Pratite nas

Razlika između ševe, seksa ili vođenja ljubavi

Objavljeno

na

Sve te tri vrste seksualnih odnosa događaju se na različitim temeljima, drugačijim razinama fizičkog spajanja, životinjskih poriva, emocionalne povezanosti i same duhovnosti

Razlika između ševe, seksa ili vođenja ljubavi

Baš sam nedavno pročitala jedan vrlo „napaljeni“ ljubić u kojemu je glavna protagonistica priče, pa ajmo reći u svrhu vlastitog istraživanja pokušavala otkriti što muškarci najviše vole u krevetu, pa se eto, jadna, morala se upustiti u seksualne odnose s 20-ak potpuno različitih muškaraca.

Kako sam roman nije imao neku očitu poruku, u biti nije bio baš neko posebno literalno djelo, nekako sam sama sebe zatekla u razmišljanju o tom romanu, ali toliko u kontekstu zadovoljenja seksualnih potreba nego o vrstama seksualnih odnosa.

U tom razmišljanju, došla sam do spoznaje da postoje tri osnovne vrste seksa, a to su – neobavezna ševa, seks i vođenje ljubavi. Kako ne bi došlo do zabune, evo na što mislim kada pričamo o te tri vrste seksualnog odnosa.
Pod neobaveznom ševom smatra se samo obično j….., odnosno samo fizičko zadovoljenje potreba, bez dubljih osjećaja. Seks se odnosi na spolni odnosi između osoba koje su emocionalno vezane, bilo da su u vezi ili u braku, heteroseksualne ili homoseksualne orijentacije. Vođenje ljubavi je iskustvo koje nadilazi seks s osjećajima, a radi se o potpunom fizičkom i duhovnom zadovoljenju potreba.

Sve te tri vrste seksualnih odnosa događaju se na različitim temeljima, drugačijim razinama fizičkog spajanja, životinjskih poriva, emocionalne povezanosti i same duhovnosti. Vrsta seksualnog odnosa koji imate sa svojim partnerom naravno ovisi o svim tim čimbenicima, odnosno o vašim seksualnim potrebama, navikama i samoj praksi.

Neobavezna ševa

Mislim da se kaže da postoji dobra ševa, odlična ševa i najbolja ševa na svijetu? Ipak, sve te neobavezne ševe ma kako dobre ili odlične bile, služe samo za jednu stvar, zadovoljenje vlastitih potreba. Mogu biti vrlo intezivne, uzbuđujuće, posebno kada osjećate žudnju i pojačanu privlačnost za osobom s kojom ste. No dalje ot toga ne ide.

Ova vrsta seksualnog odnosa je vrlo primitivna, može se reći čak i životinjska ili pak najnerazvijeniji oblik seksa, koji uključuje samo fizičke potrebe i impulse. Ma kako dobri, odlični ili najbolji na svijetu u krevetu bili, ako u sve to ne uključujete emocije, onda to samo sve ostaje na ševi…

Bračni seks

seksa_nikad_dovoljnoKao što smo rekli, ne trebate biti u braku kako biste imali bračni seks. Bračni seks događa se u svakoj vezi, barem na njezinom početku, no kako veza napreduje ili nazaduje, tako se i seks mijenja, jer u njega se unose svi konflikti i neslaganja, ljubav i mržnja… sve što se nakupilo tijekom godina.

Bračni seks tako može ići prema smjeru vođenja ljubavi ili pak može ići u smjeru propasti. Naime, mnogi parovi ne razgovaraju otvoreno o svojim seksualnim potrebama, bilo zbog srama ili nekog drugog razloga koji proizlazi iz veze i samih nas. Kako bračni seks nakon dugog niza godina u vezi ne bi nestao ili pak postao bračna obaveza s vrlo malo ili ništa zadovoljstva, potrebna je volja partnera da se on neprestano nadograđuje, mijenja i poboljšava. Ponekad će to zahtjevati raspirivanje strasti, ponekad učenje novih tehnika seksualnog zadovoljenja, a ponekad popravljanje emocionalne veze koju imate s partnerom, a ponekad svo troje.

