Razgovor s Matom Kovačevićem: Svojom balkanskom i prosrbijanskom politikom, aktualni predsjednik krši Ustav

8

Necjelovit, nedorađen i nepromišljen prijedlog Udruge U ime obitelji

Unatoč izričitoj ustavnoj zabrani o pokretanju bilo kakvih inicijativa za obnovom balkanskih asocijacija, predsjednik države, umjesto da brine o čuvanju ustavnih načela, sam je svojom balkanskom i prosrbijanskom politikom, kršio taj isti Ustav. – istaknuo je kolumnist i novinar Mate  Kovačevi u razgovoru za portal HKV-a, istaknuvši kako su upravo iz takve politike proistekli  svi njegovi kasniji taktički manevri.

Poštovani gosp. Kovačeviću, u nekoliko posljednjih kolumna vrlo ste kritički pisali o sadašnjem predsjedniku Republike Hrvatske dr. Ivi Josipoviću. Pritom ste ustvrdili kako je potrebna smjena na predsjedničkoj funkciji. Koji su najvažniji razlozi za Josipovićevu smjenu na izborima odnosno što najviše zamjerate politici sadašnjeg predsjednika?

O Josipovićevu predsjednikovanju nisam pisao samo u nekoliko posljednjih kolumna, nego gotovo pet posljednjih godina, a o biti njegove politike objavio sam i jednu knjigu. Uza sve nesporazume, Josipovića su ipak za svoga predsjednika izabrali hrvatski izbornici pa je on, sviđalo se to nekome ili ne, bio legitimni predsjednik države. Druga je pak stvar što unutar toga izbornoga tijela već odavno nije pokrenuta inicijativa za njegov opoziv, zbog otvorenoga zalaganja za nehrvatske interese i za interese, koji su bili u protimbi s hrvatskim nacionalnim probitcima.

ivo-josipovic-mpphotoUnatoč izričitoj ustavnoj zabrani o pokretanju bilo kakvih inicijativa za obnovom balkanskih asocijacija, predsjednik države, umjesto da brine o čuvanju ustavnih načela, sam je svojom balkanskom i prosrbijanskom politikom, kršio taj isti Ustav. Iz te politike proistekli su svi njegovi kasniji taktički manevri. Ponajprije onaj što ga je očitovao tijekom posjeta BiH svojom izjavom kako je za velikosrpsku agresiju na Hrvatsku i BiH bio odgovoran „konglomerat loših politika”.

Dakle, zanijekao je jugoslavensku i velikosrpsku agresiju na Hrvatsku, a za događaje u BiH odgovornost je praktično podijelio na zajednički hrvatski i srpski udjel. Iz toga će stajališta, uz pomoć sadašnje vlasti, Josipovićeva inačica hrvatskoga jugoslavenstva, poslužiti bivšem srbijanskom predsjedniku Borisu Tadiću, da Hrvatskoj ponovno nametne krivnju, a cijelim nizom oživljavanja jugokomunističke ikonografije u pokoravanju Hrvatske oživotvorit će srpske mitove o navodnim masovnim zločinima nad srpskom manjinom u Hrvatskoj – kako tijekom NDH, metodom preslikavanja i u vrijeme srpske agresije na Hrvatsku devedesetih godina.

Unatoč izričitoj ustavnoj zabrani o pokretanju bilo kakvih inicijativa za obnovom balkanskih asocijacija, predsjednik države, umjesto da brine o čuvanju ustavnih načela, sam je svojom balkanskom i prosrbijanskom politikom, kršio taj isti Ustav. Iz te politike proistekli su svi njegovi kasniji taktički manevri. Ponajprije onaj što ga je očitovao tijekom posjeta BiH svojom izjavom kako je za velikosrpsku agresiju na Hrvatsku i BiH bio odgovoran „konglomerat loših politika”

Hrvatska i balkanski saveziJosipović je potporu za takvu nastranu ideju pokušao dobiti čak i u izraelskom Knesettu, izjavom kako je u Hrvatskoj još uvijek živa „ustaška guja”. O apsurdnosti takve poruke najbolje govore istraživanja povjesničarke američke Židovke Esther Gitman, koja je utvrdila kako su Hrvati, bez obzira na svoj svjetonazor, pa čak i pripadnici ustaškoga režima masovno spašavali Židove od nacističkoga progona tijekom Drugoga svjetskog rata.

