Pratite nas

Intervju

Razgovor s Matom Kovačevićem: Svojom balkanskom i prosrbijanskom politikom, aktualni predsjednik krši Ustav

Objavljeno

na

Necjelovit, nedorađen i nepromišljen prijedlog Udruge U ime obitelji

Unatoč izričitoj ustavnoj zabrani o pokretanju bilo kakvih inicijativa za obnovom balkanskih asocijacija, predsjednik države, umjesto da brine o čuvanju ustavnih načela, sam je svojom balkanskom i prosrbijanskom politikom, kršio taj isti Ustav. – istaknuo je kolumnist i novinar Mate  Kovačevi u razgovoru za portal HKV-a, istaknuvši kako su upravo iz takve politike proistekli  svi njegovi kasniji taktički manevri.

Poštovani gosp. Kovačeviću, u nekoliko posljednjih kolumna vrlo ste kritički pisali o sadašnjem predsjedniku Republike Hrvatske dr. Ivi Josipoviću. Pritom ste ustvrdili kako je potrebna smjena na predsjedničkoj funkciji. Koji su najvažniji razlozi za Josipovićevu smjenu na izborima odnosno što najviše zamjerate politici sadašnjeg predsjednika?

O Josipovićevu predsjednikovanju nisam pisao samo u nekoliko posljednjih kolumna, nego gotovo pet posljednjih godina, a o biti njegove politike objavio sam i jednu knjigu. Uza sve nesporazume, Josipovića su ipak za svoga predsjednika izabrali hrvatski izbornici pa je on, sviđalo se to nekome ili ne, bio legitimni predsjednik države. Druga je pak stvar što unutar toga izbornoga tijela već odavno nije pokrenuta inicijativa za njegov opoziv, zbog otvorenoga zalaganja za nehrvatske interese i za interese, koji su bili u protimbi s hrvatskim nacionalnim probitcima.

ivo-josipovic-mpphotoUnatoč izričitoj ustavnoj zabrani o pokretanju bilo kakvih inicijativa za obnovom balkanskih asocijacija, predsjednik države, umjesto da brine o čuvanju ustavnih načela, sam je svojom balkanskom i prosrbijanskom politikom, kršio taj isti Ustav. Iz te politike proistekli su svi njegovi kasniji taktički manevri. Ponajprije onaj što ga je očitovao tijekom posjeta BiH svojom izjavom kako je za velikosrpsku agresiju na Hrvatsku i BiH bio odgovoran „konglomerat loših politika”.

Dakle, zanijekao je jugoslavensku i velikosrpsku agresiju na Hrvatsku, a za događaje u BiH odgovornost je praktično podijelio na zajednički hrvatski i srpski udjel. Iz toga će stajališta, uz pomoć sadašnje vlasti, Josipovićeva inačica hrvatskoga jugoslavenstva, poslužiti bivšem srbijanskom predsjedniku Borisu Tadiću, da Hrvatskoj ponovno nametne krivnju, a cijelim nizom oživljavanja jugokomunističke ikonografije u pokoravanju Hrvatske oživotvorit će srpske mitove o navodnim masovnim zločinima nad srpskom manjinom u Hrvatskoj – kako tijekom NDH, metodom preslikavanja i u vrijeme srpske agresije na Hrvatsku devedesetih godina.

Unatoč izričitoj ustavnoj zabrani o pokretanju bilo kakvih inicijativa za obnovom balkanskih asocijacija, predsjednik države, umjesto da brine o čuvanju ustavnih načela, sam je svojom balkanskom i prosrbijanskom politikom, kršio taj isti Ustav. Iz te politike proistekli su svi njegovi kasniji taktički manevri. Ponajprije onaj što ga je očitovao tijekom posjeta BiH svojom izjavom kako je za velikosrpsku agresiju na Hrvatsku i BiH bio odgovoran „konglomerat loših politika”

Hrvatska i balkanski saveziJosipović je potporu za takvu nastranu ideju pokušao dobiti čak i u izraelskom Knesettu, izjavom kako je u Hrvatskoj još uvijek živa „ustaška guja”. O apsurdnosti takve poruke najbolje govore istraživanja povjesničarke američke Židovke Esther Gitman, koja je utvrdila kako su Hrvati, bez obzira na svoj svjetonazor, pa čak i pripadnici ustaškoga režima masovno spašavali Židove od nacističkoga progona tijekom Drugoga svjetskog rata.

Uostalom upravo takvu Josipovićevu izjavu odbacio je i ugledni zagrebački Židov Jakov Bienenfeld. Koliko god toga bio ne/svjestan Josipovićev dolazak na proslavu masovnoga pokolja Hrvata u jugoistočnoj Lici, nije samo svojevrsno odobravanje četničke politike u Drugom svjetskom ratu, nego i njezina opetovanja tijekom devedesetih godina. Pokušaji uspostave zajedničkih diplomatskih i trgovačkih predstavništava u tzv. trećim zemljama bio je još jedan pokušaj ustanovljenja buduće srpskohrvatske državne asocijacije.

Zbog narušavanja odnošaja s europskim saveznicima i SAD-om dobrim dijelom iz te Josipovićeve politike proistječu i poteškoće hrvatskoga gospodarstva pa predsjednik države zato i nije nikad želio sazvati sjednicu Vlade o katastrofalnom stanju nacionalnoga gospodarstva i traumatičnoj socijalnoj situaciji. Upravo su to razlozi zbog kojih bi hrvatski izbornici trebali izabrati novoga predsjednika države.

Stalnim pokušajima da se ukine sadašnji sustav lokalne samouprave ukidanjem županija i formiranjem tzv. regija, otvorio bi se put različitom autonomašenju u Istri, a srpskom secesionizmu u Hrvatskom Podunavlju, što ne bi samo slabilo središnju državnu vlast nego dovelo u pitanje i opstanak hrvatske države. S druge strane takav bi ustroj poticao iseljavanje iz ruralnih područja u nekoliko regonalnih središta, što bi samo poticalo demografsku katastrofu.

