Pratite nas

Razbijene iluzije

Objavljeno

na

A kad Ivan u tamnici doču za djela Kristova, posla svoje učenike da ga upitaju: “Jesi li ti Onaj koji ima doći ili drugoga da čekamo?” Isus im odgovori: “Pođite i javite Ivanu što ste čuli i vidjeli: Slijepi progledaju, hromi hode, gubavi se čiste, gluhi čuju, mrtvi ustaju, siromasima se navješćuje Evanđelje. I blago onom tko se ne sablazni o mene.” Kad oni odoše, poče Isus govoriti mnoštvu o Ivanu: “Što ste izišli u pustinju gledati? Trsku koju vjetar ljulja? Ili što ste izišli vidjeti? Čovjeka u mekušasto odjevena? Eno, oni što se mekušasto nose po kraljevskim su dvorima. Ili što ste izišli? Vidjeti proroka? Da, kažem vam, i više nego proroka. On je onaj o kome je pisano: Evo, ja šaljem glasnika svoga pred licem tvojim da pripravi put pred tobom. Zaista, kažem vam, između rođenih od žene ne usta veći od Ivana Krstitelja. A ipak, i najmanji u kraljevstvu nebeskom veći je od njega! (Matej 11, 2-11)

 RAZBIJENE ILUZIJE

 „Postoje neke stvari na ovom svijetu na koje se oslanjamo, kao na nešto sigurno. I kada nas te stvari izdaju, kada se izmaknu s mjesta gdje smo ih pažljivo postavili, onda to uzdrma našu vjeru.“

Riječi Sarah Dessen, američke spisateljice, precizno dijagnosticiraju uzroke naših tolikih razočaranja. Ljudski život, temeljen na očekivanjima i nadanjima, a koja je oblikovala ova naša kultura, niz je manjih ili većih razočaranja.

Politika, posao, zabava, ljubav – sve su to kategorije u kojima naša očekivanja rijetko bivaju u cijelosti ostvarena. Ili su neskromna, ili su nerealna, bilo kako bilo jedno je sigurno, jesu razočaravajuća.

I sve dok čovjeka na površini drži njegova iskrena i čvrsta vjera u Boga i u njegovu konačnu pravdu – dobro je. Ali kada i u to posumnjamo, kada se i u Boga razočaramo, jer nije ispunio naša očekivanja, onda čitav naš život postane jedna velika crna rupa koja sve oko sebe guta i proguta.

“Jesi li ti Onaj koji ima doći ili drugoga da čekamo?”

 Ovo je sigurno jedna od najizazovnijih rečenica u čitavom Novom Zavjetu.

 Ovo je pitanje koje odzvanja čitavom ljudskom poviješću.

 I gle tko ga postavlja. Sam Ivan Krstitelj. Taj nepopustljivi prorok koji nas gleda u oči i bez oklijevanja svima nama u lice govori: „Pokajte se! Obratite se!“

 Što se je to dogodilo?

 Što je natjeralo Ivana posumnjati u Isusov identitet?

 U identitet onoga kojeg je čekao čitav svoj život?

 Ivan je propovijedao o Mesiji koji dolazi, o Kraljevstvu utemeljenom na Božjoj moći i na Božjoj pravdi, ali umjesto svega toga Isus se je usredotočio na djela milosrđa i Ivanu, koji čami u tamnici, čini se da je sve bilo uzalud.

 Ali zar to nije uvijek tako?

 Isus uvijek razočara i iznevjeri očekivanja onih koji žele i koji od Isusa očekuju rješenje njihovih već precizno zacrtanih ciljeva. Kod Ivana su postojala određena očekivanja u odnosu na Isusa.

 I Isus ih nije ispunio.

 Stavimo sebe, za trenutak, u poziciju Ivana Krstitelja.

 Stavimo sebe, za trenutak, u zatvorsku ćeliju.

