Razgovor s akademikom Josipom Pečarićem

0

Akademik Josip Pečarić o svojoj Hrvatskoj domovini piše i govori s ljubavlju, autor je više od trideset domoljubnih knjiga, ali i jedan od pet matematičara u cijelome svijetu koji je objavio tisuću znanstvenih radova. Često je prešućivan u hrvatskim medijima, no za njega to nije bio razlog da se ne nastavi boriti perom. Njegov posljednji naslov knjige “Ako voliš Hrvatsku svoju” obvezuje nas ne odustati od borbe za slobodu svoje Domovine.

Razgovarali smo za glasbrotnja.net s akademikom Josipom Pečarićem nakon što je hrvatski narod položio ispit na predsjedničkim izborima u Republici Hrvatskoj .

Hrvatska ima predsjednicu-veleizdajnik odlazi u povijest, napravljen je prvi korak u vraćanju Hrvatske u hrvatske ruke, prvo poluvrijeme je dobiveno, slijedi drugo?

Ako voliš Hrvatsku svojuDa, prvo poluvrijeme je dobiveno, ili kako kaže Ivica Marijačić u Hrvatskom tjedniku od 15. siječnja 2015. to je kraj udbaško-komunističke balkanske krčme na Pantovčaku i uspoređuje je s najslavnijim danima novije hrvatske povijesti. To je itekako važno jer nam predstoji to drugo poluvrijeme – parlamentarni izbori – koje treba osigurati samu našu opstojnost. Slično Marijačiću piše i sjajni hrvatski kolumnist Mate Kovačević (Portal HKV-a, 15. 01. 2015.): „U hrvatskoj politici svršilo je dugo i mračno petnaestogodišnje razdoblje diktature jugoslavizma, koju je nakon smrti prvoga hrvatskog predsjednika Franje Tuđmana i trećejanuarskoga prevrata 2000. godine nametnuo režim Ivice Račana. Nju je posebnom strašću s Pantovčaka cijelo desetljeće vodio Stjepan Mesić, a zadnjih pet godina i Ivo Josipović pa pobjeda Kolinde Grabar Kitarović na hrvatskim predsjedničkim izborima ima znatno dublje značenje od pukoga stranačkog nadmetanja za predsjedničkom stolicom na Pantovčaku.“ Slično pišu mnogi drugi pa je jasno kako treba osigurati da i Vlada i Sabor budu u rukama onih koji su bili i još uvijek su za hrvatsku državu kako smo svojevremeno u Otvorenom pismu napisali profesor Tomac i ja.

Tek tada se može ozbiljnije krenuti u oporavak hrvatske države, jer je ova vlast vrlo uspješna u ostvarivanju osnovne zadaće koju imaju – uništavanje Hrvatske. O svjesnom ekonomskom uništavanju, nazvao sam ga Poučkom Moše Pijade (Glas Brotnja,2. 6. 2014.), govorio sam svojevremeno na Radio Mariji, a poslije toga su o tome govorili i mnogi drugi. Poslije parlamentarnih izbora može doći do bitnih promjena, jer to će biti prvi put nakon Oca hrvatske države akademika Franje Tuđmana da vlast može biti u rukama državotvornih Hrvata. A tek onda slijedi veliki posao. Treba obnoviti ono što se već 15 godina uništava i što će još uspijeti uništiti do tih izbora. Npr. treba sve glavne medije, koji su očito antihrvatski, napraviti hrvatskim. Uostalom i Josipović je najavio nastavak borbe. Za njega je to samo izgubljena bitka. On računa na glavne medije koji su i dalje pod njegovom kontrolom. Vjerojatno je svjestan da će teško ostvariti Crvenu Hrvatsku koju je obećao, jer mu tako strašan poraz koji je doživio, to garantira. Međutim ne zaboravimo njegovu ulogu u provođenju velikosrpskog Memoranduma SANU 2. Iako više nije predsjednik države, mediji i boljševička, velikosrpska opcija u SDP-u ga želi instaliratri, mada se tako nešto pokušava negirati, za predsjednika SDP-a. S te pozicije on može nastaviti borbu za velikosrpstvo i Crvenu Hrvatsku.      