Na vanjskopolitičkom planu to se prometnulo u odbijanje hrvatskoga članstva u NATO savezu i EU, kako bi se Hrvatska i Srbija našle u istovjetnom položaju. Zato je tijekom proljeća 2013. napravljen politički zaokret od tradicionalnih i partnerskih veza s Njemačkom prema Velikoj Britaniji, koja se još uvijek opirala ulasku Hrvatske u EU. Pokušajima da se povuče hrvatska tužba za genocid protiv Srbije legitimirala bi se srpska agresija, a pokušaj srpske manjine da okupirana hrvatska državna područja izdvoje iz sastava Hrvatske dobila bi svoje opravdanje.

Pa i sada, unatoč hrvatskom članstvu u NATO-u, imate predsjednički putinizam u pitanju Ukrajine, a tzv. nesvrstanost glede islamističkoga terorizma. Nasuprot takvoj politici, ovo su bile velike prigode da Hrvatska učvrsti svoj položaj, ali i utjecaj u savezima, kojih je članica. Josipovićevu politiku najbolje ocrtava njegov glavni analitičar Dejan Jović, inače jedan od deset najutjecajnijih Srba u svijetu. On je javno davao naznake Josipovićeve politike, a ona se može sažeti na samo jedno načelo, nedavno objavljeno u časopisu Politička misao: hrvatski referendum nije legitiman, a onda i Hrvatska kao država podliježe novoj verifikaciji.

Zbog narušavanja odnošaja s europskim saveznicima i SAD-om dobrim dijelom iz te Josipovićeve politike proistječu i poteškoće hrvatskoga gospodarstva pa predsjednik države zato i nije nikad želio sazvati sjednicu Vlade o katastrofalnom stanju nacionalnoga gospodarstva i traumatičnoj socijalnoj situaciji. Upravo su to razlozi zbog kojih bi hrvatski izbornici trebali izabrati novoga predsjednika države.

Smjena Dejana Jovića

Kako komentirate to da je predsjednik Josipović nekoliko mjeseci pred izbore smijenio svoga savjetnika dr. Dejana Jovića, kojeg se percipiralo kao glavnog zagovornika britanskih interesa na Pantovačaku?

Ne znam kako se percipiralo Dejana Jovića, nu ja mislim da je on bio glavni zagovornik srpskih interesa na Pantovčaku, samo što je to pokrivao britanskim kišobranom. Najlakše je Jovićevu smjenu objasniti predsjedničkom odlukom kako mu glavni analitičar sad u vrijeme predizborne kampanje može zbog svojih velikosrpskih stajališta samo štetiti, što dijelom iz pragmatičnih razloga i ne mora biti netočno. Nu ja ipak smatram kako je Jovićeva smjena rezultat dubljih tektonskih poremećaja.

Naime, tvrditi kako postojanje sadašnje hrvatske države nema svoje legitimno opravdanje u međunarodnom pravu otvara mogućnost za rusko nastupanje u Hrvatskoj, a poglavito ruskoj želji da iziđe na Jadransko more, što je sastavni dio Putinove strategije. Nije li upravo prije Jovićeva istupa, ruski ministar Sergej Lavrov zaprijetio Zapadu kako će svako nastojanje NATO-a da se proširi na balkanske zemlje smatrati izgredom?

Takvom politikom, ponajprije preko Srbije, Moskva dolazi na južne granice NATO-a, a onda se u vojnoj strategiji izrađuju planovi za različite vojne, psihološke, promidžbene i gospodarske operacije za nastupanje. Tu je politiku, nažalost podupirao i Josipović pa je vjerojatno pod pritiskom Londona iz igre povukao svoga glavnog analitičara, što mu otvara mogućnost da i dalje nastavi provoditi politiku putinizma.

Jovićev pogled na hrvatski izlazak iz Jugoslavije na međunarodnoj razini poklapao se s izlaskom bivših komunističkih država iz sovjetskoga bloka, a poglavito onih iz Varšavskoga pakta, što je s razlogom u jeku ukrajinske krize uzrujalo zapadne saveznike. Tako je Josipovićev glavni analitičar najprije legitimnim i liberalnim proglasio bivše komunističke diktature u SSSR-u i Jugoslaviji, a nezakonitim sve putove izlaska različitih naroda iz tog totalitarističkoga ropstva.

Na području bivše Jugoslavije te su se optužbe odnosile ponajprije na Hrvatsku i Sloveniju. Dovodeći u pitanje razdruživanje Hrvatske od Jugoslavije usporedbom s Velikom Britanijom i Škotskom, Jović je neizravno svoje londonske pokrovitelje javno usporedio s nositeljima komunističkoga totalitarizma u SSSR-u i SFRJ, što se, unatoč svim nedostatcima britanskoga političkog sustava, Londonu nije moglo svidjeti.

Najviše izgleda za pobjedu nad Josipovićem ima Kolinda Grabar Kitarović

Kako gledate na izglede HDZ-ove kandidatkinje gospođe Kolinde Grabar Kitarović? I bi li njezin izbor značio stvarni zaokret u hrvatskoj politici?

Gospođa Kolinda Grabar Kitarović kao kandidatkinja HDZ-a ima od svih kandidata najviše izgleda pobijediti sadašnjeg predsjednika države Ivu Josipovića. Ponajprije zato što HDZ ima svoje izborno tijelo, razgranatu infrastrukturu, relativno dobru organizaciju na terenu i snažnu potporu izbornoga tijela koje za godinu i nešto više dana očekuje HDZ-ovu pobjedu na izborima za Hrvatski državni sabor. Zato će većina izbornika, koji na politiku gledaju sa stajališta hrvatskih državnih probitaka, bez obzira na pojedine nedostatke gospođe Kitarović, svoj glas dati upravo njoj.

Ima li prof. dr. Milan Kujundžić prema Vašem mišljenju ikakvih izgleda za pobjedu na predsjedničkim izborima?

Oni koji će iskreno glasovati za gospodina Kujundžića vjerojatno smatraju da on može pobijediti na predsjedničkim izborima, nu ako njihov kandidat ne dobije potrebnu većinu glasova, u drugom će krugu opet izići na izbore i vjerojatno svoj glas dati gospođi Kitarović. U protivnom glasovi će im otići Ivi Josipoviću.

