitivanja možete vidjeti ovdje, http://www.slobodanpraljak.com/vide… dakle Christopher Beese, 23. 08. 2006. video-snimak 1.). Osim ova dva izvora navodi se još i dokument pod brojem P02168, to je izvješće promatračke misije Europske zajednice kojeg potpisuje Jean-Pierre Thebault, a za kojeg se zna da je u tom muslimansko-hrvatskom građanskom ratu u BiH bio potpuno pristran protiv HVO-a a u korist Armije BiH, zbog čega je na koncu i smjenjen, kad je na njegovo mjesto došao Britanac, Sir Martin Gerrod. Dakle ukratko, nikakvih relevantih dokaza za ovu tezu, tri pristrana svjedoka od kojih je jedan po čuvenju, dakle nije svjedočio pred sudom, tako da ni old svega ovog nema ništa. A to što se Hrvate napada i optužuje da su provodili mirovni plan kojeg su sačinili predstavnik UN-a Cyrus -Vance i predstavnik EZ-a David Owen, dakle predstavnici međunarodne zajednice i supredsjedatelji MKBJ, a kojeg su potpisli i Boban i Izetbegović i Karadžić, a na koncu ga srušila skupština RS-a pod pritiskom notornog ratnog zločinca Ratka Mladića, to, morate priznati, i nije neki veliki krimen. c) Paragraf 64. referenca 176. kaže 64. “…ostvarivanje UZP-a dobilo je na efikasnosti u trenutku kad su organi HZ(R) HB, najkasnije od 30. juna 1993., počeli primjenjivati sistem deportacije koji se sastojao u tome da se zatočeni Muslimani iz zatočeničkih centara HVO-a puste na slobodu pod uslovom da – obično s porodicom – privremeno odu u Hrvatsku gdje bi ostali do premještanja u treće zemlje.176

Dakle, ovdje se radi o zapovjedi generala Petkovića od 30. lipnja 1993. godine, a o čemu smo detaljno pisali za vrijeme žalbene rasprave, te ćemo na tu našu bliješku staviti poveznicu, a za ovaj tekst ćemo ukratko objasniti o čemu se radi. Naime, tad su Muslimani koji su bili pripadnici HVO-a počinili izdaju prema samom HVO-u, zbog čega se na ovom suđenju dogodilo slijedeće: Andrew Pringle je britanski časnik koji je u ovom predmetu svjedočio kao svjedok-ekspert tužiteljstva za vojna pitanja.

Pringle nam je inače poznat jer je u istom svojstvu svjedočio i u procesu protiv Gotovine. S druge strane, Milan Gorjanc je svjedok-ekspert obrane za vojna pitanja. I Pringle i Gorjanc, suočivši se s ovim dokumentima, zaključili su da je postupak Muslimana u HVO-u ravan izdaji, i da su mjere koje su po tom pitanju poduzete od strane generala Petkovića bile razumne i u svojstvu poboljšanja sigurnosti HVO-a i zadržavanja povoljnijih izgleda u vojnom sukobu, dakle za stjecanje vojne prednosti, a ne u svrhu etničkog čišćenja. Ovo valja ponoviti: i svjedok-ekspert obrane i tužiteljstva složili su se tezom koja ide u prilog obrani. A to što se većina u vijeću s tim nije složila to je problem većine u vijeću. U tom kontekstu, pokazat ćemo i tu famoznu Petkovićevu zapovjed od 30. lipnja 1993. http://www.solidfiles.com/v/2Z74zLe… http://www.solidfiles.com/v/rZK78Mg…

Kao što i sami vidite u točki 8. Ove zapovjedi stoji kako Muslimane u HVO-u valja razoružati i izolirati, a vojno sposobne muškarce u muslimanskim selima izolirati, a žene i djecu ostavljati na miru u kućama/stanovima. To nije zapovjed za etničko čišćenje niti je to svrha ove zapovjedi. Svrha ove zapovjedi je ono oko čega su se složili eksperti obrane i tužiteljstva. (Izvor: https://www.facebook.com/notes/šes… ) Zaključak. Žalosno je da se BiH-unitaristi, u pokušaju osujećivanja koncerta Marka Perkovića Thompsona u sklopu skupa potpore našoj šestorici političkih uznika služe propagandom koja je za vrijeme rata bilo namjenjena u korist velikosrpske agresije na BiH i Hrvatsku, i na velikosrpsku političku ideju i projekt. No, nisu li ti zbunjeni likovi koji su se totalno pogubili u svojoj nedosljednosti učinili isto i u rujnu 1993. kad su, nakon potpisa sporazuma Izetbegović-Krajišnik svim silama, a potpomognuti srpskim topništvom, krenuli u napad na Hrvate na području Mostara? I onda oni nekom govore o agresiji? A klackaju se u velikosrpskim jaslama i pušu u veliko-srpske diple, samo je pitanje jesu li njihovi ograničeni mozgovi uopće toga svjesni?