Uostalom upravo takvu Josipovićevu izjavu odbacio je i ugledni zagrebački Židov Jakov Bienenfeld. Koliko god toga bio ne/svjestan Josipovićev dolazak na proslavu masovnoga pokolja Hrvata u jugoistočnoj Lici, nije samo svojevrsno odobravanje četničke politike u Drugom svjetskom ratu, nego i njezina opetovanja tijekom devedesetih godina. Pokušaji uspostave zajedničkih diplomatskih i trgovačkih predstavništava u tzv. trećim zemljama bio je još jedan pokušaj ustanovljenja buduće srpskohrvatske državne asocijacije.

Zbog narušavanja odnošaja s europskim saveznicima i SAD-om dobrim dijelom iz te Josipovićeve politike proistječu i poteškoće hrvatskoga gospodarstva pa predsjednik države zato i nije nikad želio sazvati sjednicu Vlade o katastrofalnom stanju nacionalnoga gospodarstva i traumatičnoj socijalnoj situaciji. Upravo su to razlozi zbog kojih bi hrvatski izbornici trebali izabrati novoga predsjednika države.

Stalnim pokušajima da se ukine sadašnji sustav lokalne samouprave ukidanjem županija i formiranjem tzv. regija, otvorio bi se put različitom autonomašenju u Istri, a srpskom secesionizmu u Hrvatskom Podunavlju, što ne bi samo slabilo središnju državnu vlast nego dovelo u pitanje i opstanak hrvatske države. S druge strane takav bi ustroj poticao iseljavanje iz ruralnih područja u nekoliko regonalnih središta, što bi samo poticalo demografsku katastrofu.

Na vanjskopolitičkom planu to se prometnulo u odbijanje hrvatskoga članstva u NATO savezu i EU, kako bi se Hrvatska i Srbija našle u istovjetnom položaju. Zato je tijekom proljeća 2013. napravljen politički zaokret od tradicionalnih i partnerskih veza s Njemačkom prema Velikoj Britaniji, koja se još uvijek opirala ulasku Hrvatske u EU. Pokušajima da se povuče hrvatska tužba za genocid protiv Srbije legitimirala bi se srpska agresija, a pokušaj srpske manjine da okupirana hrvatska državna područja izdvoje iz sastava Hrvatske dobila bi svoje opravdanje.

Pa i sada, unatoč hrvatskom članstvu u NATO-u, imate predsjednički putinizam u pitanju Ukrajine, a tzv. nesvrstanost glede islamističkoga terorizma. Nasuprot takvoj politici, ovo su bile velike prigode da Hrvatska učvrsti svoj položaj, ali i utjecaj u savezima, kojih je članica. Josipovićevu politiku najbolje ocrtava njegov glavni analitičar Dejan Jović, inače jedan od deset najutjecajnijih Srba u svijetu. On je javno davao naznake Josipovićeve politike, a ona se može sažeti na samo jedno načelo, nedavno objavljeno u časopisu Politička misao: hrvatski referendum nije legitiman, a onda i Hrvatska kao država podliježe novoj verifikaciji.

Zbog narušavanja odnošaja s europskim saveznicima i SAD-om dobrim dijelom iz te Josipovićeve politike proistječu i poteškoće hrvatskoga gospodarstva pa predsjednik države zato i nije nikad želio sazvati sjednicu Vlade o katastrofalnom stanju nacionalnoga gospodarstva i traumatičnoj socijalnoj situaciji. Upravo su to razlozi zbog kojih bi hrvatski izbornici trebali izabrati novoga predsjednika države.