Inicijativa ide na ruku Ivi Josipoviću

Kako gledate na prijedloge udruge u Ime obitelji glede promjene izbornog zakonodavstva, pri čemu posebno mislimo na tzv. preferencijalno glasovanje?

Ako izborni zakon kako ga je definirala udruga U ime obitelji želite preko referenduma ugraditi u Ustav, onda ne možete gledati samo na dio njihova prijedloga o preferencijalnom glasovanju, kako to Vi sugerirate u svom pitanju. Riječ je o ozbiljnom zahvatu u konstituciju države pa koliko god taj plan na idealističkoj razini u sebi sadržavao i plemenite ciljeve, on je nažalost necjelovit, nedorađen i nepromišljen.

Takav odnos već u samom sebi nosi velike opasnosti. Ići na takav način u izmjene, a u svoj prijedlog ne ugraditi i zahtjev za izbornom i ustavnom jednakopravnošću svih hrvatskih državljana, kako je to propisano i sadašnjim Ustavom, znači odobravati veću jednakopravnost nekim skupinama nad većinom hrvatskih birača, odnosno to znači odobravati ozakonjeno dvostruko pravo glasovanja srpskoj manjini, čiji glasovi na manjinskoj listi u sabor dovode srpske predstavnike, dok u drugom slučaju služe tek kao glasački stroj SDP-u.

S druge pak strane izbornim zakonom su obespravljeni hrvatski državljani izvan Hrvatske, jer unatoč svojoj brojnosti lista za XI. izbornu jedinicu nosi tek trojicu kandidata. Smatram da upravo zbog navedenih primjera udruga U ime obitelji politički uopće nije dovoljno izgrađena pa otud i potječe njihov sukob s HDZ-om. Nažalost kad se pogleda taj referendumski pothvat u kontekstu vremena, nije teško zaključiti, kako referendumska inicijativa, bez obzira koliko to njezini nositelji htjeli, ipak ide na ruku SDP-u i njihovu predsjedničkom kandidatu Ivi Josipoviću.

HDZ ispravno postupio

Zašto su prema Vašem mišljenju i HDZ i SDP odlučno istupili protiv referenduma za promjenu izbornog zakonodavstva?

Mislim da je HDZ ispravno postupio upravo zbog nedorečene i necjelovite inicijative, koja kako sam rekao u sebi skriva velike pogibelji. Ne smatram da se SDP posebno protivio inicijativi, jer ako se samo prisjetite referendumske inicijative za zaštitu obitelji, onda je SDP u kampanju gurnuo sve raspoložive snage. Zahvaljujući toj kampanji 30 posto birača je glasovalo protiv prirodne zajednice muža i žene.

SDP se očitovao tek na deklarativnoj razini, što je i razumljivo, jer ih još boli poraz na prošlom referendumu, a sad iz racionalnih razloga nemaju potrebu napadati inicijativu zato što su njihovi prijedlozi izbornoga zakonodavstva objektivno protiv HDZ-ovih nastojanja za izbornom jednakopravnošću svih hrvatskih državljana.

Odnos Crkve prema referendumu

Kako gledate na činjenicu da su se HDZ i Katolička Crkva, prema svemu sudeći, našli na suprotnim stranama kad je u pitanju referendum o kojemu pričamo?

Vjernik sam i katolik, a samim tim i pripadnik Katoličke crkve, a glede ovoga referenduma bliža su mi stajališta HDZ-a od prijedloga inicijative „U ime obitelji”, pa u sebi još uvijek ne osjećam nikakve suprotnosti. Isto tako ni inicijativa U ime obitelji ne predstavlja stajališta Katoličke crkve, kao što i unutar Katoličke crkve pa i njezine hijerarhije postoje ljudi koji na politička pitanja različito gledaju. Vjera mi ne brani da ja budem domoljub i zalažem se za probitke svoje države, kao što to ne brani ni onima koji se ne moraju zalagati te iste hrvatske interese.

Projekt Zapadni Balkan

U svojim kolumna često pišete o projektu oživljavanja Jugoslavije u formi tzv. Zapadnog Balkana. Koji su iz Vašeg kuta gledanja glavni protagonisti takve politike?

Hrvatski državni prostor nalazi se na raskrižju međunarodnih, ali i povijesnih silnica pa je često podložan sudbini poligona s kojeg nastupaju pojedine silnice. Zadaća je hrvatske politike prepoznavati te silnice, a po mogućnosti u njih utkivati hrvatske probitke. Manje je važno nabrajati pojedince, kao nositelje pojedinih antihrvatskih činidaba, jer vrlo često, vjerujući u vlastite ideale, ni sami ne znaju da su upleteni u projekte nesklone hrvatskim probitcima. Treba gledati politike i njihova djela, a tek onda upozoravati na njihove domaće i strane nositelje.

Do sada je se uglavnom Velika Britanija percipirala kao inozemni sponzor takvih balkanskih projekata, no nedavno je potporu tim projektima dala i Njemačka, o čemu se pisali u kolumni „Jugosfera s njemačkim premazom”. Što se prema Vašem mišljenju krije iza takvog zaokreta u njemačkoj politici?

Ne krije se tu ništa novo. Njemačka, kao i druge velevlasti nastoje realizirati svoje nacionalne probitke, a na nama je da se mi izborimo za svoje. Međunarodni odnošaji su dinamičan proces pa ako u tom procesu ne sudjelujete sami ste sebe osudili na smrt. Hrvatska je pokazala u nedavnom ratu da je sposobna sudjelovati u tom procesu pa ako se možda dogodi opetovano 1918. godina, ne će nam biti nitko kriv, osim nas samih.

Slučaj Perković

Kako će se prema Vama dalje razvijati procesi protiv Perkovića i Mustača? Može li u Hrvatskoj doći do toliko potrebne lustracije?

Nisam nikakav prorok i ne znam kako će se odvijati taj proces. Znam samo da je on zahvaljujući Josipoviću i Milanoviću već sad dovoljno naškodio Hrvatskoj. Mislim da su Hrvatskoj prevelika očekivanja od tog njemačkog procesa, koji će sudeći po dosadašnjoj tradiciji, završiti ovako ili onako u korist njemačkoga pravosuđa. Ako uz to bude i kakve posredne koristi za Hrvatsku, to ne bi bilo loše.