 Je li vam se je ikada učinilo da radosna vijest Evanđelja ne djeluje u ovom našem svijetu? Bezbožnici vladaju, a vjernici su šikanirani zbog svoje vjere. Nepravda caruje, a pravednici jedva spajaju kraj s krajem. Zlo je svuda oko nas, a o dobru nitko ni ne zbori. Možda će to rijetki među nama glasno izgovoriti, ali manje više svi mi očekujemo da ako vjerujemo u Boga i ukoliko se korektno ponašamo (sukladno našim procjenama) da će nas Bog nagraditi za našu lojalnost i da će to biti odmah i sada. Po nama čitav Božji svemir bi se trebao prilagoditi našem kalendaru i našem rasporedu. I mi bismo željeli, baš kao i Ivan Krstitelj, da Isus dovede „u red“ političko stanje naše zemlje. Sjetimo se riječi o sjekiri koja je položena na korijen stabla, o vijači i pljevi i ognju neugasivom. Ivan tako vidi Mesiju. A tako ga vidimo i mi. I kod nas bi Isus imao posla koji uključuje i sjekiru i vijaču i oganj vječni. I kod nas bi Isus trebao konačno razdvojiti dobre momke od loših momaka.  Ali kako onda tako i sada. Po svemu sudeći ništa se nije promijenilo. Farizeji nekadašnji i današnji i dalje vode glavnu riječ, Saduceji ondašnji i današnji i dalje u svojim rukama drže sve ključeve, a iznad svega ondašnji kralj Herod i naši aktualni vlastodršci, sjede na prijestolju dok Ivan čami u zatvoru, a naši heroji su i dalje u različitim kazamatima. Notorne izdajice našeg naroda i dalje žive na narodnoj grbači, pametuju putem prorežimskih medija, dok osvjedočeni domoljubi trunu na robiji.

Razumljivo je i Ivanovo i naše razočaranje. To je svojevrsna kalvarija, to je trenutak kada tonu sve naše lađe, to je trenutak kada se čovjek osjeća napuštenim, kada živi u strahu i kada misli da je pogriješio i da će na koncu sva svoja nadanja platiti svojom vlastitom glavom.

Zato ovo dramatično pitanje ni u kom slučaju nije akademsko pitanje.

 “Jesi li ti Onaj koji ima doći ili drugoga da čekamo?”

 To pitanje proizlazi iz dubine Ivanove duše i iz dubine svakog onog koji vjeruje u Krista.

 Ali svima nama trebalo bi biti drago što je Ivan, kako u svoje ime tako i u naše, postavio ovo pitanje. Pitanje puno sumnje. Pitanje puno razočaranja.

 Jer postavio ga je onaj za kojeg sam Isus kaže: „Zaista, kažem vam, između rođenih od žene ne usta veći od Ivana Krstitelja.“

 Je li u redu postaviti takvo pitanje?

 Zar to nije čin pomanjkanja naše vjere?

 Ne. Mislim da nije.

 Ni sam Isus se ne suprotstavlja takvom pitanju. Isus ne kori Ivana. Isus ne prigovara nego odgovara na ovo pitanje. Ivan je imao pravo postaviti ga. Jer kada mi pobjegnemo od svojih sumnji i svojih pitanja onda se naše sumnje pretvore najprije u nezainteresiranost, i u konačnici u nevjeru. Mi živimo u kulturi koja jasno želi isključivo laka i bezbolna rješenja. I to ih želi odmah i sada. Bog nam je postao „duh iz boce“, trenutačno rješenje (među inima) za sve naše probleme. I umjesto da tražimo što to Bog može učiniti „u nama“ i „kroz nas“ mi samo tražimo što Bog može učiniti „za nas“. Umjesto da tražimo da Krist preobrazi naš život, mi tražimo da ga učini lakšim i ugodnijim. Ivan se je razočarao baš onako kako se i mi znamo toliko puta razočarati. Bilo u Boga, bilo u Crkvu, bilo u vjeru. Ali to možda i nije toliko ni loše, kako nam se na prvu čini. Razočarati se znači – razbiti svoje iluzije. To je bolno. Jako bolno ali to je za naše dobro. Razočaranje u svoje iluzije zna biti veliki dar.

Kada Bog, kroz naše razočaranje, otjera, rasprši, razbije sve naše iluzije mi smo tek onda slobodni otkriti pravoga Boga. Kada Bog ne ostvari moja očekivanja ja tada bivam uvučen sve dublje i dublje u misterij tko moj Bog uistinu jest i što to Bog uistinu želi učiniti od mene.