Smjena Dejana Jovića

Kako komentirate to da je predsjednik Josipović nekoliko mjeseci pred izbore smijenio svoga savjetnika dr. Dejana Jovića, kojeg se percipiralo kao glavnog zagovornika britanskih interesa na Pantovačaku?

Ne znam kako se percipiralo Dejana Jovića, nu ja mislim da je on bio glavni zagovornik srpskih interesa na Pantovčaku, samo što je to pokrivao britanskim kišobranom. Najlakše je Jovićevu smjenu objasniti predsjedničkom odlukom kako mu glavni analitičar sad u vrijeme predizborne kampanje može zbog svojih velikosrpskih stajališta samo štetiti, što dijelom iz pragmatičnih razloga i ne mora biti netočno. Nu ja ipak smatram kako je Jovićeva smjena rezultat dubljih tektonskih poremećaja.

Naime, tvrditi kako postojanje sadašnje hrvatske države nema svoje legitimno opravdanje u međunarodnom pravu otvara mogućnost za rusko nastupanje u Hrvatskoj, a poglavito ruskoj želji da iziđe na Jadransko more, što je sastavni dio Putinove strategije. Nije li upravo prije Jovićeva istupa, ruski ministar Sergej Lavrov zaprijetio Zapadu kako će svako nastojanje NATO-a da se proširi na balkanske zemlje smatrati izgredom?

Takvom politikom, ponajprije preko Srbije, Moskva dolazi na južne granice NATO-a, a onda se u vojnoj strategiji izrađuju planovi za različite vojne, psihološke, promidžbene i gospodarske operacije za nastupanje. Tu je politiku, nažalost podupirao i Josipović pa je vjerojatno pod pritiskom Londona iz igre povukao svoga glavnog analitičara, što mu otvara mogućnost da i dalje nastavi provoditi politiku putinizma.

Jovićev pogled na hrvatski izlazak iz Jugoslavije na međunarodnoj razini poklapao se s izlaskom bivših komunističkih država iz sovjetskoga bloka, a poglavito onih iz Varšavskoga pakta, što je s razlogom u jeku ukrajinske krize uzrujalo zapadne saveznike. Tako je Josipovićev glavni analitičar najprije legitimnim i liberalnim proglasio bivše komunističke diktature u SSSR-u i Jugoslaviji, a nezakonitim sve putove izlaska različitih naroda iz tog totalitarističkoga ropstva.

Na području bivše Jugoslavije te su se optužbe odnosile ponajprije na Hrvatsku i Sloveniju. Dovodeći u pitanje razdruživanje Hrvatske od Jugoslavije usporedbom s Velikom Britanijom i Škotskom, Jović je neizravno svoje londonske pokrovitelje javno usporedio s nositeljima komunističkoga totalitarizma u SSSR-u i SFRJ, što se, unatoč svim nedostatcima britanskoga političkog sustava, Londonu nije moglo svidjeti.

Najviše izgleda za pobjedu nad Josipovićem ima Kolinda Grabar Kitarović

Kako gledate na izglede HDZ-ove kandidatkinje gospođe Kolinde Grabar Kitarović? I bi li njezin izbor značio stvarni zaokret u hrvatskoj politici?

Gospođa Kolinda Grabar Kitarović kao kandidatkinja HDZ-a ima od svih kandidata najviše izgleda pobijediti sadašnjeg predsjednika države Ivu Josipovića. Ponajprije zato što HDZ ima svoje izborno tijelo, razgranatu infrastrukturu, relativno dobru organizaciju na terenu i snažnu potporu izbornoga tijela koje za godinu i nešto više dana očekuje HDZ-ovu pobjedu na izborima za Hrvatski državni sabor. Zato će većina izbornika, koji na politiku gledaju sa stajališta hrvatskih državnih probitaka, bez obzira na pojedine nedostatke gospođe Kitarović, svoj glas dati upravo njoj.

Ima li prof. dr. Milan Kujundžić prema Vašem mišljenju ikakvih izgleda za pobjedu na predsjedničkim izborima?