O lustraciji pak ćemo opet odlučivati mi sami. Pogodnost muenchenskoga procesa mogla bi stvoriti određene okolnosti da se bar suočimo s jugoslavenskim komunističkim ]zločinima i jednim od najzločinačkijih režima u svjetskoj povijesti, koji je praktički uništio polovicu hrvatskoga naroda.

Parlamentarni izbori

Što se tiče HDZ, njegova je zadaća kao konzervativne stranke voditi u najmanju ruku takvu politiku, pa će onda biti zadovoljeni bar djelomično i hrvatski nacionalni interesi. Glede Ive Sanadera, njega se riješila još prije njegova nasljednica. Nu niti je Ivo Sanader bio HDZ, niti je HDZ bio samo u Ivi Sanaderu, što ne znači da o njegovoj anacionalnoj politici treba šutjeti. Dapače!

Iako nas od parlamentarnih izbora dijeli više od godine dana, predizborne pripreme već su u tijeku, posebno na oporbenoj sceni na kojoj je HDZ sklopio koaliciju s nekoliko stranaka. Jamči li dolazak HDZ-a na vlast stvarnu promjenu u hrvatskoj politici odnosno je li se HDZ prema Vašem mišljenju riješio nasljeđa Ive Sanadera?

Mogao bih Vam odgovoriti protupitanjem, ako ne ćete HDZ, želite li na vlasti zadržati Josipovića, Milanovića i gospođu Pusić, koji su u svojim još nezavršenim mandatima potpuno rastrojili državu i osiromašili svakog hrvatskog čovjeka te potaknuli i vodili podjele u hrvatskom društvu, a posebno oživotvorili velikosrpske apetite.

Što se pak tiče HDZ, njegova je zadaća kao konzervativne stranke voditi u najmanju ruku takvu politiku, pa će onda biti zadovoljeni bar djelomično i hrvatski nacionalni interesi. Glede Ive Sanadera, njega se riješila još prije njegova nasljednica. Nu niti je Ivo Sanader bio HDZ, niti je HDZ bio samo u Ivi Sanaderu, što ne znači da o njegovoj anacionalnoj politici treba šutjeti. Dapače!

Za kraj razgovora nas zanima Vaš kratki komentar trenutnih zbivanja u BiH, dakako iz hrvatske perspektive.

Uz sve nedostatke, ako u hrvatskom narodu u Herceg-Bosni preživi volja za jednakopravnošću s drugim narodima u BiH, i Hrvati će riješiti svoje nacionalno pitanje. U protivnom, završit će kao sastavni dio bošnjačkoga nacionalnog korpusa!

Davor Dijanović/HKV

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori
Komentiraj

Intervju

Grčić je, zanemarujući struku, pripremao i ugovarao EU projekte daleko ispod potrebne razine!

Objavljeno

na

Objavio

Potpredsjednica HDZ-a i eurozastupnica Ivana Maletić dala je opširan intervju za Slobodnu Dalmaciju. Intervju koji je vodio urednik SD-ova tjednog priloga „Spektar“ Hrvoje Prnjak, prenosimo u cijelosti:

Koliko možemo biti zadovoljni dosadašnjim povlačenjem EU sredstava? Znam da je pitanje slojevito, no kakva bi bila vaša generalna ocjena?

Za brzo i uspješno korištenje EU fondova neophodno je pojednostavniti procedure, pomoći krajnjim korisnicima u pripremi i sufinanciranju, ubrzati ugovaranje, prilagoditi kriterije potrebama korisnika. Posebno je važno uložiti znatna sredstva u pripremu projekata i otkloniti osnovne prepreke, a to su neriješeni imovinsko-pravni odnosi, presporo sudstvo i dugotrajni postupci dobivanja rješenja, odgovora i potvrda državne uprave. Te prepreke ne usporavaju samo korištenje EU fondova, nego i provedbu svih ostalih projekata financiranih iz drugih izvora te tako smanjuju razinu investicija i razvojni potencijal Hrvatske. Na svim ovim preduvjetima se dugo nije radilo, Vlada je počela otklanjati prepreke, ali rezultati se ne mogu vidjeti odmah. U 2018. ćemo moći sagledati ozbiljnije rezultate Vlade i novo stanje u provedbi.

Nekidan je bivši potpredsjednik Vlade Branko Grčić izjavio da je u njegovo vrijeme iskorištenost EU sredstava bila na 87 posto, kritizirao je Vladu za usporavanje korištenja EU fondova i zapitao gdje ste sad Vi da na to upozorite. Što kažete na to?

Bivšem potpredsjedniku Vlade Grčiću nikako ne idu brojke i postoci. Može sad otvoriti stranice Europske komisije i vidjet će da je čak i u ovom trenutku iskorištenost EU fondova iz razdoblja 2007.-2013. ispod postotka o kojem on govori i iznosi 80 posto. Ako govori o ugovorenosti, upravo tu i je problem i na to sam ga upozoravala. Ugovorenost je trebala biti znatno iznad 100 posto da bismo imali šansu uspješno koristiti sredstva. Vlada radi punom parom i popravlja nepopravljivo, godine su iza, projekti se nisu pripremali i ugovarali na razini na kojoj su trebali. Kako sam i rekla, u 2018. ćemo moći dati prve ocjene uspješnosti rada ove Vlade.

Nema dugo, Vlada je odobrila zapošljavanje upravo kadrova koji bi se bavili EU natječajima i povlačenjem sredstava. Navodno je problem i prelazak državnih službenika koji znaju raditi taj posao u privatni sektor, odnosno, u susjedne zemlje koje „barataju“ pretpristupnim fondovima. Jesmo li zakasnili s tom kadrovskom „obnovom“?