Isus u svojem odgovoru Ivanu ističe sve ono što čini. Daje mu na znanje da Sudnji dan, dan sjekire i vijače i ognja neugasivog, ne dolazi, u svoj svojoj punini, dolaskom Mesije, kako se je očekivalo. Isusovim rođenjem dolazi dan milosti, dan iscjeljenja, dan molitve. Tek ima doći Sudnji dan, dan odmazde, dan kada će sve nepravde biti ispravljene i dan kada će Božja pravda trijumfirati.

Mesija prvi put dolazi u vidljivoj slabosti, rođen kao maleno dijete u štalici, dolazi kako bi pokazao Božju milost i ljubav prema poniženima i odbačenima. Tek kada se vrati u svoj svojoj slavi, tek će tada sve biti stavljeno na svoje pravo mjesto. A to će biti u Drugom Adventu. U Adventu kojeg svi s nestrpljenjem iščekujemo.

 Ivan želi da se sve to dogodi sada, ali Bog, u svojem milosrđu, odgađa Sudnji Dan. I razumljivo što je Ivan razočaran. Ne shvaća, baš kao što ni mi ne shvaćamo, da će Bog ispuniti svoje obećanje u svoje vrijeme i na svoj način.

 I zato Isus odgovara Ivanu porukom  ali koja je ujedno i poruka za sviju nas koji padamo u napast upitati se je li Isus baš onaj pravi.

„I blago onom tko se ne sablazni o mene.“

Isus ne izgovara ove riječi kako bi uznemirio Ivanovu savjest ili kako bi osudio njegove sumnje. Isus se obraća Ivanu i kao da mu govori: „Blagoslovljen da si Ivane ako ne odustaneš od svoje vjere zato što sam ja drugačiji nego što si ti očekivao.“

I mi se toliko puta, razočarani pitamo – pa je li Isus onaj pravi?

Mi mislimo da će nam Isus život učiniti lakšim, a on nas poziva da ponesemo svoj križ.

Mi mislimo da će Isus izbrisati naše patnje, a mi ga otkrijemo uz nas, u našoj boli.

Mi mislimo da će nas postaviti na sam vrh svijeta, a on nam kaže da budemo uz one koji su na samom dnu.

Mi mislimo da će nas učiniti snažnima, a on nas poziva da spoznamo snagu kroz svoje slabosti.

Mi mislimo da će uništiti naše neprijatelje, a on od nas traži da ih volimo.

Mi mislimo da će nas učiniti liderima, a on nas poziva da služimo.

Mi ga očekujemo u spektakularnom, a on dolazi u malenom, u običnom.

Mi mislimo da će se vratiti brzo i povesti nas kući,  ali on čeka i šalje nas neka širimo Evanđelje.

Isus nije baš onakav kakvog smo mi očekivali, ali blago onima koji se nisu sablaznili o njega.

Isus je bio spreman razočarati svakoga.

Da, svakoga.

Osim Oca!

Isus je volio svoje učenike dovoljno snažno da ih razočara, da im razbije njihove iluzije, da im dopusti čak posumnjati u njegovu moć, a sve kako bi iskusili istinsku radost na one prave, duže, vječne staze. Iz istog razloga Isus je spreman razočarati i vas i mene.  I razbiti sve naše iluzije.

Ivica Ursić/hrsvijet

facebook komentari

Razgovor

Milijan Brkić: Da Todorić ima hrabrosti, vratio bi se u Hrvatsku

Objavljeno

na

Objavio

Milijan Brkić: Da Todorić ima hrabrosti, vratio bi se u Hrvatsku

Zamjenik predsjednika HDZ-a i potpredsjednik Sabora, Milijan Brkić, gostovao je u N1 studiju uživo i komentirao aktualnu političku situaciju.

Kad podnosite prijavu za posao, morate donijeti potvrdu o nekažnjavaju. Kako je onda moguće da čovjek kojega traži Državno odvjetništvo dobije posao u inozemstvu?

Ne bih se čudio, kao što je i vaš reporter rekao, da Ivica Todorić u jednoj od zemalja u Europi zatraži politički azil. Imali smo u povijesti još ljudi koji su se pozivali na politički progon, a iza toga ne postoji politički progon, nego činjenice, egzaktni podaci i sumnja za provođenje kriminalnih djela. Todorić je samo jedan u nizu političke palete ljudi koji se izvlače na politički progon.