Za sebe kažete da ste Hercegovac iz Boke kako gledate na pljuvanje gubitnika  po hrvatskoj dijaspori i iseljeništvu nakon predsjedničkih izbora?

Kada po vama pljuju oni koji provode velikosrpsku politiku Memoranduma SANU 2 i bore se za Crvenu Hrvatsku, onda je to najveća moguća pohvala. Suočeni s velikim izgledima da im ti ciljevi neće biti ostvareni logično je da pljuju po onima koji su im najveći krivci za to. Dakle, njihovo pljuvanje treba doživjeti kao najveću pohvalu. Ne bi bilo dobro da vas takvi hvale. Kao što je jednom rekao veliki novinar dr. Carl Gustav Stroem: Zabrini se nad svojim djelovanjem kada te neprijatelj tapše po ramenu. A državotvorni Hrvati za to moraju biti ljubomorni na vas. Pa svo vrijeme se vas najviše i napada jer ste, kako je rekao veliki hrvatski književnik akademik Slobodan Novak (Hrvatsko slovo, 13. 09. 1996.), najodaniji hrvatski sinovi koji čuvaju Hrvatsku! Dali ste nam ratnog ministra Gojka Šuška, Darija Kordića, generala Slobodana Praljka i mnoge druge. General Praljak je upozoravao kako je za Hrvatsku svoje živote dalo najviše branitelja koji su rodom ili podrijetlom iz BiH. Simbolično je i to što je Vesna Pusić pozvala novoizabranu predsjednicu da se ne vraća u godine ponosa i dostojanstva, dakle devedesete, već da prihvati njihovu slugansku politiku služenja Velikoj Britaniji i Srbiji. Zapravo, Pusić i ne samo ona poziva novu predsjednicu da krene Sanaderovim putom. Sjećate li se kako je Pusićka na pitanje zašto nije protiv Sanadera odgovorila je: „Zašto bih bila protiv njega kada on provodi moju politiku.“ Uostalom i Kolindin posjet šatoru u Savskoj 66 jasna im je poruka, zar ne?

Nedavno sam to pljuvanje po Izvandomovinskim Hrvatima i komentirao posebno ukazavši na pomoć u samim početcima Domovinskog rata bez koje se ne bi obranili: „A pomoć je bila ogromna. Sjećam se jedne bake u Melbourneu 1992. kad je donijela pomoć – ostatak mirovine pošto je izračunala koliko joj treba za hranu da preživi do slijedeće mirovine. Tamo su bili sakupili novce za novu crkvu, pa je sve otišlo za branitelje. Itd. itd. Zato sam i napisao knjigu “Pronađena polovica duše”, jer hrvatsko iseljeništvo to i jeste. Na to je reagirao i Mario Filipi, invalid Domovinskog rata, upozorivši:

„Osim što je dijaspora drugi dio hrvatske duše i spas u vrijeme Domovinskog rata, ona je i danas turbosportski motor Hrvatske koji ne može tjerati bolid zato jer je odvojen od njega… A kada dobijemo sposobnu vlast, na posao. Dijaspora će još jednom biti odlučujući faktor renesanse Hrvatske, ali samo uz poštene uvjete i normalne europske uvjete poslovanja uključujući poreze, administraciju i sve ostalo.“

Jasno je da vlast koja provodi velikosrpsku politiku i bori se za Crvenu Hrvatsku napada i Dijasporu i ne želi ni njihov povratak u Hrvatsku i bilo kakvu pomoć jer su oni uvijek bili i uvijek će biti protiv težnje za povratak u čvrsti velikosrpski zagrljaj. Uvijek mi je na pameti priča iz Adelaide iz 1999. godine. U autobusu je moja supruga slušala razgovor dva Srbina:

  • Hrvatsku smo porušili, ali oni će se za dvadesetak godina oporaviti i dobro živjeti.
  • Jedino, ako na izborima pobijede komunisti. Oni će opet htjeti s nama, a onda ćemo mi po starome!

Malo je trebalo da to već ovim izborima skoro u potpunosti ostvare, zar ne?

Premijer se nije udostojio čestitati novoizabranoj predsjednici-što mislite što je tomu razlog?