Ljudi su jedan od glavnih preduvjeta uspješnog korištenja EU fondova. Konačno smo dobili Vladu koja je to prepoznala i pokrenula zapošljavanje. Plaće tih ljudi se većim dijelom financiraju iz EU fondova, tako da zaista dosadašnja zanemarivanja izgradnje kapaciteta za korištenje EU fondova nisu imala opravdanje. Pred Vladom je sad uvođenje sustavnih edukacija, testiranja i praćenja kvalitete rada zaposlenih jer nas greške mogu skupo stajati. Nikad nije kasno za kadrovsku obnovu i promjenu u pozitivnom smislu, ali obnova tek tijekom 2016. i 2017. odražava se na brzinu provedbe i razinu iskorištenosti sredstava. Kadrovski smo trebali biti ojačani i spremni još 2013. godine.

Kako se što bolje pozicionirati kad je riječ o korištenju EU fondova u bliskoj budućnosti, pred nama je novo razdoblje za povlačenje sredstava?

Već sad bismo trebali raditi na strateškim dokumentima za buduće razdoblje i utvrditi u njima što kao država na kojem području, i to geografski i tematski, želimo postići. Odmah pripremati i projekte te novu perspektivu dočekati na način da već u prvoj godini krenemo s implementacijom. Samo tako ćemo se moći dobro pozicionirati u novom proračunu. Na kongresu Europske pučke stranke održanom na Malti izborili smo se da u dokument EPP-a „Europa osigurava našu budućnost“ uđe amandman kojim se traži da kohezijska politika ostane proporcionalno jednako zastupljena u EU proračunu kao u sadašnjem razdoblju i to je važna politička poruka Europskoj komisiji.

Dosta toga se promijenilo otkako smo se pridružili EU-u; od krimske krize, sankcija Rusiji, odnosno, EU-u od strane Rusije, suočili smo se s izbjegličkim valom iz Sirije i drugih zemalja, tu je i teroristička opasnost koja je postala europska realnost… Koliko se to sve odrazilo na funkcionalnost samog EU-a, odnosno, ideju snažne Unije?

Zaista je ovo vrlo turbulentno razdoblje u kojem se nalazi Europa i cijeli svijet. Odgovor Unije cijelo vrijeme je stabilnost, sigurnost, povjerenje, jačanje zajedništva i solidarnost, uz rad na mjerama za ubrzanje gospodarskog rasta. Sve prepreke i krize pojačale su potrebu za jedinstvom. Čak 74 posto ispitanika iz svih država članica smatra da je puno više zajedničkih točaka koje spajaju EU nego onih koje bi razdvajale EU. Građani žele snažnu i stabilnu Europsku uniju.

Kako Hrvatska može biti lider u jugoistočnoj Europi? Koliko je to uopće važno pitanje?

Hrvatska ima najnovije iskustvo procesa pristupanja Europskoj uniji. Sve zemlje kandidatkinje i potencijalne kandidatkinje u jugoistočnoj Europi korištenjem naših znanja i iskustava mogu biti brže u ispunjavanju i dobrom razumijevanju postavljenih kriterija te implementaciji u praksi. S iskustvom u prekograničnoj suradnji i makroregionalnim strategijama možemo se pozicionirati i kao lider i promotor važnih zajedničkih infrastrukturnih i razvojnih projekata – što je predsjednica s Inicijativom tri mora i započela. Naravno ta Inicijativa ima i puno šire značenje i obuhvat. Upravo to je pravi put, istaknuti se kvalitetnim idejama, znanjem i izvrsnošću i tako se pozicionirati kao lider.

Što mislite, kojom dinamikom će se odvijati daljnje širenje EU-a? Tu prije svega mislim na države u našem susjedstvu?

Raduje me što je predsjednik Europske komisije Juncker u svom govoru o stanju Unije u srijedu u Europskom parlamentu istaknuo da će u sljedećem razdoblju broj članica biti sigurno povećan sa 27. Nijedna država u ovom trenutku nije spremna, ali vrata Unije su otvorena, naravno kada se ispune zadani kriteriji. Još je dosta posla pred državama kandidatkinjama i o tome redovno raspravljamo u Europskom parlamentu, ali europska perspektiva je neupitna.

Brexit je, među ostalim, intenzivirao i polemike oko proračunske i općenito financijske budućnosti Unije. EU proračun će sada biti „tanji“ za oko 11 milijardi eura godišnje, ističe se princip štednje, da svaki uloženi euro mora donijeti dodanu vrijednost, kako je to rekao povjerenik Europske komisije za proračun Guenther H. Oettinger. Upravo se vode razgovori o višegodišnjem financijskom okviru, što u našoj javnosti prolazi nekako nezapaženo, ali to nipošto ne znači da je riječ o nevažnom pitanju. Jednom ste kazali da proračun EU-a svakog Europljanina stoji manje od cijene jedne šalice kave dnevno. Što mislite, hoće li se to mijenjati?

Proračun će se sigurno mijenjati. Jedna je mogućnost povećati izvore financiranja, odnosno prihode i doprinose država članica, a druga je smanjiti rashodnu stranu. Puno je izglednije smanjenje rashodne strane, ali i to je problem s obzirom na nove prioritete na razini EU-a, poput zajedničke obrambene politike, koje u budućnosti treba financirati, a jednako su nam važne i dosadašnje politike, poput kohezijske, koja je od posebnog značaja za Hrvatsku. U svom govoru Juncker je istaknuo da će u svibnju 2018. biti predstavljeno kako će budući proračun zadovoljiti sve ambicije i osigurati da možemo ispuniti obećano. Iz ove najave mogli bismo iščitati da će se ipak ići na povećanje doprinosa država članica u proračun, uključivanje novih prioriteta za financiranje, ali i osiguravanje kontinuiteta kohezijske i poljoprivredne politike.

Upozoravali ste kako regulativa u području kohezijske politike treba biti donesena najkasnije do sredine 2019. godine. Što sve to može značiti za Hrvatsku u predstojećem razdoblju, što će biti s datumima provedbe ako regulativa bude kasnila?