Oni koji će iskreno glasovati za gospodina Kujundžića vjerojatno smatraju da on može pobijediti na predsjedničkim izborima, nu ako njihov kandidat ne dobije potrebnu većinu glasova, u drugom će krugu opet izići na izbore i vjerojatno svoj glas dati gospođi Kitarović. U protivnom glasovi će im otići Ivi Josipoviću.

Inicijativa ide na ruku Ivi Josipoviću

Kako gledate na prijedloge udruge u Ime obitelji glede promjene izbornog zakonodavstva, pri čemu posebno mislimo na tzv. preferencijalno glasovanje?

Ako izborni zakon kako ga je definirala udruga U ime obitelji želite preko referenduma ugraditi u Ustav, onda ne možete gledati samo na dio njihova prijedloga o preferencijalnom glasovanju, kako to Vi sugerirate u svom pitanju. Riječ je o ozbiljnom zahvatu u konstituciju države pa koliko god taj plan na idealističkoj razini u sebi sadržavao i plemenite ciljeve, on je nažalost necjelovit, nedorađen i nepromišljen.

Takav odnos već u samom sebi nosi velike opasnosti. Ići na takav način u izmjene, a u svoj prijedlog ne ugraditi i zahtjev za izbornom i ustavnom jednakopravnošću svih hrvatskih državljana, kako je to propisano i sadašnjim Ustavom, znači odobravati veću jednakopravnost nekim skupinama nad većinom hrvatskih birača, odnosno to znači odobravati ozakonjeno dvostruko pravo glasovanja srpskoj manjini, čiji glasovi na manjinskoj listi u sabor dovode srpske predstavnike, dok u drugom slučaju služe tek kao glasački stroj SDP-u.

S druge pak strane izbornim zakonom su obespravljeni hrvatski državljani izvan Hrvatske, jer unatoč svojoj brojnosti lista za XI. izbornu jedinicu nosi tek trojicu kandidata. Smatram da upravo zbog navedenih primjera udruga U ime obitelji politički uopće nije dovoljno izgrađena pa otud i potječe njihov sukob s HDZ-om. Nažalost kad se pogleda taj referendumski pothvat u kontekstu vremena, nije teško zaključiti, kako referendumska inicijativa, bez obzira koliko to njezini nositelji htjeli, ipak ide na ruku SDP-u i njihovu predsjedničkom kandidatu Ivi Josipoviću.

HDZ ispravno postupio

Zašto su prema Vašem mišljenju i HDZ i SDP odlučno istupili protiv referenduma za promjenu izbornog zakonodavstva?

Mislim da je HDZ ispravno postupio upravo zbog nedorečene i necjelovite inicijative, koja kako sam rekao u sebi skriva velike pogibelji. Ne smatram da se SDP posebno protivio inicijativi, jer ako se samo prisjetite referendumske inicijative za zaštitu obitelji, onda je SDP u kampanju gurnuo sve raspoložive snage. Zahvaljujući toj kampanji 30 posto birača je glasovalo protiv prirodne zajednice muža i žene.

SDP se očitovao tek na deklarativnoj razini, što je i razumljivo, jer ih još boli poraz na prošlom referendumu, a sad iz racionalnih razloga nemaju potrebu napadati inicijativu zato što su njihovi prijedlozi izbornoga zakonodavstva objektivno protiv HDZ-ovih nastojanja za izbornom jednakopravnošću svih hrvatskih državljana.

Odnos Crkve prema referendumu

Kako gledate na činjenicu da su se HDZ i Katolička Crkva, prema svemu sudeći, našli na suprotnim stranama kad je u pitanju referendum o kojemu pričamo?