Todorić proziva aktualnu Vladu HNS-a i HDZ-a, a ta je Vlada imala najmanje dodira s njim.

Imamo nekoliko apsurdnih situacija na sceni u Republici Hrvatskoj. Jedna od njih je i ta. Ako itko ima bilo kakvih dodira s Todorićem, to nema ova aktualna vlada na čelu s HDZ-om. Ovoj Vladi je zadnjoj u interesu da skriva i prikriva okolnosti koje su dovele do ove situacije.

Dosadašnje su Vlade bile i samoposluga i bankomat gospodinu Todoriću. On je i od ove Vlade tražio 2,3 milijardi kuna iz državnoga proračuna, što je država odbila. Zaboravljamo da je ova Vlada jedina imala sposobnosti i hrabrosti uhvatiti se u koštac s problemom Agrokora. On je kulminirao kroz godine, a ova vlada je prva rekla dosta, i poručila da to tako ne ide, nije hrvatski proračun ničiji bankomat ni samoposluga, sami ste doveli do ove situacije i sami iz nje trebate izaći ili će Vlada morati poduzeti određene radnje da spasi gospodarstvo, financijsko tržište i radna mjesta. Zaboravljamo da je preko 145 tisuća zaposlenih u dobavljačima samo Konzuma. Zaboravljamo da je pred nama bila turistička sezona. Ova situacija državu nije koštala niti jednu lipu. To se postiglo odgovornom politikom Vlade.

Mislim da se mi političari trebamo izdići iznad tog populizma i jeftine demagogije, nego moramo odgovorno raditi u interesu naroda i države i raditi za opće dobro, a ne za uskopolitičke interese i osobnu promociju. Zanimljivo je da Ivica Todorić objavljuje na svom blogu, koji mu je prozor u svijet. Da ima hrabrosti došao bi u Hrvatsku i sve svoje tvrdnje iznio pred sudom. Ako je domoljub, onda bi poštovao sve institucije hrvatske države.

Oporba koristi argument da HDZ bježi od istražnog povjerenstva za Agrokor.

Mi smo, ovo aktualno vodstvo HDZ-a, zadnji koji bi trebali štititi Agrokor, jer nemamo nikakvih zajedničkih točaka s Agrokorom. Oporba je jako dobro znala sve, i članak 4., koji kaže da u slučaju pokretanja sudske istrage prestaje rad povjerenstva. To je nedvosmisleno, ali neki ljudi to nastoje tumačiti ovako i onako. Moramo se izdići iznad politikantstva i demagogije.

Kakav je status Zdravka Marića kod premijera? Hoće li ga i dalje braniti?

Gledajmo ljudsku dimenziju, kolega Marić se ne nalazi u zahvalnoj situaciji, teško je trpjeti progon. Marić korektno, fer i pošteno obavlja svoj posao. Jedan je od najboljih ministara financija u povijesti Hrvatske i kao takav ima apsolutni potporu svih članova Vlade i HDZ-a, koji stoje iza njega.

Imputiraju mu se neke stvari sa zapovjednom odgovornosti, ali pustimo istražna tijela i istragu neka pokažu je li odgovoran ili nije. Svoj je posao radio kao zaposlenik Agrokora, nije radio na financijskim izvješćima. Oporba će to napadati, ali to su jeftini politikantski pokušaji da se zadobiju politički poeni. On se izuzeo i od odlučivanja u HBOR-u, za razliku od nekih na političkoj sceni koji se nikad nisu izuzeli, kao što je moj kolega Maras.

Sjetimo se Marasa kako je gorljivo agitirao i lobirao da Kuštrak bude predsjednik Gospodarske komore. Sjetimo se Fižulića, koji je bio prijatelj gospodina Agrokora. Sjetimo se Rohatinskog, koji je radio u Agrokoru, zatim otišao u HNB pa se vratio u Agrokor. O tome nitko ne priča.

Kako gledate na rad Vlade, kojoj je HDZ na čelu?