Bilo bi jako važno regulativu za novo razdoblje imati već u 2018. kako bi države sve pripreme za korištenje EU fondova završile do početka novog razdoblja i u prvoj godini započele provedbu. S obzirom na Brexit i rasprave koje se vode, teško možemo očekivati regulativu prije 2019., dobro će biti ako je usvojimo u ovom sazivu Komisije i Parlamenta. Upravo zbog toga države članice bi trebale sve pripreme odraditi neovisno o regulativi i nakon donošenja regulative napraviti samo prilagodbe, ako budu potrebne. U protivnom, u novom razdoblju provedba će kasniti i države članice neće uspjeti iskoristiti sredstva EU fondova.

Svako toliko se povede i priča o Europi u „dvije brzine“, u kojoj bi naprednije zemlje napredovale još brže, a zaostalije bi države-članice bile isključene iz nekih procesa? Bi li to oslabilo EU? Vi zastupate koncept jake monetarne i ekonomske unije?

Tako je. Baš sam predala amandmane i u raspravama o ekonomskim politikama za eurozonu, isticala da se eurozona ne može razvijati bez jedinstvenog pristupa državama članicama u i izvan eurozone, usprotivila sam se posebnom proračunu za eurozonu dok u njoj nisu sve države članice. Jako me obradovalo što je predsjednik Juncker u svom govoru istaknuo da vidi jedinstvenu Europu u kojoj će sve članice biti i članice monetarne unije, i bankovne unije i Schengena. Time se sve ove rasprave prekidaju. Nema Europe više brzina, svi ćemo biti jednaki, ravnopravni i solidarni. Državama koje nisu trenutno u monetarnoj uniji pomoći će se instrumentom tehničke pomoći da što prije zadovolje kriterije. Postavio je vrlo ambiciozan rok za ostvarenje ovog cilja – 30. ožujka 2019. To su dobre vijesti za nas u Hrvatskoj.

Koliko je bliska budućnost u kojoj će hrvatsko gospodarstvo biti spremno za uvođenje eura?

Za ulazak u eurozonu postoje dvije vrste kriterija: ekonomski kriterij i pravni kriterij. Jedan od uvjeta pravnog kriterija je da nema monetarnog financiranja, odnosno da Središnja banka ne smije financirati državni proračun. Jedina država koja to poštuje, a da je izvan eurozone, jest Hrvatska. Od ekonomskih kriterija zanimljiv je onaj koji se veže na stabilnost tečaja. Jedine dvije države izvan eurozone koje imaju stabilan tečaj i vode takvu politiku su Bugarska i Hrvatska. S obzirom na to da Hrvatska ispunjava sve uvjete pravnog i veliki dio ekonomskog kriterija, možemo reći da se kao država de facto nalazimo u eurozoni, ali de jure ne i zato nam je važno što prije i formalno postati dio monetarne unije.

Prije ljetne stanke u EP-u, u povodu izglasavanja rezolucije o razvoju ambiciozne industrijske strategije EU-a, ukazali ste da se udio industrije u BDP-u EU-a tijekom zadnja dva desetljeća smanjio s 19 na manje od 15,5 posto. „Cilj nam je to promijeniti i do 2020. postići razinu od 20 posto udjela u BDP-u“, kazali ste. Gdje je u toj priči Hrvatska? Gdje smo mi u priči o reindustrrjalizaciji, s kojim kapitalom je to uopće moguće očekivati?

U odnosu na pretkriznu 2008. godinu, industrijska proizvodnja u Hrvatskoj je na kraju 2016. bila niža za 6 posto dok je prosječno u ostalim državama članicama jugoistočne Europe narasla za 14 posto. Dakle, pred nama je veliki posao na oporavku i razvoju industrije. Za ostvarenje tog cilja potreban je potpuni preokret: smanjenje ovisnosti o sirovinama iz drugih zemalja, povećanje energetske učinkovitosti, obrazovanje u skladu s potrebama industrije, povezivanje industrije i znanosti, poticanje inovacija. Za to moramo koristiti sva raspoloživa sredstva EU fondova, Europski fond za strateška ulaganja, povoljne izvore financiranja iz EIB-a, EBRD-a i drugih institucija.

Mađarska se solidarizirala sa Slovenijom i objavila je da neće poduprijeti hrvatski zahtjev za članstvom u OECD-u. Očito je riječ o nastavku diplomatskog sukoba sa Slovenijom nakon nedavne arbitraže drugim sredstvima…

OECD je ekonomska organizacija koja štiti poslovnu klimu te lobira za svoje članice, pomaže znanjima, analizom dobrih praksi i razmjenom iskustava. Hrvatska ispunjava sve kriterije za ulazak – demokracija i poštivanje ljudskih prava, slobodno-tržišna ekonomija, BDP po glavi stanovnika – koji je bar jednako visok onom najsiromašnije članice OECD-a. Slovenija se poziva na vladavinu prava, a baš temeljem toga ne bi smjela pribjegavati ucjenama i državu koja ispunjava sve kriterije kočiti u procesu učlanjivanja u OECD. Do rješenja trebamo doći razgovorima i dogovorima, ne zato što nam je članstvo u OECD-u neophodno, nego radi razrješenja bilateralnih pitanja i uspostave dobrih odnosa sa susjedima. Mislim da smo sad na dobrom putu. Premijer je sazvao i sve čelnike parlamentarnih stranaka, ne znam kad se to zadnji put u Hrvatskoj nakon pregovora dogodilo.

Najavljuje se i reforma javne uprave. No, nije ovo prva Vlada koja to najavljuje, isto kao i recimo, olakšavanje uvjeta poslovanja za poduzetnike, promjenom famozne „antipoduzetničke klime“. Je li država napokon u stanju pokazati da je spremna mijenjati samu sebe, počevši od javne uprave?

To je definitivno jedna od najvažnijih reformi i mislim da za to više nema prostora za čekanje. Vlada je toga svjesna i vjerujem da su sve pripreme u tijeku. Ta reforma treba rezultirati dobro opisanim i propisanim poslovnim procesima i procedurama u svim ministarstvima i ostalim državnim institucijama pa temeljem toga jasnom podjelom poslova, prava i odgovornosti, koja je temelj za uklanjanje preklapanja i praćenje kvalitete, brzine i uspješnosti obavljanja posla. Bez toga nema niti sustava prepoznavanja izvrsnih kadrova, motiviranja i nagrađivanja. I za lokalne jedinice treba utvrditi mehanizme usporedbe, postaviti kriterije praćenja uspješnosti i na temelju (ne)uspješnosti rada ih reorganizirati.