Vjernik sam i katolik, a samim tim i pripadnik Katoličke crkve, a glede ovoga referenduma bliža su mi stajališta HDZ-a od prijedloga inicijative „U ime obitelji”, pa u sebi još uvijek ne osjećam nikakve suprotnosti. Isto tako ni inicijativa U ime obitelji ne predstavlja stajališta Katoličke crkve, kao što i unutar Katoličke crkve pa i njezine hijerarhije postoje ljudi koji na politička pitanja različito gledaju. Vjera mi ne brani da ja budem domoljub i zalažem se za probitke svoje države, kao što to ne brani ni onima koji se ne moraju zalagati te iste hrvatske interese.

Projekt Zapadni Balkan

U svojim kolumna često pišete o projektu oživljavanja Jugoslavije u formi tzv. Zapadnog Balkana. Koji su iz Vašeg kuta gledanja glavni protagonisti takve politike?

Hrvatski državni prostor nalazi se na raskrižju međunarodnih, ali i povijesnih silnica pa je često podložan sudbini poligona s kojeg nastupaju pojedine silnice. Zadaća je hrvatske politike prepoznavati te silnice, a po mogućnosti u njih utkivati hrvatske probitke. Manje je važno nabrajati pojedince, kao nositelje pojedinih antihrvatskih činidaba, jer vrlo često, vjerujući u vlastite ideale, ni sami ne znaju da su upleteni u projekte nesklone hrvatskim probitcima. Treba gledati politike i njihova djela, a tek onda upozoravati na njihove domaće i strane nositelje.

Do sada je se uglavnom Velika Britanija percipirala kao inozemni sponzor takvih balkanskih projekata, no nedavno je potporu tim projektima dala i Njemačka, o čemu se pisali u kolumni „Jugosfera s njemačkim premazom”. Što se prema Vašem mišljenju krije iza takvog zaokreta u njemačkoj politici?

Ne krije se tu ništa novo. Njemačka, kao i druge velevlasti nastoje realizirati svoje nacionalne probitke, a na nama je da se mi izborimo za svoje. Međunarodni odnošaji su dinamičan proces pa ako u tom procesu ne sudjelujete sami ste sebe osudili na smrt. Hrvatska je pokazala u nedavnom ratu da je sposobna sudjelovati u tom procesu pa ako se možda dogodi opetovano 1918. godina, ne će nam biti nitko kriv, osim nas samih.

Slučaj Perković

Kako će se prema Vama dalje razvijati procesi protiv Perkovića i Mustača? Može li u Hrvatskoj doći do toliko potrebne lustracije?

Nisam nikakav prorok i ne znam kako će se odvijati taj proces. Znam samo da je on zahvaljujući Josipoviću i Milanoviću već sad dovoljno naškodio Hrvatskoj. Mislim da su Hrvatskoj prevelika očekivanja od tog njemačkog procesa, koji će sudeći po dosadašnjoj tradiciji, završiti ovako ili onako u korist njemačkoga pravosuđa. Ako uz to bude i kakve posredne koristi za Hrvatsku, to ne bi bilo loše.

O lustraciji pak ćemo opet odlučivati mi sami. Pogodnost muenchenskoga procesa mogla bi stvoriti određene okolnosti da se bar suočimo s jugoslavenskim komunističkim ]zločinima i jednim od najzločinačkijih režima u svjetskoj povijesti, koji je praktički uništio polovicu hrvatskoga naroda.

Parlamentarni izbori

Što se tiče HDZ, njegova je zadaća kao konzervativne stranke voditi u najmanju ruku takvu politiku, pa će onda biti zadovoljeni bar djelomično i hrvatski nacionalni interesi. Glede Ive Sanadera, njega se riješila još prije njegova nasljednica. Nu niti je Ivo Sanader bio HDZ, niti je HDZ bio samo u Ivi Sanaderu, što ne znači da o njegovoj anacionalnoj politici treba šutjeti. Dapače!

Iako nas od parlamentarnih izbora dijeli više od godine dana, predizborne pripreme već su u tijeku, posebno na oporbenoj sceni na kojoj je HDZ sklopio koaliciju s nekoliko stranaka. Jamči li dolazak HDZ-a na vlast stvarnu promjenu u hrvatskoj politici odnosno je li se HDZ prema Vašem mišljenju riješio nasljeđa Ive Sanadera?

