Razgovor s Ružom Tomašić: Predsjednik se ciljano okružio dokazanim neprijateljima hrvatske državnosti

2

Svojedobno ste iskazali veliku osobnu hrabrost suprotstavivši se šefu narko-bande na Korčuli i dubrovačkom području. Osoba koja Vam je izravno prijetila je na koncu osuđena i upravo neki dan puštena iz zatvora, pri čemu ste iskazali nadu da se promijenila, pogotovo s obzirom da je u međuvremenu postala otac. No, ostaje gorak osjećaj u ustima da su u Hrvatskoj dileri i mnogi drugi kršitelji zakona zaštićeniji i da im je lakše “poslovati” nego, primjerice, poduzetnicima koji nešto proizvode. Kako biste to komentirali?

Razgovarao: O. Barišić za Portal Hrvatskog Kulturnog Vijeća

Vjerujem u vladavinu prava i apsolutno zagovaram proces rehabilitacije kriminalaca i njihovu resocijalizaciju. Doista želim vjerovati da je Cvik danas drugi čovjek i da će naći svoje mjesto u našem društvu, ako ne zbog sebe, onda zbog svog djeteta. Poduzetnici su pak druga priča, oni su najugroženija skupina u ovoj državi. Politika se prema njima kao privatnicima odnosi kao prema klasnim neprijateljima, a država i lokalna samouprava im uzimaju doslovno zadnju kunu iz džepa. Jedna od mojih misija u politici je promijeniti stav javnosti o malim i srednjim poduzetnicima i maksimalno im olakšati poslovanje jer su oni glavni generator gospodarskog rasta.

Kanada i Hrvatska

Dugo ste živjeli u Kanadi. Možete li usporediti život tamo sa životom u Europi, posebice u Hrvatskoj?

Ima velikih razlika zbog kojih mi se isprva bilo teško prilagoditi na život u Hrvatskoj. Ovdje je sve sporije, poslovna etika nije na tako visokoj razini, pravna država je klimava. Najšokantnije mi je bilo vidjeti ljude koji se alkoholiziraju na radnom mjestu ili kojima je radno vrijeme samo kratko razdoblje između ispijanja kava. Toga u Kanadi nema.

Javni službenik je tu zbog građanina, a ne obrnuto. Ugovori se poštuju ili se za nepoštivanje plaćaju penali odnosno ide se na sud, dok je kod nas država glavni neplatiša. Život u Hrvatskoj ima svojih prednosti, zato danas i živim ovdje, ali u poslovnom smislu moramo još puno učiti.

Dan u EU parlamentu

Trenutno ste zastupnica u Europskom parlamentu. Kako Vam izgleda jedan radni dan i općenito atmosfera u Bruxellesu? Može li se iz jednog središta administrirati cijelom Europom ili su nacionalne države i dalje najvažniji okvir za uspješan razvoj Europske unije?

U zgradu Parlamenta stignem već u 8 ujutro te sa svojim asistentima popijem kavu i prođem kroz dnevni raspored. Dan mi ispunjavaju sastanci s predstavnicima medija, građanima, poduzetnicima i lobistima, sjednice moje parlamentarne grupacije Europskih konzervativaca i reformista te sjednice parlamentarnih odbora. Trenutno sam punopravna članica dvaju odbora i jednog povjerenstva te zamjenska članica u tri odbora, što mi osigurava da u svakom trenutku imam pune ruke posla. U Strasbourgu je za vrijeme trajanja plenarne sjednice više kaotično.

Radni dan počinje također u 8 sati, a završava često navečer oko 23 sata s posljednjim raspravama. Posao često nosim i u hotel. Što se tiče ustrojstva Europske unije, veliki sam zagovornik decentralizacije i suvereniteta država članica. To je glavni razlog zašto sam se priključila grupaciji Europskih konzervativaca i reformista koji se protive federalističkom modelu i traže povratak nadležnosti državama članicama. Zagovaranje europske federacije u formi nekakve buduće europske superdržave je nešto što me u potpunosti odbilo od Europske pučke stranke.

U Europski parlament ste dva puta ušli tako da ste oba puta pobijedili na HDZ-ovoj koalicijskoj listi preferencijalnim glasovima. Ljudi Vas prepoznaju. Stoga ne čudi što ste se više puta jasno javno izjasnili za preferencijalno glasovanje. No, na samom kraju mandata preferencijalnog glasovanja primio se i aktualni predsjednik Republike i počeo ga pakirati kao svoj politički proizvod. Nije li time predsjednik zloupotrijebio opravdano nezadovoljstvo ljudi vladajućim elitama i našao vrlo perfidan način kojim će od krivca postati spasitelj i tako si pokušati osigurati novi mandat?

Nije to jedina tema kojom Josipović dobro manipulira u posljednje vrijeme. Nevjerojatna je ta visoka razina inicijative koju predsjednik ima u posljednjih par mjeseci. Dođe vam se zamisliti kakav bi to super predsjednik bio da je toliko inovativan i hrabar bio svih pet godina ili da su izbori svake godine.

Kukuriku koalicija i predsjednik Josipović

Možete li izdvojiti barem jedan pozitivan aspekt vlasti Kukuriku koalicije?

Plaćanje PDV-a po naplati, a ne izdavanju računa je dobar potez koji će olakšati poslovanje malim i srednjim poduzećima. Općenito bih podržala ovu novu politiku poreznog rasterećenja, makar ono bilo i parcijalno. Sve je bolje od porezne politike koju su provodili donedavno, a koja je ugušila ono malo ekonomije što smo imali.

Isto pitanje, ali za predsjednika Josipovića, koji je u svim važnijim segmentima podržao vladu Zorana Milanovića, uključujući i tzv. Lex Perkovića?