Hrvatska Vlada je puno toga zatekla u situaciji kad je preuzela obvezu upravljanja državom. Mi smo izabrani da bismo napravili pomake i kvalitetniji život u Hrvatskoj. Činjenica je, kao što sam na početku rekao, da se ova imala hrabrosti i petlje uhvatiti u koštac s Agrokorom i to sad dobro plovi. Činjenica je da je premijer Plenković osobnim zalaganjem uspio riješiti gužve na granicama. Činjenica je da smo nakon 15 godina donijeli Strategiju nacionalne sigurnosti.

Jučer je ministar Krstičević govorio o sustavu nacionalne sigurnosti. Ima li država novca za to?

Hrvatska država mora naći novca za sigurnost, jer on je pretpostavka za život u Hrvatskoj. Sigurnost ima svoju cijenu, ali ne možemo je stavljati sa strane sve dok se nešto ne dogodi.

Kako ocjenjujete rad ministra unutarnjih poslova, Davora Božnovića, koji je naslijedio Vlahu Orepića na toj funkciji?

Zanimljivi su oni koji dođu sa strane, padnu padobranom i misle da sve znaju. Orepić je član Mosta. Po meni je Most jedno osvježenje na političkoj sceni i oni po mom dubokom uvjerenju imaju dobre namjere za Hrvatsku i dobrodošli su da budu korektiv, ali mi u našem poslu moramo biti odgovorni i imati kompetencije za obavljanje nekih poslova. Za vrijeme Orepića dogodili su se određeni potresi u sustavu policije. Treba se ići u kompletan preustroj sustava policije.

Mnogo se priča o frakcijama u HDZ-u. Jeste li koherentni?

Mi smo se u Domovinskom ratu borili za demokratsko društvo i sustav, pa tako i unutar jedne političke obitelji kao što je HDZ. Mi argumentiramo unutar političke obitelji, ali kad se dogovorimo, onda svi idemo u tom smjeru. Različita mišljenja da, ali te različitosti za stolom uvijek će iznjedriti zajedničkim rješenjem, ali ne za HDZ, nego gledamo uvijek interes države i naroda, a HDZ je političko sredstvo za kvalitetniji život u Hrvatskoj.

Ivan Hrstić: Todorić vjerojatno nikad neće u zatvor

facebook komentari

Nastavi čitati

Pregled

Putin iznenadio: “Mogu otkriti malu tajnu razgovora s hrvatskom predsjednicom…”

Objavljeno

na

Objavio

Ruski predsjednik Vladimir Putin u petak je na susretu sa sudionicima svjetskog susreta studentske mladeži u Sočiju rekao da je Rusija spremna sudjelovati u plinofikaciji hrvatskih regija, čime bi se poboljšala kvaliteta zraka.

Kako izvještavaju ruski portali, Putin je odgovarajući na neformalnom susretu na pitanje jednoga hrvatskog studenta o sadržaju razgovora s hrvatskom predsjednicom Kolindom Grabar-Kitarović, odgovorio kako može otkriti “malu tajnu razgovora”, o kojoj nije službeno izvještavano.

“Kada smo načeli temu o lošoj ekološkoj situaciji u pojedinim hrvatskim regijama, rekao sam predsjednici da Rusija može plinoficirati kompletne hrvatske regije, naravno ako je Hrvatska za to zainteresirana”, rekao je Putin.

Ruski je čelnik, izvještavaju portali, dodao da radi pročišćavanja zraka Rusija može kreditirati program plinofikacije ili isporučiti dodatne količine plina.

Kako je objasnio, to bi oslobodilo neke regije Hrvatske od prekomjerne potrošnje ugljena, što šteti ekologiji.

Ruski utjecaj na kvalitetu zraka u Hrvatskoj uglavnom se veže uz emisije štetnih plinova iz rafinerije nafte u Brodu u Bosni i Hercegovini, u vlasništvu ruskog Zarubežnjefta, zbog čega trpe stanovnici Slavonskog Broda i okolice.

Vlada je u listopadu prihvatila protokol kojim se predviđa priključenje te rafinerije na plinsko-transportni sustav Republike Hrvatske, čijom bi realizacjiom kvaliteta zraka u Slavonskom Brodu i okolici trebala biti znatno bolja, a zdravstveni rizici smanjeni.

Plin za pogon rafinerije dopremio bi se iz Hrvatske, prenamjenom sadašnjeg produktovoda Slobodnica-Brod u izravni plinovod.

facebook komentari

Nastavi čitati