Ono što je dobro u bračnom seksu je da se može razviti u nešto zaista predivno kao što je vođenje ljubavi, dok je loša strana da sve što nas veže i razdvaja u vezi unosimo u seks, što može vrlo često biti destimulirajuće. Čak može doći do toga da jedan od partnera uskraćuje seks kao kaznu i kao oblik manipualcije, što se može pretvnoriti u pravi „intimni terorizam“, što može učiniti velike i nepopravljive štete na vezi.

No, nemojte misliti da je vaš bračni seks osuđen na propast bez obzira na sve. Daleko od toga. No, sve što u vašoj vezi ostane neizrečeno ili neriješno bilo da se radilo o seksualnim potrebama, željama i maštanjima, bilo da se radilo o bilo kojim drugim problemima, imat će negativne posljedice na vaš seksualni život.

Dakle, ako znate što vi i vaš partner trebate učiniti kako biste postigli orgazam, ali to ne kažete svojem partneru, nego nastavljate sve po starom, tada nitko u odnosu neće profitirati. Samo vam iskrenost i otvorenost mogu otvoriti vrata k novim zadovoljavajućim iskustvima.

Vođenje ljubavi

Vođenje ljubavi odvija se na više razina – tjelesnoj, emocionalnoj i duhovnoj razini, koja se na žalost vrlo često brka s intezivnim fizičkim zadovoljstvom. Samo fizičko zadovoljstvo možete postići i neobavezom ševom. No, kako bi ste bračni seks razvio u vođenje ljubavi, morate se u potpunosti emocionalno otvoriti osobi s kojom se upuštate u odnose i ono što je najvažnije osjećati ljubav prema njoj.

Vođenje ljubavi sastoji se od razmjena pozitivne energije, same povezanosti i otvorenosti partnera na svim razinama njihove veze. Kada sve osjećaje, želje i čežnje vi i vaš partner unesete u svoj seksualni odnos, kada osjetite sve ono što trebate osjećati i znate da – vodite ljubav.

(vam)

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori
Komentiraj

Iz Svijeta

Danas su američki bombarderi letjeli najbliže sjevernokorejskoj obali u 21. stoljeću!

Objavljeno

na

Objavio

Getty Images AsiaPac

WASHINGTON – Američki bombarderi letjeli su u subotu vrlo blizu sjevernokorejske istočne obale kako bi demonstrirali vojne opcije koje imaju na raspolaganju u slučaju bilo kakve prijetnje, objavio je Pentagon.

Pentagon je istaknuo da je let obavljen u sjevernom dijelu demilitarizirane zone između Koreja u kojem još nijedan američki mlažnjak ili bombarder nije letio u ovom stoljeću.

“Radi se o najsjevernijem području demilitarizirane zone u kojem je u 21. stoljeću letio neki američki zrakoplov ili bombarder uz sjevernokorejske obale što potvrđuje do koje mjere uzimamo za ozbiljno opasno ponašanje Sjeverne Koreje”, napisala je u priopćenju glasnogovornica Pentagona Dana White.

“Ova misija demonstracija je američke odlučnosti i jasna poruka da predsjednik raspolaže s brojnim vojnim opcijama kako bi se suočio sa svakom prijetnjom”, naglasila je u priopćenju.

Dodala je kako je Washington spreman “koristiti čitavu lepezu naših vojnih kapaciteta kako bi branili SAD i naše saveznike”.

NEW YORK  – Prijetnje američkog predsjednika Donalda Trumpa potpunim uništenjem Sjeverne Koreje dodatno su učinile neizbježnim napad raketama Pjongjanga na američko kopno, zaprijetio je u subotu u govoru pred Općom skupštinom UN-a sjevernokorejski ministar vanjskih poslova Ri Yong Ho.

Trumpove ‘uvrede’ “nepovratna su pogreška zbog koje je postalo neizbježno” da sjevernokorejske rakete pogode američko tlo, rekao je Ri.

Osuđujući izjave američkog predsjednika, nazvao ga je “poremećenom osobom i  megalomanom” koji je u današanje doba “jedna od najvećih prijetnji miru”.