Zapravo, to pokazuje kako on vjeruje da je upravo on najveći gubitnik na predsjedničkim izborima. Pobjeda kandidata njegove stranke osigurala bi mu i dalje čelnu poziciju u stranci, a uz svoga predsjednika na čelu države mogao se nadati i pobjedi na parlamentarnim izborima. Jedom riječju još pet godina vlasti. Sada Josipovića žele na njegovoj poziciji, što će značiti kraj njegovih ambicija. Možda se tada sjeti i mojih pisama. U ovom posljednjem (trinaesto) sam ga upozorio kakav će biti rezultat izbora i što ga  čeka nakom izbora Kolinde Grabar Kitarović za predsjednicu, a u onih prvih 12 sam ga, prije oslobađanja hrvatskih generala u Haagu, pozivao da predloži generala Gotovinu za Nobelovu nagradu za mir. Da me je poslušao…

Član ste Predsjedništva Hrvatskoga nacionalnog etičkog sudišta koje je Ivu Josipovića prije mjesec dana osudilo za veleizdaju, a odvjetnik Zvonimir Hodak koji je, također, član  najavio je prvi sudski proces protiv Josipovića kojega više ne štiti predsjednički imunitet?

U rujnu prošle godine smo u Vukovaru za etičku veleizdaju optužili Josipovića, Mesiča, Pusićku i Pupovca. Reagirao je jedino Josipović kazavši za dva člana Predsjedništva HNES-a profesore Tomca i Jurčevića da su bolesnici i luđaci. To je i predmet tužbe o kojoj govori naš istaknuti odvjetnik Zvonimir Hodak. To jest uvreda koja govori o samom Josipoviću kao čovjeku, ali i to kako on ne može odgovoriti na naše optužbe pa mu je samo ostalo to. Drugim riječima to je svojevrsno priznanje veleizdaje. Tu osudu treba cijelu pročitati i teško je u jednom razgovoru kao što je ovaj navesti sve zlo koje je Josipović počinio hrvatskom narodu. Zato ću se zadržati samo na jednoj – mislim – dobro poznatom detalju. Naime znamo kako je on u Knesetu gnusno govorio o ustaškoj zmiji u njedrima. To je pomenuto u točki 7.2. Osude. Ali zanimljivo je vidjeti kako je i to nešto što su ga naučili Srbi. Zapravo, kada je u Zagreb dolazio srpski veleposlanik Radivoj Cvetićanin posebno su mu ukazali na tri simpatizera jugoslavenske ideje i titoizmam „ već od svojih davnih orjunaških predaka i simpatizera srpske monarhije“: Josipovića (kodno ime Bledi), Pusićku (kodno ime Živka) i Milanovića (Kodno ime Moljac). U tjedniku 7Dnevno od 26. 12. 2014. opisan je razgovor od „29. novembra 2007“ , koji je za Josipovića „slavan datum“. Cvetićanin će Josipoviću:

– Uvek se setim govora u Srbu 27. jula 1941. koji je održao kraljev otadžbinac vojvoda Mane Rokvić kazavši da deo Hrvata u nedrima neguje ustašku zmiju: ‘Srbine, keva te uči! U Hrvatu zmija čuči!’ –

– Zanimljiva metafora, ekselencijo. To je Mane lijepo rekao. Zapamtit ću to! Možda nekad u budućnosti na to i upozorim. Na nekom važnom mjestu! –

Josipović je dobro naučio i naučeno izgovorio u Knesetu, zar ne?

Zapravo, prije nekoliko dana je HNES, slijedeći zahtjeve mnogih, zatražilo da se pokrene i službena istraga protiv Josipovića i utvrdi istinitost onoga što je dano u našoj Osudi.

U hrvatskim medijima ste prešućivani iako su Vaše zasluge u znanosti neprocjenjive i vrijedne divljenja, naime napisali ste i objavili tisuću znanstvenih radova, u svijetu ste cijenjeni, a u svojoj voljenoj Hrvatskoj prešućivani-Zašto?