Izvor: ŠESTORKA HERCEG-BOSNA·6. LIPNJA 2017

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori
Komentiraj

Reagiranja

Mladen Pavković: U Pazinu su hrvatsku Predsjednicu dočekali i ispratili partizanskim pjesmama

Objavljeno

na

Predsjednica Republike Kolinda Grabar Kitarović nije se nadala da će na svečanoj sjednici Skupštine Istarske županije u Pazinu (25. rujna 2017.) doživjeti zvižduk za zviždukom.

I to od koga? Od onih koji Hrvatskoj drže lekcije o antifašizmu! Sram ih može biti!

Zviždali su Predsjednici samo na spomen katoličkog svećenstva i Katoličke crkve u Hrvata. Oni priznaju za „Boga“ samo Tita, partiju i komunizam. I dalje se ponašaju „crno bijelo“. Partizani, Tito i komunisti uvijek su bili dobri i pošteni, a svi drugi, a najviše Hrvati, – „ovce za klanje“! E, stanite malo vi koji nikada niste trpjeli Hrvate i Hrvatsku (svaka čast iznimkama), kojima je „svetinja“ Josipović, Mesić i Rade Šerbedžija, osvježite se  hladnom vodom i pogledajte gdje živite? Još ste uvijek u Hrvatskoj, iako neprestano težite nekakvoj imaginarnoj Republici, na čelu s nekakvim Jakovčićem.

U svom govoru, Predsjednica je bila vrlo korektna, ali što to vrijedi kad je došla među ljude koji jedva čekaju da iskale svoj bijes na Hrvate i Hrvatsku, na sve ono što nema veze s bivšom, propalom Jugoslavijom. Pljeskali su samo kad se u dvorani spomenulo Titovo ime. Čak su i skandirali jednom od najvećih komunističkih zločinaca. Istina, Tito je bio na čelu pobjedničke vojske do 1945., ali je isto tako, od završetka II. svjetskog rata, bio na čelu komunističkih krvnika koji su pobili na stotine tisuća nevinih Hrvata, među kojima je bio i veliki broj svećenika.

Na tom skupu ekstremnih ljevičara, komunista i Jugoslavena (svaka čast iznimkama) govorili su i Stjepan Mesić, Franjo Habulin, Valter Flego i drugi. Flego je, među ostalim „podučio“ i Predsjednicu da je „povijest učiteljica života“, ali da „neki još uvijek nisu ništa naučili iz nje i da je zato potrebno prisjećati se, ponavljati istinu, njegovati i baštiniti antifašizam“.

Tamošnji borci „iz 1941.“ nikako ne mogu gospođi Kolindi Grabar Kitarović oprostiti što im je tita iz svoje radne sobe poslala u ropotarnicu, ali to nije razlog da se i na ovakvim mjestima ponašaju bezobrazno i nekorektno, jer ipak je ona došla na njihov poziv i bila njihov gost. Stoga ne stoji, kako smo čuli, da su danas u Hrvatskoj u opasnosti i antifašisti i demokracija, a još manje da će, kako su rekli, „val revizionizma ustaštva potopiti sve ono što je Hrvatsku činilo kulturnom, razvijenom, civiliziranom i europskom državom“.

S obzirom da u Hrvatskoj nema niti je bilo ustaša nakon II. svjetskog rata, oni su ti koji preokreću povijest samo da ih nitko ne pita: o Golim Otocima, suđenjima bez suđenja, masovnim grobnicama od Vardara pa do Triglava, ali i gdje su bili u vrijeme srbijanske i ine agresije? (Svaka čast iznimkama.)