Agencija France presse prenosi da je Ri rekao da je njegova zemlja samo nekoliko koraka udaljena od toga da postane nuklearna sila, te naglasio da Pjongjang neće ustuknuti niti promijeniti svoje stajalište zbog sankcija “neprijateljskih snaga”.

facebook komentari

Nastavi čitati

Analiza

Što Stjepan Mesić i Budimir Lončar znaju o aktivnostima OSA-e BiH u Republici Hrvatskoj?

Objavljeno

na

Objavio

Ljevičari diljem svijeta su cijelo 20. stoljeće uprezali svoje ograničene mentalne i kognitivne snage kako bi pojam “nacionalizam” zadobio nekakvo “negativno” ili politički i društveno neprihvatljivo značenje. Zaista, ne treba posebno objašnjavati što se događalo u Jugoslaviji onomu tko je bio etiketiran kao “nacionalist”, kao ni što se događa kad danas nekoga “liberalni” mediji proglase “nacionalistom”.

Međutim, licemjerje, neobrazovanost i nepismenost ne poznaju samosvijesti ni samokritike.

U nas je jugoslavenski nacionalizam potisnuo i proganjao sve ostale nacionalizme kao što suvremeni liberalizam sve svoje neistomišljenike i protivnike proglašava – fašistima i/ili nacionalistima.

Nažalost, pseudonacionalizmi kao što su sveslavenstvo i jugoslavenstvo preživješe raspad kako SSSR-a tako i SFRJ-a, te se iznova javljaju, ovoga puta u izmijenjenom obliku pod imenima europejstva, balkanizma ili nadnacionalnih regionizama, piše Josip Gajski/Hrsvijet.net

Svaki od tih “izama” je u pravilu najčešće tek zavjesa iza koje se krije interes; nacionalni, geopolitički ili ini, ali uvijek svediv na financijski interes. Ipak, najneutemeljeniji, najviše “veštački”, rekli bi prekodrinci, odnosno najbizarniji pseudonacionalizam suvremenog doba jest onaj islamski, odnosno muslimanski. Koju god vjeroispovijest pogledamo na kugli zemaljskoj, vidimo “razdor”, odnosno podjele među katolicima, pravoslavcima, protestantima, hindusima, budistima. U biti, vidimo “zajedništvo” koje nema nadnacionalne (antinacionalne) pretenzije, za razliku od muslimana (preko 85% sunita) koji se poistovjećuju i povezuju diljem svijeta.

Identitet se u svih muslimana ne nalazi u naciji, nego njegovoj vjeri; bez nje, on (p)ostaje ništa. Promotrimo li stanje na bliskom istoku, vidimo razne arapske (!) države u međunarodnopravnom smislu i njihove državljane, ali ne vidimo narode, odnosno etnos. Ne postoje Sirijci, Libanonci, Iračani, Jordanci; postoje Arapi, odnosno Muslimani, kojima je u širem smislu svejedno kako se njihova država zove i dokle seže, dok se god nalazi unutar granica nekog od povijesnih kalifata.

Ovo je važno znati zbog stanja u susjednoj BiH. U određenom smislu, Bosna i Hercegovina od 1945. godine je jedina jugoslavenska zemlja u kojoj žive, u pravom smislu, Jugoslaveni. S jedne strane imamo Hrvate, s druge Srbe, koji se nikad u potpunosti nisu izjašnjavali Jugoslavenima, no što je s trećim “narodom”? Mi ćemo za Bošnjake tvrditi da su to Hrvati koji su prešli na islam; Srbi će tvrditi da su to, pak, Srbi koji su prihvatili islam, a ovi se treći odbijaju izjasniti kao pripadnici dvaju spomenutih naroda – i zato su u najvećoj mjeri postali Jugoslaveni – mogli su prihvatiti nepostojeću narodnosti jer sami svoju nisu imali.