Mogao bih Vam odgovoriti protupitanjem, ako ne ćete HDZ, želite li na vlasti zadržati Josipovića, Milanovića i gospođu Pusić, koji su u svojim još nezavršenim mandatima potpuno rastrojili državu i osiromašili svakog hrvatskog čovjeka te potaknuli i vodili podjele u hrvatskom društvu, a posebno oživotvorili velikosrpske apetite.

Što se pak tiče HDZ, njegova je zadaća kao konzervativne stranke voditi u najmanju ruku takvu politiku, pa će onda biti zadovoljeni bar djelomično i hrvatski nacionalni interesi. Glede Ive Sanadera, njega se riješila još prije njegova nasljednica. Nu niti je Ivo Sanader bio HDZ, niti je HDZ bio samo u Ivi Sanaderu, što ne znači da o njegovoj anacionalnoj politici treba šutjeti. Dapače!

Za kraj razgovora nas zanima Vaš kratki komentar trenutnih zbivanja u BiH, dakako iz hrvatske perspektive.

Uz sve nedostatke, ako u hrvatskom narodu u Herceg-Bosni preživi volja za jednakopravnošću s drugim narodima u BiH, i Hrvati će riješiti svoje nacionalno pitanje. U protivnom, završit će kao sastavni dio bošnjačkoga nacionalnog korpusa!

Davor Dijanović/HKV

facebook komentari

  • tvigi

    Maestralno. Hvala gospodinu Kovacevicu

  • peppermintt

    Odličan Mate 🙂

  • Mate je ovdje potpuno razotkrio aktualnog, kojeg kao i mnogi, smatram za Hrvatsku opasnog predsjednika. Josipovića treba što prije smijeniti, žalosti me ovih dana što mu nesvjesno cijela Inicijativa Željke Markić svjesno ili nesvjesno pomaže, Udarajući i razjedinjujući desno biračko tijelo! Možda jadna žena i ne zna da je iskorištena! Pljujući po hdz-u i desnici pomažu Kujundžiću koji je i sam svjestan da nema šanse u utrci za predsjednika, ali kalkulira da bi mogao poentirati na paramentarnim izborima!

    Hrvati u Hrvatskoj svojom glupošću i slijepoćom bi mogli ponovno dati mandat Ivi Josipoviću! A onda su najebali! Nadam se da se to ipak ne će zbiti!

    Pozdrav i hvala Mati Kovačeviću, bravo!

    • sui

      Ne znam sta je gore, ako im svjesno ili nesvjesno pomaze…?!

  • cleuna

    Za Hrvatsku nema veće opasnosti od Josipovića i Kukuriku vlade.
    Što se tiče Srpse politike prema hrvatskoj,mogu komotno to ostaviti po strani i svoje diplomatske aktivnosti usmjeriti negdje dugdje.
    Josipović odlično zastupa njihove interese.
    Željka Markić je prije trebala pokrenuti referendum o opozivu Josipovića nego ovaj koji joj nije uspio.

    • Ida Galić

      To je članak koji je također objavljen u HKV-u i mi smo ga tamo prilično iskomentirali! Glavna Kovačevićeva poruka je ona o nedorečenosti inicijative UiO i što bi se sve moglo dogoditi, kad bi referendum uspio, a to po njemu ne bi donijelo ništa dobrog! I još je rekao, da se je HDZ ispravno postavio, prema inicijativi!!

      • Ljuta Trava

        Nisam pogledao jesu li i Matu proglasili narodnim neprijateljem ,udbašom i agentom HDZ-a te stranačkim vojnikom.
        Nered.hr će sigurno prenijeti Matin tekst:)

        • Ida Galić

          U Sinišinim očima je sigurno crn ko stari lonac za kuvanje pure, ali nije mi jasno kako su to htjeli objaviti! A na Narodu ga sigurno nećemo vidjeti hehehe!