Dobro je da je predsjednica RH vidjela kako se ponašaju ti ljudi, da je „antifašista“ svakim danom sve više i da su sve glasniji u dozivanju onoga za što smo mislili da smo u hrvatskom obrambenom Domovinskome ratu pobijedili!

Spomenimo još da hrvatsku Predsjednicu nisu ispratili domoljubnim pjesmama, već onima koje dobro znaju, a koje su se pjevale maršalu, kao što je: „Druže Tito mi ti se kunemo!“

Mladen Pavković

facebook komentari

Nastavi čitati

Reagiranja

Đakić: Vučić je smiješan. Što on ima sa zakonom?

Objavljeno

na

Objavio

Kada se već činilo da će dugo očekivani Zakon o pravima hrvatskih branitelja, koji je ovih dana aklamacijom prihvaćen od svih političkih opcija u saborskom Odboru za veterane, biti naposljetku donesen konsenzsom i mirno, svoje primjedbe na zakon javno su iznijeli Milorad Pupovac i Aleksandar Vučić.

Ovaj potonji, srpski predsjednik, o Zakonu se referirao na marginama zasjedanja Opće skupštine UN-a u New Yorku.

– U tom zakonu, u jednom članku govori se o agresiji Srbije i dijela stanovnika Hrvatske. Takva definicija i unošenje u zakone… to je za nas izuzetno teško – kazao je Vučić u izjavi za Radio televiziju Srbije (RTS).

Istodobno, Pupovac je o zakonu govorio za Radio Beograd. – Predloženi zakon za nas nije prihvatljiv jer se stvari koje su bile dio ratnih propagandi nastoje sada ozakoniti u pogledu odnosa prema Srbiji i u pogledu odnosa prema BiH i Crnoj Gori – naveo je Pupovac dodajući kako “ne može biti dobro da se Hrvatska neprestano vraća, održava i zaoštrava ratnu priču”.

Za Večernji list je najprije komentirao ministar branitelja Tomo Medved koji je kratko poručio kako su “odredbe novog zakona temeljene na Deklaraciji o Domovinskom ratu”. No novi prijedlog zakona kroz formulaciju “agresiju na RH izvršile su Srbija, Crna Gora, JNA i paravojne postrojbe iz BiH uz pomoć velikog broja pripadnika srpske nacionalne manjine u RH”, preciznije i šire imenuje sve agresore, s naglaskom na “veliki broj” Srba, dok Deklaracija ne spominje BiH te navodi oružanu pobunu tek “dijela srpskog pučanstva”, što je Pupovca i Vučića potaknulo na reakciju.

– Vučić je smiješan, što on ima sa Zakonom o hrvatskim braniteljima? Očito se boji naknade štete koju će Srbija prije ili kasnije morati platiti, koja se navodi u jednoj od pet pristupnih točaka Srbije u EU – kaže Josip Đakić (HDZ), predsjednik saborskog Odbora za ratne veterane.

– Što se tiče formulacije o “dijelu” ili “velikom dijelu” Srba koji su sudjelovali u agresiji i koja je za njih sporna, može se lako usporediti broj Srba koji je tada živio u Hrvatskoj i onaj koji se protiv nje borio. No činjenica je da je taj broj bio velik – kaže Đakić.

Član Odbora Zdravko Ronko (SDP) kaže pak kako podržava većinu članaka ovog zakona, no kako bi bilo točnije napisati da je dio srpske nacionalne manjine sudjelovao u agresiji, a ne “veliki broj” jer je dio Srba branio Hrvatsku.

Zastupnik Mosta Miro Bulj ima nedvosmislenu poruku za Vučića. – Je li broj bio velik ili nije, to Vučić najbolje zna, kao jedan od vođa pobune i pripadnik četničkih odreda. Bolje bi mu bilo da kaže gdje su naši nestali i da se bavi ratnom odštetom Hrvatskoj koja će ga koštati 40 milijardi eura. Sramota je da Vučić uopće komentira naš zakon, a da mu Pupovac suflira – zaključio je Miro Bulj. Dodao je i kako činjenica da su Srbi 90-ih okupirali trećinu Hrvatske dovoljno govori sama za sebe.

facebook komentari

Nastavi čitati