Josipović nije bio dobar predsjednik. Njegovi su potezi bili potpuno suprotni svemu što je zagovarao u prošloj kampanji. U mojim su očima njegov mandat obilježili diplomatski gaf kad nije otišao na pogreb poljskom kolegi, klevetanje vlastite domovine u izraelskom Knessetu i pretjerano druženje s Borisom Tadićem koje je nadišlo državničku razinu i postalo pomalo karikaturalno. No, vjerujem da će nas u predizbornim spotovima pokušati podsjetiti i na neke dobre stvari koje je radio, barem iz njegove vlastite perspektive. Tad mi možda nešto sine kao odgovor na ovo pitanje.

Neprijatelji hrvatske državnosti u Uredu predsjednika

Postoji li apsurdnija situacija od postojeće da su osobe poput Budimira Lončara, koji je uvodio embargo na oružje Hrvatskoj, dobile visoke savjetničke pozicije u predsjednikovom uredu, dok se hrvatski branitelji u šatorima pred Ministarstvom branitelja moraju još braniti od kritika što su nezadovoljni odnosom vlasti prema Domovinskom ratu, ćirilicom u Vukovaru ili što za agresorske zločine praktički nitko nije odgovarao?

Predsjednik se ciljano okružio dokazanim neprijateljima hrvatske državnosti i za to mora biti kažnjen na izborima. No, to pokazuje i našu razinu samosvijesti. Narodi koji drže do sebe nikad si ne bi dopustili to što si mi dopuštamo. Moramo još malo odrasti i izgraditi stav i poštovanje prema sebi samima. Samo samosvjesni narodi imaju uspješnu državu.

Mediji u RH

Kako gledate na medije u Republici Hrvatskoj?

Ima svakakvih, od jako profesionalnih do potpuno pristranih. Jedan od naših temeljnih problema je sprega privatnih medija s politikom koja je javna. Slučaj predstečajnih nagodbi, gdje neki mediji služe kao bilten Vladi jer im je nagodba odobrena, dok ju drugi napadaju bez rezerve jer im je odbijena, najbolji je pokazatelj stanja u našim medijima.

Mediji svi moraju biti tretirani jednako, ne smije se dozvoliti da nekima politika pravi ustupke i usluge, dok druge šikanira, pa će i odnos medija prema politici biti isti i diktirat će ga isključivo želje i stavovi čitatelja. Ne pišeš li ili ne emitiraš ono što oni žele, ne piše ti se dobro na kraju financijske godine, a nema politike da ti iz proračuna pomogne mimo znanja i odobrenja poreznih obveznika. Prava tržišna utakmica je ono što treba našim medijima.

Potencijali oporbe

Postoji li u oporbi politički potencijal koji bi mogao dovesti do velikog zaokreta u hrvatskoj politici nakon parlamentarnih izbora? Razočarano ste, rekli bismo, napustili mjesto predsjednice svoje stranke HSP – Ante Starčević.

Nadam se da ima potencijala u oporbi jer ne piše nam se dobro ako nema dobre zamjene za ovu užasnu vlast. Trebala bih vidjeti program i plan provedbe da bih mogla dati konkretniji komentar. Naši ljudi često traže političkog Mesiju, nekog tko će samostalno izvući državu na pravi put. Takav neće doći, već se građani moraju aktivno uključiti u politički život, birati odgovorno i potom smjenjivati one koji se ogriješe o njih i povjerenje koje su im dali na izborima. Prilika čini lopova, a građani su ti koji tu priliku dopuštaju.

Što se tiče mog odlaska, jasno sam i otvoreno s javnošću iskomunicirala svoje razloge. Izgubila sam povjerenje u najbliže suradnike u stranci, tražila sam reforme, sluha za njih nije bilo jer su mnogi dobili obećanje da ih čeka udobna fotelja u koju će zasjesti pa nije bilo smisla da više ostajem u takvoj stranci. Za mene je stranka sredstvo, a ne cilj. Nekima je snaga naše stranke postala cilj na temelju kojeg će onda trgovati, a ja na to ne mogu pristati.

Koje su Vaše spoznaje o iskorištavanju strukturnih i investicijskih fondova EU od strane hrvatske države? Kako to da je i na ovom planu državna administracija potpuno podbacila? Radi li se ovdje kao i u toliko drugih primjera o nesposobnosti ili namjeri prvo ekonomskog, pa onda i političkog rušenja hrvatske Države?

Trenutno smo neto uplatitelj u proračun Europske unije i ja se bojim da će se takva situacija nastaviti. Strah me samo da ne završimo kao Rumunjska koja je još uvijek neto uplatitelj u proračun, iako je u EU ušla prije 7 godina. Fondovi su i kreirani na način da vam doista treba učinkovita administracija da biste povukli dobar dio sredstava, a edukacija poduzetnika i seljaka po pitanju novca iz fondova također mora biti na visokoj razini. Kod nas ne postoji ni jedno ni drugo i tu leži problem, a mene je strah da ga nećemo dovoljno brzo riješiti.

Europski fondovi nijednu državu ne mogu ni spasiti ni uništiti, ali joj mogu pomoći ako se pametno koriste. Ne mislim da je riječ o udaru na hrvatsku državu, nego o standardnoj našoj ‘lako ćemo’ priči. Od fondova se previše očekuje, politika pumpa njihovu važnost kako bi sebi dala na važnosti, a s druge strane nemamo osposobljenu upravu koja ta sredstva zna i može povući.

Razgovarao: O. Barišić/HKV

facebook komentari

  • kvot

    Zadnja Ruža hrvatska, adijo ženski fašisto…