Dosta ekonomskih analitičara pohvalno je govorilo o poreznoj reformi i vođenju državnih financija… No, porez na nekretnine ipak se pokazao problematičnim, pa je premijer nakon žestokih reakcija u javnosti najavio „odgodu“ primjene. Je li Vlada tu napravila „korake“, prije svega u komunikacijskom smislu?

Vlada čitavo vrijeme u prvi plan stavlja partnerstvo, transparentnost, otvorenu i jasnu komunikaciju. Ne želi nametati rješenja nego ih donositi zajedno sa zainteresiranim stranama. U slučaju poreza na nekretnine tek kada su se počele prikupljati potrebne informacije za njegovu implementaciju postalo je jasno da građani nisu dovoljno upoznati sa značenjem i ciljevima ovog poreza. Vlada nije tu da zastrašuje ljude nego da bude partner i služi građanima. Zato je i donesena odluka da se dok građani ne budu spremni za novo rješenje – a koje je doneseno s ciljem pojednostavljenja i manjih nameta – ne ide s primjenom.

Ovo je primjer kako neka dobra rješenja zbog „loše percepcije“ nastale od prije ne mogu zaživjeti u praksi. Najvažnija je poruka svima da je Vlada pokazala da joj je stalo do stavova građana, da sluša i nema velikih ega koji pošto poto provode ono što su zamislili. To je zaista demokratizacija društva.

U Hrvatskoj se, eto, još uvijek više strasti diže oko tema iz prošlosti, negoli oko uspješnosti korištenja EU fondova. Komunizam i fašizam, ploča sa spornim natpisom „Za dom spremni“ i dalje su važne teme u domaćoj javnosti?

Komunizam i fašizam su našem narodu nanijeli jako puno zla. Braniteljski pozdrav u grbu HOS-a „Za dom spremni“ nešto je sasvim drugo od pozdrava koji se veže uz ustaše. Prema braniteljskom pozdravu i svemu vezanom uz branitelje gajim duboko poštovanje i zahvalnost. Međutim, mnogi su propatili od ljudi koji su vikali „Za dom spremni“ u Drugom svjetskom ratu, kao i od zločina partizana i kasnije komunizma. Sigurna sam da je našim braniteljima i svima nama na prvom mjestu jaka Hrvatska na vrhu ljestvice razvijenosti europskih država, i zato smatram da je vrijeme da osudimo zlo i totalitarne režime, uklonimo njihova obilježja i okrenemo se poduzetnicima, gospodarstvu, znanju, izvrsnosti, ustrajnom i vrijednom radu.

Ovaj tjedan je Europski parlament u Strasbourgu usvojio izvješće kojim se pozdravlja pristupanje Europske unije Istanbulskoj konvenciji o sprječavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji te se pozivaju države članice da je što prije ratificiraju. Za usvajanje izvješća glasalo je 489 zastupnika, uz 114 glasova protiv i 69 suzdržanih. Zašto ste bili suzdržani?

Ne volim biti suzdržana, ali u ovom slučaju to je najbolje odražavalo moj stav. S jedne strane podržavam Istanbulsku konvenciju jer sam za nultu stopu tolerancije nasilja nad ženama, a s druge strane sam protiv ove Konvencije jer sam protiv nametanja rodne ideologije i uvjeravanja žena da je odluka o pobačaju odluka o njihovu tijelu, a ne o životu i smrti drugog bića. Takve konvencije ne bi trebale ulaziti u svjetonazorska pitanja i to nametati državama. Tada ne bi bilo problema s ratifikacijom u pola država članica EU-a.

Sastav Vlade je dosad doživio nekoliko promjena u hodu, zadnju zbog koaliranja s HNS-om. I Vaše ime se spominjalo u kontekstu izbora ministara nakon pobjede HDZ-a na izborima prije godinu dana, no na kraju niste postali jedna od ministrica. Žalite li za tim na bilo koji način?

Uvijek je izazov i želja biti u Hrvatskoj i raditi u Vladi. Ovaj put smo se tako posložili, trebao je netko od ekonomista ostati i u Europskom parlamentu s obzirom na to da je u Vladi četvero izvrsnih ekonomista, doktora znanosti.

facebook komentari

Nastavi čitati

Intervju

Biskup Košić: Dobio sam tri prijetnje. Ljevičari bi ubijali i nakon 70 godina

Objavljeno

na

Objavio

– Kada bi se provela lustracija, tada bi i naša dijaspora – a računa se da još toliko Hrvata živi diljem čitavoga svijeta koliko nas ima u RH – sudjelovala u tome da se ovdje pokrenu investicije – tvrdi biskup Košić

Sisačkom biskupu Vladi Košiću ne može se reći da je neprincipijelan. Kritizirao je bivšu Vladu Zorana Milanovića, Ivi Josipoviću spočitavao što kao agnostik ide na hodočašća, Most je prozvao jer je bio spreman na koaliciju sa SDP-om, a danas je tu HDZ-ova Vlada premijera Plenkovića, za koju također smatra da nije demokršćanska jer je u koaliciji s HNS-om.

Koja bi to Vlada i kakva bi po Vama onda trebala biti na vlasti u Hrvatskoj?

Volio bih kada bi u Hrvatskoj bili na vlasti političari koji su izraz biračkog tijela i njegove volje, što sada nije slučaj. Naime, kada je na snazi ovaj i ovakav izborni zakon, moguće je da nam život određuje jedna minorna politička skupina i čak nacionalna manjina. Zato se ja zalažem za izmjenu izbornog zakona. Sjetite se kako je u Milanovićevoj Vladi ministar Bauk svojim notornim iznošenjem neistine spriječio referendum koji je pokrenula udruga U ime obitelji upravo radi izmjene izbornog zakona. On je tada tvrdio da je u RH 4,5 milijuna birača što je nemoguće jer je tada bilo toliko stanovnika u RH, a ne birača. Mislim da je ta izmjena zakona pretpostavka boljeg, dapače jedino pravog, demokratskog funkcioniranja naše države.