Popis stanovništva iz 1953. godine u BiH nije dopuštao narodnost Muslimana, stoga imamo brojku 891.800 (31.32%) Jugoslavena. Na sljedećem popisu iz 1961. godine, kad je ta narodnost dopuštena, imamo 842.248. (25.29%) Muslimana. Štovatelji, apologeti i nasljednici Josipa Broza nisu nikad shvatili zašto je u pokretu “Nesvrstanih” bilo toliko arapskih zemalja, kao ni zašto je Jugoslavija imala “dobre” veze s Arapima, zašto su šeici i arapski dužnosnici hodočastili u Beograd i trpili polupismenog Broza. No, brojke govore same za sebe; pokret “Nesvrstanih” je prvu značajnu konferenciju imao 1961. godine. Usporedimo li broj Muslimana iz popisa stanovništva iz 1961. s onim iz 1971. vidimo rast za 640.182. Dakle, u jedno desetljeće je broj Muslimana porastao za više od pola milijuna ljudi! Vidimo da su Arapi već onda počeli sa svojim strateškim prodorom u BiH, a današnja militantna islamizacija Bosne i Hercegovine nije ništa drugo do li realizacija dugo pripremanog plana.

U jugoistočnoj Europi postoji enklava s gotovo 2 milijuna registriranih (!) muslimana koji svoj identitet vežu isključivo uz svoju vjeru, bez koje, zapravo, ne postoje. Hrvati su Hrvati, bili oni katolici, pravoslavci, agnostici, ateisti i t.d., a jesmo li ikada čuli za Muslimana agnostika ili ateista? Nismo i ne ćemo, jer bi to bilo nešto poput okruglog kvadrata.

Danas se diljem Zapada koristi izraz “moderate muslim”, odnosno umjereni ili progresivni musliman, za razliku od muslimanskih fundamentalista (terorista). Međutim, opet u samom pojmu imamo sve rečeno – fundamentalizam – dakle fundament, ono što je u temelju, jezgra, počelo – islam je (u temelju) najopasniji suvremeni pseudonacionalizam.

Upravo na tom tragu treme tumačiti i navode pisma reis-a Kavazovića, upućenog kardinalu Bozaniću, koji nerješena nacionalna pitanja u BiH pokušava staviti u kontekst religijskih.

II.

Međunarodni institut za bliskoistočne i balkanske studije (IFIMES) iz Ljubljane, analizira događanja na Bliskom istoku i Balkanu, izdaje publikacije te vrši nekakvu medijsko-političku (projugoslavensku) ulogu.

Svakom upućenijem je jasno o čemu se radi kad je počasni predsjednik IFIMES-a Stjepan Mesić, a predsjednik savjetodavnog odbora Budimir Lončar. Zanimljivo je, pak, što su predsjednici IFIMES-aZijad Bećirović i Bakhtyar Aljaf (rođen u Iraku). Također, o izvrsnoj međunarodnoj umreženosti govori i činjenica da je predsjednik vijeća IFIMES-a Craig T. Smith, bivši politički ravnatelj Bijele kuće u Clintonovoj administraciji, ali i direktorica za euro-mediteransku diplomaciju i međukulturalne odnose njezino visočanstvo nadvojvotkinja Austrije i toskanska princeza Camilla Habsburg-Lothringen.

Vrlo je zanimljivo što je 16. rujna 2017. godine objavljena opsežna „analiza“ odnosno projugoslavenski, a kako se ispostavlja, promuslimanski pamflet „Grabar-Kitarović i Vučić u zajedničkoj misiji (de)stabilizacije regije“.

Na podmukao se način u tom pamfletu izjednačava djelovanje Predsjednice RH te srbijanskog predsjednika Vučića, pritom insinuirajući politike tih dvaju država spram Hrvata, odnosno Srba u BiH, a protiv muslimana Bakira Izetbegovića: „Analitičari upozoravaju da navedeni procesi kod predsjednice Hrvatske i predsjednika Srbije imaju opasne refleksije i učinke na regionalnu i EU sigurnost i stabilnost. Obje države destabiliziraju BiH na već postavljenoj matrici politika Franje Tuđmana i Slobodana Miloševića (SPS). Vučić podržavajući separatizam predsjednika entiteta Republika Srpska u Bosni i Hercegovini Milorada Dodika (SNSD) odnosno „novog Radovana Karadžića“, a Grabar-Kitarović podržavajući  Herceg-Bosansku politiku prlićevski (Jadranko Prlić) umivenog Dragana Čovića (HDZBiH), predsjednika HDZBiH i člana Predsjedništva BiH iz redova hrvatskog naroda u BiH.“