Treba naglasiti kako je u povijesti svega nekoliko matematičara imalo toliki broj znanstvenih radova. A ne radi se samo o tome. Samo u Hrvatskoj je iz moje znanstvene škole izašlo preko 40 novih doktora matematike, 3 časopisa koje sam napravio su ušli na svjetske liste najboljih časopisa (u RH ih iz matematike imamo 5, a recimo Srbija 2), a nedavno su na Scopusovoj listi najboljih 50 hrvatskih znanstvenih časopisa zauzeli 1., 2. i 6. mjesto! Zbog zasluga u matematici posvećen mi je jedan broj časopisa „Banach Journal of Mathematical Analysis“, Vol. 2, No.2 (2008). Riječ je o međunarodnom znanstvenom časopisu koji je na SCIE i CC listi. Intervju koji je tamo objavljen (str. 163-170) objavljen je četiri godine kasnije i na kineskom u kineskom časopisu Mathematics 3 (2012), 245-249. Zbog tih i drugih zasluga u znanosti izabrano je moje sustavno prešućivanje u Hrvatskoj. Pri tome nije samo prešućen moj domoljubni angažman, već i rezultati znanstvenog rada. Npr. povodom tih mojih 1000 znanstvenih radova održana je prošle godine međunarodna konferencija u Trogiru. Mediji je uopće nisu zabilježili iako je to prva takva međunarodna konferencija u čast nekog hrvatskog znanstvenika. Otvorio ju je Splitsko-dalmatinski župan Zlatko Ževrnja. Zanimljivo je da je trebao otvoriti predsjednik Akademije, ali ispostavilo se da ima nekih važnijih poslova, mada mi nije jasno što bi trebalo biti važnije od prve konferencije povodom 1000 znanstvenih radova nekog hrvatskog znanstvenika. I u završnom izvješću o našem radu prošle godine ta Konferencija nije spomenuta iako joj je pokrovitelj bio 2. razred HAZU, pa sam na samoj Skupštini morao intervenirati upitavši je li HAZU znanstvena ustanova. Poslije su me neke kolege akademici u nevjerici pitali radi li se doista o tolikom broju radova u znanstvenim časopisima.

Naglasili ste i to da su i dalje glavni mediji u njihovim rukama, ali eto i bez vodećih medija, odnosno unatoč njima Kolinda Grabar Kitarović je dobila izbore, jesu li pobijeđeni pobijedili sami sebe?

Zato je u pravu Marijačić kada piše: „Bila je to veličanstvena pobjeda gospođe Kolinde Grabar Kitarović, HDZ-ove kandidatkinje za predsjednicu države. U neravnopravnoj bitki, u kojoj je aktualni predsjednik imao sve u svojim rukama i posredstvom institucija, medija, marketinških agencija i gotovo neograničenoga novca nadzirao i oblikovao javno mnijenje, ona je uspjela dobiti nešto više od 30 tisuća glasova više od njega.“ Pobijedio je opet hrvatski narod! Jer takav izbor u takovoj mediskoj blokadi pokazuje, (uostalom nisam samo ja na nekakvim crnim listama, već i mnogi drugi koji misle i pišu slično meni), veličinu naroda koji je u većinskom dijelu prepoznao tu „udbaško-komunističku balkansku krčmu“. A da to nije lako pokazat ću na jednom malom primjeru. U istom broju Hrvatskog tjednaka sjajna kolumnistica Mirela Pavić kaže: „Nikad, dragi moji čitatelji, nikad do sinoć, nisam bila svjesnija mržnje koji ti ljudi osjećaju spram ove države. Jadne, tuste mržnje koja im izbija iz rečenica, lica, očaja… Gledajući Pusićku i Milanovića pomislila sam – Bože, ovi ljudi bi me mogli, mrtvi-hladni – ubiti ili dati strijeljati zbog ovoga što pišem.“ Podsjeća li Vas ovo na davno napisane i javno izgovorene moje riječi kako mi je žao današnjih vlasti. Oni su zavidni svojim roditeljima jer su nas njihovi roditelji mogli svojevremeno i ubijati, a oni (još) ne mogu. Pa kada je jedna tako vrsna kolumnistica to vidjela tek sada, kako možemo očekivati od ljudi, kojima je najvažnije sastaviti kraj s krajem da uz takovo medijsko jednoumlje znaju o čemu se radi. Zapravo, razumijem gđu Pavić. Doista je teško razumjeti da bi nas rado i ubili. Na kraju krajeva i Josipović je svojevremeno dobio izbore s Novom pravednošću za koju mu je uzor bio otac. A znamo da je njegov otac bio predsjednik komisije koja je odlučivala o sudbini desetak tisuća Hrvata poslije Hrvatskog proljeća.