Je li trebala ostati spomen-ploča poginulim braniteljima HOS-a u Jasenovcu?

Ta je spomen-ploča trebala ostati u Jasenovcu jer su tamo ti naši branitelji poginuli za našu domovinu. Ako nisu smetali kad su ginuli za Hrvatsku, zašto bi smetali danas, 26 godina poslije? I ako su se tada, kad je bilo najteže, tako organizirali i uzeli svoje simbole, zašto to sada nakon toliko godina mijenjati? Moji Gromovi, koji su oslobađali Petrinju – jer sam i sam bio ratni župnik Petrinje i Hrastovice pa sam se s njima susretao i upoznao ih – imaju i danas svoj znak, pesnicu koja je uhvatila gromove s geslom: Jednom grom, uvijek grom. Pa kad to smiju i trebaju imati Gromovi, Tigrovi i sve druge postrojbe HV-a nastale u Domovinskom ratu, zašto to ne bi smjeli imati pripadnici HOS-a? A jednako su ginuli za domovinu, i to 1991.-1995., a ne 1941.-1945. Da, to što pozdrav „za dom spremni“ asocira na NDH nekima ne odgovara, ali nije to bila borba za NDH, nego za suvremenu modernu Hrvatsku. I zato treba ostati spomenik poginulim pripadnicima HOS-a. Ako je političkom trgovinom pogažena žrtva poginulih branitelja, doći će, nadam se, vlast koja će taj spomenik vratiti tamo gdje mu je mjesto. Problematizira se samo mjesto Jasenovac, no o tome bi trebali dati službeno mišljenje stručnjaci, povjesničari i forenzičari. Dok toga nema, politika se poigrava sa žrtvama, ali i s istinom o Jasenovcu, a to nije dobro!

Na Facebooku branite pozdrav “za dom spremni”, potpisnik ste i peticije koju je pokrenuo akademik Pečarić da se taj pozdrav vrati u uporabu u vojsci.

Mnogo je primjera da su taj pozdrav koristili Hrvati u borbi puno prije Drugog svjetskog rata. Npr. Nikola Šubić Zrinski braneći Siget 1566. pošao je u odlučujući boj s povikom: „U boj, za dom!“ Tako je uostalom to 1876. Hugo Badalić, pisac libreta opere Nikola Šubić Zrinski, napisao. K tome je i ban Josip Jelačić pozdravljao svoje vojnike pozdravom: „Za dom!“, a oni su odgovarali: „Spremni umrijeti!“ Kada bismo sve što je bilo u NDH željeli izbaciti iz upotrebe, tada bi bio dugačak popis tih riječi i simbola, a to nije moguće ni potrebno. Ja se pitam kako su se pozdravljali domobrani, redovna vojska NDH? A i oni imaju povijest još od Prvog svjetskog rata pa preko Drugog svjetskog rata do Domovinskog rata. Kad bi se sve što je postojalo u NDH trebalo ukinuti, zašto su u Domovinskom ratu ponovno oživljeni domobrani, kao vojne postrojbe? Ako je NDH i kompromitirala pozdrav ZDS, opet su ga u najpozitivnijem smislu očistili i afirmirali upravo pripadnici HOS-a koji su se borili i mnogi poginuli za modernu Hrvatsku.

Pobornik ste lustracije. Smatrate li da je moguće danas provesti lustraciju u Hrvatskoj?

Lustracija je moguća još uvijek jer u javnom su prostoru i danas prisutni oni koji su, kako bi to rekao biskup Egidije Živković, okrvavili ruke. Lustracija je u Makedoniji uvedena prije dvije godine, a Hrvatska i Slovenija jedine su dvije zemlje iz bivšeg komunističkog bloka u EU koje nisu provele lustraciju. Ljudi koji su bili dio represivnog totalitarnog sustava ne bi smjeli obnašati javne službe. Samo je o tome riječ i mislim da to moramo kad-tad učiniti. Proces dovođenja pred lice pravde ubojica i zločinaca iz Drugoga svjetskog rata i poraća ide tako sporo, gotovo nikako, jer nije bilo lustracije. Mi činimo što možemo, udruge također, ali država bi to morala preuzeti i već jednom riješiti. Očito to nije moguće kad još uvijek mnogi „s okrvavljenim rukama“ drže mnoge uzde našeg društva i štite sebe i svoje.

Koristite društvene mreže. Koliko su one uopće korisne u društvu, “pomažu” li ili ne u podjelama i hoćete li i dalje prijavljivati one koji vam prijete?

Ja sam dobio već treću prijetnju. Zanimljivo je da je u svim slučajevima – barem su se tako i u prve dvije, koje nisu otkrivene – potpisivali kao Antife, a bilo je to i nakon kritika na račun prijašnjih vlada, kao i u posljednjem slučaju. Dakle, tzv. ljevičari su nasilnici, oni bi još i danas likvidirali i ubijali. Nije li neobično da se nisu ni poslije 70 godina promijenili? I nije li neobično to da je posljednja osoba koja mi je prijetila i dalje član SDP-a, kojeg su i lokalni i nacionalni šef te partije, umjesto da ga isključe kao nepoželjnog, uzeli u zaštitu? Toliko o tome. No, moja je savjest mirna, ja nikome ne želim činiti nasilje, a pravo misli i govora nitko mi ne može oduzeti. I moja je prednost što se ne borim silom, nego istinom. I znam da me Bog štiti jer on je Istina. A danas je sudjelovanje na društvenim mrežama jedan od suvremenih načina kako doći do ljudi i navijestiti im evanđelje našega Gospodina. Pa i kad ne govorim izričito o evanđelju, ali kad govorim o istini koja se prešućuje, o pravednosti koja se progoni i o dobru koje se guši, ja naviještam Gospodina, rekao je sisački biskup Vlado Košić za tiskano izdanje Večernjeg lista

Biskup Košić komentirao ‘sramotno postupanje vlasti, šarafciger-vlasti’

facebook komentari

Nastavi čitati