Najzanimljiviji je zaključak ovog pamfleta, iz kojeg nedvojbeno proizlazi da su bivše jugoslavenske strukture (Mesić, Lončar) itekako umrežene s islamskim interesima, još od razdoblja „Nesvrstanih“ te neviđene muslimanizacije započete 60-ih godina prošlog stoljeća: „Državnim i osmišljenim fabriciranjem dezinformacija i laži o najezdi navodnih džihadista i terorista iz BiH, a paralelno obnavljajući, Washingtonskim sporazumom, ukinutu paradržavu tzv. HR Herceg-Bosnu, Grabar-Kitarović direktno destabilizira regiju, EU i samu Hrvatsku.“

Istaknut ćemo još jednom, da je ovaj pamflet objavljen 16. rujna, dakle samo dva dana prije no što je „Nacional“ objavio dokumente koji potvrđuju da agenti Obavještajno-sigurnosne agencije BiH (OSA BiH) prisluškuju, prate i tajno nadziru hrvatske političare i poduzetnike. Upravo je glede bošnjačke obavještajne službe napisano: „Analitičari upozoravaju da su upravo obavještajno-sigurnosne agencije iz BiH odigrale i igraju najveću ulogu u prevenciji i sprečavanju bilo kakvih incidenata i na području Republike Hrvatske, posebno  u tijeku turističke sezone, što uključuje i zaustavljanje lažnih dezinformacija o potencijalnim metama terorista na području Hrvatske. Ukoliko bi se  na isti način u javnim nastupima ponašali dužnosnici iz BiH prema Hrvatskoj, kao što se ponaša Grabar-Kitarović prema BiH, a da pritom zloupotrebljavaju vladine sigurnosno-obavještajne agencije, pozicija Hrvatske kao jedne od najsigurnijih svjetskih turističkih destinacija bi bila sasvim sigurno ugrožena.“

Dakle, osim što se (ne)izravno zaprijetilo RH i njezinim građanima, pokušalo se, koliko je moguće, preventivno sanirati štetu koja će nastati nakon objave dokumenata u „Nacionalu“. Kad su već jako zabrinuti za hrvatski turizam, ne treba isključiti ni ulogu bosanskog parasustava, o kome je pisao Nacional, u brojnim požarima kakvima smo svjedočili posljednjih tjedana.

Uzmemo li u obzir da su bivša dva jugoslavenska dužnosnika (Stjepan Mesić i Budimir Lončar) vrlo bliska tom institutu, bilo bi razumno pretpostaviti da i oni imaju neka saznanja o bošnjačkim obavještajcima i prisluškivanju hrvatskih političara i gospodarstvenika, čime bi se trebala pozabaviti i naša SOA.

Zaključno, radikalizacija Muslimana u BiH predstavlja konačni krah i propast ideje jugoslavenstva, zbog čega su možda mnogi toliko skloni unitarnoj BiH, jer je to Jugoslavija nakon Jugoslavije, međutim, kao i svaka Jugoslavija u povijesti – nefunkcionalna i neodrživa. S druge strane, trebalo bi istražiti koliko se na islamizaciji BiH radilo tijekom druge polovice 20. stoljeća, za vrijeme i nakon raspada bivše države. Beograd je do ’90-te godine bio terorističko središte Europe i sjedište PLO-a te svih muslimanskih terorističkih organizacija, a danas je to Sarajevo, što ne može biti slučajnost, budući su ostali isti ljudi i iste strukture. Trebalo bi ih, prije nego odu Bogu na ispovijed, nešto o tomu – priupitati.

Josip Gajski/Hrsvijet.net

facebook komentari

Nastavi čitati