Autor ste više knjiga u kojima pišete o ljubavi prema svojoj Hrvatskoj Domovini i njezinim ljudima, domoljubima, ali i onima koji su hrvatska sramota, dolazi li vrijeme pravih ljudi, vrijeme u kojemu ćete pisati o hrvatskoj slobodi i ljudima koji su njezin ponos ili smo tek na početku borbe?

Preko 30 je mojih domoljubnih knjiga Ali, nadam se da će to vrijeme doći doista vrlo brzo, i nadam s kako će to značiti i nestanak razloga za ovakav moj angažman. Još uvijek puno toga mogu dati u matematici. A i mnogobrojni moji suradnici me trebaju. Jesam li Vam rekao da imam preko 200 suradnika po cijelom svijetu?

Genijalno ste predvidjeli hrvatsku zbilju nakon smrti predsjednika dr. Franje Tuđmana, kako vidite Hrvatsku u sljedećih pet godina pod državničkom palicom predsjednice Kolinde Grabar Kitarović?

Vjerojatno mislite na moju knjig Trijumf tuđmanizma iz 2003. godine. Samo sam vjerovao u svoj narod. Pa i Sveti Otac naš Papa Ivan Pavao 2. je govorio da smo narod nade, a francuski vojni biskup je svojevremeno i tvrdio kako se divi Hrvatima jer mi Hrvati imamo vrjednote koje nestaju u Europi, a bez kojih ona ne može opstati. Predsjednica Kolinda Grabar Kitarović je krenula Tuđmanovski. Pozvala je sve da idu s njom u borbu za Hrvatsku. Ponudila im je nešto slično Tuđmanovoj pomirbi. Već najnovije ankete pokazuju da su mnogi to i razumjeli. Naime, istraživanje obavljeno na uzorku od 1000 ispitanih pokazuje da bi koalicija okupljena oko HDZ-a, dakle HDZ-HSS-HSP AS-BUZ-ZDS-HDS-HSLS, imao potporu 45,9% glasača, dok bi Kukuriku savez – SDP-HNS-HSU-IDS imao samo 20,1% glasova. Jasno je da mnogi Kukurikavci nikada neće i ne mogu prihvatiti rad za boljitak Hrvatske. Ali mnogi hoće!

 Postoji li formula za izlazak iz postojećeg stanja, odnosno može li Hrvatska doživjeti ekonomski i nacionalni procvat?

 Ljubav sve može. U ovom slučaju ljubav prema svojoj državi i svom narodu. Nacionalizam, ispravno definiran kao ljubav prema svom narodu dat će potreban zanos za ostvarenje onoga što je gđa predsjednica i obećala odmah nakon pobjede. Valjda su Hrvati naučili iz  ovoga što nam se dogodilo u ovih zadnjih 15 godina. Svi su mislili: Imamo državu i ja hoću korist od toga i to odmah. Radili su na taj način da korist imaju oni koji ne vole ni njih ni našu domovinu.

Ne skrivate svoju naklonost i ljubav prema Hrvatima u Bosni i Hercegovini, često s ponosom govorite o Hrvatima u dijaspori i iseljeništvu, čime smo zaslužili Vašu naklonost?

To Vam je već odgovorio veliki Slobodan Novak. Ja mogu samo to ponoviti. Pa zar – zapravo – niste bili veličanstveni na ovim izborima kada su vas pred očima cijelog svijeta diskriminirali, ne dozvolivši vam da imate uvjete glasovanja kao i drugi Hrvati, a vi ste to iskoristili da svima pokažete zašto je akademik Novak rekao da ste najodaniji hrvatski sinovi koji čuvaju Hrvatsku.

Za glasbrotnja.net razgovarala: Danijela Šakota

[ad id=”40551″]

>>Vjera, Ljubav, Domovina

Kamenjar.com

facebook komentari